Ja razlike "drastične" između "vas" sad i "njih" prije rata.pici wrote:Živ je ČiČaPeškir wrote:@viva_castro
Srpski narod nije "unio" on je stvarao istoriju Bosne.Bosna je istorijski srpska zemlja,tako da je smiješno govoriti čija je Bosna.To potvrđuju mnogi izvori,dokumenti,prepiske da je ponekad suvišno o tome govoriti.ali pošto neki vole(imaju potrebu) da falsifikuju istoriju,nije loše s vremena na vrijeme podsjetiti čija je Bosna.Prema prepisci papinske kurije, od 1187. do 1238. godine Bosna se navodi kao "kraljevstvo Srbije, koja je Bosna" ( "regnum Servilie, quod est Bosna").To je dovoljno,nema potrebe da postam druge zapadne i domaće izvore,zagušiću forum(povelje Ban Matej Ninoslav ,Ban Matej Ninoslav ,1240,povelje vladara dinastije Kotromanić ).
Nema potrebe da generalizuješ stvari,zadnji rat između etničkih grupa (Srba, Hrvata, Muslimana-Bošnjaka) koji govore istim jezikom bio je tako žestok i išao tako daleko da je prijetio međusobnom uništenju. Pokazalo se da u zločinima koje su činili pojedinci ili grupe nije bilo velike razlike između ljudi pripadnika tri zaraćene strane. Za razliku od ovoga, na planu državne politike postojale su velike razlike. Tako, državna politika Hrvatske prema Srbima u ratu 1.991-95. bila je ista kao i 1941-45. godine - genocidna.
Srbi nisu imali niti imaju takvu politiku prema Hrvate tima niti prema Muslimanima. Ovdje se izuzimaju zločini koji su činjeni u ime srpskog naroda, a koji su bili izvan srpske državne politike.
Čak u prošlosti ima primjera da su Srbi (mislim na pravoslavne Srbe) pomagali svojoj braći Srbima rimokatolicima i Srbima islamske vjeroispovijesti. Evo jednog karakterističnog primjera iz davnih vremena. Srpski patrijarh Rajačić je kod Bečkog dvora urgirao i uspeo da pomogne Hrvatu, vojskovođi Jelačiću da postane ban Hrvatske. Ban Jelačić se Patrijarhu zahvalio i zahvalnicu napisao ćirilicom. Ovo je poznato, jer i danas taj dokument postoji. (Banu nije bilo teško pismo napiše ćirilicom jer mu je majka bila Srpkinja).
Prvi spomenik banu Jelačiću na trgu u Zagrebu bio je sabljom okrenut prema Mađarskoj, a pogledajmo kako je danas postavljen i zašto?
Sa druge strane, nikad u istoriji jedan vladar Srbije nije govorio o Hrvatima onako kako su govorili (i Srbima radili) Pavelić i Tuđman.
Jezik kojim govorimo ima i imao je svoju ulogu u koheziona povezivanju Srba, Hrvata i Muslimana ali, isto
tako, on je bio i kamen spoticanja.
Radi se o jezička i krvnom (genetskom) srodstvu naroda koji se međusobno zavadio do granica međusobnog uništenjaIstorija naroda koji govore srpskim ili, kako se doskora govorilo, srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim jezikom, traičgična je.
Pođimo redom. Prvo su Turci osvajači islamizirali Srbe, a isto tako Mletačka Republika i Austrougarska monarhija ih je katoličila i unijatila. ako se desilo da od jednog istog naroda postane narod tri vjere, pravooslavne - vjeran svetootačkom predanju, rimokatoličke i islamske. Ali time nisu postala i tri naroda kako se to danas predstavlja.I poslije krvoprolića u
dva rata na ovom prostoru, jezik je ostao isti, prezimena vezana za rod također su ostala ista, krvna veza ista, mnogi običaji, čak i neki vjerski obredi, posebno kod unijata, ostali su isti ili slični prijašnjim - pravoslavnim.
Kako je i zašto došlo da se danas ne govori o Hrvatima i Muslimanima srpskog porijekla?
Gdje, kada i kako su oni nestali?
Postoje li oni biološki i danas?
To su ključna pitanja.
Kad se radi o rodu i korijenu naroda koji govori istim - srpskim jezikom ili, kako Hrvati danas kažu - hrvatskim, Bošnjaci
- bošnjačkim, a Crnogorci - crnogorskim, moram to da razjasnim i da dam neki odgovor.Pođimo ovim putem.Evo uzeo sam za primjer dobro poznate istorijske ličnosti s prezimenom Petrović. Zna se da je Karađorđe Petrović bio Srbin, vođa Prvog srpskog ustanka. Petar Petrović-Njegoš bio je Srbin pravoslavne vjere, vladika i vladar Crne Gore.Ovo je poznato i oko toga nema spora. Postavlja se, međutim, pitanje što je s Mujom Petrovićem, čiji se grob nalazi u Dobrim Vodama kod Bara u Crnoj Gori?
Što je s Franjom, Jurom, Stipom Petrovićem i mnogim drugim imenima čiji se grobovi nalaze na područja Dalmacije, Like, Korduna, Banije, Bosanske Krajine?
Ista je stvar i sa drugim mjestima i prezimenima kao što su npr.. Kovačevići, Medići, Malbašići ... i mnoga druga.
Ako znamo da su Srbi islamizirani i katoličeni ne mijenjajući jezik i prezimena, onda je jasno gdje nam je korijen i da je sve to srpski rod i korijen, da je vjera samo nadgradnja nametnuta Srbima radi interesa onih koji su pokrštavanje provodili. Ovo su istorijske činjenice koje nisu sporne.
Postavlja se pitanje da li srpski i hrvatski narod isti po rodu, korijenu, krvi i jeziku kako se to vrlo često govori. I jeste i nije. I Srbi i Hrvati stari su slovenski narodi, kao što su recimo Česi, Bugari, Poljaci.Ali današnji Hrvati, koji su unijaćenja i katoličenjem prevedeni od Srba u Hrvate, pravi Hrvati nisu.
Ista je stvar i sa Bošnjacima. Ako ovo ne bi bilo tačno, odmah bi se postavilo pitanje: što je bilo s potomstvom tolikih Srba koji su katoličeni, unijaćeni ili islamizirani i gdje je ono danas?
Je li ono nestalo biološki, što svakako nije, ili je vještački preimenovano u drugu naciju zahvaljujući vjeri koju su preci primili milom ili silom.
Kao što sam rekao, mnogi dokumenti domaćih i stranih autora govore da se radi o istom narodu - srpskom, ali sa tri vjere. Benjamin Kalaj, ministar Austrije za BiH koji je napisao istoriju Srba kaže:
"U Bosni i Hercegovini, iako ima tri vjere, živi samo jedan - srpski narod. "
(Kallay - Geschichte der Serben von den ältesten Zeiten bis 1815, 1876:170).
Drugi svježiji primjer odnosi se na norveškog diplomatu, visokog predstavnika UN za BiH poslije Dajtonskog mirovnog sporazuma, Torvald Stoltenberg koji je izjavio da u BiH nema drugih naroda osim srpskog, samo što om ima tri vjere. Poznato je da sve diplomate
koje dolaze na dužnost detaljno i temeljito izučavaju istoriju zemlje u koju dolaze, pa je stoga razumno očekivati da je njegova izjava valjana. Bez obzira na sve činjenice koje ovo potvrđuju, on je zbog toga u Hrvatskoj od strane Tuđmanove vlasti proglašen "personom non grata".
Postoje i primjeri istaknutih i po društvenom ugledu poznatih ličnosti koje su znale svoje porijeklo i javno ga iskazivali. Književnik Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, opredeljivao se kao Srbin rimokatoličke vjere. Tu je i poznati istoričar dr. Lujo Bakotić, prvi ambasador Kraljevine Jugoslavije u Vatikanu koji je u knjizi Srbi u Dalmaciji
od pada Mletačke Republike do ujedinjenja, kao Srbin rimokatolik, ukazao na
mnoge ličnosti takvog identiteta: sveštenika, fratara, poput dum Ivana Stojanovića (1829-1900) i dum Jakova Grupkovića. Dum Ivan Stojanović preto lista Dubrovnik, poručivao je narodu dubrovačkom: "Srbin si po rodu i po običajima, u srpstvu ti je jedini spas, vjera ti ni najmanje ne priječi da budeš Srbin ".
Meša Selomović, poznati srpski književnik i dobitnik mnogih nagrada za književnost, u knjizi koju je posvetio sebi i svom rodu jasno je pokazao i dokazao svoje porijeklo čovjeka srpskog roda i islamske vjeroispovijesti.
Danas imamo živog i dobro poznatog umjetnika Emira Kusturicu koji kaže da
je njegova loza i rod srpski, a vjeroispovijest mohamedanska. Srbi Rimokatolici i Srbi islamske veroispovesti trebala bi smognu hrabrosti i urade ono što su učinili njihovi velikani i svjetski priznati umovi:
vratiti se svom rodu, korijenu, jeziku, pridružiti se svojoj braći i okrenuti leđa neprijatelju - to je budućnost naroda na ovom prostoru.
Ulazi Čedo u knjizaru i pita: "Izvinite gde mogu naci knjigu"Velika srbija""?
-Prodavacica ga pogleda i odgovori mu: "Bajke su na drugom spratu mladicu"!
Ovako su skoro svi Srbi govorili, a danas? Znamo ko su učenici!
A moram vas pohvalit, skoro ste dostigli i prestigli učitelje, samo vam fali jedan genocid.
Šteta što je MZ tu. Ha?



