Nafija Sarajlić

Bosanac sa dna kace · Post by **Bosanac sa dna kace** » 30/10/2005 11:09

Nafija Hadžikarić, udata Sarajlić, prva bosnjačka književnica-prozni pisac, rođena je u Sarajevu 1893. godine. Završila je učiteljsku skolu i radila u Sarajevu tri godine kao učiteljica. Sa osamanaest godina udala se za Šemsudina Sarajlića, čija je afirmacija već bila počela. Književnošću se bavila svega pet godina. Vrlo rano, iz porodičnih razloga, povukla se iz javnog života. Umrla je u Sarajevu 1970. godine.

dow · Post by **dow** » 30/10/2005 11:50

..... "U 19. stoljeću javljaju se pjesnikinje: Anka Topić, prva žena u Sarajevu i Bosni i Hercegovini koja je objevila zbirku stihova (1908), Atifa Pandžina, i druge.(6) Nit anonimnosti u poeziji Sarajeva i Bosne i Hercegovine prekida se pojavom pjesnikinja: to su Jelka Jela Ostojić, Nafija Sarajlić Vera Obrenović-Delibašić, Milica Miron, Razija Handžić. Dalje početkom 20. stoljeća nailazimo na brojna imena žena koje se javljaju u časopisima prilozima iz poezije: Nafija Zildžić, Hasnija Berberović, Šefika Nesterin Bjelevac, Zilkida Berberović, Rikica Ovadija i druge".....

Bosanac sa dna kace · Post by **Bosanac sa dna kace** » 30/10/2005 12:04

RASTANAK

(Uspomena)

Ispiti se svrsili. Danas djeca jos samo da prime radove sto ih preko godina radise i na ispit izlozise, pa se onda svi rastajemo. Ko u nov posao, ko na ljetovanje.
Dan osvanuo tmuran,maglovit. Neka sjeta padala na lice, a srce cutilo nesto neizvjesno.
Meni se ne dalo zadugo da odem u skolu. Osjecala sam jos dva dana unaprijed da cu se tesko rastati sa svojim malim ucenicima, milim, kako to samo mogu biti muslimanske djevojcice. Jer...-Bog zna! hocemo li se vise zajedno naci u skoli, posto mene nesto nelijepo odvracase da dalje ne nastavljam. Uzrok je bio: sto sam na svoju ruku, izvan sahata nastave, bila pocela obucavati razvijenije djevojcice u etici i citanju. Pa sam dobila ukor na ispitu, pred djecom, od komisije, da to vise ne smijem ciniti, jer da to djeci ne treba. Naravno da sam se tijem nasla duboko uvrijedjena i otuda je dolazilo ono nesto nelijepo sto me odvracalo od daljnje nastave.
A zasto to bijah poduzela, preko rasporeda?
Vidjela sam da bistra i sposobna djeca came u neznanju, vidjela da im starinski nacin obuke, ni sa onim sto uce ne daje nista, vidjela dangubu i – sve, pa razumijuci da danasnja vremena i od zene traze nesto vise znanja i razumijevanja – izgledase mi da je grjehota ne pomoci mladjemu ono sto covjeku ide od ruke. Zato sam se eto zrtvovala i radila sa djecom – na svoje veliko zadovoljstvo – vise negoli se je od mene iziskivalo. I ona skolska komisija, koja bijase jos pozvanija da se brine za odgoj mladezi, nije vidjela u ovome mom koraku dobre namjere, kamo li da je pitala; kolko me je zrtava stajao napor – pa me je osudila i ukorila. I da je bar nasamu?...
‘’Kakav to oni imaju pojam o ucitelju i o njegovom pozivu?’’, pitala sam se dva dana ovo od ispita, a odgovor nejasnoce i mraka kao da mi se tocio iz jutrosnje magle i tmurnoce.
- Jadna moja djecica! – rekla sam bolno, kada su me docekali u skoli sa izrazom na licu.
- Ne daju nam uciti! – rekla sam podijelivsi im radove, a one su se okupile oko mene ljubile mi ruke, ljubile odijelo, a glavice im pognute, lica placna i mukotrpna. Ja se vise nijesam mogla suzdrzati – proplakala sam nad njihovim glavicama, privijajuci ih k sebi. Mislila sam;
‘’ O okrutnici! Da pogledate ovo, mozda biste bili drugaciji... Ovo su nasa djeca.... I ona – luda – osjecaju potrebu za dusevnom hranom, a vi ne... O, ponori mracni!...’’
- Hoce li dati do godine uciti? – pitalo me jedno dijete i trijeznilo.
- Ako ne dadnu – rekoh – sta cemo?... vam da ja izostanem.
A one su onda priguseno jecale. Odlazeci nijesu mi nista govorile, ali sam vidjela da je njihovo mucanje znak previseg bola, pa mi je rastanak sa njima bio jos tezi. Jedna mi se tek obratila:
- Pa sta cemo mi bez tebe?
Ja nijesam mogla govoriti. Mahnula sam rukom, neka odu i ostave me nasamu, da se sama sebi jadam i tuzim. Okrenula sam se i gledala kroz prozor na mutno nebo, a pri tom mislila: ‘’Puno smo idelani... A doticaj sa mracnim svijetom nas porazuje... Ali, ako smo jaki i ako hocemo sluziti svome pozivu, moramo se ipak boriti sa poteskocama, vjeujuci u uspjeh, pa makar kako jak i tezak otpor bio!...’’
A ono nesto lijepo, sto me odvracase od daljnje nastave, ginulo je u meni i time mi se blazila bol rastanka, za koji drzah da mi je najtezi u zivotu.

The_Fluid · Post by **The_Fluid** » 30/10/2005 23:34

Da, objavila je samo knjizicu Teme, u kojoj se nalaze kratke price, uglavnom objavljivane u Beharu i neke su poslije ponovljene u Novom Gajretu.

a skenirani tekst Rastanak takodjer mozes naci i na temi velikani BiH kulture i umjetnosti:

Bosanac sa dna kace · Post by **Bosanac sa dna kace** » 31/10/2005 11:31

Ma znam da je objavila samo knjizicu!ccccc!

pa sto nisi reko da imas sve skenirano da ja ne kuckam dzabe!

The_Fluid · Post by **The_Fluid** » 31/10/2005 13:22

Bosanac sa dna kace wrote:Ma znam da je objavila samo knjizicu!ccccc!
pa sto nisi reko da imas sve skenirano da ja ne kuckam dzabe!

Zapravo imam tu knjizicu, ovo je skenirano radi postavljanja na forum.

Bosanac sa dna kace · Post by **Bosanac sa dna kace** » 31/10/2005 14:24

Imam i ja tu knjizicu, ali nemam skenera!

metastasio · Post by **metastasio** » 05/11/2005 21:11

Odlična tema, možda bi se na forumu moglo razmisliti da se otvori jedna rubrika gdje bi se mogli naći tekstovi naših pisaca online. Naravno, ukoliko je to u skladu s autorskim pravima itd. Mislim da bi to bila super ideja jer u drugim zemljama postoje slične stvari (recimo Projekt Gutenberg - http://gutenberg.spiegel.de - za njemačku književnost).

Bosanac sa dna kace · Post by **Bosanac sa dna kace** » 19/11/2005 23:23

USTAJ, ŽENO

Ustaj, ženo,
iz zakutka, iz zavitka
čujes onaj zvučni glas
gdje te zove svjetska žena
da se dižes, da se boriš
za slobodu ljudskog roda i za spas.

Ti si majka roda svoga:
poštivati i slušati
svak te mora’
Nije lahko majka biti
svoju djecu odgojiti.

Zato, ženo, idi smjelo
Čeg’ se plašiš, kud se skrivaš,
Što bježis? Pametne te žene vode.
Naprijed, naprijed, samo idi
vedra čela, oka smjela
brzo kroči, č as izmčie
da te dušman ne preteče.

Svuda bukti, svuda plamti,
svim silama nastoj i ti
čovječanstvu i narodu
mir i slogu, ženo, dati.

Tvoja ruka nek je jaka,
ne daj naprijed dušmaninu
da ti bombom zemlju ruši
iz ognjišta vatru gasi
da ti djecu ratom hara
i tvoj narod uništava.

Ti si temelj i osnova
čovječanstvu i narodu
poštivati i slušati
svak te mora, jer si majka
svega roda – svih naroda.

Zato, ženo cijelog svijeta
kroči naprijed, vikni jače:
neću bombi, rata neću
ne dam domu rušit sreću.

niko_i_nista · Post by **niko_i_nista** » 20/12/2005 19:29

Bravo to Zena zeni vuhuuuu!!!!!!!

Bosanac sa dna kace · Post by **Bosanac sa dna kace** » 20/12/2005 21:43

niko_i_nista wrote:Bravo to Zena zeni vuhuuuu!!!!!!!

eh da su je poslusali makar malo u to vrijeme!

mnogo bi toga danas bilo drugacije!

Nafija Sarajlić

#1 Nafija Sarajlić

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11