Muž izbjegava i mene i našeg tek rođenog sinčića!

[lila84]

Nisam sigurna zašto sam ovu temu postavila u ovom dijelu, vjerovatno zato što se radi o ljubavi, ili prije o gašenju jedne.

Imam 29 godina, mužu je 30. Sreli smo se još na faksu i ludo se zaljubili; nakon 4 godine zabavljanja smo se uselili skupa, kasnije se vjenčali, a prije 3 mjeseca smo postali roditelji zdravog, prekrasnog sinčića. Imali smo skladnu vezu i brak, veliko prijateljstvo, bilo je tu dosta strasti. I sve, ali zaista sve je bilo u redu do trena kad se rodio naš sin. Željeli smo ovu bebu, bio je divan prema meni tokom cijele trudnoće, ali otkako smo se vratili iz bolnice, on je postao drugačiji čovjek. Inače sve kućne poslove dijelimo, ali u početku sam samo ja ustajala i brinula o bebi. To sam pravdala time što on radi, umori se, nije fer od mene... međutim, on je za ova 3 mjeseca sina u ruke uzeo 2 puta! Nikad ga nije pomilovao, okupao, promijenio pelene. To mi je isprva bilo čudno, nisam to razumjela, onda me je boljelo, rastuživalo, a sada sam ljuta i isfrustrirana! Kao da nema nikakvu potrebu za bliskošću, za iskazivanjem ljubavi. Toliko se radovao bebi, opremanju sobe, milovao mi stomak i pričao s njim, a sada samo rutinski pita za sina i to je sve. Na sve načine pokušavam da ga zainteresujem, da ga nekako "prevarim" da ga uzme, da se poveže sa njim, ali mi ne uspijeva. Izbjegava i mene. Nakon porođaja smo prvi put bili intimni nakon mjesec dana i ja sam to jedva izdržala, poželjela sam ga. Normalno je što je to sada drugačije i treba malo vremena da se uhodamo, ali nakon toga smo odnose imali još samo dvaput. Mislila sam da je problem u meni, da ga više ne privlačim (iako smo imali odnose i za vrijeme trudnoće). Nisam se puno ugojila tokom trudnoće, polako vraćam liniju i brinem se o sebi, trudim se da ga nekako zavedem, ali on uopšte ne reaguje. Bebač je divan, dobro spava pa se i ja odmorim, napravim neku finu večeru, predložim mu masažu, probala sam i sexy veš i svijeće i film i razgovor. Ništa.Toliko ga želim i toliko mi nedostaje! Pred porodicom se trudim da sve "zamaskiram", da se ne primjeti, pravim se da sam sretna, mada je mama primjetila da se nešto dešava sa mnom. Imam osjećaj da se urušavam iznutra. Od ove tuge i čemera sam počela da gubim mlijeko, živci su mi se istanjili. Čitala sam knjige o psihologiji, stručnu literaturu, forume, časopise, ali ne znam šta da radim. Pokušala sam razgovarati s njim, ali on izbjegava svaki razgovor na tu ili sličnu temu. Situirani smo, zdravi, nije bilo nikakvih drugih problema. Je li moguće da je on ljubomoran na naše dijete? Zašto, ako vidi da sam i dalje njegova supruga, ljubavnica, prijatelj? Da je naš dječak centar NAŠEG, ne MOG svijeta?

Ako iko zna za slično iskustvo (ovo nikome ne bih poželjela), ima neki savjet, bilo šta, molim vas da ga podijelite sa mnom. Ne želim ovo dijeliti sa nekim koga poznajem. I strah me je i sramota i puno me boli, jer zaista ne znam šta ću. Svaki put kad pogledam sina, srce me zaboli. I onda opet kad legnemo u isti krevet, a on se okrene od mene kao od stranca.

[theTruePath]

Muz je nasao ljubavnicu

[KenCo]

post porodjajna depresija. moguca i kod oceva.

[lila84]

Čitala sam o tome, ali ja više ne mogu da doprem do njega. Šuti, povukao se u sebe, ne razgovaramo kao prije. Išla bih i na terapiju, šta god treba, samo da ga navedem da prizna da postoji problem i da ga riješimo.

[alanx]

Od misa pravis slona. Drzi se tog svog muza. Jos mnogo stosta vas ceka. Ti bi razvalila nesto sto mnogi prizekulju. Bolje ti je kloni se foruma i pobrisi ovu temu da neko ne skonta ko si. Zalosno je samo sto su ljudi toliko otudjeni jedni od drugih danas, da nemaju nikog prisnog da se povjere, vec moraju po forumima da se jadaju i povjervaju. To je mnogo veci problem od svega toga sto si ti navela, a sve sto si navela u biti nije nikakav problem.

[blugirl]

Zao mi je sto ti se dogadja. To jeste problem i ko god ti kaze da nije...nema pojma

Mozda je depresija, mozda je ljubomora, mozda mu dijete nedovoljno lici na njega..... Hiljadu moze biti razloga i mozes si razbijat glavu koliko hoces ali neces biti pametnija dok ne porazgovaras sa njim. Dok ti iskreno ne kaze. Ocito imate, ili ste bar imali, zdrav odnos i dobru komunikaciju pa pokusaj nekako da probijes taj led i da ti se otvori.

Sretno!

[Bodkin]

moze li biti da misli da nije njegov?

[gnjev]

Zao mi je sto ti se dogadja. To jeste problem i ko god ti kaze da nije...nema pojma

Mozda je depresija, mozda je ljubomora, mozda mu dijete nedovoljno lici na njega..... Hiljadu moze biti razloga i mozes si razbijat glavu koliko hoces ali neces biti pametnija dok ne porazgovaras sa njim. Dok ti iskreno ne kaze. Ocito imate, ili ste bar imali, zdrav odnos i dobru komunikaciju pa pokusaj nekako da probijes taj led i da ti se otvori.

Sretno!

Hoćeš da kažeš da možda misli da je komšijino ?

Sent from my ST21i using Tapatalk 4

[bizet]

cuj dijete nedovoljno lici na njega

draga moja postavljacice teme, to kako si ti opisala svoj brak nakon rodjenja bebe ne zvuci uopste zabrinjavajuce...ono sto zabrinjava u cijeloj prici je da ti zbog niceg gubis zivce i eto mozda i mlijeko....da sam na tvom mjestu meni bi ovo bio prioritet da pospremim
i ocevima treba vremena da se naviknu na promjenu, mozda vise nego nama...kazes da je bio divan do dolaska bebe...ostavi mu dijete na sat - dva, izadji ti van, najbolji nacin da se pokusaju zbliziti....i praktikuj to vise puta uraditi
ako navaljujes na njega da se zblize a on se opire pa vecina bi tako reagovala, ovako ih ostavis da se upoznaju u nekom njihovom tempu...mozda vidi kako se ti dobro brines za bebu pa ima kompleks ili strah da on nece biti u stanju jednako dobro isto da radi i onda sve radije tebi prepusta....u svakom slucaju daj mu vremena, koliko god je potrebno

sto se tice sexa, nije bitno sto se nisi puno udebljala, vjerovatno se njegova slika tebe promijenila malo, sad si majka, vjerujem da i to utice na psihu, a ne bi, barem meni, ni bilo normalno da skace na tebe pod jos uvijek friskom promjenom sa zene na majku....mozda te samo zeli zastiti, nije iskljuceno da je ovo slucaj, zastiti i od sebe

sve normala, raduj se i brini o bebacu, to je sad tvoja no. 1. briga, pravi vecere i ruckove i uzivajte svi zajedno u lezernom i neobaveznom druzenju, vise nije nista kao ranije i to trazi navikavanja, druzite se sa vasim prijateljima, neka taj dio ostane nepromjenjen koliko je moguce, gradi spone gdje god mozes, a ne iskljucivo u krevetu, a bebaca ce on prihvatiti cim se malo oslobodi pred njim, zato mila ti na vrata a njega ostavi sa bebom da se snalazi, mada ima oceva koji radije cekaju da dijete progovori kako bi znali sta mu je lol...sve u dure, povuci i ti rucnu i razmisli malo koliko si sama prigvatila novu situaciju u kojoj ste se svi nasli

sve najbolje

[mrkalj]

Izmedju ostalog kažeš nije ga nijednom okupao i promjenio pelene.
Pa naravno neće ga on kupati,nego ti.Ni ja nisam nikada okupao dijete,niti bi mi to žena dozvolila.
Jesi li možda nekada cijepala drva,naravno da nisi.Šta misliš kada bi muž rekao ženi ti nikada nećeš da cjepaš drva .

[colt]

@Lila

Nemoj da te to brine. I meni se slično dešavalo i jedina razlika je to što sam ja neke stvari nevoljno radio. Kao mijenjanje pelena, kupanje . . .pa onda katkad puknem i neću ništa da radim i ponašam se kao tvoj suprug. I tako stalno.


Ne opterećuj se time, doći će on sebi.