NAREDNO PITANJE:
Bojite li se smrti bracnog druga? Ono, kako gledate na takav moguc scenario?
Sve je lijepo, krasno i divno dok ste mladi i zaljubljeni, ali sta kada dodje starost? I kad pocnete razmisljati da je u vrlo skoroj buducnosti moguc rastanak, rastanak na nacin da ce vas vaš partner napustiti? U sanduku..

I da ce istruhnuti, i da ce se raspasti, i da ce ga crvi jesti..
Inace, razmisljate li ikad toliko daleko da se pitate, ako moj partner umre prije mene, kako cu zivjeti?
Hocu li smoci snage da mu odem na grob/mezar, hoce li mi nedostajati njegov pogled, njegov zagrljaj, njegov poljubac?
Ili cete beskrajno tugovati za njim, i da cete pozeljeti da umrete zajedno s njim?
Mislim da je najpostenije da ako vec dozivite duboku starost sa jednom osobom, i da ako zivite skupa 50+ godina, da je sasvim okej da umrete zajedno..
Mislim, ako to vec bude moguce, da odes kod doktora i da mu kazete:
Okej, mi zelimo da nas uspavate. Imamo 80+ godina, zelimo napustiti ovaj svijet zajedno, zagrljeni, ne bi mogli zivjeti jedno bez drugoga i zelimo da zajedno odemo.
Vjecna ljubav. Awwww kako je to slatko..
Ako mogu macke da se uspavaju, sto ne bi mogli i ljudi.. Zar ne?
Kakvo je vase misljenje sto se tice zivota u starosti bez partnera?
U sustini, zelim da pitam da li, kada dodje starost, da li je okej otici na drugi svijet onog momenta kada, jedno od partnera krene umirati?
Zivot u samoci je jako tegoban, zar ne? Posebno ako nema osobe sa kojom si se ostvario u zivotu..
