sa_love wrote:Sarajevski_Marlboro wrote:Riješi se svih stvari koje te podsjećaju...slike,knjige,pjesme,filmovi,pokloni...briši smsove,mailove...lakše je kad se okupiraš nečim drugim...i jednostavno ne misliš,rad ti ne dozvoljava da misliš...
Ako ti ih je žao baciti,složi u kutiju,i na tavan
Good luck

pa moram onda sve, bukvalno sve pobacati... cak i boje na zidovima mjenjati
mislim da je ok da me bole "nase" stvari koje smo skupa birali, ali isto mislim da je i super osjecaj sutra vidjeti to nesto sto je "bilo nase" i ne zaplakati, nego se osmjehnuti...
nemojte me pogresno shvatiti, ja sam izuzetno jaka licnost, ali nalete ti trenuci kad izgubim tlo pod nogama i vristala bi... kako dodju, tako i odu
"jako strašno kad se čovjek ujutro probudi sam, kad gleda u telefon ko blentav hoće li zazvoniti, kad te dočekaju prazna 4 zida i imaš osjećaj da te pritišću..."
eh samo to da prodje, ja cu biti ok... ufff
E ja ti ovo govorim da uradiš DOK ne dođeš na taj nivo.
Koliko god čovjek bio jak...melanholija neka i tuga se došuljaju...nekad i bez razloga...
a kamoli s takvim razlogom.
Zato...nemoj bacati,nego "privremeno na tavan".
Koliko god ofucana fraza bila,vrijeme odnese svoj dio,samo ne dozvoli sebi da te razmišljanje ščepa u svoje kandže.
Ako nema povratka,okreni se novim stvarima.
Pozdravi bjelinu novih dana.Stiže proljeće

.
Od mrcvarenja nema ništa,samo je gore.I ne gledaj u taj telefon
U slobodno vrijeme...uzmi čitaj nešto,idi na neki kurs (nevjerovatno koliko pomaže,izađeš vedar s časova (koji god bili) )...
i druži se ...odnosno nastavi se družiti s prijateljima...učvrsti te veze...
Ili dođi na forum i opusti se
I kad sve to uradiš...shvatićeš da je prošlo vrijeme,i da si još jača.
Bacićeš pogled na "kutiju" i znati da je sve ok.
