- Bog je Svemoguc, Stvoritelj i Uzdrzavatelj univerzuma, koji nije nicemu slican i nista nije usporedivo sa njim.
- Bog je Milostiv i Pravedan. Kada kaznjava, to cini radi pravde
- Bog je vjecan i trajan, nije uzrokovan i samodovoljan je.
- Bog sve stvara, uzdrzava i izvodi iz postojanja. On je konacni uzrok svemu.
- Bog je Sveznajuc, i svugdje prisutan.
Preuzeto sa:
Behram Begova Medresa u Tuzli
Pravoslavna veronauka
Od diskusije do diskusije se ovaj ili onaj pojam drugacije definise - po zelji i potrebi. U jednoj diskusiji se teisti protive ogranicenju znacenja pojma "svamoc/svemoguc" (Bog moze ciniti sta god zeli), u drugoj diskusiji se upravo takvo sto cini (Bog ne moze ciniti ono sto je logicno ne moguce, stoga ne moze ubiti sebe i na taj nacin prestati egzistirati, a vjecan je.) Takvo sto je proizvoljno.
Da toga (cas ovako, cas onako) ne bi bilo, razjasnimo sve te osobine Bozije. Dakle, kod monoteistickih religija postoje razlicite definicije pojma "svamoc/svemoguc", i uvijek se pozivaju bas na onu koja im tada odgovara. Sve to da bi se na bilo koji nacin pokusala odbaciti kritika.
U pravosudju se pojmovi, kao primjer navedimo "vlasnistvo" i "posjed" jasno ralikuju iako su sinonimno povezane. To se cini, da se pomenuti pojmovi ne bi cas ovako cas onako tumacili i predstavljali.
Mozemo se slobodno dogovoriti kako cemo ovaj ili onaj pojam jasno definisati. Tada se ne mozemo poigravati sa znacenjem ovog ili onog pojma, kako se to inace cini sa pojmom "vjerovanje". Svakodnevno vjerovanje nije identicno metafizickom vjerovanju. Vjerovanje je smatranje (nije znati) neceg kao moguceg bez neposrednih mogucnosti naucne (dokazive) provjere i izlaganja. Svakodnevno vjerovanje je teoretska pretpostavka neceg kao moguceg, dok vjerovanje u religiji je ubjedjenost u istinitost/tacnost onog sto se vjeruje.
Vjerovanje proistice iz potrebe, odnosno iz neimanja dokaza za ono u/za sta se vjeruje. Mi mozemo vjerovati da ce sutra kisa padati, ali ako nemamo pojma o meteorologiji niti imamo neoborive informacije o sutrasnjem pretkazanju vremena, tada ne mozemo reci da znamo da ce sutra padati kisa.
Ako se zeli nastupati razumno ili ako se zeli argumentirati apeliranjem na razum, tada se ne moze svakodnevno vjerovanje poistovjetiti sa vjerovanjem u religiji. Ili drugacije: Ne mogu vjerovanje u Boga poistovjetiti sa vjerovanjem da ce sutra padati kisa. A bas to, se jako cesto cini kada se diskutuje o Bogu ili religiji. Vecinom tu i teisti mijesaju i navode. Primjer sa kisom naznacuje da ja smatram mogucim da ce sutra kisa pasti, dok onaj sto vjeruje u Boga to ne smatra mogucim, vec je on ubjedjen u ispravnost tog svojeg vjerovanja (on tvrdi, a ne pretpostavlja, da Bog postoji).
Stoga, ako se zeli imati diskusija i argumentacija prihvatljivog nivoa, onda ne smijemo tu mijesati pojmove. Jedno je znati, drugo je vjerovati (pretpostavljati), a sasvim trece je vjerovati u nesto za sta se nema dokaza (krunskih, empirijskih, neoborivih), ali tvrditi da bas to - je istina.
Kada se spominje Bozija svemoc, tada ljudi tu svumoc shvataju na specificne nacine. Stoga bi bilo potrebno ostati kod jedne definicije pojmova kao sto su svemoguc, savrsen, sveznajuc itd.
Dakle, postavimo jasne definicije odgovora na slijedeca pitanja:
Da li je Bog savrsen u smislu bez greske, bez mane, bez slabosti?
Da li je Bog vjecan u smislu da egzistira van vremenske odrednice i/ili uopste van vremena?
Da li je Bog svemoguc u smislu "moze bas sve", ili "moze sve sto je logicno moguce"?
Da li je Bog trajan u smislu "ne mijenja se nikad, svejedno koliko - prema nasem poimanju vremena - protekne i da li uopste vrijeme protice?




