Multietnička škola na Popovom Mostu na Tjentištu

[valterbranisarajevo]

Multietnička škola na Popovom Mostu na Tjentištu

Bošnjaci i Srbi zajedno u klupama

Nasuprot školama gdje su izražene podjele i segregacije učenika, stoji jedinstven primjer multietniček škole „Veselin Masleša na Popovom Mostu na Tjentištu. U nekadašnjoj školi koja je nosila ime narodnog heroja Save Kovačevića i brojala preko hiljadu đaka, danas nastavu pod jednim krovom, bez obzira na nacionalnu pripadnost, pohađa tek 30-ak učenika.

Tri učionice

I dok drugi razbijaju glavu podjelama, u školi na Popovom mostu đaci dijele klupe u svega 3 opremljene učionice, ali i teške uslove u kojima opstaje i radi ovaj mali kolektiv. tješe se da je sve bilo mnogo gore, međutim, istina je da su uslovi u kojima djeca uče katastrofalni.
Naime, školska zgrada i danas izgleda sablasno. Sportski tereni su skromno uređeni, a nastavnici su tek nedavno dobili zbornicu. Hodnici su hladni i prljavi, prostorije zapuštene, na prozorima jedva da ima stakala, a jedino su učionice u nešto boljem stanju.
Mališani su navikli, nastavnici se nadaju boljem, a da u školu treba mnogo više uložiti, najbolje primjete oni koji su odnedavno ovdje, poput djevojčice Arnele Vilić. Odlična je učenica, bila je to i u školi u Sarajevu. ipak, vrativši se sa roditeljima kući na Tjentište, ova skromna djevojčica trudi se nastaviti odličan prosjek.
„Razlika je velika, ovdje nisu uslovi povoljni, nema čak ni WC-a. inače je lijepo družiti se, svi se družimo. Nema sekcija ni takmičenja kao u Sarajevu, ali dobri smo đaci“, kaže Arnela.

Faza obnove

Ona dnevno prepješači i po 14 kilometara kako bi iz svog sela Ćurovi stigla do škole. a kilometre pređu i druga djeca. Njegoševa kuća nalazi se na vrhu obližnjeg brda, a Milica, Alen i Senad također su đaci pješaci. S druge strane, pojmovi „dvije škole pod jednim krovom“ i segregacija ovdje su enpozanti.
„Nije bilo jednostavno raditi u školi u kojoj su kombinovana odjeljenja, koja još ne zadovoljavaju standarde kakve imaju škole u sarajevu ili Banjoj Luci. sam početak prije 8 godina je bio težak. Razlog je što na Popovoom Mostu, Tjentištu i okolnim mjestimažive uglavnom povratnici Bošnjaci i raseljeni Srbi, ljudi koji su preživjeli ratne traume i koji nisu vjerovali u mogućnost zajedničkog obrazovanja njihove djece“, saznajemo u školi.
Ali, nakon prvih mjesec dana zbližila su se djeca, počeli su sjediti zajedno u klupama. družiti se. U školi pohađaju i vjeronauku, a jedan od vjeroučitelja kojeg smo ovdje zatekli predaje i informatiku.
„Škola je trenutno u fazi obnove, u planu je otvaranje škole u prirodi, gdje bi djeca dolazila iz cijele BiH, ao ne i šire jer Tjentište raspolaže velikim prirodnim bogatstvima. Tu je nacionalni park, a problemi su uglavnom materijalne . Inače nema selekcije-red Bošnjaka, red Srba – ili tako nešto, djeca se druže, sjede zajedno, uče“, tvrdi Ranko Kovač, vjeroučitelj.
Od svega, više ga brine činjenica da cijela škola koristi tek jedan računar za časove informatike.

Jedinstven primjer

„Neka ova škola posluži kao primjer da ipak možemo živjeti svi zajedno, jer ovo je jedina multietnička škola gdje zajedno sjede i Srbi i Bošnjaci bez razlike“, navodi Kovač.
Škola na Popovom Mostu jedinstven je primjer u BiH, istina, još usamljen. Također, istina je i da djeca na Popovom Mostu svakako zaslužuju bolje školske uslove ne samo zbog činjenice što je u jednom malom mjestu, negdje u Istočnoj Bosni, gdje rijetki uopšte žele živjeti, nestalo podjela tamo gdje ih nikada nije trebalo biti. Oni bolje uslove iz prostog razloga što su djeca,a sva djeca u BiH bez razlike trebaju kvalitetno obrazovanje, ma gdje bili.

Za sve su krivi političari

„Djeca su budućnost, treba u njih ulagati i to em ponukalo da dođem i dam neki podstrek povratku. Ova škola je pozitivan primjer i stidio bih se kad bi radio u školi „za crnce i bijelce“, stidio bih se podjela djece jer to znači podjela u svemu. ovo je Bosna i mi se družimo i u prodavnici i u firmi i u ministarstvima. Ja bih i političare podijelio, stavio bih stakla između njih i napravio im pravu aparthejdsku podjelu kakvu oni prave između djece i u cijeloj ovoj nesretnoj zemlji“, mišljenja je Mehmed Bradarić, profesor historije koji već nekoliko mjeseci radi kao nastavnik u školi na Popovom Mostu. iako se prije nekoliko godina vratio u rodnu Foču, ovo mu je prvi posao.

Elvira Aganović

Oslobođenje 4.5.2008.

Svakako, ova djeca su također naša djeca, i imaju pravo na iste uslove školovanja kao i njihovi vršnjaci u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru...Nadam se da će se političari smilovati i obezbijediti ovoj djeci uslove za školovanje dostojne čovjeka. Kada budu izvodili svoje predizborne marketinške performanse sa povratnicima i izbjeglicama, neka jedan takav izvedu i na Tjentištu. Tako jedna stranka može djeci osigrati prijevoz, druga krečenje škole, treća WC, a četvrta kompjutere. Također, bilo bi lijepo da svi ljudi dobre volje, koji to mogu na neki način pomognu ovoj zaboravljenoj djeci i njihovim nastavnicima, Oni će svoj dug vratiti dobrim ocjenama.

[Umjetnik a]

nek ima i nešto što valja

[omar little]

Joj, ljudi dokle je doguralo, da se jednoj ovakvoj najnormalnijoj stvari radujemo k'o mala djeca, umjesto da nam bude norma.
Pod ovim, naravno, ne mislim na lose uslove u skoli nego na ideju zajednickog obrazovanja.

[popajic]

Majko moja,dokle smo dosli kad se radujemo ovakvoj vijesti.
Umjesto da se podrazumijeva da je ovo jedini nacin,da drugacije ne smije biti.

[bosan]

Sta cemo ,nego se radovati novom pocetku. A mi malo ,malo pa ispocetka .Takav nam grah pao .Bog nam dao sve al nije pameti.

[Umjetnik a]

Sta cemo ,nego se radovati novom pocetku. A mi malo ,malo pa ispocetka .Takav nam grah pao .Bog nam dao sve al nije pameti.

jeste i to

[Maraschino]

Joj, ljudi dokle je doguralo, da se jednoj ovakvoj najnormalnijoj stvari radujemo k'o mala djeca, umjesto da nam bude norma.
Pod ovim, naravno, ne mislim na lose uslove u skoli nego na ideju zajednickog obrazovanja.

kako da se ne radujemo kada jos uvijek imamo ( i nigdje na zemaljskoj kugli) segregaciju djece po nacionalnoj osnovi,

jadna djeca, izludicemo ih sa svojim glupostima a oni nicega nisu svjesni

[laku noć]

U toj istoj školi na Popovom Mostu desila se i jedna anegdota.Potukla su se 2 učenika srpske nacionalnosti a dječak bošnjačke nacionalnosti onako sav usplahiren dotrči do učitelja (Srbina)i kaže:"druže ućitelju,druže ućitelju pobiše se Ćetnici"