Mitologija, epovi i legende

[FortunaBela]

Kako je Atena dobila ime

Mora se na pocetku reci da Atenjani, u vrijeme kada ih je zadesila iznenadna sreca, uopce jos nisu bili Atenjani nego, valjda, Kekropljani ili tako nekako. Grad koji se danas zove Atena zvao se, prema legendi, Kekropija, jer ga je sagradio Kekrop, polucovjek-polubog, poznat jos i po tome sto je imao zmajev rep.
Dodje tako Kekrop jednog dana na planinu Olimp, sjediste bogova, da se pozali najmocnijem, vrhovnom bogu, Zeusu, kako je htio da svom novo sagradjenom gradu potrazi zastitnika medju bogovima, ali su se bogovi oko toga posvadjali. Najzesca svadja izbila je izmedju Atene, bozice mudrosti i ratnickih vjestina i Posejdona, boga morskih voda. E, sad se Zeus duboko zamisli i smisli da je najbolje da Kekropu prepusti da sam izabere. Kekrop, kao mudar vladar, predlozi slijedece: neka svaki kandidat za zastitnika njegovog lijepog grada iznese darove, pa ce onom ciji dar gradu i zemlji bude korisniji, pripasti cast da grad bude nazvan njegovim imenom. I Posejdon i Atena su ovo odusevljeno prihvatili jer je, naravno, svatko od njih bio ubijedjen da ce bas njegov dar biti taj koji ce Kekropa i njegove sugradjane oboriti s nogu. Atenjane je, kao što je bilo lako pogoditi, usrecila bozica Atena, i to tako sto im je poklonila jedno malo, kvrgavo drvce sivozelenog lisca. Drvce je, meðutim, pravilo lijepu hladovinu koja je postajala sve veca kako je ono raslo a, što je najvaznije, radjalo je male zelene plodove koji ne samo da su bili ukusni za jelo nego se iz njih moglo cijediti mirisno i hranljivo ulje. Atenjani su se, dakle, opredijelili za naizgled skroman, ali zato veoma praktican poklon, mada ih je Posejdonov dar u prvi mah mnogo vise odusevio. Posejdon je udarcem trozupca o stijenu uèinio da iz nje potekne voda. Atenjani su, onako ozednjeli pod Suncem, okusili prve gutljaje i shvatili da je voda-SLANA.

[FortunaBela]

SLAVENSKA BOŽANSTVA

Podrucje Istre prije Slavena bilo je nastanjeno narodima raznog
podrijetla, od starosjedioca toga vremena, onih koji su se
asimilirali sa starosjediocima, koji su u svojim osvajackim pohodima prosli Istrom, ili se nakratko zadrzali, bili su to: Keramicari Trake, Iliri (Liburni i Histri), Heleni, Etruscani, Kelti, Rimljani, Huni, Goti, Bizanti, Longobardi, Avari, Franci,
Mleci, Germani, Austrijanci i drugi.

Tragovi stare indoevropske religije, nalaze se u religijama svih
evropskih naroda. Slicnosti, dakle, izmedju religija pojedinih
evropskih naroda ne treba odmah smatrati kao neki utjecaj, pozajmicu ili originalnost. Svakako dolazak Slavena, Hrvata u nase krajeve imao je vrlo vazne posljedice. Svi Liburnijski gradovi i gradovi Histra ubrzo se posve slaviziraju tako da je stari romanski jezik kojim su stanovnici govorili posve nestao i jedva mu nalazimo traga u toponimima. Tarsatica kao i Istra nastavili su zivjeti u novim uvjetima i novim okolnostima.

"Slavenska mitologija je politeistickog karaktera ali zato ipak ima jedno vrhovno bozanstvo, jednog boga bogova, kome su potcinjeni svi bogovi."


Vjerovanje u vrhovno bozanstvo, u boga bogova (Deus deorum),
postojalo je jos u indoevropskoj zajednici svih evropskih naroda, a izrazeno je u sanskrtskom jeziku sa rjecju "dyaus pita". Ovo
nadbozanstvo zadrzalo se u mitologijama svih evropskih naroda i to kod Grka pod imenom Zeus, kod Rimljana Jupiter i kod starih Germana Tuiz; kod Njemaca Ziu. U mitologiji starih Slavena nalazi se pod imenom SVAROG ili PERUN."

Perun, gospodar gromova, bog, koga svaki kronicar spominje, koji se najvise odrzao u folkloru, pripovjetci i pjesmi svih Slavena, koji je ostavio tragove na osobnim imenima, na imenima sela, planina i biljaka. Za direktnog nasljednika Peruna mozemo posve slobodno smatrati Sv. Iliju.

Ostala bozanstva starih Slavena bila su: Svetovid (Svarozic), Dazbog, Volos, Vales, Triglav, Stribog, Simargl (Zimogonja), Mokasa, Radgost, Trojan, Rudjevid, Gerovid (Jarevid), Porevid, Pripegala, Podaga (Pogada), Jula, Crnbog (Crt), i drugi.

Slavenska bozica bila je Vesna, Devana ili Morana, kao i mnoga druga lokalna bozanstva.

Na jednom mjestu Vladimir Nazor pjeva Crtu: "Gle mrtvacki pokri odar / sirno polje / vihor huji kroz gudure i kroz gaje / navjescuje zemlji Crt je sada vladalac i gospodar."


" Skupe se ljudi i žene s djecom, i prinose svojim bogovima na žrtvu volove, ovnove, a takoðer i Kršæane. Oni smatraju da bogovi naroèito vole kršæansku krv. Poslije toga sveæenik prelijeva žrtvu krvlju, da bi bolje razumio proricanje. Jer po prièanju mnogih Slavena zli bogovi se najlakše mame krvlju. Kad se po obièaju svrši èin prinašanja žrtve, onda sav narod posjeda za bogate stolove, jede, pije, pa se zatim veseli i pleše...Oni se na svojim gozbama i veseljima obreðuju jednim peharom, pri kome izgovaraju neke rijeèi, koje, prije bih rekao, nisu u pohvalu bogu veæ kao proklinjanja, govoreæi da sve što je dobro dolazi od boga dobra, a zlo od boga zla..." Helmold o Polapskim Slavenima, Chronica Slavorum

[Bastet]

volim mnogo egipatsku mitologiju... no jako mi je draga i slavenska za koju smatram da je dosta podcijenjena i da joj se pridaje malo važnosti...
naprimjer radila sam baš seminarski rad na tu temu i bila zasuta grčkom, keltskom, indijskom, indijanskom i kojom sve ne mitologijom dok sam slavensku nalazila u tragovima... mislim se stvarno dovoljno je lijepa, da je ne bi trebalo ignorirat baš naprotiv...