Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Dok je vatromet parao nebo nad Mostarom, u velikoj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače sinoć je na gala priredbi Večernjeg lista, glavni urednik izdanja za BiH Jozo Pavković dodijelio Večernjakov pečat za osobu godine premijeru Republike Srpske Miloradu Dodiku.
On je tu prestižnu nagradu, koja se već šestu godinu dodjeljuje najistaknutijim osobama u BiH, dobio zahvaljujući glasovima čitatelja. Procjenjuje se da je dvosatni spektakl iz Mostara putem direktnog televizijskog signala FTV-a, koji su preuzimale i druge televizije, pratilo više od četiri miliona gledatelja u BiH i susjednim državama, te u dijaspori posredstvom satelitskog programa. Šesti po redu Večernjakov pečat jučer je Mostar nakratko pretvorio u “glavni grad” Bosne i Hercegovine, jer su na dodjeli nagrada bili prisutni svi najviši dužnosnici iz Federacije BiH, Republike Srpske i zajedničkih državnih institucija, piše Večernji list.
Zbog Pečata u dvodnevnu posjetu Mostaru stigao je i predsjednik Makedonije Branko Crvenkovski s brojnom delegacijom, a drugu godinu za redom stigao je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Među uzvanicima je bio i hrvatski ministar Dragan Primorac.
Inače, Večernjakov pečat već je godinama u BiH jedan od važnijih društvenih događaja. I prošlih godina budio je medijsku pažnju ne samo u BiH, nego i u susjednim državama, a ove godine postigao je rekord po broju akreditiranih novinara, televizijskih i radijskih ekipa. Akreditiralo ih se više od 70 iz BiH, Hrvatske i Makedonije.
senada wrote:ako je neko propustio spektakl moze sad pogledati na ftveu.
Predlazem organizatorima da slijedece godine dodjelu nagrada organizuju u Zagrebu - jeftinije dovesti ono malo nesto gostiju iz BiH i svijeta u Zg nego sve one koje su sinoc "dovukli" iz Zagreba u Mostar.
senada wrote:ako je neko propustio spektakl moze sad pogledati na ftveu.
Predlazem organizatorima da slijedece godine dodjelu nagrada organizuju u Zagrebu - jeftinije dovesti ono malo nesto gostiju iz BiH i svijeta u Zg nego sve one koje su sinoc "dovukli" iz Zagreba u Mostar.
ismijao sam se neku noc,kada je General Divjak spominjao Gveru i banane - ono da je vrijeme da sidje sa drveta,a zezu je prihvatio i engleski oficir pa rekao Divjaku da ga je vidio kako jede banane
Na zalost,jedno 80% BiH i Balakana su seljachine i zato nam i jeste kako jeste vec decenijama,stoljecima...
edita_31 wrote:Sve mlaki komentari...ja htjela bacit tv kad sam cula za onog svercera , kriminalca...cetnika...koji hoce da vrati pasos ako ne bude po njegovom...
Edita da odgovorim na tvoje pitanje iz teme koja je zakljucana.Hrvatiu zele isto sto i Dodik..raspadanje BIH,zato su glasali za njega....znas onu "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj"..e to vazi ovdje
Zašto ga Hrvati cjene? Zbog toga što žele političara njegovih osobina? Nepodaničkog mentaliteta, bez putera na glavi, koji će reći ono što većina Hrvata želi jasno čuti od svojih političkih „vođa“. Bez „ako varijanti“.
Piše. Milan Šutalo
„Večernjakovu pečatu“, organiziranom prošle subote u „Kosači“, moglo bi se naći mnoštvo zamjerki. Od toga kako je i zašto predsjednik Makedonije Branko Crvenkovski, dobio nagradu, a da, koliko je javnosti poznato, nije ni bio kandidiran. Zbog čega su za osobe godine kandidirani luzer Tihić, ili Adnan Terzić, osobe bliske predsjedniku HDZ BiH? Zbog čega među kandidatima nije bilo Bože Ljubića, koji je za manje od pola godine s HDZ 1990. ostvario izborni rezultat kakav nije ostvarila ni jedna stranka formirana netom prije izbora. Je li ta manifestacija, kako u ostalom i sve slične njoj, dobroorganizirana samopromocija tog lista i njegovog uredništva, da ne kažemo urednika?
No, ostavimo li po strani odgovore na ta i druga pitanja te nagađanja o tome jesu li Milorada Dodika za osobu godine izabrali čitatelji Večernjeg lista ili organizatori „Večernjakova pečata“, o čemu u kuloarima kruže različite priče, neosporno je da je taj robusni Krajišnik, kako ga nazva jedan od kolega, objektivno gledano „opečatio“ proteklu godinu u BiH.
Karadžića je nazvao najvećom štetočinom za srpski i druge naroda i iskazao jasnu namjeru da ga izruči Haagu. Bez kriminalnih recidiva, i ratnozločinačke hipoteke, kojima ga se moglo ucjenjivati i prisiliti da pr(e)oda RS centralističkoj državi, Srbi su u njemu prepoznali zaštitnika Srpske i osobu koja ih pod krinkom borbe za srpstvo neće pljačkati, već im dati više posla, veće plaće i više sigurnosti.
Dodikovovu formulu „ako Sarajevo kani ukinuti RS mi će mo se referendumom izjasniti želimo li ostati u takvoj BiH", razumjeli su svi. Srbi su zbrojili 2 i 2, okrenuli leđa SDS-u i plebiscitarno izabrali novog lidera. Dodik je ostvario uvjerljivu pobjedu i postao predsjednik gotovo svih predsjednika; Njegov čovjek je predsjednik Skupštine RS-a ( Igor Radojčić), predsjedni entiteta ( Milan Jelić), predsjedatelj Predsjedništva BiH ( Nebojša Radmanović), predsjedatelj Vijeća ministara BiH ( Nikola Špirić), a on sam predsjednik Vlade Srpske. Samo po količini vlasti i moći koju je stekao, demokratski, na izborima, on je nesumljivo najuspiješniji političar u BiH.
Tu moć Dodik je iskoristio da bi, ne samo njemu, već i drugima bilo dobro: prodajom Telekoma Srpske Telkomu Srbija za fantastičnih 600 milijuna eura, potpisivanjem ugovora s Češkom elektroprivredom o investiranju u energetski sektor, prodajom propale naftne industrije Rusima, pregovorima sa Strabagom o gradnji autocesta i brzih cesta kroz RS.
Ali, zašto ga Hrvati cjene? Zbog čega mu je netko od Hrvata trebao dati "pečat". Zbog onog što je napravio na gospodarskom planu ? Zbog toga jer govori razumljivo, bez uvijanja, bez dlake na jeziku? Što stoji iza onog što kaže? Što ostvari ono što obeća ? Zbog toga što politiku ne koristi kao sredstvo vlastitog bogaćenja, (do sada to nije otkriveno, niti dokazano) ? Ili zbog toga što žele političara njegovih osobina? Nepodaničkog mentaliteta, bez putera na glavi, koji će reći ono što većina Hrvata žudi jasno čuti od svojih političkih „vođa“- kakvu BiH žele. Bez „ako varijanti“.
Model građanske države u kojoj ne postoje narodi, s regijama, koje su samo administrativnoteritorijalne jedinice centralne države, a ne institucionalni oblik narodnog suvereniteta, koju nudi bošnjačke stranke ne odgovara ni Srbima ni Hrvatima, koji u BiH nisu manjine, već suvereni, što će reći državotvorni narodi, kostituenti države. Takav model odgovara najbrojnijem narodu, jer mu pod krinkom građanskog osigurava apsolutrnu vlast. Dvoentitetski model države u kojoj Srbi imaju institucionalni suverenitet u RS, a Bošnjaci neinstiucionalnu, ali faktičku prevlast u F BiH- za Hrvate je također neprihvatljiv. Netko će reći, a što je s ostalima? Ostali su, kao i svi u ovoj državi, zastupljeni u Zastupničkom, građanskom domu. Što je onda rješenje koje će osigurati institucionalno jednak status za sva tri naroda i stablnost za tronacionalnu državu.
Zar to treba hrvatskim političarima reći Dodik? Umjesto da u njemu vide prirodnog saveznika za ostvarenje narodnih ciljeva, oni mu, da ne bi ugrozili koalicije s bošnjačkim stranaka, istraumatizirani propašću Hrvatske samouprave, iz straha da im međunarodnjaci ne bi napakirali kakav sudski proces, Eufor ne bi poslao tenkove, ili tko zna kojih razloga odgovaraju kako im Dodik ne treba nuditi entitet jer će doći vrijeme kada će Hrvati reći što žele. Večernjakov izbor Dodika za osobu godine, ma tko ga izabrao, poruka je hrvatskim političarima: Pa recite već jednom !
nisam vidjela da vec ima tema 
