Muzički Almanah (naš život u muzici)

[zg1911]

Public Enemy i Beastie Boys su tata mate za sve ove današnje repere i to ne samo njih, već i veliki dio starijih, koji im nisu ni do nožnog palca.

ima u undergroundu dobrog rapa ali nije to na razini ovih bendova. a i, iskreno, prestao sam pratiti recentna znanja. inače, zapanjuje me kako visoko na top lista najalbuma i najcijenjenijih autora kotira kanye west.

[zg1911]

Taj metal iz 90-tih rijetko kad poslušam, iako ta tri albuma koja si navela su klasici u svojim žanrovima.
Posebno Deftonesi, koje volim čuti, oni su mi nekako uvijek bili softificiraniji od sve te nu-metal
družine.

Današnji metal je možda jedan od najuzbudljivijih i najzdravijih muzičkih žanrova. Nivo kreativnosti
je ogroman a i odbačeni su okovi i predrasude šta bi to metal zapravo trebao biti. Tako da imamo dosta
miješanja sa drugim stvarima koje su nekada bili nezamislive.

Ove momke obožavam:



Kao seansa u kojoj Black Sabbath prizivaju duhove Johna Coltranea i Milesa Davisa.

mislim da sam možda već spomenuo da metal gotovo pa u potpunosti ignoriram makar su me nedavno uvjeravali da je tool baš vrh. poslušao nešto malo preko kurca i odjebao ih ekspresno. jebat ga, ako ga nisam slušao u sa 18 onda teško da ću s 32. ali ne pričam ovo zato da bih kenjao po metalu nego zato što sam na neku čudnu fora bio na koncertu ovih tvojih sun o)))). traumatično iskustvo. ni čepići za uši nisu pomogli, morao sam izaći van. definitivno najbučniji koncert kojem sam prisustvovao. butthole surfersi koji su čini mi se svirali u istom prostoru su spram ovog milozvučno šaputanje nicka drakea.

od metal koncerata bijah još na jednom festivalskom u prostoru iza močvare. neka 3 velika metal benda su svirala. sjećam se da je jedan od ta 3 bio slayer. i opet sam izašao nakon nešto sitno minuta. srećom je koncert bio na otvorenom pa nije bio problem u buci. telad palila bibliju. nisam religiozan al opet palit knjige (naročite te neke koje nekome puno znače) je debilana žešća.

sumnjam da ću se ikad dat navuć na onu "treća sreća"

[dale cooper]

Taj metal iz 90-tih rijetko kad poslušam, iako ta tri albuma koja si navela su klasici u svojim žanrovima.
Posebno Deftonesi, koje volim čuti, oni su mi nekako uvijek bili softificiraniji od sve te nu-metal
družine.

Današnji metal je možda jedan od najuzbudljivijih i najzdravijih muzičkih žanrova. Nivo kreativnosti
je ogroman a i odbačeni su okovi i predrasude šta bi to metal zapravo trebao biti. Tako da imamo dosta
miješanja sa drugim stvarima koje su nekada bili nezamislive.

Ove momke obožavam:



Kao seansa u kojoj Black Sabbath prizivaju duhove Johna Coltranea i Milesa Davisa.

mislim da sam možda već spomenuo da metal gotovo pa u potpunosti ignoriram makar su me nedavno uvjeravali da je tool baš vrh. poslušao nešto malo preko kurca i odjebao ih ekspresno. jebat ga, ako ga nisam slušao u sa 18 onda teško da ću s 32. ali ne pričam ovo zato da bih kenjao po metalu nego zato što sam na neku čudnu fora bio na koncertu ovih tvojih sun o)))). traumatično iskustvo. ni čepići za uši nisu pomogli, morao sam izaći van. definitivno najbučniji koncert kojem sam prisustvovao. butthole surfersi koji su čini mi se svirali u istom prostoru su spram ovog milozvučno šaputanje nicka drakea.

od metal koncerata bijah još na jednom festivalskom u prostoru iza močvare. neka 3 velika metal benda su svirala. sjećam se da je jedan od ta 3 bio slayer. i opet sam izašao nakon nešto sitno minuta. srećom je koncert bio na otvorenom pa nije bio problem u buci. telad palila bibliju. nisam religiozan al opet palit knjige (naročite te neke koje nekome puno znače) je debilana žešća.

sumnjam da ću se ikad dat navuć na onu "treća sreća"

Jesu li nosili one ogrtače sa kapuljačama? Jebiga, volio bih da sam bio na tvom mjestu. Jesi li ih ikada poslušao
u kućnom okruženju, možda bi ti se više svidjelo?

[annoy]

Taj metal iz 90-tih rijetko kad poslušam, iako ta tri albuma koja si navela su klasici u svojim žanrovima.
Posebno Deftonesi, koje volim čuti, oni su mi nekako uvijek bili softificiraniji od sve te nu-metal
družine.

Današnji metal je možda jedan od najuzbudljivijih i najzdravijih muzičkih žanrova. Nivo kreativnosti
je ogroman a i odbačeni su okovi i predrasude šta bi to metal zapravo trebao biti. Tako da imamo dosta
miješanja sa drugim stvarima koje su nekada bili nezamislive.

Ove momke obožavam:



Kao seansa u kojoj Black Sabbath prizivaju duhove Johna Coltranea i Milesa Davisa.

Ja moram priznat da današnji metal gotovo uopće ne slušam. Možda sam pomalo konzervativna kad je taj žanr u pitanju, ako se to može tako nazvati. Od Deftonesa volim, uz ovaj spomenuti, još i album White pony. Ono kasnije mi se uglavnom ne sviđa.

Ovi što si stavio su mi nekako čudni, ali mogu zamisliti da nekad budem u raspoloženju za slušanje takvog nečeg

[zg1911]

Jesu li nosili one ogrtače sa kapuljačama? Jebiga, volio bih da sam bio na tvom mjestu. Jesi li ih ikada poslušao
u kućnom okruženju, možda bi ti se više svidjelo?

jesu.

i ja bih volio da si bio na mom mjestu gle, čepići su ti pod mus, a daleko od toga da sam ja bio jedini koji je izašao ranije. a niti sam tolika mimoza da ne mogu podnijet malo buike. bilo se na bučnim koncertima al ovo je brutala.

nisam nikad prije ni nikad poslije čuo ništa od njih. bojim ih se. traume čovječe. pa ljudima se vrtilo u glavi od buke.

[dale cooper]

Jesu li nosili one ogrtače sa kapuljačama? Jebiga, volio bih da sam bio na tvom mjestu. Jesi li ih ikada poslušao
u kućnom okruženju, možda bi ti se više svidjelo?

jesu.

i ja bih volio da si bio na mom mjestu gle, čepići su ti pod mus, a daleko od toga da sam ja bio jedini koji je izašao ranije. a niti sam tolika mimoza da ne mogu podnijet malo buike. bilo se na bučnim koncertima al ovo je brutala.

nisam nikad prije ni nikad poslije čuo ništa od njih. bojim ih se. traume čovječe. pa ljudima se vrtilo u glavi od buke.

Slojevi i slojevi gitarske distorzije, mogu zamisliti. Kažu da je slično iskustvo i na koncertima My Bloody Valentine. Odmah
ti na ulazu dijele čepiće.

[dale cooper]

Od Deftonesa volim, uz ovaj spomenuti, još i album White pony. Ono kasnije mi se uglavnom ne sviđa.

Ovi što si stavio su mi nekako čudni, ali mogu zamisliti da nekad budem u raspoloženju za slušanje takvog nečeg

Ej, slušao sam onaj solo album Dax Riggsa. Sviđa mi se. Ne mogu tačno da ga opišem. Na momente me
podsjeća na onu southern rock fazu Corrosion Of Conformity, pa onda na one rane folk albume Marka Lanegana.
Interesantan lik, i ima zanimljiv izbor covera. Dobra mu je obrada Wall Of Death od Richarda Thompsona. Tu
sam pjesmu uvijek volio.

[LSD]

Nešto me povuklo na 70-te ne znam ni zašto ova tri vrtim citav dan

al' Van Der Graaf je ludnica

[zg1911]

Slojevi i slojevi gitarske distorzije, mogu zamisliti. Kažu da je slično iskustvo i na koncertima My Bloody Valentine. Odmah
ti na ulazu dijele čepiće.

e ne znam. oni su svirali na terraneo ima dvije godine. na prva dva terranea sam bio, na ovom nisam. al volio bih da san bio jer i loveless i mbv su
mi super. a i sigurno je lakše podnijet buku na otvorenom nego u klubu za par sto ljudi. te godine je i prodigy svirao na terraneu pa mi je još više žao što sam ga propustio.

[dale cooper]

Slojevi i slojevi gitarske distorzije, mogu zamisliti. Kažu da je slično iskustvo i na koncertima My Bloody Valentine. Odmah
ti na ulazu dijele čepiće.

e ne znam. oni su svirali na terraneo ima dvije godine. na prva dva terranea sam bio, na ovom nisam. al volio bih da san bio jer i loveless i mbv su
mi super. a i sigurno je lakše podnijet buku na otvorenom nego u klubu za par sto ljudi. te godine je i prodigy svirao na terraneu pa mi je još više žao što sam ga propustio.

Malo je albuma kao što je Loveless. Baš specifičan i poseban album. Iznjedrio je dosta imitatora ali nijedan baš kao Loveless.

[zg1911]

Malo je albuma kao što je Loveless. Baš specifičan i poseban album. Iznjedrio je dosta imitatora ali nijedan baš kao Loveless.

istina! rekao bih daydream nation shoegazea. ne znam zašto mi ta dva albuma idu pod ruku jedan uz drugi. možda jer su perjanice žanrova. po pitchforku je čini mi se loveless najbolji album 90ih, a daydream nation 80ih (ili 2nd best).

[dale cooper]

Malo je albuma kao što je Loveless. Baš specifičan i poseban album. Iznjedrio je dosta imitatora ali nijedan baš kao Loveless.

istina! rekao bih daydream nation shoegazea. ne znam zašto mi ta dva albuma idu pod ruku jedan uz drugi. možda jer su perjanice žanrova. po pitchforku je čini mi se loveless najbolji album 90ih, a daydream nation 80ih (ili 2nd best).

Ok Computer je broj 1, Loveless na broju 2. A Daydream Nation kao najbolji album 80-tih.

Mislim da je uticaj Sonic Youtha na MBV nedvojben. Samo što su Kevin Shields i družina odveli to na jedan potpuno
drugi i novi nivo.

U Pitchforkovom obrazloženju za izbor OK Computera kao najboljeg albuma 90-tih i njegove razlike od Lovelessa
stoji:

"Loveless, a masterpiece of form and noise, impresses the brain like stylized photography. Surely, it is breathtaking. It provides the senses with a romantic, heightened ideal of music, experienced through an unbreakable medium. The sound overwhelms to such an extent that multiple listens are unnecessary and taxing. OK Computer, in contrast, sounds crystalline and liveable-- a true, enterable aural landscape packaged with press-delivered mythology describing its creation."

Kao OK Computer je živući zvučni pejzaž u kojeg se može uživjeti, dok je Loveless kao zamrznuta stilizirana slika, koja oduzima
dah, ali je gotovo neprobojna. Ovo je kao neko objašnjenje zašto je OK Computer bolji od Lovelessa. Što i ne mora nužno
biti tačno. Po meni Loveless ima toliko slojeva i detalja da ih nikada ne možeš u potpunosti pohvatati, što tjera da ga
slušaš iznova i iznova tražeći nešto novo. Mislim izbor je bio jeben bez daljnjeg, jer jer riječ o dva remek djela.
Samo nisam zadovoljan Pitchforkovim objašnjenjem zašto je jedan bolji od drugog.

[zg1911]

Malo je albuma kao što je Loveless. Baš specifičan i poseban album. Iznjedrio je dosta imitatora ali nijedan baš kao Loveless.

istina! rekao bih daydream nation shoegazea. ne znam zašto mi ta dva albuma idu pod ruku jedan uz drugi. možda jer su perjanice žanrova. po pitchforku je čini mi se loveless najbolji album 90ih, a daydream nation 80ih (ili 2nd best).

Ok Computer je broj 1, Loveless na broju 2. A Daydream Nation kao najbolji album 80-tih.

Mislim da je uticaj Sonic Youtha na MBV nedvojben. Samo što su Kevin Shields i družina odveli to na jedan potpuno
drugi i novi nivo.

U Pitchforkovom obrazloženju za izbor OK Computera kao najboljeg albuma 90-tih i njegove razlike od Lovelessa
stoji:

"Loveless, a masterpiece of form and noise, impresses the brain like stylized photography. Surely, it is breathtaking. It provides the senses with a romantic, heightened ideal of music, experienced through an unbreakable medium. The sound overwhelms to such an extent that multiple listens are unnecessary and taxing. OK Computer, in contrast, sounds crystalline and liveable-- a true, enterable aural landscape packaged with press-delivered mythology describing its creation."

Kao OK Computer je živući zvučni pejzaž u kojeg se može uživjeti, dok je Loveless kao zamrznuta stilizirana slika, koja oduzima
dah, ali je gotovo neprobojna. Ovo je kao neko objašnjenje zašto je OK Computer bolji od Lovelessa. Što i ne mora nužno
biti tačno. Po meni Loveless ima toliko slojeva i detalja da ih nikada ne možeš u potpunosti pohvatati, što tjera da ga
slušaš iznova i iznova tražeći nešto novo. Mislim izbor je bio jeben bez daljnjeg, jer jer riječ o dva remek djela.
Samo nisam zadovoljan Pitchforkovim objašnjenjem zašto je jedan bolji od drugog.

hvala na ispravku!

što se tiče pitchforkova objašnjenja meni je dosta apstraktno. slažem se s tobom (i njima) da su oba albuma remek djela no meni ne bi konkurirala baš za sami vrh. kad bih morao birati birao bih ipak ok computer jer mi je "slušljiviji". češće ga ipak pustim. a i rekao bih da je utjecajniji. no meni je draži album the bends, ako ćemo se držati 90ih. in rainbows mi je pak najbolji album radioheada, a do jaja mi je i kad a.

[dale cooper]

hvala na ispravku!

što se tiče pitchforkova objašnjenja meni je dosta apstraktno. slažem se s tobom (i njima) da su oba albuma remek djela no meni ne bi konkurirala baš za sami vrh. kad bih morao birati birao bih ipak ok computer jer mi je "slušljiviji". češće ga ipak pustim. a i rekao bih da je utjecajniji. no meni je draži album the bends, ako ćemo se držati 90ih. in rainbows mi je pak najbolji album radioheada, a do jaja mi je i kad a.

Kid A je momenat kada su i Radiohead sami zakoračili u apstraktnu teritoriju. Meni možda i njihov najdraži album.
Sjećam se koliko su kritike bile podijeljene kada je tek izašao, da bi na kraju godine kod većine bio proglašen
albumom godine, kasnije i dekade. In Rainbows sa druge strane je odličan spoj te eksperimentalnije strane
sa onom "song based" ili melodičnom stranom Radioheada.

[zg1911]

Kid A je momenat kada su i Radiohead sami zakoračili u apstraktnu teritoriju. Meni možda i njihov najdraži album.
Sjećam se koliko su kritike bile podijeljene kada je tek izašao, da bi na kraju godine kod većine bio proglašen
albumom godine, kasnije i dekade. In Rainbows sa druge strane je odličan spoj te eksperimentalnije strane
sa onom "song based" ili melodičnom stranom Radioheada.

ni sam ne bi bolje to rekao. s tim da bih dodao da i na kid a ima baš stvarčina - the national anthem, idioteque, how to disappear completely, morning bell

[Eggsy]

britanci su 90ih bili jaki u elektronci i trip hop (massive attack, portishead, aphex twin, prodigy itd).

Tricky mi je uvijek bio ispred svih za trip hop, pa i Massivaca

Da, ali Tricky je bio dio Massiva i na kompletnom prvom albumu, a i na dijelu Protectiona.
Tricky je svoj puni potencijal dostigao već na Maxinquaye koji je apsolutni klasik, ali nikada više nije dostigao
taj nivo. Treba spomenuti i Nearly God kao solidan album kao i Pre Millenium Tension.

Od svih ovih tzv trip hop bendova Portishead su se pokazali kao jedini koji su uspjeli kreativno
pobjeći od te etikete. Njihov treći album je bio mnogo toga, ali trip hop najmanje. Ali je
zato bio sjajan. Valjda će u sljedeće dvije tri godine izdati novi.

Tricky je meni bio gostujući kod Massivaca, ali dođoše mu kao odskočna..Pre-Millennium Tension mi je najdraži, ali je Maxinquaye definitivno na tom području najjači.. Portishead mi ne ide na uho, vjerovatno što zaspem nakon par njihovih stvari..

[Eggsy]

mislim da sam možda već spomenuo da metal gotovo pa u potpunosti ignoriram makar su me nedavno uvjeravali da je tool baš vrh. poslušao nešto malo preko kurca i odjebao ih ekspresno.

Gdje ćeš kontra Tool-a

[Eggsy]

Par metal albuma meni dragih....

Deftonsi i Type O Negative
jedni od najdražih

[dale cooper]

Kid A je momenat kada su i Radiohead sami zakoračili u apstraktnu teritoriju. Meni možda i njihov najdraži album.
Sjećam se koliko su kritike bile podijeljene kada je tek izašao, da bi na kraju godine kod većine bio proglašen
albumom godine, kasnije i dekade. In Rainbows sa druge strane je odličan spoj te eksperimentalnije strane
sa onom "song based" ili melodičnom stranom Radioheada.

ni sam ne bi bolje to rekao. s tim da bih dodao da i na kid a ima baš stvarčina - the national anthem, idioteque, how to disappear completely, morning bell

Joj sjećam se koliko ga je u Nomadu popljuvao kontraverzni Ozren Milat, dežurni hejter u redakciji.

Ambijentalnu "Treefingers" je opisao kao prosječnu Eno bljuzgariju, a za The National Anthem je rekao
nešto u stilu "koji je ovo kurac, Goran Bregović"? Valjda zbog truba.

Eh sad da još dođe julisiz i da kaže da je Brega direktno uticao na Radiohead.

[dale cooper]

Eggsy je pravo dijete 90-tih.

[Eggsy]

Eggsy je pravo dijete 90-tih.

voolim muziku

[dale cooper]

Eggsy je pravo dijete 90-tih.

voolim muziku

Sve cool. 90-te su bile dobre godine za muziku.

[zg1911]

mislim da sam možda već spomenuo da metal gotovo pa u potpunosti ignoriram makar su me nedavno uvjeravali da je tool baš vrh. poslušao nešto malo preko kurca i odjebao ih ekspresno.

Gdje ćeš kontra Tool-a

eh da samo toola. kontra cijelog žanra (s par izuzetaka). toliko sam zatucan

[annoy]

Od Deftonesa volim, uz ovaj spomenuti, još i album White pony. Ono kasnije mi se uglavnom ne sviđa.

Ovi što si stavio su mi nekako čudni, ali mogu zamisliti da nekad budem u raspoloženju za slušanje takvog nečeg

Ej, slušao sam onaj solo album Dax Riggsa. Sviđa mi se. Ne mogu tačno da ga opišem. Na momente me
podsjeća na onu southern rock fazu Corrosion Of Conformity, pa onda na one rane folk albume Marka Lanegana.
Interesantan lik, i ima zanimljiv izbor covera. Dobra mu je obrada Wall Of Death od Richarda Thompsona. Tu
sam pjesmu uvijek volio.

Baš mi je drago da ti se sviđa. Ako imaš volje poslušaj i njegov drugi album. Stvarno ima odličnih covera, meni je osobno najdraži In the aeroplane over the sea od Neutral Milk Hotel. I stvarno ima čaroban glas

[Better Man]

Radiohead su genijalci, koji su svakim novim albumom pomjerali vlastite granice. Obožavam da slušam sve njihove albume. Type o Negative su legende tog nekog dark metala i bili su jedinstveni i orginalni. Tool su isto svoji i posebni su.