Bosnolog wrote:
Mladen Ivanic je mnogo gori izbor za BiH od Radmanovica jer je premazaniji velikosrpsbin ali i oprezniji u biranju rijeci i javnom nastupu sto ga svrstava u pristojnije ali i sposobnije politicare.
Izmedu njega i Dodikove urlacke velikosrpske histerije Dodik je bolji izbor za BiH,jer krkan prica emocijama a ne razumom,takvim ponasanjem Dodik drzi budne probosanske snage kao i domacu i medunarodnu javnost u fokusu ali i reflektore iznad sosptvene glave pa ga tako svi prate sto radi a znamo sta ima i moze ,.......
Njegovi stavovi nisu nista drugaciji od Dodikovih samo je on mudriji i realniji u procjeni stvari i potpuno je dobro predvidio razvoj svari u Dodiklandu u vezi vlade i Dodiktature,ostalo je manje vise fulio,.......
Britanci postavili Dodika za premijera RS
DO KOSKE: Bosna i Hercegovina - Britanski pacijent
Slobodna Bosna, 05.12.2003
Piše: Senad Avdić
Bivši britanski ambasador u BiH Charles Crafword posjetio me je u redakciji Slobodne Bosne prvih dana januara 1998. godine. Već u prvim minutama manje-više relaksiranog razgovora britanski je diplomata potvrdio sve ono što sam o njemu znao u prethodnoj deceniji: šarmantan, komunikativan, zabavan, riječju savršeno opasan. Znao sam kako je 15 godina ranije kao činovnik ambasade svoje zemlje u tadašnjoj Jugoslaviji isplatio doušničke usluge tadašnjem profesoru Fakulteta političkih nauka dr. Nenadu Kecmanoviću: bila je Olimpijada u Sarajevu a u Kecmanovićev se golemi stan u centru Sarajeva tokom tih mjesec dana smjestila izvjesna britanska televizijska ekipa. Na koncu je Olimpijade Kecmanoviću ovo više nego solidno plaćeno: za novac koji je dobio od jednomjesečnog iznajmljivanja stana (nekoliko desetaka hiljada funti) mogao je u Sarajevu kupiti još jedan takav stan. Imao sam privilegiju čitati i transkripte razgovora koje su u Beogradu i Sarajevu (najčešće u hotelu Bristol) osamdesetih vodili Kecmanović i
Crafword a koje su snimali "tonci" savezne i bosanskohercegovačke UDBA-e. Tokom tih je razgovora u kojim je elokventno i lucidno analizirao političke i nacionalne odnose u SFRJ, a posebno u BiH, Kecmanović britanskog diplomatu upozoravao na opasnost od "zelene transferzale", odnosno eksplozije muslimanskog nacionalizma i fundamentalizma ohrabrenog Homeinijevom medijsko-vjerskom revolucijom u Iranu. I tako dalje. Uostalom, zbog njegovih je veza sa britanskom obavještajnom agenturom u tadašnjoj SFRJ Kecmanoviću krajem osamdesetih godina u posljednji trenutak onemogućen izbor u Predsjedništvo SFRJ a njegovu fotelju u kolektivnom predsjedništvu zajedničke države zaposjeda Bogić Bogićević.
"DODIK JE EFIKASNIJI OD IVANIĆA"
Dakle, to je bio taj Charles Crafword. Svašta se važnog dešavalo tih januarskih dana 1998. godine. Najvažnija i medijski najeksponiranija bila je antikriminalna revolucija koju je nekoliko mjeseci ranije u Republici Srpskoj pokrenula tadašnja predsjednica Biljana Plavšić. Smijenjena je ratna politička, vojna, državna nomenklatura a Plavšićka je uz ozbiljnu podršku tenkova SFOR-a i svekolike druge međunarodne diplomatske logistike zauzimala dio po dio vlasti od Karadžićevih zlotvora. Nekoliko dana ranije pokušaj Plavšićeve da instalira Mladena Ivanića na funkciju predsjednika Vlade RS okončan je skupštinskim debaklom. Napisali smo, nakon toga, da će vjerovatni premijer RS umjesto Ivanića biti Milorad Dodik, lider male opozicijske stranke koja je u Skupštini RS imala tek dva zastupnika (uz Dodika je sjedio samo njegov komšija iz Laktaša, sada već pokojni Nenad Baštinac).
"Vidim da ste dobro informirani, samo ne znam od koga", kazao je ambasador Crafword a potom postavio pitanje ilustrovano gotovo zmijskim pogledom. "Smatrate da je Dodik bolji izbor od Ivanića?" Odgovorio sam potvrdno.
"I ja se slažem da je u ovakvoj konfuznoj situaciji u RS Dodik mnogo praktičnije i efikasnije rješenje od Ivanića. Dodik je po svojoj prirodi razbijač, fajter, buldožer, a Ivanić je uglađeni, suptilni univerzitetski profesor koji nije u stanju nositi se sa kriminalcima, zločincima, siledžijama".
A potom je britanski ambasador kazao nešto što me tek nekoliko godina kasnije uvjerilo koliko smo svi mi ovdje neopravdano uvjereni kako konce vlastite sudbine držimo barem u nekoj mjeri u svojim rukama:
"Ivanića ćemo na neko vrijeme skloniti u Veliku Britaniju i vratiti ga kad u RS sazrije vrijeme za političara takvog profila i manira. Predavat će na jednom univerzitetu, a usput, dok educira druge, i sam će biti educiran. Ovo nije vrijeme za Ivanića, ali njegovo vrijeme će sasvim sigurno uskoro doći..."
Kroz desetak dana, Milorad Dodik je na Skupštini RS nekom čudesnom glasačkom alhemijom te robusnim prijetnjama stranih diplomata (koji su širom BiH hvatali i u skupštinsku salu privodili odbjegle poslanike) postao premijer RS. Ivanić je, na tragu najavljenog scenarija, nestao iz Bosne i Hercegovine a govorkalo se da predaje ekonomiju na stanovitom fakultetu u Škotskoj, što nikada nije do kraja potvrđeno. Uskoro je i ambasador Crafword počeo oproštajne posjete po BiH jer je dobio novi posao u Foreign Officeu u Londonu: postavljen je za trećeg čovjeka u kabinetu Robina Cooka, tadašnjeg ministra vanjskih poslova u vladi Tonnyja Blaira. Tokom oproštajnih susreta u BiH, odlazeći ambasador nekim se od sugovornika ponosno povjerio (pohvalio) kako najvećim uspjehom u svojoj dvadesetogodišnjoj misiji na Balkanu smatra formiranje Republike Srpske odnosno vlastiti doprinos u uspostavi ovog zločinom uspostavljenog dijela Bosne i Hercegovine...