Moja malo duza ispovijest

[Zentax]

Cudno je, veoma, unatoc tome sto drugi misle. Svaki put kada izadjem uvijek se mislim kako podijeliti racun , kako platiti, kako a da ne ispadnem supak , moron. Sta ako se desi da nemam novca , a svi istali drugacije misle. Ne mogu naci prijatelja , a da u podsvjesti mi nije ona misao , zasto se druze sa mnom, da nije zbog krivih razloga. Ima prednosti dosta, zivio sam, osjetio sam, uzivao sam u dosta toga o cemu moji prijatelji ni poznanici ne mogu ni zamislit. Vidio sam mnogo stvari koje samo novac moze kupiti, ali uvijek ima ono ali. Nisam nikada imao pravog prijatelja, ma ni dobrog nikada uopce. Kada mislim se zabavljat sa nekim, uvijek se javlja ona paranoja, koju sam sam razvio. Ona paranoja, da li je samnom zbog novca, da li je opet radi krivih razloga. A i da nadjem osobu koja je iz pravih razloga, uvijek ljudi govore. Padam u depresije, precesto. Kako necu kada se desilo hiljadu puta da je nekome od mojih prijatelja trebalo jos pola marke za kafu, a ja na gluposti pare bacam. Shvatio sam da moram uzivati u onim malim sitnicama svaki dan, radujem se svakom okusu moga jela, sunca, zraka,prirode. Distanciram se, mnogo. Izoliram se od ljudi. Koliko sam puta pomislio da sam neka druga osoba, normalna, da nisam ni po cemu poseban. Na kraju meni je knjiga najbolji prijatelj, ipak neka i dobra stvar. Samo da mi je novi list okrenuti, otici u neki daleki grad , studirati , poceti zivjet zivot studenta, i da niko ne zna tko sam. Svaki dan se tome nadam. Nezahvalan sam iako znam kako drugi ljudi zive, koji nemaju za jesti, ali ovo je moj kriz koji nosim, koji sam morao podijeliti.

[i_ja_na_forumu]

upoznaj nekog novog ko ne zna koliko novaca i svega ostalog imas..

[gnjev]

Da sam znao da ces psihicki oboljet' ne bih ti trazio pola marke


Tvoj drug

[sluga_okupatora]

Cudno je, veoma, unatoc tome sto drugi misle. Svaki put kada izadjem uvijek se mislim kako podijeliti racun , kako platiti, kako a da ne ispadnem supak , moron. Sta ako se desi da nemam novca , a svi istali drugacije misle. Ne mogu naci prijatelja , a da u podsvjesti mi nije ona misao , zasto se druze sa mnom, da nije zbog krivih razloga. Ima prednosti dosta, zivio sam, osjetio sam, uzivao sam u dosta toga o cemu moji prijatelji ni poznanici ne mogu ni zamislit. Vidio sam mnogo stvari koje samo novac moze kupiti, ali uvijek ima ono ali. Nisam nikada imao pravog prijatelja, ma ni dobrog nikada uopce. Kada mislim se zabavljat sa nekim, uvijek se javlja ona paranoja, koju sam sam razvio. Ona paranoja, da li je samnom zbog novca, da li je opet radi krivih razloga. A i da nadjem osobu kojamje iz oravih razloga, uvijek ljudi govore. Padam u depresije, precesto. Kako necu kada se desilo hiljadu puta da je nekome od mojih prijatelja trebalo jos pola marke za kafu? Shvatio sam da moram uzivati u onim malim sitnicama svaki dan, radujem se svakom okusu moga jela, sunca, zraka,prirode. Distanciram se, mnogo. Izoliram se od ljudi. Koliko sam puta pomislio da sam neka druga osoba, normalna, da nisam ni po cemu poseban. Na kraju meni je knjiga najbolji prijatelj, ipak neka i dobra stvar. Samo da mi je novi list okrenuti, otici u neki daleki grad , studirati , poceti zivjet zivot studenta, i da niko ne zna tko sam. Svaki dan se tome nadam. Nezahvalan sam iako znam kako drugi ljudi zive, koji nemaju za jesti, ali ovo je moj kriz koji nosim, koji sam morao podijeliti.

Rodjo, znam kako ti je - i ja sam jednom telefon izgubio.

[ho oponopono]

Cudno je, veoma, unatoc tome sto drugi misle. Svaki put kada izadjem uvijek se mislim kako podijeliti racun , kako platiti, kako a da ne ispadnem supak , moron. Sta ako se desi da nemam novca , a svi istali drugacije misle. Ne mogu naci prijatelja , a da u podsvjesti mi nije ona misao , zasto se druze sa mnom, da nije zbog krivih razloga. Ima prednosti dosta, zivio sam, osjetio sam, uzivao sam u dosta toga o cemu moji prijatelji ni poznanici ne mogu ni zamislit. Vidio sam mnogo stvari koje samo novac moze kupiti, ali uvijek ima ono ali. Nisam nikada imao pravog prijatelja, ma ni dobrog nikada uopce. Kada mislim se zabavljat sa nekim, uvijek se javlja ona paranoja, koju sam sam razvio. Ona paranoja, da li je samnom zbog novca, da li je opet radi krivih razloga. A i da nadjem osobu kojamje iz oravih razloga, uvijek ljudi govore. Padam u depresije, precesto. Kako necu kada se desilo hiljadu puta da je nekome od mojih prijatelja trebalo jos pola marke za kafu? Shvatio sam da moram uzivati u onim malim sitnicama svaki dan, radujem se svakom okusu moga jela, sunca, zraka,prirode. Distanciram se, mnogo. Izoliram se od ljudi. Koliko sam puta pomislio da sam neka druga osoba, normalna, da nisam ni po cemu poseban. Na kraju meni je knjiga najbolji prijatelj, ipak neka i dobra stvar. Samo da mi je novi list okrenuti, otici u neki daleki grad , studirati , poceti zivjet zivot studenta, i da niko ne zna tko sam. Svaki dan se tome nadam. Nezahvalan sam iako znam kako drugi ljudi zive, koji nemaju za jesti, ali ovo je moj kriz koji nosim, koji sam morao podijeliti.

...ko si ti uopšte?!


...ja biću poznata, biću poznata...

...ja bez love, pa nemam iskrenog frenda, ne brigaj!

[MrShadow]

Siguran sam da ce ti inbox veoma brzo biti pun porukama forumasa koji zele da ti budu iskreni prijatelji

zezam se, uzivaj u zivotu kad ti je bog dao, putuj, trosi, provodi se - pravi prijatelji su rijetki ionako, sve je to prolazno i kako ides razlicitim putevima kroz zivot i prijatelji nestaju i mjenjaju se.
Ako si mlad otidji negdje vani u neki grad, pocni da studiras, ali ne s novim mercedesom i stanom od 150 kvadrata, nego idi u studentski dom pa se uklopi u okolinu i zivi kao i svi drugi, ne pokazuj da imas previse novca i uzivaj u malim stvarima kao i svi drugi, to cete natjerati da drugacije razmisljas a i otvorit ce ti poglede na zivot.

Ako vec imas toliko novca, otvori neku firmu, obogati se jos vise, ali zaposli ljudi i budi fer prema njima, plati im ono sto zarade, trud nagradi jos vise pa ce te ljudi voliti zbog tvog karatkera sto imas, a pomazes drugima. Milion je jos primjera sta mozes uraditi, ali o tome treba sjesti i pricati.

[Fantassin]

Pocni se drogirati i to kvalitetnim kokainom i sigurno ce te proci depresija a taj tvoj krizcic postati mnogo laksi.

[x_lecter]

razumijem te druze ... ista situacija kod mene ... svi znaju da imam i svi nesto ocekuju od mene ... staru raju sam odjebao i poceo se druziti sa kako da kazem malo uglednijim i vidjenijim sarajlijama, sinovima politicara i funkcionera ... oni me razumiju i sa mnom su zbog mene a ne zbog novca ... provod i druzenje je puno bolje, mogucnosti takodjer ... o trebama da ne pricam

[dog_killer]

Cudno je, veoma, unatoc tome sto drugi misle. Svaki put kada izadjem uvijek se mislim kako podijeliti racun , kako platiti, kako a da ne ispadnem supak , moron. Sta ako se desi da nemam novca , a svi istali drugacije misle. Ne mogu naci prijatelja , a da u podsvjesti mi nije ona misao , zasto se druze sa mnom, da nije zbog krivih razloga. Ima prednosti dosta, zivio sam, osjetio sam, uzivao sam u dosta toga o cemu moji prijatelji ni poznanici ne mogu ni zamislit. Vidio sam mnogo stvari koje samo novac moze kupiti, ali uvijek ima ono ali. Nisam nikada imao pravog prijatelja, ma ni dobrog nikada uopce. Kada mislim se zabavljat sa nekim, uvijek se javlja ona paranoja, koju sam sam razvio. Ona paranoja, da li je samnom zbog novca, da li je opet radi krivih razloga. A i da nadjem osobu koja je iz pravih razloga, uvijek ljudi govore. Padam u depresije, precesto. Kako necu kada se desilo hiljadu puta da je nekome od mojih prijatelja trebalo jos pola marke za kafu, a ja na gluposti pare bacam. Shvatio sam da moram uzivati u onim malim sitnicama svaki dan, radujem se svakom okusu moga jela, sunca, zraka,prirode. Distanciram se, mnogo. Izoliram se od ljudi. Koliko sam puta pomislio da sam neka druga osoba, normalna, da nisam ni po cemu poseban. Na kraju meni je knjiga najbolji prijatelj, ipak neka i dobra stvar. Samo da mi je novi list okrenuti, otici u neki daleki grad , studirati , poceti zivjet zivot studenta, i da niko ne zna tko sam. Svaki dan se tome nadam. Nezahvalan sam iako znam kako drugi ljudi zive, koji nemaju za jesti, ali ovo je moj kriz koji nosim, koji sam morao podijeliti.

Drug, pojebi šta. Manje ćeš biti depresivan

[lavorpunvode]

Koliko sam puta pomislio da sam neka druga osoba, normalna, da nisam ni po cemu poseban.

pa vrlo vjerovatno i nisi ni po cemu poseban, ako inace smatras da je novac to sto te izdize iznad ostale raje.