lilla wrote:Ne znam je li ovo baš prikladno za temu Mukabela, ali...
Ogroman je značaj
El-Fatihe, brojne su predaje i hadisi koji govore o tome
1) بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ (2
الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ (3
مَالِكِ يَوْمِ الدِّينِ (4
إِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ (5
اهْدِنَا الصِّرَاطَ الْمُسْتَقِيمَ (6
صِرَاطَ الَّذِينَ أَنْعَمْتَ عَلَيْهِمْ غَيْرِ الْمَغْضُوبِ عَلَيْهِمْ وَلَا الضَّالِّينَ (7
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
Milostivog, Samilosnog,
Vladara Dana sudnjeg,
Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
Uputi nas na Pravi put,
na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!
Jedna od zanimljivosti vezana za ovu kur'ansku suru jeste i njena stilistička vrijednost.
Tekst
Fatihe, kada je u pitanju smisaono gradiranje, uobličen je poput
piramide.
Na samome vrhu je
Gospodar svjetova, a na dnu takve strukture su
oni koji su zalutali.
Ili, može se shvatiti kako onaj koji je zalutao može doći do samog vrha piramide, do
Milosti. Dakle, kada bismo
Fatihu čitali straga, parafraziram: onima koji su zalutali i na sebe srdžbu izazivali, samo Allah milost Svoju može darovati i uputiti ih na Pravi put, oni Mu se onda klanjaju i od Njega pomoć traže da im oprosti, a na Sudnjem danu On bude Milostiv prema njima te oni zahvaljuju Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom
Još jedna zanimljivost kada je u pitanju forma: u
El-Fatihi prisutna je rima, ritam i ponavljanje.
Naime, prvih šest ajeta su približno iste dužine, čime je postignuta ritmičnost, a ajeti se, u arapskom tekstu, i rimuju svojim posljednjim slogom:
1.-īm; 2.-īn; 3.-īm; 4.-īn; 5.-īn; 6.-īm.
Završni ajet također ima slog
–im, ali samoglasnik nema dužine, dakle, imamo stanku, kao da se nagovještava nešto, tačnije, u završnom dijelu će se nagovjestiti da će se Allah rasrditi na one koji su zalutali.
Posljednji je ajet duži od ostalih, a završnom slogu prethodi vokal od četiri dužine, za razliku od prvih šest koji u pretposljednjem slogu imaju obični kratki vokal.
Ako u jednu grupu stavimo ajete koj se završavaju na
-im, a u drugu na
–in vidjet ćemo da i u tom slučaju mogu biti smisaono zasebni:
-im:
1.U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
3.Milostivog, Samilosnog,
6.Tebi se klanjamo i Tebe za pomoć molimo.
-in:
2.Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
4.Vladara Dana sudnjeg,
5.Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
7. na Put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!
Prva cjelina kazuje o milosti Allaha, s.w.t, od Njegove milosti ovisi sve što postoji i On je Jedini koji zavrjeđuje, odn., od Kojeg se može moliti za milost.
Druga cjelina govori o moći Gospodara svjetova i ništavnoj ulozi čovjeka koji prema tom Vladaru izgleda minoran te ako mu se On ne smiluje i ne uputi ga na Put pravi, bit će od onih koji su zalutali.
Treba reći da su za fonetski doživljaj Fatihe bitne dužine i tešdidi (geminacije). Od dvadeset i četiri riječi devet ih ima uduplana slova, a posljednja riječ-
zalutali (ed-dallin) ima dva. Ovim se želi naglašavati, upozoravati onaj koji je sluša.
Od šezdeset osam slogova sedamnaest su dugi, što tačno odgovara četvrtini. Zato, da bi se u potpunosti doživjela i osjetila njena savršenost, Fatiha se uči naglas, na arapskom jeziku, kada posebno impresivno djeluju dužine, rima i ritam.