Japanski poduzetnik i istraživač Masaru Emoto zastupa tezu da je moguće dokazati vezu između frekvencije ljudskih misli i molekula vode, odnosno da voda može pozitivno reagovati na pozitivne misli. Danas Rusi tvrde da je ista interkonekcija frekvencija svjetlosti kao prenosnika informacija i strukture i vitalnosti ljudskog DNK. Na tom osnovu tumači se iskonska potreba čovjeka da vjeruje, odnosno religioznost. Ključno pitanje glasi sa kime komunicira DNK putem frekvencija, odnosno čije poruke akceptira istovremeno?
Ljudska DNK je biološki Internet i superiornija u mnogim aspektima umjetnom Internetu. Najnovija ruska znanstvena istraživanja direktno ili indirektno objašnjavaju fenomene kao što su vidovitost, intuicija, slučajevi spontanog iscjeljenja ili iscjeljivanja na daljinu, samoiscjeljenje, afirmacijske tehnike, neobične svjetlosne aure oko ljudi (to se odnosi na duhovne majstore), utjecaj uma na vremenske promjene i još mnogo toga. Osim toga, sve više je dokaza koji ukazuju na novi tip medicine u kojoj se na DNK može utjecati i reprogramirati je riječima i frekvencijama bez izrezivanja ili zamjene pojedinih gena. Svega deset posto naše DNK koristi se za izgradnju proteina (mnogi kažu samo 3
do 5%). I to je taj raspon koji je zanimljiv zapadnim istraživačima koji oni proučavaju i kategoriziraju. Preostalih 90% smatraju „otpadnom DNK“ (junk DNA). Za razliku od zapadnih, ruski istraživači, koji su uvjereni da priroda nije bila glupa kad je stvarala DNK, pridružili su se lingvistima i genetičarima na pothvatu istraživanja tih 90% „junk DNA“. Njihovi rezultati, otkrića i zaključci jednostavno su revolucionarni! Prema njima, naša DNK ne samo da je odgovorna za izgradnju našeg tijela, nego istodobno služi i kao datoteka podataka i u komunikaciji. DNK je organski superprovodnik koji može raditi pri normalnoj tjelesnoj temperaturi za razliku od umjetnih superprovodnika koji zahtijevaju ekstremno niske temperature za rad. Povrh toga, svi superprovodnici su u stanju pohranjivati svjetlost i informaciju. To dodatno objašnjava kako DNK može
pohraniti informaciju. Ruski lingvisti su otkrili da genetski kod, posebno u naizgled nepotrebnih 90% DNK, slijedi ista pravila kao i naš ljudski jezik. Do tog su otkrića došli tako što su usporedili pravila sintakse (način na koji se redaju riječi u izrazima i rečenicama), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slijede gramatička pravila i da
imaju svoja pravila slična onima u jeziku. To znači da se ljudski jezici nisu slučajno pojavili nego su izraz naše urođene DNK (program). Ruski biofizičar i molekularni biolog, Pjotr Garjajev, i njegovi kolege, istraživali su i vibracijsko ponašanje DNK.Otkrili su, ukratko, sljedeće: „Živi kromosomi funkcioniraju poput solitoničko-holografičkih računala, koja koriste urođeno lasersko zračenje DNK“. (Solitoni su poseban tip svjetlosnog vala koji ne mijenja svoj oblik dok putuje.) To znači da su Rusi uspjeli, na primjer, modulirati određene frekvencijske uzorke na laserskoj zraci i iskoristiti je da utječe na frekvenciju DNK i tako na samu genetičku informaciju. (Taj proces je ono što obično nazivamo „evolucijom“.) Kako su osnovne strukture baznih parova DNK, i one jezika, iste strukture, nema potrebe za dekodiranjem DNK. Čovjek se jednostavno posluži riječima i rečenicama ljudskog jezika! I to je, također, već eksperimentalno dokazano! (Tu je pojavu uhvatio Masaru Emoto na svojim slikama vodenih kristala kad je istraživao vezu između djelovanja riječi i frekvencija.)