Mitologija, epovi i legende

[FortunaBela]

Mitologija kojeg naroda vam se najviše sviđa i po cemu je izdvajate, po čemu je njena posebnost.

Meni je teško izdvojiti jednu od njih, ali me je očarala grčku i nordijska mitologiju, zbog bogatstva legendi, epova i slikovitih likova i događaja.

Pa, da krenem sa stvaranjem svijeta : Grčka mitologija....

- Prema ovom mitu, u početku nisu postojali posebno zemlja, voda i nebo. Sve je bilo izmiješano i vladao je haos. Zatim su se iz haosa izdvojili boginja Gea i bog Uran. Ovaj božanski par izrodio je divove ili titane. Uran, bojeći se da mu djeca ne otmu vlast, zatvorio je sve titane pod zemlju u duboku provaliju. Jedan od njih, Kronos, uspio je pobjeći iz provalije i osloboditi ostale titane. Oni su mu pomogli da otme vlast ocu i da sam postane gospodar svijeta. Kronosa je, pak, svrgao s vlasti, poslije žestoke borbe, njegov mlađi sin Zeus, koji je postao vrhovni bog i gospodar svijeta.

[alek]

nepoznato je ko je 'vlasnik' nurka, mitoloskog bica koje o sebi prica u trecem licu jednine ali mi je ovaj najdrazi

[Belminator]

Ovo sto si navela je samo jedan "Olimpijski mit o stvaranju svijeta" u samoj grckoj mitologiji postoje jos Pelaski, Homerski i Orficki te dva filozofska mita o stvaranju svijeta... s tim da si u prepricavanju ovog Olimpskog mita napravila gresku. Uran i Majka Zemlja najprije su izrodili Storuke dzinove Brijareja, Giga i Kota a zatim tri jednooka Kiklopa Bronta, Steropa i Argeja ( njihovu djecu je Odisej sreo na Siciliji ) te je te Kiklope zatvorio Uran u jamu koja je toliko duboka koliko je zemlja udaljena od neba. Nakon toga su izrodili Titane. Da bi se osvetila Majka Zemlja nagovorila je Titane da udare na oca, sto su i ucinili a predvodio ih je najmlađi od njih sedmorice Kron kojega je majka naoruzala kamenim srpom. Iznenadili su Urana na spavanju i Kron ga je kastrirao tim srpom. i bacio njegova muda u more pored rta Drepanum. No kapi krvi padose iz rane na Majku Zemlju, i ona rodi tri Erinije, furije koje osvecuju zločine roditljoubistva i krivokletstva; Aleka, Tisifona i Megajra. Iz te krvi rodile su se i nimfe nazvane Melije. Nakon toga su Titani oslobodili Kiklope i vlast povjerili Kronu koji je ozenio svoju sestru Reu. E sad posto je Kronu Uran na samrti a i Majka Zemlja prorekli da ce ga svrgnuti jedan od sinova on je prozdirao svoju djecu koju mu je Rea rađala; najprije Hestiju, zatim Demetru, Hada te najzad Posejdona. Rea je bila ogorcena i u tajnosti rodila sina Zeusa i povjerila ga Majci Zemlji koja ga je odnjela na Kretu i sakrila u pecinu planine Dikte, gdje se o njemu brinula nimfa jasenovog kulta Adresteja i njezina sestra Ija, kceri Meliseja i kozje nimfe Amalteje. Postoji i druga verzija po kojoj je Zeusa dojila krmaca... Da skratim; Zeus je zivio među pastirima u planini Ida u jednoj pecini sve do svoje zrelosti, a tada je poceo da se udvara titanki Metidi koja ga je savjetovala da posjeti majku Reu. On je to ucinio i zatrazio da postane Kronov sluga, cije je duznost bila da mu dodaje pehare. Rea mu je nabavila sredstvo za povracanje a Metida mu pokazala kako da ga upotrijebi. Posto se je dobro napio Kron poce da povraca i izbaci iz sebe Zeusovu bracu i sestre. Oni zamolise Zeusa da ih vodi u borbi protiv Titana koji su za vođu imali dzinovskog Atlanta. Rat se je vodio 10 godina a Majka Zemlja je svome unuku Zeusu prorekla da ce pobjediti ukoliko se udruzi sa onima koje je sada Kron bio zatvorio u Tartar ( Kiklopi i Storuki )... Zeus u tajnosti ode do Kampe kljucarke Tartara, ubije je i pronađe kljuceve te oslobodi Kiklope i Storuke, pa ih osnazi bozanskom hranom i picem. Zauzvrat Kiklopi dadose Zeusu munju kao oruzje za napad, Hadu dadose nevidljiv sljem a Posejdonu trozubac. Had se nevidljiv privuce Kronu i ukrade mu oruzje a dok mu je Posejdon svojim trozubcem odvlacio paznju Zeus ga pogodi munjom. Trojica Storukih su sredili ostale Titane bacajuci na njih stijene. A bogovi su ih ( Titane i Krona ) prognali na britansko ostrvo ( postoji i prica da su ih zatvorili u Tartar, gdje su ih Storuki cuvali ) Atlant jedini nije protjeran vec je kao ratni vođa Titana kaznjen da drzi nebo na svojim leđima.

Eto to je ovako najkrace moguce o kastriranju Urana, svrgavanju Krona... a po meni je grcka mitologija na prvom mjestu prije svega zbog znacaja koji ona ima za evropsku i naravno svjetsku knjizevnost. Ne smiju se zanemariti kultovi iz kojih se razvila starogrcka drama ( Dionijski kult ) kao i srednjovjekovna drama kretanja ( Eleusinski i Orfejski kult )... a upravo je u starogrckim tragedijama nastao prvi evropski krimic Eshilov " Car Edip ".

[Sarafcina]

Meni se svidja Mit o Kosovskom Boju
I nacin na koji je to protureno da se uci kao istorija

[alek]

leteci snol
legendarno je snolovsko groblje cija je lokacija cak i snolovima nepoznata, pa kad snol crkne mora ostati tu gdje jeste dok ga ne pokupe

veliki ro, mitska neman sa glavom lava i tijelom lava, ali ne istog lava. pojavljivanje roa uglavnom se smatra nesrecom i obicno prethodi gladi ili pozivu na koktel

[FortunaBela]

Hvala Belminator, na ovoj interesantnoj verziji....

Sad malo o Zeusu...

Zeus, najveći od svih besmrtnih bogova sa Olimpa, rodio se u jednoj pečini na planini Dikta, na Kritu, a rastao je, u nekoj drugoj špilji na planini Ida, gdje ga je sakrila majka Rea, hraneći se mlijekom kozije nimfe Amalteje, dok su ga Nimfe negovale. Zagospodarivši i učvrstivši vlast nad svojom braćom i ostalim bogovima, zadobio je, od svih, zasluženo poštovanje i divljenje, te je, nakon Titanmahije i Gigantomahije, sa pravom, prihvaćen kao gospodar i otac bogova i ljudi. Njegovo oružje je bio grom, dok se njegova vlast prostirala i na nebu i na zemlji. Za Zeusa, njegova zakonita i jedina supruga bila je Hera koja mu je uvijek bila stalna i vjerna pratilja, kako u životu, tako i u svim njegovim djelima. Sa njom je dobio Aresa, Hebu, Ejletiju i Hefesa. Bezbrojne su, međutim bile, njegove ljubavne avanture, sa boginjama i obićnim smrtnicama, koje su povremeno izazivale Herinu ljubomoru. Iz ovih avantura, Zeus ,je dobio mnogo druge djece, bogove, polubogove i heroje. Da bi spomenuli neke od mnogobrojnih avantura, može se izdvojiti njegova veza sa Majom iz koje se rodio Hermes, sa Semelom je dobio Dionisa, od Lete, Apolona i Artemidu, iz veze sa Temidom, Suđaje i Hore, a od Mnemosine devet Muza. Iz nebrojenih veza sa smrtnicama koje se pominju, na svijet su došli mnogi bogovi i heroji. Svu svoju djecu, volio je i štitio, te su više puta i ona bila povod Herinom bijesu.

[Toozla]

....evo sta kaze Andricev Alihodza iz "Na Drini cuprije".....kako su nastale cuprije.....

Nekad je moj rahmetli otac slusao od Seh Dedije i meni kao djetetu pricao otkud cuprije na ovome svijetu i kako je prva cuprija postala.

Kad je Allah Dzelesanuhu, biva, stvorio ovaj svijet, zemlja je bila ravna i glatka ko najljepsa savatli tepsija. To je bilo krivo sejtanu koji je zavidio covjeku na tom bozijem daru. I dok je zemlja bila jos onakva kakva je ispod bozije ruke izasla, mokra i mehka, ko nepecena casa, on se prikradi i noktima izgrebi lice bozije zemlje, koliko je god mogao vise i dublje.

Tako su, kako prica kazuje, postale duboke rijeke i provalije sto odvajaju kraj od kraja i dijele ljude jedne od drugih i smetaju im da putuju po zemlji koju im je Bog dao kao bascu za njihovu hranu i izdrzavanje. Zao bi Allahu kad vidje sta onaj prokletnik uradi, ali kako nije mogao da se vraca na posao koji je sejtan svojom rukom opoganio, on posla svoje meleke da pomognu i olaksaju ljudima. Kad meleci vidjese kako jadni ljudi ne mogu da predju one haluge i dubine ni da svrsavaju svoje poslove, nego se muce i uzalud gledaju i dovikuju s jedne obale na drugu, oni iznad tih mjesta rasirise krila i svijet stade da prelazi preko njihovih krila.

Tako ljudi naucise od bozijih meleka kako se prave cuprije. E zato je poslije cesme najveci sevap sagraditi cupriju i najveca grjehota dirati u nju, jer svaka cuprija, od onog brvna preko planinskog potoka pa do ove Mehmedpasine gradjevine, ima svog meleka koji je cuva i drzi, dok joj je od boga sudjeno da stoji.

1886. Visegrad

[Orion]

slavenska mitologija. licno mi je puno draza od grcke, jer je mastovitija, misticnija, nedorecenija...

na zalost, ona se tako malo uci u skolama.

zato postoje hiljade i hiljade ljudi koji bolje vladaju grckom mitologijom nego li vlastitom.

a to je, ako ne sramota, onda uistinu steta...

[Toozla]

....pa, postiraj ako imas i znas....bice citalaca....

[Ereinion]

Pazi ovo, na sajtu posvećenom mitovima cijeloga svijeta, ima odjeljak sa srpskom epskom poezijom http://home.comcast.net/~chris.s/myth.html . Usput rečeno, znate'l onaj vic kad Karadžić dođe u biblioteku i traži Knjigu o Velikoj Srbiji?

Lično su me uvijek impresionirale mitologije slavenskih i nordijskih naroda, iza njih dođu Babilon i Grčka, a nisu loše ni kabalističke predaje.

[Toozla]

.....evo nekoliko uparenih o drinskoj cupriji....

Oni su znali da je most podigao veliki vezir Mehmedpaša, čije je rodno selo Sokolovići, tu, iza jedne od ovih planina koje okružuju most i kasabu. Samo vezir je mogao dati sve što treba da se ovo trajno čudo od kamena sagradi. (Vezir - to je nešto sjajno, krupno, strašno nejasno u svesti dečaka.) Zidao ga je Rade Neimar, koji je morao živeti stotinama godina da bi sagradio sve što je lepo i trajno po srpskim zemljama, legendarnim i stvarno bezimeni majstor kakvog svaka masa zamišlja i želi, jer ne voli da mnogo pamti ni mnogima da duguje, čak i u sećanjima. Znali su da je gradnju ometala vila brodarica, kao što je oduvek i svuda poneko ometao svaku gradnju, i noću rušila ono što je danju sagrađeno. Dok nije „nešto“ progovorilo iz vode i savetovalo Radu Neimaru da nađe dvoje nejake dece bliznadi, brata i sestru, Stoju i Ostoju po imenu i da ih uzida u srednje stubove mosta. Odmah je počelo traženje dece po celoj Bosni. Obećana je nagrada onome ko ih nađe i dovede.

Najposle su sejmeni pronašli u jednom udaljenom selu dvoje bliznadi, pri sisi, i oteli ih silom vezirove vlasti; ali kada su ih poveli, majka nije htela da se odvoji od njih, nego je kukajući i plačući, neosetljiva na psovke i udarce, posrtala za njima sve do Višegrada. Tu je uspela da se progura pred neimara.

Decu su uzidali, jer druge nije moglo biti, ali neimar se, kako kažu, sažalio i ostavio na stubovima otvore kroz koje je nesrećna majka mogla da doji svoju žrtvovanu decu. To su ovi fino srezani slepi prozori, uski kao puškarnice u kojima se sada gnezde divlji golubovi. Kao spomen na to već stotinama godina teče iz zidina majčino mleko. To su oni beli, tanki mlazevi što u određeno doba godine cure iz besprekornih sastavaka i vidi im se neizbrisiv trag na kamenu. (Predstava o ženinom mleku izaziva u dečjoj svesti nešto što im je suviše blisko i otužno a isto tako nejasno i tajanstveno kao i veziri i neimari, i što ih zbunjuje i odbija.) Te mlečne tragove po stubovima stružu ljudi i prodaju kao lekoviti prah ženama koje posle porođaja nemaju mleka.

U centralnom stubu mosta, ispod „kapije“, ima jedan veliki otvor, uska i dugačka vrata bez vratnica, kao džinovska puškarnica. U tom stubu, kaže se, ima velika soba, mračna dvorana u kojoj živi Crni Arapin. To znaju sva deca. On u njihovim snovima i nadlagivanjima igra veliku ulogu. Kome se on javi taj mora da umre. Nijedno dete ga još nije videlo, jer deca ne umiru. Ali ga je ugledao jedne noći Hamid, onaj sipljivi i večito pijani ili mamurni hamal krvavih očiju i umro je još te noći, tu pored zida. Doduše, bio je pijan do nesvesti i zanoćio je tu na mostu, pod vedrim nebom pri temperaturi od -15°. U taj mračni otvor gledaju dečaci često sa obale, kao u ponor koji i straši i privlači. Dogovore se da svi gledaju netremice, a koji prvi mašta ugleda da vikne. Zure u tu široku, mračnu pukotinu, strepeći od radoznalosti i od straha, dok se nekom malokrvnom dečaku ne učini da se otvor kao crna zavesa počinje da njiše i pomera, ili dok neki od onih podrugljivih i bezobraznih drugova (uvek ima po jedan takav) ne vikne „Arapin!“ i ne počne tobože da beži. To pokvari igru i izaziva razočarenje i negodovanje kod onih koji vole igru mašte, mrze ironiju i veruju da bi se paž1ljivim gledanjem moglo zaista nešto videti i doživeti. A noću, na spavanju, mnogi od njih rve se i nosi sa tim Arapinom iz ćuprije, kao sa sudbinom, sve dok ga majka ne probudi i tako se oslobodi mučnog sna. I dok ga zapoji hladnom vodom („da rastjera stravu“) i nagna da izgovori božje ime, dečak već ponovo spava, premoren od dnevne igre, tvrdim dečjim snom u kome strahovi još ne mogu da uhvate maha i ne traju dugo.

Uzvodno od mosta, na strmoj obali od sivog krečnjaka, sa jedne i sa druge strane, vide se okrugle udubine, sve dva po dva, u pravilnim razmacima, kao da su u kamen urezani tragovi kopita nekog konja natprirodne veličine; one idu odozgo sa Starog grada, spuštaju se niz liticu do reke i pojavljuju se opet na drugoj obali, gde se gube pod mrkom zemljom i rastinjem.

Deca, koja duž te kamenite obale, za letnjih dana, po vas dan love sitnu ribu, znaju da su to tragovi davnih vremena i starih ratnika. Tada su na zemlji živeli veliki junaci, kamen je još bio nezreo i mek kao zemlja, a konji su bili kao i junaci, džinovskog rasta. Samo, za srpsku decu to su tragovi Šarčevih kopita, ostali još od onda kad je Kraljević Marko tamnovao gore, u Starom gradu, pa pobegao iz njega, spustio se niz brdo i preskočio Drinu, na kojoj tada nije bilo ćuprije. A turska deca znaju da to nije bio Kraljević Marko nit' je mogao biti (jer otkud Vlahu i kopilanu takva sila i takav konj!), nego Đerzelez Alija, na svojoj krilatoj bedeviji, koji je kao što je poznato, prezirao skele i skeledžije i preskakao reke kao potočiće. Oni se o tome i ne prepiru, toliko su i jedni i drugi ubeđeni u tačnost svoga verovanja. I nema primera da je ikada iko uspeo da koga razuveri ili da je ko promenio svoje mišljenje.

U tim udubinama, koje su okrugle a široke i duboke kao oveći čanci, zadrži se još dugo posle kiše voda, kao u kamenim sudovima. Te jame, ispunjene mlakom kišnicom, dečaci zovu bunarima i u njima drže, i jedni i drugi, bez razlike verovanja, sitnu ribu, krkušice i plote, koje uhvate na udicu.

A na levoj obali, u strani, odmah iznad druma ima jedna oveća humka, zemljana ali od neke tvrde zemlje, siva i skamenjena. Na njoj ništa ne raste i ne cvate do neka sitna trava, tvrda i bodljikava kao čelična žica. Ta je humka meta i granica svih dečijih igara oko mosta. To se mesto nekad zvalo Radisavljev grob. I priča se da je to bio neki srpski prvak, silan čovek. I kad je vezir Mehmedpaša naumio da zida most na Drini i poslao ljude, sve se pokorilo i odazvalo na kuluk, samo je ustao taj Radisav, podbunio narod i poručio veziru da se okane tog posla, jer neće, šale, podići ćuprije na Drini. I muke je imao vezir doka je savladao Radisava, jer je bio junak mimo ljude, a nije ga bila ni puška ni sablja, nit' je bilo konopca ni lanca kojim se mogao vezati; sve je kidao kao konce. Takav je tilsum imao pri sebi. I ko zna šta bi bilo i da li vezir ikad podigao ćupriju da se nije našao neki od njegovih ljudi, mudar i vešt, i podmitio i ispitao momka Radisavljevog. Tako su Radisava iznenadili i udavili na spavanju, vezavši ga svilenim konopcima, jer jedino njegova amajlija nije pomagala. Naše žene veruju da ima po jedna noć u godini kad se može videti kako na tu humku pada jaka bela svetlost pada sa neba. I to nekako u jesen, u vreme između Velike i Male Gospojine. Ali, dečaci koji su, i verujući i ne verujući, ostajali da bdiju pored prozora sa izgledom na Radisavljev grob, nisu nikad uspevali da vide nebesku vatru, jer bi ih još pre ponoći savladao san. Zato su opet putnici, kojima nije do toga, viđali neki beo sjaj na humci iznad mosta, vraćajući se noću u kasabu.

A Turci, u kasabi, naprotiv, pričaju od starina da je na tom mestu poginuo kao šehit neki derviš, po imenu šeh, Turhanija, koji je bio veliki junak i od neke kaurske vojske branio ovde prelaz preko Drine. A što na tom mestu nema ni nišana ni turbeta, to je po želji samog derviša, jer je hteo da tako bude sahranjen bez znaka i biljega, kako se ne bi znalo da je tu. Jer, ako ikad opet navali neka kaurska vojska ovuda, on će ustati ispod ovog brežuljka i zaustaviti je kao što je i nekad učinio, tako da od višegradske ćuprije neće moći dalje napred. Ali zato njegovu humku samo nebo ponekad ozari svojom svetlošću.

Tako se život kasabalijske dece odigrava ispod mosta i oko njega, u beskorisnoj igri ili dečijim maštanjima. A sa prvim godinama zrelosti on se prenosi na most, upravo na kapiju, gde mladićka mašta nalazi drugu hranu i nove predele, ali gde počinju već i životne brige i borbe i poslovi.

[FortunaBela]

Vidiš Toozla, baš zbog tih legendi, za mene taj most ima tolike čari...

[Belminator]

Orion ovo sto si rekao je tacno, ali ipak mislim da je to sa razlogom tako. Veliki epovi kao Gilgames u babilonskoj i Ilijada i Odiseja u grckoj knjiz. stoje na pocetku nama poznate knjizevne tradicije. S njima u neku ruku zapocinje knjizevna tradicija, mada eto Milivoje Solar je dobro kazao da su vjerovatno i ti epovi rezultat tradicije koja je vec postojala, te oni stoje na kraju jedne i na pocetku druge kulture ( one koju mi poznajemo )... Pa recimo knjizevnost, opcenito dakle, kroz vijekove pa do dana danasnjeg obiluje upravo likovima i slikama iz grcke mitologije... i kod Dantea i Thomasa Mana, Borgesa, Klajsta, Getea, itd, itd naci ces Kentaure, Minotaura, Apolona, Helenu, Ahileja... mnogo cesce nego ces negdje naci, ne znam; Svaruga, Babu Jagu, Volosa, Vesnu, Moranu itd, itd.. Sasvim sigurno da je za razumijevanje cjelokupne knjizevnosti bitnije baratati grckom mitologijom nego slavenskom, germanskom, nordijskom ... iz tog razloga sto je ona reprezentativna i cjelokupna se knjizevnost uglavnom naslanja na nju, te zato nam i filuju mozak vise sa tim stvarima. Naravno da to nije razlog da ne vladamo i vlastitom tradicijom, te sam i ja zagovornik toga da se treba mnogo vise paznje posvetiti i slavenskoj mitologiji.

[FortunaBela]

I ptice na grani već znaju o mojoj opčinjenosti Počiteljom, njegovom istorijom, njegovom mostu, lađama podno njegovih zidina, njegovim ljudima, a ponajviše njegovoj ljepoti.

Ima nešto u Počitelju što, pored sve te sudbe kroz koju je prošao, nije ubio njegov smisao i dah ljepote zaustavljene u hercegovačkom kamenu uz smaragdno bistru Neretvu.

Jedna mala legenda koja se odnosi na gradnju džamije.
- Njen graditelj Hadži Ibrahim-paša, rođeni Počiteljanin koji je napredovao u službi u Carigradu i postao na kraju egipatski paša, poslao novac u svoje rodno mjesto za izgradnju džamije. Novac je misteriozno nestao pa se paša odluči ponovno poslati novac ali ovoga puta skriven u karpuzi (lubenici). Tako stiže novac i džamija bijaše podignuta.

[tigris]

Meni se svidja Mit o Kosovskom Boju
I nacin na koji je to protureno da se uci kao istorija

gledala sam taj film.......dijalozi odlicni

[FortunaBela]

Hera, kcerka Kronosa i Ree, Zeusova supruga i sestra, majka Aresa, Hebe, Ejlejtije i Hefesa, bila je zastitnica braka i udanih zena. Njena vaza sa Zeusom zapocela je mnogo prije njihovog braka, pa su se sastajali krijuci se od svojih roditelja. Kasnije,kada su se uskladili odnosi bogova sa Olimpa i Zeusa,i nakon Zevsovog ustolicenja, sklopljen je brak. Hera se pojavljuje u brojnim mitovima,a pored svoje,podize i mnogo druge djece, kaznjava nevjeru i surovo se sveti ljubavnicama svoga muza. Letu, kada je ona nosila Apolona i Artemidu, jurila je sve do otoka Del, koje je do tad bilo pokretno ostrvo. Iju, koju je Zeus volio, pretvorila je u kravu. Heru su posebno obožavali u Argu, pa je zbog toga ova boginja bila zastitnica tog grada.Za vrijeme trojanskog rata štitila je Grke, i sudjelovala je u mnogim dogadjajima, koji su utjecali na ishod rata. Hera je obozavana i slavljena u cijeloj Grckoj, a najvaznija procesija koja je organizirana u njenu cast, predstavljala je sjecanje na njeno i Zeusovo vjencanje.

[Bosanac sa dna kace]

koja jos mitologija ima??? kolko vidim samo nordijska i grcak!?
da li bi se sufijske legende i bajke mogle svrstat u mitologiju???

[ElectricLarryLand]

Ima još mnogih, a meni je najzanimljivija indijska, tj. hinduistička, počev od Veda pa nadalje. Ima tu opštih momenata, koji se manje/više javljaju u svim svetskim mitologijama, ali u nekim stvarima su bili izuzetno originalni. Npr, ideja o reinkarnaciji je omogućila da jedno isto božanstvo ima više avatara, tj. zemaljskih oblika u kojima se pojavljuje, i svaki od njih je povezan sa nekim konkretnim zadatkom koji treba da ispuni u sklopu različitih ciklusa uništenja i obnavljanja kroz koje svet prolazi. Celu tu priču hinduizam je vrlo mudro i lukavo koristio u religijskoj "politici", tj. u pridobijanju naroda za sebe. Npr, kad se pojavio budizam i počeo da im otima "tržište", hinduisti su se dosetili, pa su obznanili da je Buda u stvari poslednja inkarnacija Višnua kao uništitelja, i da je njegova pojava početak kraja poslednjeg, "crnog" doba, Kali-yuge, posle kojeg sledi uništenje svemira. Naravno, iz toga je sledilo da oni koji krenu za Budom mogu da se slikaju po pitanju božanske milosti, jerbo su podlegli iskušenju koje im je Višnu postavio. Jeste da su slične akcije imale sve velike svetske religije, ali ova mi je ubedljivo najgotivnija, trebalo je to smisliti, ej!

[Bosanac sa dna kace]

Ima još mnogih, a meni je najzanimljivija indijska, tj. hinduistička, počev od Veda pa nadalje. Ima tu opštih momenata, koji se manje/više javljaju u svim svetskim mitologijama, ali u nekim stvarima su bili izuzetno originalni. Npr, ideja o reinkarnaciji je omogućila da jedno isto božanstvo ima više avatara, tj. zemaljskih oblika u kojima se pojavljuje, i svaki od njih je povezan sa nekim konkretnim zadatkom koji treba da ispuni u sklopu različitih ciklusa uništenja i obnavljanja kroz koje svet prolazi. Celu tu priču hinduizam je vrlo mudro i lukavo koristio u religijskoj "politici", tj. u pridobijanju naroda za sebe. Npr, kad se pojavio budizam i počeo da im otima "tržište", hinduisti su se dosetili, pa su obznanili da je Buda u stvari poslednja inkarnacija Višnua kao uništitelja, i da je njegova pojava početak kraja poslednjeg, "crnog" doba, Kali-yuge, posle kojeg sledi uništenje svemira. Naravno, iz toga je sledilo da oni koji krenu za Budom mogu da se slikaju po pitanju božanske milosti, jerbo su podlegli iskušenju koje im je Višnu postavio. Jeste da su slične akcije imale sve velike svetske religije, ali ova mi je ubedljivo najgotivnija, trebalo je to smisliti, ej!

Eee fakat tu hindu mitologiju i filozofiju nikako da skontam, vala je zapetljano boli glava!

[ElectricLarryLand]

Eee fakat tu hindu mitologiju i filozofiju nikako da skontam, vala je zapetljano boli glava!

Jeste, totalno, al' meni je baš zato bilo super da se bakćem s njom.

[Belminator]

Ne znam sta ti je toliko zapetljano kod Hinduizma. Obzirom da se meni sada zaista neda objasnjavati sve te stvari evo ti link pa pogledaj lakse je tako i meni i tebi, te naravno vise ces informacija nakupiti nego da ti ja ovde to sturo objasnjavam. No vjeruj da sam se pitao zasto niko ne spominje indijsku mitologiju i dva sjajna indijska epa Ramayana i Mahabharata i namjeravao postaviti takvo pitanje ovde no eto dok sam se ja nakanio ElectricLarryLand me je preduhitrila. Dakle evo ti linkovi;

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hinduizam

http://users.net.yu/~milos/o13.htm

http://www.lupiga.com/enciklopedija/enc ... php?id=829

Sto se tice tvog pitanja gore postavljenog sa pravom se moze reci da svaka regija ima i svoju mitologiju, tako da je jos mnogo mnogo mitologija pored nordijske, grcke i slavenske o kojima je ovde uglavnom bilo govora. Meni je grcka mitologija na prvom mjestu zato jer mi je kao sto rekoh najneophodnija za proucavanje knjizevnosti. Bajke ne mozes, barem se ja protivim tome, svrstati u mitologiju. Bajka je knjizevna vrsta u kojoj se cudesno ispreplice sa zbiljskim u tolikoj mjeri da se između to dvoje i ne moze primjetiti neka razlika. Mitologija je u ono vrijeme djelovala zajedno sa religijom u toj mjeri u kojoj danas djeluje nauka. Obzirom da mitologija nema znanstvenih dokaza da sve to potkrijepi mozemo je uglavnom posmatrati kroz religiju. Ja ipak ne bi brkao religiju sa knjizevnosti za koju se otvoreno kaze da je fikcija.

[Bosanac sa dna kace]

No vjeruj da sam se pitao zasto niko ne spominje indijsku mitologiju i dva sjajna indijska epa Ramayana i Mahabharata i namjeravao postaviti takvo pitanje ovde no eto dok sam se ja nakanio ElectricLarryLand me je preduhitrila..

@Belminatore hvala...
Nu, ja sam sve do sada mislio da si ti zensko!

[Belminator]

Nema na cemu...
Jos neki su mislili isto, fakat ne znam zasto? Moj nick je nastao od dvije rijeci. Vlastitog mi imena i rijeci terminator s tim da je prvih nekoliko slova ove druge rijeci suvisno.

[FortunaBela]

Podzemni svijet se spominje u mnogima mitovima, ali mozda najbolji opis nalazimo u pripovijesti poznatoj pod nazivom "Istarin silazak". U tom se teksu podzemlje naziva "zemljom bez povratka".

Za one koji ovdje udju vise nema svjetla.

jedu prasinu i ilovacu.

Odjeveni su poput ptica, opremljeni krilima.

Prasina pokriva vrata i zasune.

Istar, prekrasna bozica ljubavi, sisla je u podzemni svijet. Kraljica podzemlja Ereshkigal naredila je vrataru da se prema Istari ponasa "u skladu sa drevnim obicajima". To je znazilo da se bozici, dok bude prolazila kroz sedam vrata podzemlja, oduzima odjecu i ukrase, na prvim vratima joj se oduzima krunu, na drugima nausnice, potom ogrlice, prsni oklop, opassac, narukvice u ukrasne kolutove na gleznjevima te najposlije halju. Tada su je doveli nagu pred Ereshkigal koja je stavlja na "sezdeset muka", muceci svaki dio njezina tijela.

Posljedice Istarina zatocenistva osjetile su se na zemlji zivih bica jer je zemlja postala besplodna i kao, sto su bogovi objasnili "kralju" Eai:

"Otkad je Istar sisla u zemlju bez povratka,

Bik vise ne skace na kravu.

Magarac vise ne pokriva svoju zenku,

Covjek vise na putu ne prilazi djevojci."

Ea stvori eunuha i on od eda se susretne sa Ereshkigal. Kad ju je zamolio da pije iz kozate kese u kojoj je bila "voda zivota", ona ga prokune:

"Tvoja ce hrana biti u gradskom smetlistu,

Tvoja ce voda biti u gradskom odvodu,

Stajat ces u sjeni ispod zida,

Boraviti na stepenicamam ispred kucnih vrata

A pijani i zedni udarat ce te po obrazima."

Eunuh je, cini se, trebao posluziti ako zamjena za Istar, sto ironicki upucuje da se u podzemnom svijetu neplodnost moze zamijeniti za plodnost. Ereshkigal je naredila da se Istar poskropi vodom zivota i potom su je ispratili iz podzemlja. Dok je iznova prolazila kroz sedam vrata, vraceni su joj odjeca i nakit, i tada se, vjerovatno (iako je posljednjih nekoliko redaka narocito tesko iscitati), sve na zemlji vratilo u uobicajeno stanje.

Ta semitska verzija mita veoma je slicna sumerskoj, u kojoj bozica Inanna sliazi u podzemlje da oslobodi svog ljubavnika Dumuzija. Jos i vise, pripovijest je ociglendo naporedna prici o Orfeju u klasicnoj mitologiji i egipatskom ciklusu pripovijesti o Ozirisu. Zbog tih je paralela prirodno zapitati se da li su se ti mitovi govorili prilikom nekog mezopotamskog obreda plodnosti, ali do danas nema o tome dokaza. pronadjeni su hramovi po9sveceni Istari, ali se ne zna kakvi su se u njima obredi odrzavali.

[Belminator]

Sto se tice price o Orfeju u grckoj mitologiji ona ti ide otprilike ovako; Orfej najpoznatiji zivi pjesnik silazi u podzemni svijet kako bi zamolio Hada da mu vrati Eurikidu. Eurikidu je u blizini Tempe, u dolini rijeke Peneja Aristaj pokusao da siluje, a ova je bjezeci nagazila na zmiju i od njezinog ujeda i umrla. Dakle nakon sto je Orfej ne samo, u podzemnom svijetu, svojom zalostivom muzikom zadivio vozaca Harona, psa Kerbera i trojicu sudija mrtvima, vec su povremeno obustavljena i mucenja prokletih. Toliko je omeksao i Hadovo svirepo srce da je ovaj odlucio da mu vrati Eurikidu ali mu je postavio jedan uslov; ne smije se okrenuti iza sebe, baciti pogled na Eurikidu, sve dok ne izađu na svjetlost dana. Kako su isli podzemnim svijetom Orfej nije vidio Eurikidinu sjenu, jer mrtvi ne bacaju sjenku, te se kreten osvrnu da pogleda ide li ona uopste iza njega... i na taj nacin ju je levat zauvijek izgubio...
Kad si vec spomenula podzemni svijet a ja koji post ranije spomenuh Dioniski i Eleusinski kult i kako je iz tih kultova nastala drama hajde da i to objasnim mozda nekoga bude zanimalo, ali post ce u tom slucaju biti zaista ogroman...
Dakle krenimo od Eleusinskog u kojem je kcer boginje plodnosti Demetre ( Koru, kasnije nazvana i Persefona ) ukrao bog Had i odnio je u podzemni svijet jer se u nju zaljubio... Trazio je on prethodno odobrenje od Zusa da je ozeni no ovaj se plasio da ce ga uvrijediti odbije li, obzirom da je Had njegov najstariji brat, ali je isto tako znao da mu Demetra nikada nece oprostiti dopusti li da njezina kcer Kora ode u Tartar. Tako je Zeus diplomatski odgovorio niti daje, niti ne daje svoj prstanak. Ovo je Hada ohrabrilo da je prevari i ukrade dok je brala cvjece na livadi. Demetra je trazila kcer devet dana i devet noci i to vrijeme niti je jela niti pila a obzirom da je ona, boginja plodnosti, bila tuzna tako poce da propada sve na zemlji... Vise je verzija ovog mita, a ona koja je vazna za ovo sto pokusavam objasniti jeste da je Demetra dosla u Eleusin prerusena kao starica i sjela na jedan kamen te pocela plakati. Kada su naisle kceri kralja Eleusina pokusale su je razveseliti a stara sluzavka Bauba prilikom tog pokusaja pokazala je rodnicu ( vaginu ) i nasmijala Demetru. Kasnije su Demetru primili kralj Kelej i njegova zena Metaneira kao dadilju pa ima tu svasta nesto, kada je njihovog sina htjela uciniti besmrtnim, pa ga drzala na vatri da spali smrtnost itd... ali to sad nije bitno... Uglavnom sto se tice Kore ona je vracena Demetri nakon sto je ova preko Helija saznala da je otmicar Had i zabranila plodovima da rastu sve dok joj se kcer ne vrati. Posredstvom bogova Kora je vracena Demetri ali se tu javlja problem jer je Kora okusila voce iz Hadova vocnjaka te je tako reci bila oteta od ovoga svijeta... no pao je dogovor da ona provodi sest mjeseci na ovome svijetu a sest u Hadu. Morao sam ovo malo skratiti, ovako sturo ispricati jer bi mi trebalo deset forumskih stranica da to potanko objasnim. E sad sto se tice kulta vezanog za ovo, on se sastoji u tome da svake godine bi se ljudi skupljali na jugoistocnom izlazu iz Atene i isli u Eleusin. Tamo bi ih docekali mjestani i smijali se, rugali te im pokazivali polne organe. Svi zajedno isli bi do jedne pecine i bacali zito. Zasto bas zito? Zato jer je ono znak plodnosti, kako da kazem ono je simbol ponovnog rađanja duse. Zakopamo li jedno zrno u zemlju iz toga se rodi nova stabljika, dakle jedno staro zrno zrtvovano je za novi plod ili prevedimo stari zivot za novi... Zatim bi silazili na samo dno pecine i tu se opijali vinom. Dakle iz ovog se je kulta razvila srednjovjekovna drama kojoj je osnovni cilj kretanje... dakle junak se krece bez atagoniste, bez da mu se iko suprostavi a nasuprot mu stoje samo njegove vlastite mogucnosti. U takvoj drami nemamo dvije sukobljene strane ( atagonit i protagonist ) vec junak svojim kretanjem gradi radnju. Obicno se na kraju uvodi sila izvana. Dakle takva drama se okoncava cudom, mehanickim nasiljem ( deus ex machina ). Kako sam vec rekao atagoniste nema a obzirom da kretanje junaka nije definirano nekim određenim ciljem to se kretanje moze zavrsiti jedino mehanicki, time da junaka neko ubije ( Richmond u Richard treci npr. ) ili da se cudom pojavi neko bozanstvo i odnese ga ( bozanska kola u Medeji npr. ). Jer su ljudi i prilikom tog Eleusinskog obreda sve to cinili samo da siđu u dno pecine i tu se nalocu. Drugi kult iz kojeg se je razvila staro-grcka drama jeste Dionijski. Ne treba sad pricati o Dionizu to se vec zna kako su ga rastrgli Titani, da malo skratim. Uglavnom taj obred se je sastojao u tome da se oforme dva semihora oko zrtvenog oltara, sa jedne i druge strane dakle, nasuprot jedni drugima. Tu bi jeli raskomadanu zivotinju i kao galamili jedni na druge, prepirali se da tako kazem. E iz ovoga se kulta obrazuje kako sam vec spomenuo stara grcka drama. Jer imamo i atagonistu i protagonistu. Imamo dvije suprostavljene strane, na cijoj se napetosti, ne na konfliktu, gradi radnja. Obicno se da procitati i u teorijskoj literaturi da drama pociva na konfliktu. Ne to je netacno pa taman da je i Samuel Beket napisao. Drama pociva na napetosti a kada dođe do sukoba, dakle dvije djelatne strane se sudare tada je drama vec zavrsena. Recimo Hamlet se ne zasniva na borbi Hamleta i ocuha mu vec upravo na toj napetosti između njih dvojice, na toj sumnji dal mu je on ubio oca ili ne. A kada su se njih dvojica sukobili drama je zavrsena, poubijali se i vozdra. Dakle konflikt dramu okoncava, sto i nije bas tema ovoga posta ali ja se izvinjavam... ponijelo me