Ministarstvo rada i S. politike i njihovo poimanje svijeta

[corei3]

Godine 2020. izlazi novi ZAKON O ZAŠTITI NA RADU ("Sl. novine FBiH", br. 79/2020),
u kojem su definisana prava i obaveze poslodavaca ali i radnika kao i organizacija koje se bave poslovima zaštite na radu.
Inače zaduženo ministarstvo za ova pitanja je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
Kasnije, na osnovu gore navedenog zakona izlaze pravilnici.
Između ostalog pojavljuje se i pravilnik:
O UVJETIMA KOJE MORAJU ISPUNJAVATI RADNICI ZA ZAŠTITU NA RADU, PROGRAMU, SADRŽAJU, NAČINU I TROŠKOVIMA POLAGANJA STRUČNOG ISPITA.
Ukratko, svaka organizacija/firma koja se bavi poslovima zaštite na radu, pored nevjerovatnih i gotovo nemogućih uslova koje treba ispunjavati po pitanju opreme, vođenja evidencije, načina rada i sl. a što nadležno Ministarstvo redovno i strogo kontroliše, mora imati i najmanje tri uposlenika odgovarajuće stručne spreme koja moraju položiti stručni ispit iz oblasti zaštite na radu.
Ministarstvo je prvobitno dalo rok do kada se ispit može položiti a to je bio Oktobar ove godine gdje ko ne uspije da položi nemože nastaviti da radi na poslovima zaštite na radu, u prevodu firma gubi licencu. Polagati se može i dalje ali dok najmanje tri kandidata u jednoj firmi ne polože ispit, rada nema.
I sve bi to bilo normalno i nekako logično, težimo ka boljoj zaštiti radnika i njihovih prava da se ne dešava sljedeće:
Gore spomenuto Ministarstvo na firme vrši ogroman pritisak po pitanju kontrola rada da je njihove uslove gotovo nemoguće ispuniti. Svakodnevno stresiranje o tome hoće li nekome ukinuti licencu za rad ili neće zbog „uočenih nepravilnosti“ prelazi u hroničan stres za poslodavce i radnike.
Dalje, drugi problem koji se pojavio je bio i taj da je Ministarstvo u skoro dvije godine omogućilo kandidatima da samo jednom polažu ispit, pa ko pao pao, ko prošao prošao.
Prolaznost na ispitu iznosi oko 0-10%, od cca 15 kandidata položi nijedno ili jedno do dvoje maksimalno.
Da sumiram, od oko 60 kandidata iz oko 20 firmi, ispit je položilo na jednom roku cca 5 do 6. Informacije nisu precizne ali su dovoljno tačne. Ispitnih rokova znači u 2025. Godini je bio JEDAN (1). Teoretski, prema pravilniku, Ministarstvo je moglo u jednoj godini omogućiti kandidatu da izađe 6 puta na polaganje.
I kako napisah, rok za polaganje je bio Oktobar ove godine, gdje nismo prvo imali priliku da polažemo nego jednom a kao drugo prolaznost je bila jako niska.
Na stranici Ministarstva se može pronaći tabela gdje za većinu firmi piše da imaju „Ograničenje u radu“ ma šta to značilo a neke su i izbrisane iz registra.
Ispit se jako teško polaže a sastoji se od: usmenog koji liči na polaganje ispita na fakultetu gdje se traži decidno biflanje zakona, i nek zamucaš padaš. Ako prođeš usmeni ideš na pismeni gdje se može dobiti bilo kakav zadatak iz oblasti zaštite na radu, a koja iskreno nema kraja kao oblast, toliko je opširna da nijedan čovjek nemože sve znati.
Inače iživljavanje sprovodi dotična grupa ispitivača sa predsjednikom komisije Ernisom Imamovićem.
Skripte neke nema, imaš gomilu zakona i pravilnika i uči.
Sve gore navedeno je samo manji dio problema. Ministarstvo je posebno nepristupačno iako ističu da žele da sa firmama što više sarađuju.
Recimo ako posmatramo pravilnik za ispitivanje oruđa za rad gdje se navodi da svaki stroj mora imati uputsvo za rad i sl. i da je to prva i eliminatorna tačka za davanje upotrebne dozvole, onda možemo slobodno da zatvorimo sve fabrike jer gotovo sve koriste mašine iz Titinog doba, gdje nema jebene tablice sa podacima a kamoli uputstva za rad i održavanje.
Da sumiram, jer bih mogao napisati još 5 stranica, oko 19 firmi, sa ko zna koliko inženjera, projektanata, tehničara i sl. koji tu rade sad grcaju sa poslom jer im je smanjen obim obavljanja poslova.
A Ministarstvo nema sluha nikako. I tačno nekad razumijem ove prosvjetare što se bore za svoja prava protiv one Hote, isti je to par cipela.
Tema je čisto onako, nek se nađe, ostane zapisano, jer nije to samo ovdje slučaj, u svim sferama između državnog aparata i realnog sektora je teški raskol.
Vjerovatno se, svi sumnjaju, ide na ukidanje manjih firmi i ostavljanje na životu 3-4 jače firme. Koliko sam mogao da upratim, ministar Delić se hvali nekim zapošljavanjima, projektima, napretkom, a vamo će ostaviti desetine porodica bez hljeba.

[pezzar]

Upoznali smo se sa radom gdina. Imamovića. Nisam čuo da neko ima nešto lijepo da kaže o njemu, razumijem i zašto. Možda ovi što ga stalno angažuju da drži neke seminare iz oblasti zaštite na radu.

Recimo, jedna od češćih zamjerki je što 3 inženjera moraju potpisati da su izvršila pregled sredstva za rad, iako je jedan od njih npr. inžinjer građevine i apsolutno nema šta da gleda na sigurnosnim elementima hidraulične dizalice ili šivaće mašine.

Istovremeno, godinama se dešavaju smrtni slučajevi radnika, valjda je bitno samo da je dokumentacija uredna, nek nije firma kriva.

Ne bih pričao previše, samo ću reći da je Zakon i prateći pravilnici suprotan Ustavu države, jer onemogućava rad firmama iz RS na teritoriju Federacije.

To je naprimjer jedan od razloga što je poništen Zakon o tehničkim propisima RS, po apelaciji Šefika Džaferovića.