MILOSEVIC JE SRUSIO SFRJ

[Jedaj]

SFRJ JE RAZBIO MILOSEVIC

Ovo je opsta poznata stvar, koju je na kraju krajeva potvrdio i Srdja Popovic u Politici od 4. avgusta, 2008, gdje je rekao citiram:

"Jugoslaviju je razbio Milošević, a Srbija je bila prva republika SFRJ koja se otcijepila sa namjerom da uz pomoć JNA, prekomponuje SFRJ, stvori novu skraćenu Jugoslaviju kojom bi Miloševićeva Srbija dominirala. Ustavom iz 1990. godine, godinu dana prije proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, Srbija je sebe proglasila za samostalnu i suverenu državu koja više nema obavezu poštovanja saveznog Ustava i zakonodavstva i koja preuzima sve ključne nadležnosti bivše savezne države: odbranu, međunarodne odnose, Narodnu banku. Sljedećeg proljeća, još uvijek prije proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije, Milošević donosi niz zakona iz nadležnosti bivše federacije. Od čega je to BIH pokušavala da se “otcijepi”?"

Dalje u istom clanku on iznosi slijedece cinjenice:

Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio "borba protiv separatizma". Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Milošević čuva "teritorijlani integritet SFRJ", a ne vrši agresiju na tuđu teritoriju.

Naime, prema članu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine : "Republika Srbije uređuje i obezbjeđuje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEĐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEDJUNARODNIM ORGANIZACIJAMA", kao i "ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije" ("oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije", član 83 Ustava)

Shodno tome, članom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvidja PRAVO Srbije da, po svojoj volji, "poštuje" savezne zakone jedino onda "kada joj je to u interesu". U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula "si volam" (ako hoću) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim "šta hoću" nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima uređuje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplaćuje sopstvene carine itd. i ukida niz zakona kojima je svrha provođenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Milošević) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivična djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

PREMA TOME REPUBLIKA SRBIJA JE IZVRSILA KLASICNU AGRESIJU I NA HRVATSKU I NA BOSNU, UZURPIRAJUCI JNA KOJU JE PODMUKLO PRISVOJILA -OPLJACKALA OD RUGIH DRZAVA REPUBLIKA.

[JoseMujica]

Milošević je izveo tihi državni udar na pravni poredak SFRJ još ranije....onda kad je ukinuo autonomiju Kosova unutar Srbije a zadržao predstavnike Kosova u saveznim institucijama...to je čini mi se bilo i prije ovoga, al sam zaboravio datume pošto mi je ta priča više postala pluskvamperfekt

[wyoming]

SFRJ JE RAZBIO MILOSEVIC

Ovo je opsta poznata stvar, koju je na kraju krajeva potvrdio i Srdja Popovic u Politici od 4. avgusta, 2008, gdje je rekao citiram:

"Jugoslaviju je razbio Milošević, a Srbija je bila prva republika SFRJ koja se otcijepila sa namjerom da uz pomoć JNA, prekomponuje SFRJ, stvori novu skraćenu Jugoslaviju kojom bi Miloševićeva Srbija dominirala. Ustavom iz 1990. godine, godinu dana prije proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, Srbija je sebe proglasila za samostalnu i suverenu državu koja više nema obavezu poštovanja saveznog Ustava i zakonodavstva i koja preuzima sve ključne nadležnosti bivše savezne države: odbranu, međunarodne odnose, Narodnu banku. Sljedećeg proljeća, još uvijek prije proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije, Milošević donosi niz zakona iz nadležnosti bivše federacije. Od čega je to BIH pokušavala da se “otcijepi”?"

Dalje u istom clanku on iznosi slijedece cinjenice:

Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio "borba protiv separatizma". Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Milošević čuva "teritorijlani integritet SFRJ", a ne vrši agresiju na tuđu teritoriju.

Naime, prema članu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine : "Republika Srbije uređuje i obezbjeđuje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEĐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEDJUNARODNIM ORGANIZACIJAMA", kao i "ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije" ("oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije", član 83 Ustava)

Shodno tome, članom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvidja PRAVO Srbije da, po svojoj volji, "poštuje" savezne zakone jedino onda "kada joj je to u interesu". U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula "si volam" (ako hoću) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim "šta hoću" nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima uređuje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplaćuje sopstvene carine itd. i ukida niz zakona kojima je svrha provođenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Milošević) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivična djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

PREMA TOME REPUBLIKA SRBIJA JE IZVRSILA KLASICNU AGRESIJU I NA HRVATSKU I NA BOSNU, UZURPIRAJUCI JNA KOJU JE PODMUKLO PRISVOJILA -OPLJACKALA OD RUGIH DRZAVA REPUBLIKA.

cuj srđa popovic agent CIA....

prava jugoslavija vec nije postojala od 1974. znaci tito je srusio jugoslaviju kao drzavu u kojoj, kad bi se odrzali izbori, koaliciju bi mogle da naprave nesrpske stranke i na taj nacin da se onemoguci bilo kakva dominacija srba a kamoli velikosrba.

ustav iz 1974 omogucio je institualizaciju i dominaciju nacionalizma. kada se komunizam u evropi konacno srusio, najlakse je bilo traziti legitimitet za ostanak na vlasdti putem nacionalisticke ideologije.

[Jedaj]

SFRJ JE RAZBIO MILOSEVIC

Ovo je opsta poznata stvar, koju je na kraju krajeva potvrdio i Srdja Popovic u Politici od 4. avgusta, 2008, gdje je rekao citiram:

"Jugoslaviju je razbio Milošević, a Srbija je bila prva republika SFRJ koja se otcijepila sa namjerom da uz pomoć JNA, prekomponuje SFRJ, stvori novu skraćenu Jugoslaviju kojom bi Miloševićeva Srbija dominirala. Ustavom iz 1990. godine, godinu dana prije proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, Srbija je sebe proglasila za samostalnu i suverenu državu koja više nema obavezu poštovanja saveznog Ustava i zakonodavstva i koja preuzima sve ključne nadležnosti bivše savezne države: odbranu, međunarodne odnose, Narodnu banku. Sljedećeg proljeća, još uvijek prije proglašenja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije, Milošević donosi niz zakona iz nadležnosti bivše federacije. Od čega je to BIH pokušavala da se “otcijepi”?"

Dalje u istom clanku on iznosi slijedece cinjenice:

Srbija je POSTALA NEZAVISNA DRŽAVA po sopstvenom Ustavu od 28. septembra 1990. godine (donijetom više od godinu dana prije kasnijeg proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, 8. oktobra 1991.). Ova činjenica zamagljivana je Miloševićevom propagandom prema kojoj je uzrok rata bio "borba protiv separatizma". Ta činjenica je zamagljivana iz straha od strane intervencije, jer tobož Milošević čuva "teritorijlani integritet SFRJ", a ne vrši agresiju na tuđu teritoriju.

Naime, prema članu 72. Ustava Republike Srbije iz 1990. godine : "Republika Srbije uređuje i obezbjeđuje: suverenost, NEZAVISNOST i teritorijalnu cjelokupnost Republike Srbije i njen MEĐUNARODNI POLOŽAJ i ODNOSE S DRUGIM DRŽAVAMA i MEDJUNARODNIM ORGANIZACIJAMA", kao i "ODBRANU i bezbjednost Republike Srbije" ("oružanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi Predsjednik Republike Srbije", član 83 Ustava)

Shodno tome, članom 135. stav 2. Ustava Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ, za nju od tada zakoni SFRJ više ne važe. Tom odredbom se predvidja PRAVO Srbije da, po svojoj volji, "poštuje" savezne zakone jedino onda "kada joj je to u interesu". U pravu je ova klauzula poznata kao klauzula "si volam" (ako hoću) i ima dejstvo da poništava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim "šta hoću" nemam nikakvu obavezu.

Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadležnosti nekadašnje federacije kojima uređuje sopstvenu kreditnu i monetarnu politiku, sopstvenu politiku kontrole cijena, uvodi dažbine na robu iz inostranstva (i nekadašnjih republika SFRJ), naplaćuje sopstvene carine itd. i ukida niz zakona kojima je svrha provođenje nekadašnjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju tobož brani Milošević) i srpski Ustav i srpsko zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najteža krivična djela. Ali, Srbija je donošenjem tog Ustava postala suverena i nezavisna i time izuzeta iz jurisdikcije bivše SFRJ, pa ta djela niko nikada nije ni mogao da procesuira.

PREMA TOME REPUBLIKA SRBIJA JE IZVRSILA KLASICNU AGRESIJU I NA HRVATSKU I NA BOSNU, UZURPIRAJUCI JNA KOJU JE PODMUKLO PRISVOJILA -OPLJACKALA OD RUGIH DRZAVA REPUBLIKA.

cuj srđa popovic agent CIA....

prava jugoslavija vec nije postojala od 1974. znaci tito je srusio jugoslaviju kao drzavu u kojoj, kad bi se odrzali izbori, koaliciju bi mogle da naprave nesrpske stranke i na taj nacin da se onemoguci bilo kakva dominacija srba a kamoli velikosrba.

ustav iz 1974 omogucio je institualizaciju i dominaciju nacionalizma. kada se komunizam u evropi konacno srusio, najlakse je bilo traziti legitimitet za ostanak na vlasdti putem nacionalisticke ideologije.

Da to nije Srbija nekim svojim osvajackim pohodom okupirala sve drzave bivse SFRJ pa takom nekom svojom vojnom silom nametnula da jedino velikosrpski nacoionalizam ima pravo glasa? Ili je Tito do nogu potukao cetnike na Nertvi I vratio kakvu takvu sansu Jugoslaviji da postane federacija ravnopravnih republika-drzava, a samim time I ravnopravnih gradjana u njima.

Neka vas tamo preko Drine, sa vasom velikosrpskom ideologijom niko nece da ima ista zajednicko. A mi cemo nekako izaci na kraj u Bosni, jednom kada pobjedimo fasizam I mafiju. Taj fasizam I ta mafija ce pritisnuti jednom sami "svoj narod?????" do granica kada vise nece moci izdrzati, pa ce se javiti neka druga alternative, ako Bog da.

[Ljuban 1992]

PREMA TOME REPUBLIKA SRBIJA JE IZVRSILA KLASICNU AGRESIJU I NA HRVATSKU I NA BOSNU, UZURPIRAJUCI JNA KOJU JE PODMUKLO PRISVOJILA -OPLJACKALA OD RUGIH DRZAVA REPUBLIKA.

Ne nalazim da je to nešto posebno važno ali moram da primijetim da se pojam agresija ne pojavljuje ni u tadašnjim rezolucijama Savjeta bezbjednosti ni u DMS-u koji ratni konflikt na teritoriji nekadašnje SFRJ definiše kao "nesretni sukob".

[Danguba]

Agresija Srbije na Bosnu pravomoćno presuđena još 1999. godine

Agresija Srbije na Bosnu pravomoćno presuđena još 1999. godine

U presudi u predmetu “Duško Tadić”, prvom koji je procesuirao ICTY, pravomoćnom presudom (15. juli 1999.) je konstatirano da je, u Bosni i Hercegovini, vođen međunarodni oružani sukob. Ovog puta ta konstatacija potkrijepljena je činjenicom sukoba Armije Republike BiH i vojnih snaga Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) odnosno JNA, koje su djelovale zajedno sa vojnim snagama bosanskih Srba (VRS).

Cijela presuda se na engleskom jeziku može pročitati ovdje

Najvažniji dijelovi iz presude jesu sljedeći:

4. Stvarni odnos između vojske bosanskih Srba i Vojske Jugoslavije

150. Sudsko vijeće je jasno ustanovilo da se čak i nakon 19. maja 1992. komandna struktura JNA nije mijenjala nakon što je preimenovana i redizajnirana u VJ. Štaviše, i što je još važnije, očigledno je iz presude Sudskog vijeća, uz izdvojeno i suprotno mišljenje sutkinje McDonald, da je VJ nastavila kontrolirati vojsku bosanskih Srba (VRS) u Bosni i Hercegovini. VJ je kontrolirala političke i vojne ciljeve, kao i vojne operacije VRS.

(i) Reorganizacija JNA i promjena naziva te vojske nije značila i promjenu vojnih ciljeva i strategije. Komandna struktura JNA i stvaranje VRS od dijela JNA, što je bio pokušaj da se tobože ispoštuju međunarodni zahtjevi, je u stvari nastojanje da se osigura ostanak velikog broja srpskih snaga na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(ii) Pored velike finansijske, logističke i svake druge pomoći i podrške koju je VJ davala VRS, i Sudsko vijeće je utvrdilo da su nakon redizajniranja JNA u VJ strukture VJ i VRS bile iste, kao i to da su SRJ (Savezna Republika Jugoslavija) i njena vojska upravljale i nadgledale aktivnosti i operacije VRS. Kao rezultat toga, VRS je u djelo sprovodila strategiju i taktiku koju je osmislila SRJ/JNA/VJ.

(iii) Elementi SRJ/VJ su nastavili da se direktno miješaju u sukob u Bosni i Hercegovini nakon 19. maja 1992. i nastavili da se bore zajedno sa VRS i davali joj neophodnu borbenu podršku. Do sad je bilo općeprihvaćeno da je oružani sukob trajao samo do 19. maja 1992, no Sudsko vijeće je ustvrdilo da su aktivni elementi oružanih snaga SRJ i VJ nastavili sa učešćem u sukobu u Bosni i Hercegovini. Nastavak učešća, u smislu neprestanih neprijateljstava, je bio primjetan i nema realnog osnova da je SRJ/VJ izgubila kontrolu nad VRS.

(iv) Vojne operacije JNA pod komandom Beograda koje su počele do 19. maja 1992. nisu odmah prestale i, sa praktične tačke gledišta, mala je vjerovatnoća da su u bilo kom slučaju i mogle preko noći prestati.

Stvaranje VRS od strane SRJ/VJ, prema tome, nije ukazivalo na namjeru Beograda da prestane kontrolirati vojsku bosanskih Srba. Dapače, u stvari, VRS je osnovana s ciljem nastavka ispunjavanja političkih i vojnih ciljeva SRJ, jer dokazi jasno upućuju da su vođene vojne i političke operacije kako bi se pomenuti ciljevi ostvarili. Nema dokaza koji nam sugeriraju da su se ovi ciljevi promijenili nakon 19. maja 1992.

Kada se sve ovo uzme u obzir, odnos između VJ i VRS se ne može okarakterizirati kao odnos kojim su samo koordinirali političke i vojne aktivnosti. Čak i ako su neki manje eksplicitni oblici komandovanja vojnim operacijama korišteni u slučaju pojačane međunarodne prismotre, veza između VJ i VRS je umnogome prevazilazila običnu koordinaciju i saradnju između saveznika, te je preimenovana vojska bosanskih Srba samo bila dio vojske pod komandom Glavnog štaba VJ u Beogradu. Očigledno je da je, čak i nakon 19. maja 1992, vojska bosanskih Srba nastavila sa ispunjavanjem vojnih ciljeva formuliranih u Beogradu. U vezi sa tim, očigledni dokazi postoje o lancu vojne komande između Beograda i Pala, a Sudsko vijeće je utvrdilo da je Glavni štab VRS imao veze i redovnu komunikaciju sa Beogradom.

Valja napomenuti da je Sudsko vijeće ustanovilo da su razni oblici pomoći koju je Vlada SRJ davala oružanim snagama Republike Srpske bili ključni u ispunjavanju svojih aktivnosti i da su te snage bili gotovo u potpunosti zavisne od pomoći VJ kako bi izvodile ofanzivna dejstva.

Kontrola VJ nad VRS se manifestirala ne samo u finansijskoj, logističkoj i svakoj drugoj pomoći, nego je, što je još važnije, direktno učestvovala i upravljanju koordinaciji i nadgledanju aktivnosti i operacije VRS.

Žalbeno vijeće stoga zaključuje da su oružane snage Republike Srpske djelovale pod potpunom kontrolom SRJ i u ime SRJ. Dakle, čak i nakon 19. maja 1992. oružani sukob između bosanskih Srba i centralnih vlasti Bosne i Hercegovine (RBiH) se mora klasificirati kao međunarodni oružani sukob.

VRS je bila angažovana u izvođenju plana SRJ o etničkom čišćenju i izdvajanju teritorija BiH koji bi se u konačnici dodao SRJ kako bi se realizirala ambicija SRJ o stvaranju “Velike Srbije”.

...a ima jos jako puno presuda koje to dokazuju.
Agresija je bila a to sto se radi dobrosusjedskih odnosa ne poteze, to je nesto drugo.

[Jedaj]

PREMA TOME REPUBLIKA SRBIJA JE IZVRSILA KLASICNU AGRESIJU I NA HRVATSKU I NA BOSNU, UZURPIRAJUCI JNA KOJU JE PODMUKLO PRISVOJILA -OPLJACKALA OD RUGIH DRZAVA REPUBLIKA.

Ne nalazim da je to nešto posebno važno ali moram da primijetim da se pojam agresija ne pojavljuje ni u tadašnjim rezolucijama Savjeta bezbjednosti ni u DMS-u koji ratni konflikt na teritoriji nekadašnje SFRJ definiše kao "nesretni sukob".

Za sada presude Srbiji ne idu tako lahko jer su cetobalije iz SDA sabotirale Tuzbu Rrpublike BH protiv Srbije i Crne gore. Doduse aplauz cetobalijama za taj "poduhvat" daje i skoro milion srbobalija koji ih bira svake 4 godine.

Medjutim postoje mnogo zrelije i pametnije nacije koje ce dokazati da je Srbija izvrsila agresiju recimo na Hrvatsku ili Sloveniju. Ti sudski procesi tek predstoje.

Zahvaljujuci ipak Francis A. Boyleu ICJ je dokazao da je VRS i vlast tzv RS izvrsila genocid a samim tim tzv RS mora biti ukinuta jednom kada odluka ICJ bude sprovedena. No to je hipoteticka mogucnost jer cetnici imaju najzesce saveznike medju katolickim cetnicima iz Gruda i muslimanskim cetnicima iz srbobalijskih stranka SDA,SDP,SZBH,SBB,DNZ za koje redovno glasa milionska armija srbobalija. Tako da je trajno genocidna tvorevina sigurna, a hvala Bogu Srbobalije iz Bosne ce postati novi Cigani po vlastitoj zasluzi.

Evo samo jednog od milion primjera sadjestva muslimanskih i pravoslavnih cetnika iz Bosne.

KAKO JE TIHIC SABOTIRAO TUZBU RBH PROTIV SRBIJE I CG

Iako je iznošenje dokaza Miloševiću trajalo godinama i suđenje nacistima u Nurnberg-u takodjer godinama, BiH advokatski tim traži od Suda da iznošenje dokaza za najveći genocid u Evropi poslije drugog svjetskog rata traje samo 4 sedmice, kao da se radi o pljački banke. Uz to odustaje od izvođenja svjedoka i što je najveći udarac na pravdu i žrtve genocida, ne zahtjeva ukidanje rezultata i ciljeva genocida, genocidne tvorevine tzv. RS. Također, imajući u vidu težak ekonomski položaj SCG zahtijevaju od Suda da ne utvrdi visinu odštete, već će se oni (Tihić) kao nagoditi sa SCG o visini odštete. Tako je praktično čitava tužba anulirana. Ne zahtjeva se od Suda ni pravda ni odšteta.

Reagujući na sve ovo Prof. Francis A. Boyle je uputio pismo građanima BIH, sa slijedećim sadržajem - citat:

Dragi prijatelji:

“Dostavljam vam finale zahtjeve Bosne na Svjetskom sudu. Kao što možete vidjeti, nema niti riječi da se ukine Republika Srpska. Gospodin Tihić je odbio moje nekoliko puta ponovljene ponude da idem na Svjetski sud i tražim od suda da donese odluku protiv Republike Srpske kao genocidne državice. On nije ovlastio niti gospodina Softića da to učini. Razlog zašto je gospodin Tihić odbio moje ponovljene ponude da se ukine Republika Srpska na Svjetskom sudu je to što je on radio sa svojim prijateljima i saveznicima u SDS, SDNS i PDP na učvršćivanju Republike Srpske putem Hays-ovih Reformi. Tako, naravno, gospodin Tihić me nije poslao na Svjetski sud da se eliminiše Republika Srpska.”

Profesor Boyle dalje kaže : “Gospodinu Tihiću se mora suditi”…...”Gospodin Tihić nije podoban da služi u Predsjedništvu BiH”. – kraj citata.

Zbog svega ovoga, očito je da Beograd ima osnova za optimizam. Pokazalo se, kao i mnogo puta do sada, da najveći i najopasniji neprijatelji Republike BiH i njenih građana sjede u vrhu vlasti dejtonske BiH.

Tihić se u emisiji 'Pošteno' od 20. februara 2007 pokušao «oprati» obmanjujući BH javnost da Tužba za genocid nije mogla ukinuti RS. Na ovu laž, stigao je demanti od Prof. Francis A. Boyle-a, inače eksperta internacionalnog prava, koji tvrdi slijedeće:

“Zahtjev za povrat (na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida) je bio u Tužbi od početka do gotovo samog suđenja. Krajnje je neuobičajeno, nije normalno, da se povuče Zahtjev za povrat (na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida). Povrat (na stanje kakvo je bilo prije agresije i genocida) je normalan zahtjev u našem slučaju. To su sabotirali Tihić i Softić”.

“Nije mi poznat niti jedan slučaj na Svjetskom sudu u kojem je Zahtjev za restituciju (povrat na prethodno stanje) povučen prije samog sudjenja. Prva lekcija u internacionalnom pravu je da se uvijek traži restitucija (povrat otetog)... Kako sada stvari stoje, nova vlada Bosne i Hercegovine može iskoristiti povoljnu presudu protiv RS... u sljedećem stepenu procesa koji će se odnositi na odštetu”,rekao je Profesor Boyle.

Nakon toga Prof. Boyle se obratio patriotima rBH sa slijedecom porukm:

Čitao sam da je g. Tihić negirao moje tvrdnje na TV. Zbog toga vi imate moju dozvolu da objavite ovaj odgovor njemu, ako to želite. Sredstvo Restitucije je uvijek bilo u Svjetskom Sudu Pravde još od samog početka: odnosno da se ponove uspostavi situacija u BiH kakva je bila prije početka rata i genocida u martu 1992., što bi zahtijevalo eliminaciju Republike Srpske. Kada sam bio u posjeti Bosni, u julu 2005. na ceremoniji komemoracije 10-te godišnjice masakra u Srebrenici, ja sam pokrenuo kampanju da eliminišem RS na ICJ, na ovaj način.

G. Softić je imao dva javna predavanja o tome u Sarajevu, gdje sam mu objasnio precizno kao se to može postići. Ja sam nastavio da prosljeđujem isti ovaj savjet g. Tihiću nekoliko puta, kroz SDA «izvore» nekoliko slijedećih mjeseci. Nasuprot mojim najboljim naporima, kako je saslušanje pred ICJ dolazilo do kraja, Tihić i Softić su instruirali jednog bosanskog advokata da kaže Internacionalnom Sudu Pravde da Bosna više ne traži postupak Restitucije, kojim bi se zahtijevalo ukidanje RS. U to doba Tihić i SDA su bili u vladajućoj koaliciji sa SDS, SNSD i PDP. Tako, naravno Tihić nije imao interes da napada koalicione partnere. Da su Tihić i Softić zahtijevali eliminaciju RS na ICJ-u to bi moglo rezultirati kolapsu njihove koalicije između SDA, SDS, SNDS i PDP. Zbog toga su oni namjerno sabotirali svaku mogućnost pozivanja Internacionalnog Suda da naredi Restituciju na račun Bosne a protiv Srbije i Crne Gore, što bi značilo eliminaciju RS.

Ova strategija je bila također konzistentna po pitanju podrške Tihića i SDA takozvanim Hays-ovim reformama, koje bi cementirale Republiku srpsku za sva vremena. Još jednom da ponovim, pošto su Tihić i SDA u koaliciji sa SDS, SNDS, i PDP, Tihić je potpuno podržao Hays-ove reforme, koje bi konsolidovale RS zauvijek i također sabotirao postupak Restitucije za Bosnu pred Internacionalnim Sudom Pravde, koja bi zahtijevala eliminaciju RS. Na zahtjev SDA ja sam također savjetovao Tihića da odbije Hays-ove reforme. Kada je on odbacio moje savjete, ja sam pokrenuo kampanju da porazim Hays-ove reforme i u tome mi se pridružio moj kolega i prijatelj još iz rata/genocida Haris Silajdžić. Ja sam jako zahvalan da su Haris, SBiH i Patriotski front zajedno sa mnom uspjeli da poraze Hays-ove reforme, koje bi bile katastrofa za BiH. Ali ja sam jako žalostan da javim da su nasuprot mojim najboljim nastojanjima, Tihić i Softić me onemogućili da ukinem RS pred Internacionalnim Sudom.

Profesor Francis A. Boyle

[Ljuban 1992]

Agresija Srbije na Bosnu pravomoćno presuđena još 1999. godine

Agresija Srbije na Bosnu pravomoćno presuđena još 1999. godine

U presudi u predmetu “Duško Tadić”, prvom koji je procesuirao ICTY, pravomoćnom presudom (15. juli 1999.) je konstatirano da je, u Bosni i Hercegovini, vođen međunarodni oružani sukob. Ovog puta ta konstatacija potkrijepljena je činjenicom sukoba Armije Republike BiH i vojnih snaga Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) odnosno JNA, koje su djelovale zajedno sa vojnim snagama bosanskih Srba (VRS).

Cijela presuda se na engleskom jeziku može pročitati ovdje

Najvažniji dijelovi iz presude jesu sljedeći:

4. Stvarni odnos između vojske bosanskih Srba i Vojske Jugoslavije

150. Sudsko vijeće je jasno ustanovilo da se čak i nakon 19. maja 1992. komandna struktura JNA nije mijenjala nakon što je preimenovana i redizajnirana u VJ. Štaviše, i što je još važnije, očigledno je iz presude Sudskog vijeća, uz izdvojeno i suprotno mišljenje sutkinje McDonald, da je VJ nastavila kontrolirati vojsku bosanskih Srba (VRS) u Bosni i Hercegovini. VJ je kontrolirala političke i vojne ciljeve, kao i vojne operacije VRS.

(i) Reorganizacija JNA i promjena naziva te vojske nije značila i promjenu vojnih ciljeva i strategije. Komandna struktura JNA i stvaranje VRS od dijela JNA, što je bio pokušaj da se tobože ispoštuju međunarodni zahtjevi, je u stvari nastojanje da se osigura ostanak velikog broja srpskih snaga na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(ii) Pored velike finansijske, logističke i svake druge pomoći i podrške koju je VJ davala VRS, i Sudsko vijeće je utvrdilo da su nakon redizajniranja JNA u VJ strukture VJ i VRS bile iste, kao i to da su SRJ (Savezna Republika Jugoslavija) i njena vojska upravljale i nadgledale aktivnosti i operacije VRS. Kao rezultat toga, VRS je u djelo sprovodila strategiju i taktiku koju je osmislila SRJ/JNA/VJ.

(iii) Elementi SRJ/VJ su nastavili da se direktno miješaju u sukob u Bosni i Hercegovini nakon 19. maja 1992. i nastavili da se bore zajedno sa VRS i davali joj neophodnu borbenu podršku. Do sad je bilo općeprihvaćeno da je oružani sukob trajao samo do 19. maja 1992, no Sudsko vijeće je ustvrdilo da su aktivni elementi oružanih snaga SRJ i VJ nastavili sa učešćem u sukobu u Bosni i Hercegovini. Nastavak učešća, u smislu neprestanih neprijateljstava, je bio primjetan i nema realnog osnova da je SRJ/VJ izgubila kontrolu nad VRS.

(iv) Vojne operacije JNA pod komandom Beograda koje su počele do 19. maja 1992. nisu odmah prestale i, sa praktične tačke gledišta, mala je vjerovatnoća da su u bilo kom slučaju i mogle preko noći prestati.

Stvaranje VRS od strane SRJ/VJ, prema tome, nije ukazivalo na namjeru Beograda da prestane kontrolirati vojsku bosanskih Srba. Dapače, u stvari, VRS je osnovana s ciljem nastavka ispunjavanja političkih i vojnih ciljeva SRJ, jer dokazi jasno upućuju da su vođene vojne i političke operacije kako bi se pomenuti ciljevi ostvarili. Nema dokaza koji nam sugeriraju da su se ovi ciljevi promijenili nakon 19. maja 1992.

Kada se sve ovo uzme u obzir, odnos između VJ i VRS se ne može okarakterizirati kao odnos kojim su samo koordinirali političke i vojne aktivnosti. Čak i ako su neki manje eksplicitni oblici komandovanja vojnim operacijama korišteni u slučaju pojačane međunarodne prismotre, veza između VJ i VRS je umnogome prevazilazila običnu koordinaciju i saradnju između saveznika, te je preimenovana vojska bosanskih Srba samo bila dio vojske pod komandom Glavnog štaba VJ u Beogradu. Očigledno je da je, čak i nakon 19. maja 1992, vojska bosanskih Srba nastavila sa ispunjavanjem vojnih ciljeva formuliranih u Beogradu. U vezi sa tim, očigledni dokazi postoje o lancu vojne komande između Beograda i Pala, a Sudsko vijeće je utvrdilo da je Glavni štab VRS imao veze i redovnu komunikaciju sa Beogradom.

Valja napomenuti da je Sudsko vijeće ustanovilo da su razni oblici pomoći koju je Vlada SRJ davala oružanim snagama Republike Srpske bili ključni u ispunjavanju svojih aktivnosti i da su te snage bili gotovo u potpunosti zavisne od pomoći VJ kako bi izvodile ofanzivna dejstva.

Kontrola VJ nad VRS se manifestirala ne samo u finansijskoj, logističkoj i svakoj drugoj pomoći, nego je, što je još važnije, direktno učestvovala i upravljanju koordinaciji i nadgledanju aktivnosti i operacije VRS.

Žalbeno vijeće stoga zaključuje da su oružane snage Republike Srpske djelovale pod potpunom kontrolom SRJ i u ime SRJ. Dakle, čak i nakon 19. maja 1992. oružani sukob između bosanskih Srba i centralnih vlasti Bosne i Hercegovine (RBiH) se mora klasificirati kao međunarodni oružani sukob.

VRS je bila angažovana u izvođenju plana SRJ o etničkom čišćenju i izdvajanju teritorija BiH koji bi se u konačnici dodao SRJ kako bi se realizirala ambicija SRJ o stvaranju “Velike Srbije”.

...a ima jos jako puno presuda koje to dokazuju.
Agresija je bila a to sto se radi dobrosusjedskih odnosa ne poteze, to je nesto drugo.

Ni u citiranoj presudi Haškog suda nigdje se izrekom ne govori o agresiji.Isti sud u presudi Perišiču konstatuje da je VRS jeste činila i zločine ali i preduzimala legitimne vojne napore.

[AliceInChains]

Bilo sta bilo, danas nam je preostalo rasno prepucavanje. Realno gledano, Bosanstvo, Hrvatstvo i Srpstvo je naraslo bas u toj mrskoj Jugoslaviji, koja je jedina bila ekonomski odrziva za sve danasnje banana republike, od Triglava do Djevdjelije.

Znate sta ceka Sloveniju i Hrvatsku? Bosna, Srbija, Makedonija i Crna Gora, ali u ekonomskom smislu. Zasto? Zato sto uistinu jedni bez drugih ne mogu.

Upropastiti jedno ekonomsko trziste i ujedno najvece tvrtke (kroz podljelu ili kompletno razbijanje-korupcija kriminal), bile to finansijske ili industrijske, poput Energoinvesta, JAT-a, INA-e, Ljubljanske banke, itd. itd. itd. itd. koje su u danasnjem odnosu sa lakocom konkurisali na stranim trzistima .....ne osvrcujuci se uopste na male i srednje preduzece, koji su prekograncino (pogotovo nepostojece granice republika) saradivali i kojima je oduzet zrak za postojanje nakon podjele.

Ekonomska struktura je bila manje vise takva, da je ta Jugoslavija bila u stanju najbitnije portrebe gradana (u odnosu na danas) servisirati, od hljeba do auta. Danas je industriija na izdisaju.

Ta Jugoslavija sa njenim 23,5 miliona gradana (saqrastujucim trendom) koja je na vrhuncu propasti imala duplo i ili troduplo manje duga, nego jedna Hrvatska danas....pa broj nezaposlenih. Danas prirodni prirastaj svugdje skoro duplo manji....a i ti jadnici ce pobjeci u inostranstvo.

Zato sam sit retroaktivnih spinovanja i prica tipa "Nema nam vise zajedno". Cista laz ratnih profitera i fasista. Bolje je skontati to danas, nego sutra. Ta Jugoslavija je bila pristojna za maloumne i Velikobudale, a pogotovo je izrodila srednju masu, bez koje jedna drzava ne moze prezivjeti, osim ako ima lidera sa klikerima u glavi poput Putina (voljeli vi to cuti, ili ne).

[AliceInChains]

Bilo sta bilo, danas nam je preostalo rasno prepucavanje. Realno gledano, Bosanstvo, Hrvatstvo i Srpstvo je naraslo bas u toj mrskoj Jugoslaviji, koja je jedina bila ekonomski odrziva za sve danasnje banana republike, od Triglava do Djevdjelije.

Znate sta ceka Sloveniju i Hrvatsku? Bosna, Srbija, Makedonija i Crna Gora, ali u ekonomskom smislu. Zasto? Zato sto uistinu jedni bez drugih ne mogu.

Upropastiti jedno ekonomsko trziste i ujedno najvece tvrtke (kroz podljelu ili kompletno razbijanje-korupcija kriminal), bile to finansijske ili industrijske, poput Energoinvesta, JAT-a, INA-e, Ljubljanske banke, itd. itd. itd. itd. koje su u danasnjem odnosu sa lakocom konkurisali na stranim trzistima .....ne osvrcujuci se uopste na male i srednje preduzece, koji su prekograncino (pogotovo nepostojece granice republika) saradivali i kojima je oduzet zrak za postojanje nakon podjele.

Ekonomska struktura je bila manje vise takva, da je ta Jugoslavija bila u stanju najbitnije portrebe gradana (u odnosu na danas) servisirati, od hljeba do auta. Danas je industriija na izdisaju.

Ta Jugoslavija sa njenim 23,5 miliona gradana (saqrastujucim trendom) koja je na vrhuncu propasti imala duplo i ili troduplo manje duga, nego jedna Hrvatska danas....pa broj nezaposlenih. Danas prirodni prirastaj svugdje skoro duplo manji....a i ti jadnici ce pobjeci u inostranstvo.

Zato sam sit retroaktivnih spinovanja i prica tipa "Nema nam vise zajedno". Cista laz ratnih profitera i fasista. Bolje je skontati to danas, nego sutra. Ta Jugoslavija je bila pristojna za maloumne i Velikobudale, a pogotovo je izrodila srednju masu, bez koje jedna drzava ne moze prezivjeti, osim ako ima lidera sa klikerima u glavi poput Putina (voljeli vi to cuti, ili ne).

pa jugoslaviju je unistila njemacka i amerika. uz pomoc domacih nacionalista. njemacka je posebno ohrabrivala hrvatsku da se odvoji kako bi njoj poslije sve mogla pograbit kroz jeftinu privatizaciju i posebno kad se hrvati zaduze i ne mognu vise vracati pare, da ih dokusure uzimajuci otoke na moru. zapravo da ih naguze ko sto su naguzili grke. a hrvati glupi, zatrovani nacionalizmom i domoljubljem jedva docekali.

Jasno mi je to. Isti sema i u Ukraini zadnjih 24 godina.
Razocarane, pa i maloumne Ukraince na ali bas isti nacin varaju, kako ce im zablistati zivot i ekonomija, ako se odvoje od za Ukrainu zivotnobitnog ekonomskog trzista, tj. Rusije. Zato su na kraju i glasali za Janukovica, jer su osjeteli tu ublehu tokom narandzaste revolucije. Ukraina je nakon raspad SSSR-a imali najjacu industriju nakon Rusije. Danas joj je Bjelorusija zapad, i sve to, zato sto su ti Evropejci zavadali i prirodne ekonomske veze sjebali.

[JThomas]

kad se kaže da je slobo srušio sfrj, to meni nekako abolira milion koji mu je klicao na gazimestanu i nekoliko miliona koji su ga izglasavali. bez volje kritične mase nema ništa.

a kritična masa je htjela za početak trećinu hrvatske i pola bosne, a poslije toga ko zna...

[hizo ramidovic]

kad se kaže da je slobo srušio sfrj, to meni nekako abolira milion koji mu je klicao na gazimestanu i nekoliko miliona koji su ga izglasavali. bez volje kritične mase nema ništa.

a kritična masa je htjela za početak trećinu hrvatske i pola bosne, a poslije toga ko zna...

ne pola vec cijelu.

[madner]

Ne bas, Slobo je govorio jedno a radio drugo.
Nominalno se zalagao za ocuvanje Jugoslavije, tajno radio na rusenju i pravljenju Velike Srbije.

Recimo ta zelja za pola Bosne i trecinom Hrvatske je postojala u vrhu Srpskog rukovodstva, ali Slobo nije nikad to javno zastupao.

[AliceInChains]

Ne bas, Slobo je govorio jedno a radio drugo.
Nominalno se zalagao za ocuvanje Jugoslavije, tajno radio na rusenju i pravljenju Velike Srbije.

Recimo ta zelja za pola Bosne i trecinom Hrvatske je postojala u vrhu Srpskog rukovodstva, ali Slobo nije nikad to javno zastupao.

Za Jugoslaviju smrtonosnu ulogu Milosevica i njegovih mentora uopste ne treba minimalizirati, ali.....

Recimo ovako: Slovenci i Hrvati su im tu ulogu sa njihovom ekonomskom "ugrozenosti" i preteznjom za jos vecu decentralizaciju olaksali, i to vec prije Milosevica. Bas zbog toga se radujem, sto te samostalne republike danas ekonomski pushe. Ne treba ni zaboraviti, da je SR Srbija 1974 dobila dvije autonomne regije. Kroz tu podjelu je umanjena politicka (a sa tim automatski i ekonomska) uloga Srba i SR Srbije u korist drugih naroda. A sta su Srbi, koji su cinili preko 50% populacije Jugosalvije dobili ili ocekivali od drugih republika zauzvrat? Jeste, da u ta doba nisu mogli, ali opet. Prema njima se u ta doba trebalo puno sensibilnije ponasati, a ne kao Hrvati i Slovenci pametovati odozgo, kao da su izmislili drzavu i pravdu.

[madner]

Ne bas, Slobo je govorio jedno a radio drugo.
Nominalno se zalagao za ocuvanje Jugoslavije, tajno radio na rusenju i pravljenju Velike Srbije.

Recimo ta zelja za pola Bosne i trecinom Hrvatske je postojala u vrhu Srpskog rukovodstva, ali Slobo nije nikad to javno zastupao.

Za Jugoslaviju smrtonosnu ulogu Milosevica i njegovih mentora uopste ne treba minimalizirati, ali.....

Recimo ovako: Slovenci i Hrvati su im tu ulogu sa njihovom ekonomskom "ugrozenosti" i preteznjom za jos vecu decentralizaciju olaksali, i to vec prije Milosevica. Bas zbog toga se radujem, sto te samostalne republike danas ekonomski pushe. Ne treba ni zaboraviti, da je SR Srbija 1974 dobila dvije autonomne regije. Kroz tu podjelu je umanjena politicka (a sa tim automatski i ekonomska) uloga Srba i SR Srbije u korist drugih naroda. A sta su Srbi, koji su cinili preko 50% populacije Jugosalvije dobili ili ocekivali od drugih republika zauzvrat? Jeste, da u ta doba nisu mogli, ali opet. Prema njima se u ta doba trebalo puno sensibilnije ponasati, a ne kao Hrvati i Slovenci pametovati odozgo, kao da su izmislili drzavu i pravdu.

Politicka uloga Srbije je time uvecana, mada su Srpske budale to malo drugacije dozivile. Na federalnom nivou je glas svake republike I AP bio jednak, tako da bi srpsko rukovodstvo koje je u dobrim odnosima sa AP imalo 3/8 glasova umjesto 1/6. Sto se tice ekonomske snage, umanjena je mogucnost cetra Srbije da raspolaze ekonomskim sredstvima, no sama ekonomska moc se zapravo povecala.

Sto se tice decentralizacije i ekonomske ugrozenosti to je minorna stvar, sve je pocelo kada je JNA izvela tenkove na Kosovo. Jer ako se moglo tako uraditi sa dva miliona Albanaca, moglo se i sa 2 miliona Slovenaca.

Slovenija i Hrvatska su od '87 tjerane iz federacije, nakon sto nije prosao puc u Ljubljani.

[AliceInChains]

Ne bas, Slobo je govorio jedno a radio drugo.
Nominalno se zalagao za ocuvanje Jugoslavije, tajno radio na rusenju i pravljenju Velike Srbije.

Recimo ta zelja za pola Bosne i trecinom Hrvatske je postojala u vrhu Srpskog rukovodstva, ali Slobo nije nikad to javno zastupao.

Za Jugoslaviju smrtonosnu ulogu Milosevica i njegovih mentora uopste ne treba minimalizirati, ali.....

Recimo ovako: Slovenci i Hrvati su im tu ulogu sa njihovom ekonomskom "ugrozenosti" i preteznjom za jos vecu decentralizaciju olaksali, i to vec prije Milosevica. Bas zbog toga se radujem, sto te samostalne republike danas ekonomski pushe. Ne treba ni zaboraviti, da je SR Srbija 1974 dobila dvije autonomne regije. Kroz tu podjelu je umanjena politicka (a sa tim automatski i ekonomska) uloga Srba i SR Srbije u korist drugih naroda. A sta su Srbi, koji su cinili preko 50% populacije Jugosalvije dobili ili ocekivali od drugih republika zauzvrat? Jeste, da u ta doba nisu mogli, ali opet. Prema njima se u ta doba trebalo puno sensibilnije ponasati, a ne kao Hrvati i Slovenci pametovati odozgo, kao da su izmislili drzavu i pravdu.

Politicka uloga Srbije je time uvecana, mada su Srpske budale to malo drugacije dozivile. Na federalnom nivou je glas svake republike I AP bio jednak, tako da bi srpsko rukovodstvo koje je u dobrim odnosima sa AP imalo 3/8 glasova umjesto 1/6. Sto se tice ekonomske snage, umanjena je mogucnost cetra Srbije da raspolaze ekonomskim sredstvima, no sama ekonomska moc se zapravo povecala.

Sto se tice decentralizacije i ekonomske ugrozenosti to je minorna stvar, sve je pocelo kada je JNA izvela tenkove na Kosovo. Jer ako se moglo tako uraditi sa dva miliona Albanaca, moglo se i sa 2 miliona Slovenaca.

Slovenija i Hrvatska su od '87 tjerane iz federacije, nakon sto nije prosao puc u Ljubljani.

Slovenija i Hrvatska su od '87 tjerane iz federacije, nakon sto nije prosao puc u Ljubljani.

Suze mi zamalo nisu izronile zbog ekskluziviteta Hrvata i Slovenaca untar Jugoslavije.


Sa tim sto pises, jesi upravu, iz uloge/vida Hrvatske, Slovenije, Bosne, itd. Opet, Srbiji je politicki i ekonomski nakon stvranaja AP bilo uskraceno djelovanje unutar same Srbije. Ne gledajuci na moguce i fakticke prednosti na razini Jugoslavije bi se ja, da sam bio Srbin iz centralne Srbije u to vrijeme, minimalno zapitao: Pa sacekaj, Srbija je podjeljena na AP. Tu "prednost" druge republike poput Hrvatske i Bosne ne "uzivaju". Sta smo mi to OPET duzni Slovencima i Hrvatima?
Pitanje decentralizacije radi ekonomske ugrozemosti je uvjek bila tema Izmdeu Srpskih i Hrvatskih/Slovenskih vladara i pogotovo u 80tim, za vrjeme ekonomske krize, mada to nas u Bosni nije toliko tangiralo.

[madner]

Tako su to gledali u SANU i to je razlog za rusenje ustava iz '74.

Objektivno nije istina, no nije previse bitno.

[AliceInChains]

Tako su to gledali u SANU i to je razlog za rusenje ustava iz '74.

Objektivno nije istina, no nije previse bitno.

Ok, pustimo na stranu SANU, osamdeste i Milosevica i vratimo se u 74tu.

Imam pitanje, i molim te, da mi, ako moze, objektivno odgovoris: Dali ti smatras taj ustav pametnim?

Moje licno misljenje: Ustav iz 74' jeste negdje ubleha. Kome se tu istinito htjelo ici u susret? Ciji apetiti su se tu htjeli zadovoljiti? Koji balans se htijo stvoriti?

I zasto samo u Srbiji AP, i to odmah dvije? Da ponovim, tada su Srbi cinili preko 50 posto populacije Jugoslavije.

[madner]

Ideja je bila da posto svi Srbi zive u Jugoslaviji, Srbi imaju vodece uloge u federaciji, Srbija nece pokusati da je unisti. Dakle islo se na stetu Srba, a AP su pametna rjesenja. Sta ce Srbi sa Albancima? Ocito je da od 45 do '74 nisu znali da se postave kao domacini, nego su se ponasali kao kolonizatori i jasno je da to mora eksplodirat prije ili kasnije. Vojvodina manje vise, ali Vojvodina je uveliko profitirala od toga da sama ulaze u sebe.

No teza iza toga je ista kao sto su je Britanci primjenili na sebi, da ako se ovlasti prenesu i dadne siroka autonomija nece biti razloga za nacionalizam. Teza je pogresna (vidi pod Skotska), no to se tada nije znalo.

[AliceInChains]

Ideja je bila da posto svi Srbi zive u Jugoslaviji, Srbi imaju vodece uloge u federaciji, Srbija nece pokusati da je unisti. Dakle islo se na stetu Srba, a AP su pametna rjesenja. Sta ce Srbi sa Albancima? Ocito je da od 45 do '74 nisu znali da se postave kao domacini, nego su se ponasali kao kolonizatori i jasno je da to mora eksplodirat prije ili kasnije. Vojvodina manje vise, ali Vojvodina je uveliko profitirala od toga da sama ulaze u sebe.

No teza iza toga je ista kao sto su je Britanci primjenili na sebi, da ako se ovlasti prenesu i dadne siroka autonomija nece biti razloga za nacionalizam. Teza je pogresna (vidi pod Skotska), no to se tada nije znalo.

Ideja je bila da posto svi Srbi zive u Jugoslaviji, Srbi imaju vodece uloge u federaciji, Srbija nece pokusati da je unisti. Dakle islo se na stetu Srba, a AP su pametna rjesenja.

Recimo, to im je na kraju bila namjera (ma da ne vjerujem u to , posto je Srpska politika bila ofirno diletantska). Kako jednom narodu u jednoj drzavi, koji cini preko 50% populacije to uopste MOZE biti opcija?

Kad bi mogao uporediti VB sa Jugoslavijom, u kojoj pokrajine/autonomne drzave nemaju ustavno pravo za secesuju, nego im to mora odobriti London, onda ok. Sta hocu da kazem, vec sa tim ustavnim pravom secesije su drugi drzali Srbe i Srbiju za jaja+ dvije AP u Srbiji + konstitutivnost Bosnjaka u jako kratkom periodu.... Iako ja to sve smatram ispravno i nuzno i prekasno (kao Bosnjak logicno), opet kazem: Trebalo se puuuuno sensibilnije ponasati prema Srbima nakon 74te, sto Hrvati i Slovenci nazalost nisu. Za kratko vrijeme su ostale Republike i ostali narodi naspram Srba i Srbije (konacno!, ali ipak) OCITO "profitirali".

[Granichar Dobrinjski]

Normalno da su Srbi ili Milošević kao prvi srpski političar od 1945 radio na rušenju SFRJ .SFRJ je ideja i projekat koji je imao za cilj rješenje tzv.nacionalnog pitanja svih etničkih grupa na prostoru nekadašnje Jugoslavije s izuzetkom Srba što je logično bilo moguće samo na štetu Srba.

[Ricken]

Ne bas, Slobo je govorio jedno a radio drugo.
Nominalno se zalagao za ocuvanje Jugoslavije, tajno radio na rusenju i pravljenju Velike Srbije.

Recimo ta zelja za pola Bosne i trecinom Hrvatske je postojala u vrhu Srpskog rukovodstva, ali Slobo nije nikad to javno zastupao.

Mislim da su i on i Borisav Jović govorili kako je osnovna ideja očuvanja Jugoslavije, svi srbi u jednoj državi, što i nije ništa drugo do Velika Srbija.

[res publica]

Mislim da su i on i Borisav Jović govorili kako je osnovna ideja očuvanja Jugoslavije, svi srbi u jednoj državi, što i nije ništa drugo do Velika Srbija.

I šta onda ako je to Velika Srbija? Uporno se zaboravlja da je ta Velika Srbija/Jugoslavija/Ujedinjena Srbija stečena u Prvom svjetskom ratu i ranije u Balkanskim ratovima, i ranije u srpsko-turskim ratovima. Srbi su se izložili velikim opasnostima da bi živjeli u jednoj državi, i barem jednom mogli su potpuno da nestanu. A ljudske žrtve da ne spominjemo. I na kraju im je ta borba priznata 1918. godine pa su konačno dočekali ujedinjenje.
Pitanje je čime su drugi zaslužili da prave svoje državne projekte cijepajući srpski narod i ono što je on velikim žrtvama postigao?
Treba podsjetiti da su u Jugoslaviji svi drugi dobili više na njenom kraju nego što su imali na početku. Dobijene su nacije, republike autonomije i to sve sa pristankom srpskog naroda i njegovih predstavnika. A kad je srpsko rukovodstvo pod Miloševićem samo malo htjelo da vrati stvari unazad, jer je prijetio raspad zemlje, i još gore po njih - podjela srpskog naroda na novonastale države, svi su se pobunili. I to je kao u redu, kao što je u redu da Srbi šute na Ustav iz 1974. Taj Ustav iz 1974. je isto nelegitiman kao i Miloševićevo ukidanje autonomije pokrajinama, kako zbog načina donošenja, tako i zbog prirode komunističke vlasti generalno.

[daddy-kool]

I šta onda ako je to Velika Srbija? Uporno se zaboravlja da je ta Velika Srbija/Jugoslavija/Ujedinjena Srbija stečena u Prvom svjetskom ratu i ranije u Balkanskim ratovima, i ranije u srpsko-turskim ratovima. Srbi su se izložili velikim opasnostima da bi živjeli u jednoj državi, i barem jednom mogli su potpuno da nestanu. A ljudske žrtve da ne spominjemo. I na kraju im je ta borba priznata 1918. godine pa su konačno dočekali ujedinjenje.
Pitanje je čime su drugi zaslužili da prave svoje državne projekte cijepajući srpski narod i ono što je on velikim žrtvama postigao?
Treba podsjetiti da su u Jugoslaviji svi drugi dobili više na njenom kraju nego što su imali na početku. Dobijene su nacije, republike autonomije i to sve sa pristankom srpskog naroda i njegovih predstavnika. A kad je srpsko rukovodstvo pod Miloševićem samo malo htjelo da vrati stvari unazad, jer je prijetio raspad zemlje, i još gore po njih - podjela srpskog naroda na novonastale države, svi su se pobunili. I to je kao u redu, kao što je u redu da Srbi šute na Ustav iz 1974. Taj Ustav iz 1974. je isto nelegitiman kao i Miloševićevo ukidanje autonomije pokrajinama, kako zbog načina donošenja, tako i zbog prirode komunističke vlasti generalno.

Pa ništa, vidjeli smo da je cilj bio velika Srbija.

Njihova volja se sukobila sa voljom drugih naroda, a zbog korištenih metoda su izgubili svaku podršku svjetske javnosti. Rezultat svih tih napora je istjerivanje Srba iz Hrvatske, RS unutrar BiH (uz stravičnu cijenu), gubitak Kosova, gubitak svih saveznika u neposrednom okruženju, međunarodna izolacija, međunarodna stigmatizacija Srba. Gubitak stanovništva iseljavanjem (mlađeg i pametnijeg), gubici u ekonomiji, vojsci, diplomatiji, itd ...

Suludo insistiranje na ideji velike Srbije, a bez realne snage da se to i provede, je mnogo koštalo, a koliko mogu da vidim, koštaće i dalje. Jugoslavija je za njih bila idealno rješenje, i njen opstanak je bio moguć pod uslovom da je to srpsko rukovodstvo zaista i želilo da postigne.

[res publica]

Pa ništa, vidjeli smo da je cilj bio velika Srbija.

Njihova volja se sukobila sa voljom drugih naroda, a zbog korištenih metoda su izgubili svaku podršku svjetske javnosti. Rezultat svih tih napora je istjerivanje Srba iz Hrvatske, RS unutrar BiH (uz stravičnu cijenu), gubitak Kosova, gubitak svih saveznika u neposrednom okruženju, međunarodna izolacija, međunarodna stigmatizacija Srba. Gubitak stanovništva iseljavanjem (mlađeg i pametnijeg), gubici u ekonomiji, vojsci, diplomatiji, itd ...

Suludo insistiranje na ideji velike Srbije, a bez realne snage da se to i provede, je mnogo koštalo, a koliko mogu da vidim, koštaće i dalje. Jugoslavija je za njih bila idealno rješenje, i njen opstanak je bio moguć pod uslovom da je to srpsko rukovodstvo zaista i želilo da postigne.

Poenta ovog što sam napsao nije u konstataciji kakav je rezultat svih tih procesa, a mogu da se složim sa tim što si ti naveo. Poenta je da su Srbi od ustanaka protiv Turaka postavili sebi cilj ujedinjenje svih Srba, a poslije i drugih južnoslovenskih naroda. Velika Srbija je neupotrebljiv izraz jer ona sama sebi nije cilj, nego je cilj svaka država koja obezbjeđuje to ujedinjenje.
I tu državu su Srbi postigli 1918. i to ne ratujući protiv južnoslovenskih naroda nego protiv AU i Osmanlija. Poenta je u tome da su svi koji su se zadesili u toj ujedinjenoj srpskoj državi od 1918. do 1990. profitirali i napredovali, a da su Srbi to uglavnom aminovali. I poenta je u tome da nije pošteno da svi dobiju svoje države, i da tako podijele Srbe koja za njih obavlja onu davno željenu funkciju i cilj: ujedinjenost.
Raspadu Jugoslavije kumovali su mnogi, a Miloševića, kao kompletnog gubitnika cijele priče, najlakše je okriviti kao rušitelja te Jugoslavije, a njegov čin oduzimanja autonomije pokrajinama je ništavan u poređenju sa svim autonomijama koje su u toj "srpskoj" Jugoslaviji dobili drugi, i to bez ikakvih državnih napora uporedivih sa onim srpskim od 1804. Srbi su 1918. u krvi izborili tu Jugoslaviju, a Slovenci bi svoju Sloveniju, Hrvati Hrvatsku, Bošnjaci Bosnu itd. da dobiju na poklon? Pa reci, je li to normalno očekivanje? Da se Srbi jednim papirom odreknu onoga što su teškim žrtvama postigli? Milošević je bio bože sačuvaj, ali u ovakvim prilikama nisam siguran da se drugi lideri nekog drugog naroda ne bi ponašali slično.

Ja bih rekao da je inicijalna kapsla za rušenje Jugoslavije hrvatski, i samo hrvatski, separatizam a drugi su mu se samo priključili. Uspjeh tog separatizma omogućen je međunarodnim okolnostima, i ničim drugim. Bez toga bila bi ili Jugoslavija ili Srbija sa proširenim granicama i danas.
Zašto su se Bošnjaci priključili hrvatskim planovima, to ne znam, teška je istorija srpskog i bošnjačkog naroda, valjda je to uzrok, ali posle 50 godina mira u Jugi, mnoge stvari su se izgladile i narodi su se približili, naročito u Bosni.
Na kraju ima neke pravde u tome što su Hrvati u ovakvom partnerstvu u FBiH sa Bošnjacima. Jesu ugroženi, ne kao pojedinci nego kao politički subjekt, a ne mogu ništa. I da sam na mjestu Dodika, barem iz zluradosti, razmislio bih da li ih treba podržavati. Ili ipak podržati Bošnjake.