Naj potresnija ratna prica koju sam cuo-SREBRENICKI HOROR

[ahmed_bih]

poz.

mislim da je ovo stara vijest ali nekako mi je promakla te se izvinjavam ako je vec ovo obradjeno.

radi se o srebrenici. da li neko zna o kojem se djecaku radi i sta je bilo na kraju sa njim. Pretrazivao sam internet i prvo sam mislio da se radi o Dogic Salihu koji je imao slicnu sudbinu da prezivi strijeljanje sa 4 godine ali nekako ne lici na ovaj opisani slucaj.

Stavovi cetnika i njihovih simpatizera me zaista ne zanimaju, ima sasvim dovoljno drugih tema na kojima se iznose razlicite "istine". Samo zelim da znam sta je bilo sa ovim malcem i da li je ziv.

Zahvaljujem.

Tekst kako slijedi:

U Haškom tribunalu do danas je bilo dosta potresnih svjedočenja o počinjenim zločinima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, 22. februara ove godine u Haškom tribunalu svjedočio je zaštićeni svjedok 101, bivši vojnik Zvorničke brigade VRS-a i očevidac strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu, a svjedočio je u slučaju Popović i ostali kojima se sudi za počinjene zločine u Srebrenici. Njegovo svjedočenje ostat će upamćeno u sjećanju mnogih ljudi. Prenosimo najzanimljivije detalje spomenutog svjedočenja.

''A onda se dogodilo nešto strašno, nešto što je nevjerovatno da se može dogoditi. Nešto što ni do danas nisam mogao zaboraviti i neću nikada zaboraviti. Stalno razmišljam šta sve čovjek može uraditi drugom čovjeku. Bez obzira koliko ste puta gledali strahote u raznim filmovima, dokumentarcima i sl., bez obzira koliko ste knjiga pročitali sa horor tematikom, knjiga koje vas natjeraju da plačete nad tuđom sudbinom, dozvolite mi da kažem to se ne može uporediti s onim šta sam ja vidio tamo. Dobio sam dijabetes poslije toga. Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje. To dijete ide pravo prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa drugih ljudi. Ispred vojnika je stajao jedan oficir, mislim da je bio pukovnik, arogantno se obratio vojnicima: 'Šta čekate, završite s njim!' Tada su mu vojnici, kojima uopće nije bio problem ubijati ljude, odgovorili: 'Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne završite s njim?' Svi su nakon toga zanijemili. Tada se taj oficir obratio vojnicima: 'Uzmite to dijete, stavite ga na kamion i dovedite ga poslije sa drugom grupom, tada ćemo završiti s njim.' Dijete je bilo u šoku. Stalno je ponavljalo: 'Baba, baba, gdje si?' Vojnici su uzeli dijete da ga stave na kamion. Dječak se otimao, jer se sjećao da je već bio na tom kamionu. Tada sam ja prišao i rekao sam vojnicima: 'Slušajte, odvest ću ga ja u svoj kamion, pustit ću mu muziku da mu odvratim pažnju od onoga šta se dogodilo. Upalit ću radio. Ušao sam u kamion i upalio svjetlo, upalio sam radio, pronašao lokalnu radiostanicu. Rekao sam mu: 'Hajde uđi, dođi meni. Vidi imam svjetlo, muziku. Iznenada me uhvatio za ruku.' Ne bih želio nikome od vas da to doživite. Ja sam bio poznat kao jak i čvrst čovjek. Ali, nikome ne bih želio da iskusi takav stisak kao što je on moju ruku stisnuo. Bio sam šokiran snagom njegovog stiska.'' Zaštićeni svjedok 101 odveo je dječaka u Zvornik u bolnicu gdje ga je zbog rana koje je dječak imao odveo na hirurško odjeljenje. ''Kada sam ga doveo do hirurškog odjeljenja zgrabio me je za ruku, govoreći mi: ''Baba, ne daj da me odvedu, molim te.' I dan-danas u ušima mi odzvanjaju njegove riječi. Dok ga je doktor pregledao i čistio sa njega ostatke ljudske utrobe i mesa, osjetio sam strašan smrad. Nikako nisam mogao razumjeti kako taj smrad nisam osjetio dok sam ga vozio kamionom do bolnice. Toliko sam bio šokiran čitavim događajem.''

[saale]

Strašno;!

[miop]

Originalno svjedocenje ovog svjedoka:

HAG/DEN HAAG | 06.06.2013.
DEČAK SA STRATIŠTA U ORAHOVCU

Mladić koji je kao sedmogodišnji dečak, 14. jula 1995. godine preživeo streljanje na livadi u Orahovcu kraj Zvornika, svedočio je danas na suđenju Ratku Mladiću uz mere zaštite lika i glasa i pod pseudonimom RM 313

Treći put se u Tribunalu čula dramatična priča o dečaku kojeg su zajedno sa ocem, tri dana nakon pada Srebrenice, pripadnici vojske bosanskih Srba, izvukli iz kuće, vezali mu oči, odvezli na stratište i streljali. Dečak koji je danas svedočio uz mere zaštite lika i glasa i pod pseudonimom RM 313 je čudom preživeo i prevezen je do Zvorničke bolnice gde mu je ukazana pomoći zbog prostrelnih rana zadobijenih na ruci i nozi.

Nakon što je pročitala sažetak njegovog iskaza na suđenju "srebreničkoj sedmorki" 2007. godine i Zdravku Tolimiru 2010.,tužiteljica Abir Hasan/Abeer Hassan postavila je svedoku nekoliko pitanja o tome kuda je odveden nakon boravka u Zvorničkoj bolnici i kakve su posledice ovi događaji ostavili na njegov život danas.

RM 313 danas živi u porodici svog strica koji ga je i preuzeo iz Zvorničke bolnice. "Pitali su ko će me uzeti, nije mi niko ostao osim strine i amidže. Oni su me uzeli i sad živim sa njima", rekao je svedok. Upitan o posledicama koje je na njega ostavilo to što je preživeo, svedok je rekao: "Teško pitanje, ne mogu odgovoriti na ovo".

Tužiteljica je veću ukazala i da je sa svedočenjem ovog svedoka povezan iskaz svedoka RM 247 koji je u uvršten u dokaze kao pisana izjava. Radi se o vozaču kombija koji je ranjenog dečaka sa stratišta u Orahovcu odvezao do bolnice u Zvorniku i koji je svedočeći o tome na prethodnim suđenjima za srebreničke zločine, opisao kako je dečak "izronio iz mrtvih tela na stratištu" te da ga je "krvavog i izgubljenog" jedva umirio i odvezao do bolnice.

U Orahovcu je prema optužnici kojom se Ratko Mladić tereti za genocid i druge zločine počinjene tokom rata u BiH streljano oko 1.000 Muslimana zarobljenih nakon pada Srebrenice i zatočenih u lokalnoj školi.

[ahmed_bih]

hvala ti.

[sinuhe]

Gotovo identicni dogadjaji su opisani i u knjizi o 101. rezervnom bataljonu policije iz Hamburga Christophera Browninga koja je, zanimljivo, izasla 1992 i potresla svijet opisujuci obicne ljude koji su se u trenutku pretvorili u ubice.
Ordinary Men: Reserve Police Battalion 101 and the Final Solution in Poland
Ove stvari kod nas nisu dovoljno istrazene jer kako na drugoj temi kazu od filozofa nema koristi.

[djonko brajs]

ukidanje smrtne kazne je najnecivilizacijski cin evropskog pravosudja. ako su amerikanci iucemu u pravu to je da i dalje imaju smrtnu kaznu. ovim monstrumima koji su pucali u dijete je malo da ih se strelja. trebalo bi ih muciti i to na nacin da se angazuje ekspertski tim strucnjaka anesteziologa i drugih doktora koji ce izracunati tacno medicinski koliko najduze i najbolnije moze da ih se muci a da ostanu u zivotu.

[ahmed_bih]

draga braco i drage sestre,

podsjetimo se ovog dogadjaja. ne zaboravimo. budimo hrabri i budimo mudri. savjetujmo jedni drugima dobro a sprecavajmo zlo. sprecavajmo zlo rukom a ne samo sa rjecju.

Ne gubite nadu i ne zalostite se. Pomoc je zaista blizu.

Poz.

[TheMule]

draga braco i drage sestre,

podsjetimo se ovog dogadjaja. ne zaboravimo. budimo hrabri i budimo mudri. savjetujmo jedni drugima dobro a sprecavajmo zlo. sprecavajmo zlo rukom a ne samo sa rjecju.

Ne gubite nadu i ne zalostite se. Pomoc je zaista blizu.

Poz.

A gdje je bila pomoc ljudima koji su strijeljani?

[palestinka]

Ovo je...zanijemila sam. suze liju. Jeza neka nezemaljska. Ovaj mladić danas, želim mu ispunjen i miran život, blag. Za krvnike, ne smijem reći, biću editovana.

[sahara1428]

[It_is_a_Leclerc]

Vujadin Popović i Ljubiša Beara osuđeni su na doživotnu kaznu zatvora 30. januara 2015.
Drago Nikolić je osuđen na 35 godina zatvora 30. januara 2015.
Radivoje Miletić je osuđen na 18 godina zatvora 30. januara 2015.
Vinko Pandurević je osuđen na 13 godina zatvora 30. januara 2015.
Ljubomir Borovčanin je osuđen na 17 godina zatvora 30. januara 2015., na presudu nije uložena žalba.
Milan Gvero je osuđen na 5 godina zatvora, a Žalbeno veće je 7. marta 2013. prvostepenu presudu proglasilo pravosnažnom nakon što je optuženi preminuo.

[Ironmen]

Kako nakon ovih prica zivjeti sa njima u istoj drzavi, kako gospodo neka mi neko odgovori kako ovaj djecak ako je danas ziv da zivi zajedno u istom gradu sa ovim ljudima sto su mu ovo uradili, a ovakvih i slicnih prica ima na hiljade, strasno, nevjerovatno.

[It_is_a_Leclerc]

Kako nakon ovih prica zivjeti sa njima u istoj drzavi, kako gospodo neka mi neko odgovori kako ovaj djecak ako je danas ziv da zivi zajedno u istom gradu sa ovim ljudima sto su mu ovo uradili, a ovakvih i slicnih prica ima na hiljade, strasno, nevjerovatno.

Kako moramo.

Nema nikakvog "mirnog razdruživanja". Džaba.