Prozor wrote:
Moja percepcija - jer nema "svetih" ljudi niti "izabranih" ljudi(osim naravno poslanika(izabranih)) na zemlji koji su blizi Allahu od drugih vjernika zbog titule. Tj nema posrednika izmedju Allaha i covjeka. Zapravo, i originalna funkcija imama je iskljucivo da predvodi namaz u dzamiji, ne da ima ikakvu prednost nad vjernicima u religijskom smislu kao recimo pop... Ovo je po meni ispravno, i ne bih volio "Papu" koji ce biti "poglavar" moje religije, to je ipak samo Allah.
Neka me neko ispravi ako grijesim, za odgovor.
Dao bih jedan komentar, ne iz vjerske perspektive (jer nisam vjernik) nego iz historijske perspektive. Mnogi već znaju ovo, ali nije naodmet ponoviti.
Muslimani (barem suniti) su vijekovima IMALI poziciju koja je imala dodirnih tačaka sa pozicijom pape, naime radilo se o instituciji "halifa" ("kalif", "hilafet"). Još od vremena Muhammeda, kada su nakon njegove smrti njegovi bliski saradnici preuzeli na sebe
POLITIČKO i
VJERSKO vodstvo tada brzo rastuće muslimanske zajednice.
Vrlo brzo, od petog po redu halifa, vodstvo je postalo nasljednog karaktera - tako je prvo vladala dinastija Umayada (Omejada) a potom Abasida, dok su svrgnuti Omejadi još dugo paralelno vladali muslimanskom Španijom.
Poslije su tu titulu preuzeli Mameluci i na kraju Osmanlije. Turski sultan je imao titulu "halifa" pored svoje sultanske titule.
E sada, nakon svrgavanja sultanata u mladoturskoj revoluciji prvo je ukinuta institucija sultana (1922), a tek dvije godine poslije je ukinut hilafet.
Te dvije godine su vjerovatno jedini period u historiji da je halif bio samo vjerski poglavar.
Do tog vremena ta je institucija puno značila i muslimanima koji nisu živjeli u okviru države kojom je vladao halif. Njegovo ime se redovno spominjalo na džuma namazu.
E to su historijske činjenice a sada komentar.
Ne vidim nikakav problem (ne, čak iako sam ateista) da se ova institucija ponovo uspostavi, uz ogradu da bi trebala biti vjerskog karaktera. Pogledajte kako se uloga pape promijenila kroz vijekove - od vođe male proganjane zajednice, preko uticajne ličnosti u svim hrišćanskim državama, pa preko jakog političkog vođe koji je imao svoju državu i ogroman uticaj na druge katoličke države - na poziv pape države su išle u križarske ratove, papska ekskomunikacija državnih lidera stavljala je te državnike i države koje su vodili u izolaciju - i na kraju danas opet imamo ličnost koja ima jak vjerski i moralni uticaj ali ne toliko politički. Naravno, i papa pokušava da proširi svoj uticaj na druga polja ali to danas jako teško ide.
Zato je moje mišljenje da bi na muslimanski svijet pozitivno uticala pojava jedne jake, obrazovane ličnosti na toj poziciji. Neko ko bi bio autoritet ispred muslimana da pozove muslimane na mir i suzdržanost i da osudi terorizam s jedne strane, ali i da se jasno oglasi kada se u svijetu narušavaju prava muslimana. Neko ko bi artikulirao muslimanski glas, da se ne bi pretvorio u brujanje mase i paljenje zastava i ambasada. Takva ličnost ne samo da bi pozitivno djelovala na muslimanski svijet, nego i na percepciju zapada o Islamu i pomogla bi u međuvjerskom dijalogu.
Na kraju, da sve ovo povežem s temom - mislim da cijenjeni i necijenjeni (ovisno od perspektive, je li) reis muslimanske zajednice u BiH, Mustafa Cerić, bez obzira da li je kriv ili ne za većinu stvari koje mu nabacuju njegovi kritičari kako izvan, tako i unutar IZ (a sigurno jeste kriv za dosta stvari), jednostavno nije kalibar čovjeka za takvu funkciju.
Eto, to je mišljenje jednog "outsidera".