Milorad Dodik ALL ABOUT

[155_mm]

Koliko god da se trudio, ne ide, nikako da skontam šta znaći MZ.

Mjesečeva Zajednica ili je Mjesna Zajednica neznam isto dođe meni

mislim da ste obojica na pogresnoj temi. mozda su za vas vise teme tipa kladionica.

[red evil]

Koliko god da se trudio, ne ide, nikako da skontam šta znaći MZ.

Mjesečeva Zajednica ili je Mjesna Zajednica neznam isto dođe meni

mislim da ste obojica na pogresnoj temi. mozda su za vas vise teme tipa kladionica.

E jesi i našao koga da šalješ na temu kladionice, ja da mogu ukinuo bi sve moguće kladionicie

Ozbiljno pitam šta znaći MZ?

[ILVIIR]

Povukla bi ga vojno jaca strana kao u svakom ratu.
A to su Pro-Bih snage u ovom momentu.

tacno tako.
samo me strah da to nece biti najpametnija odluka, jer znamo kako je u proslom ratu prosla vojno jaca strana. (drzava ne postoji vise, armija ne postoji vise, sve redom vojni porazi,..)

[mO k3]

1 glas iz moje kuće za sudbonosno " DA"
Ovi drugi moji ukućani Neče ni da pričaju o tome .... Sa kim ja živim

[prog321]

Povukla bi ga vojno jaca strana kao u svakom ratu.
A to su Pro-Bih snage u ovom momentu.

tacno tako.
samo me strah da to nece biti najpametnija odluka, jer znamo kako je u proslom ratu prosla vojno jaca strana. (drzava ne postoji vise, armija ne postoji vise, sve redom vojni porazi,..)

Znas ti sasvim dobro kakav bi rezultat bio.
Separatisti bi plutali po Savi i Drini

[Skijaš]

Povukla bi ga vojno jaca strana kao u svakom ratu.
A to su Pro-Bih snage u ovom momentu.

tacno tako.
samo me strah da to nece biti najpametnija odluka

Ako velikosrbi krenu u secesiju, druge opcije nema. Treba se nadati da oko Dodika ipak ima dovoljno razumnih koji će ga zaustaviti, ali ako ne uspiju, biće mrtvih, ovaj put uglavnom četnika.

[p206]

između uloge profitera i ujedinitelja svih Srba u jednu državu, Dodiku puno više leži ova prva
da ovo što priča govori Karadžić, Šešelj i sl. jer su to bolesni ideolozi, dalo bi se razmisliti o nekom sukobu...ovako ništa od toga

[zrakomlat]

Procitah da oko 8000 turcizama/rijeci postoji u srpskom jeziku.

Ukidaj to precednice pa makar mumlali do sudnjeg dana!!!

[quarterback]

govorite cpcki ja vas uopste ne razumem, bre

[prljavi Hare]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/milorad- ... /150426044



Nama je naš Guardian znači donio slobodu već više od 30 puta?Ako to nije slobodarski,onda ja ne znam šta je?

[SmokingMan]

Nikada lepši i nikda pohotniji - Milorad Dodik.

[York Light 100`s]

Ako vi mislite da će milion Bošnjaka sjediti skrštenih ruku dok se srebreničko mezarje "izmješta" iz države, ili dok se masovne grobnice Prijedora odlaze u neku drugu državu, ili da nam državna granica pada na kilometar od glavnog grada - varate se. Ja znam da ima pojedinaca koji bi to željeli, ali to jednostavno neće moći.

Previše je zle krvi. Onaj ko se usudi da je prvi pusti, snosit će posljedice za sve što slijedi.

Jah eto opasni Bošnjo ne znamo napraviti čestiti skup kada treba protestovati protiv lopovluka u državi a vamo bi mi nešto šta će to Bošnjo raditi? Ispijati kahve ispred novopečene državne granice i izvoditi simpatične performanse?

Eto to srebreničko mezarje što možda najupečatljivije govori kakva je se strahota dogodila bošnjačkom narodu pripade baš entitetu što je nastao na genocidu sa nazivom REPUBLIKA SRPSKA (isto ime vojske što je činila te strahote devedesetih) a Bošnjo ništa, eto i taj isti Prijedor pripade tom istom entitetu.

Ništa se neće dogoditi iako se RS odvoji. Jedino šta može tu glupost zaustaviti je ono šta piše u Daytonu i uticaj stranaca kao što se neće ništa desiti i ako se ukine RS ili Hrvatska dobije svoj entitet. Veliki odlučuju o nama a to što neko misli da će ovdje rata biti voljom naroda u BiH i završiti se kada jedna strana dovede drugu u mat poziciju je jedna velika iluzija kao i u 90im kada je svijetu išlo u prilog da se od svih republika baš u BiH žestoko zarati a taj isti svijet je zaustavio rat kada im nije išlo u prilog da se ruše tajno zacrtane granice (zaustavljanje armije pred Banja Lukom)
Svijet će odlučivati hoće li biti scenario kao Ukrajina ili scenario Srbija-Kosovo, bošnjački ponos o kojem ti pričaš je samo sporedna uloga u filmu u kojem igraju veliki Hollywoodski glumci.
A Bošnjo ko Bošnjo je još gori nego što je bio onda. Da Jugoslavija postoji i dan danas i da imamo taj slavni referendum iz 92. danas BiH ne bi nikada bila samostalna jer bi bila izlaznost mala, ovim današnjim idiotima bi bilo preče visiti u kladionici i dogovarati gdje gostuju Gile i Ćana. Većina ostalih Bošnjaka ne bi više nikada uzela pušku u ruke kada vidi posljedice zadnjeg rata. Evo moj babo je bio svo vrijeme na liniji i rekao mi je da bi me se odrekao ako bi bio ista budala kao on kada vidi za koga je se borio, a i ne treba meni ni govoriti, vidim i sam kako su naši časni borci namagarčeni, odoh ja prvi odavde ako zagužva
1992. smo bar svi znali šta želimo, današnji Bošnjo je zbunjen i glup. Ono bi ratovalo ako bi se RS odvojila a ne bi ratovalo što postoji RS, što nam uzeše rak ranu Srebrenicu, što u pola države ne priznaju tu istu BiH, što četnici kruže Višegradom, grafiti o Turcima se redovno pojavljuju, prebijaju povratnike i što ti jednostavno mogu razbiti nos ako nosiš zastavu BiH u pojedinim gradovima te iste BiH.
Mi bi nešto a nismo u stanju skinuti obični krst sa Zlatišta što se smije našim žrtvama u lice pa prdimo po forumima "Bošnjo će ovo, Bošnjo će ono" pa ga skine neko koga ta ista gospoda smatra degenerikom a čovjek pokaza da nije ništa boljelo što ga je skinuo i da ga je svako od nas mogao skinuti sam od prvog dana

Jedino šta će Bošnjo uraditi ako se to ikada dogodi je kao što rade Srbi u vezi Kosova, pisati "Kosovo is Serbia" na internetu do iznemoglosti jer to je jedino šta može uraditi, Dodik zna dokle smije ići i ako nekada RS stvarno postane nezavisno to će biti blagoslov od EU i SAD i svaki napad na nezavisnu državu bi moglo dovesti do napada svijete na nas jer to bi bilo kao da napadamo državu Hrvatsku.

[skupljac_zeljeza]

Nije ni prenoćilo i usudili se buniti.

Pokret Revolt ističe da su svjesni da će im mnogi u Srpskoj zamjeriti na konstataciji da je referendum o nezavisnosti republike Srpske iluzija, jer tu priču podstiču dezerteri i ratni i poratni profiteri okupljeni oko vladajuće stranke, zbog čega postavljaju pitanje:

– Je l’ mislite da će Republika Srpska, ako proglasimo nezavisnost, biti slobodna, demokratska i država svakog njenog građanina, ili privatno vlasništvo jednog čovjeka i njegove banditske partije?!

[pici]

Ko će sad dočekat 2018... morel se to malkice ubrzat da vidim na zlatištu jarbol su EUropskom zastavom...eeeeeee valja nama teHeranĐŽijama u ĆaršHiji ostat i jest keBaBe i Baklave

[155_mm]

Ako vi mislite da će milion Bošnjaka sjediti skrštenih ruku dok se srebreničko mezarje "izmješta" iz države, ili dok se masovne grobnice Prijedora odlaze u neku drugu državu, ili da nam državna granica pada na kilometar od glavnog grada - varate se. Ja znam da ima pojedinaca koji bi to željeli, ali to jednostavno neće moći.

Previše je zle krvi. Onaj ko se usudi da je prvi pusti, snosit će posljedice za sve što slijedi.

Jah eto opasni Bošnjo ne znamo napraviti čestiti skup kada treba protestovati protiv lopovluka u državi a vamo bi mi nešto šta će to Bošnjo raditi? Ispijati kahve ispred novopečene državne granice i izvoditi simpatične performanse?

Eto to srebreničko mezarje što možda najupečatljivije govori kakva je se strahota dogodila bošnjačkom narodu pripade baš entitetu što je nastao na genocidu sa nazivom REPUBLIKA SRPSKA (isto ime vojske što je činila te strahote devedesetih) a Bošnjo ništa, eto i taj isti Prijedor pripade tom istom entitetu.

Ništa se neće dogoditi iako se RS odvoji. Jedino šta može tu glupost zaustaviti je ono šta piše u Daytonu i uticaj stranaca kao što se neće ništa desiti i ako se ukine RS ili Hrvatska dobije svoj entitet. Veliki odlučuju o nama a to što neko misli da će ovdje rata biti voljom naroda u BiH i završiti se kada jedna strana dovede drugu u mat poziciju je jedna velika iluzija kao i u 90im kada je svijetu išlo u prilog da se od svih republika baš u BiH žestoko zarati a taj isti svijet je zaustavio rat kada im nije išlo u prilog da se ruše tajno zacrtane granice (zaustavljanje armije pred Banja Lukom)
Svijet će odlučivati hoće li biti scenario kao Ukrajina ili scenario Srbija-Kosovo, bošnjački ponos o kojem ti pričaš je samo sporedna uloga u filmu u kojem igraju veliki Hollywoodski glumci.
A Bošnjo ko Bošnjo je još gori nego što je bio onda. Da Jugoslavija postoji i dan danas i da imamo taj slavni referendum iz 92. danas BiH ne bi nikada bila samostalna jer bi bila izlaznost mala, ovim današnjim idiotima bi bilo preče visiti u kladionici i dogovarati gdje gostuju Gile i Ćana. Većina ostalih Bošnjaka ne bi više nikada uzela pušku u ruke kada vidi posljedice zadnjeg rata. Evo moj babo je bio svo vrijeme na liniji i rekao mi je da bi me se odrekao ako bi bio ista budala kao on kada vidi za koga je se borio, a i ne treba meni ni govoriti, vidim i sam kako su naši časni borci namagarčeni, odoh ja prvi odavde ako zagužva
1992. smo bar svi znali šta želimo, današnji Bošnjo je zbunjen i glup. Ono bi ratovalo ako bi se RS odvojila a ne bi ratovalo što postoji RS, što nam uzeše rak ranu Srebrenicu, što u pola države ne priznaju tu istu BiH, što četnici kruže Višegradom, grafiti o Turcima se redovno pojavljuju, prebijaju povratnike i što ti jednostavno mogu razbiti nos ako nosiš zastavu BiH u pojedinim gradovima te iste BiH.
Mi bi nešto a nismo u stanju skinuti obični krst sa Zlatišta što se smije našim žrtvama u lice pa prdimo po forumima "Bošnjo će ovo, Bošnjo će ono" pa ga skine neko koga ta ista gospoda smatra degenerikom a čovjek pokaza da nije ništa boljelo što ga je skinuo i da ga je svako od nas mogao skinuti sam od prvog dana

Jedino šta će Bošnjo uraditi ako se to ikada dogodi je kao što rade Srbi u vezi Kosova, pisati "Kosovo is Serbia" na internetu do iznemoglosti jer to je jedino šta može uraditi, Dodik zna dokle smije ići i ako nekada RS stvarno postane nezavisno to će biti blagoslov od EU i SAD i svaki napad na nezavisnu državu bi moglo dovesti do napada svijete na nas jer to bi bilo kao da napadamo državu Hrvatsku.

ja stvarno ne znam od kud ova prica "nisam se ja za ovo u ratu borio". stvarno se ne sjecam da je iko govorio evo dosao sam na liniju da sebi i svojoj djeci izratujem posao, fakultet, zdravstveno i slicno. niti se sjecam ni jednog naroda kojem je u ratu protiv drugih naroda uspijelo da izbore socijalnu poravdu. ali zato znam za njemce koji su izgubili rat a danas imaju najbolje stojece drustvo u EU i sire.

ljudi rat i borba za socijalnu pravdu su sasvim dva razlicita pojma. ili mozda neko zna da se na vojnim akademijama uce metode ratovanja za socijalnu pravdu.
ponekad mi se cini da je glavni ratni cilj srba u bosni bio da ukinu socijalnu pravdu unutar bosnjaka a ne njihovo istrebljenje.
i sto je tipicno, ovako razmisljaju vecinom bosnje. zna li ko zasto?

[quarterback]

Nije ni prenoćilo i usudili se buniti.

Pokret Revolt ističe da su svjesni da će im mnogi u Srpskoj zamjeriti na konstataciji da je referendum o nezavisnosti republike Srpske iluzija, jer tu priču podstiču dezerteri i ratni i poratni profiteri okupljeni oko vladajuće stranke, zbog čega postavljaju pitanje:

– Je l’ mislite da će Republika Srpska, ako proglasimo nezavisnost, biti slobodna, demokratska i država svakog njenog građanina, ili privatno vlasništvo jednog čovjeka i njegove banditske partije?!

bagra nezahvalna!

[skupljac_zeljeza]

bagra nezahvalna!

Kako samo niske udarce Čavić zadaje...

– Da li je Dodik i njegovo društvo spremno da uzme puške u ruke i realizuje svoje ideje, ili će uraditi ono što su 1992. on i mnogi oko njega uradili – u avion pa bjež’ dok se rat ne završi – navodi predsjednik NDP-a.

[nikad_vise]

Perspektive bošnjačke politike u BiH

U istom ovom časopisu sam prije godinu dana objavio tekst: ’’Nova srpska politika u BiH – tri opcije srpskobosanske politike’’, gdje sam samim nazivom pledirao za jedinu ’’dobitničku’’ od tri ponuđene: 1. Nezavisnost RS-a, 2. Status quo i 3. Nova srpska politika – BiH je i srpska država. Kada je riječ o opcijama bošnjačke politike naslov se ne može opredjeliti jednom, jer Bošnjaci pred sobom imaju više ’’dobitničkih’’ kombinacija od Srba i Hrvata, pa će stoga naslov ovog teksta ostati neutralan.

Prije predstavljanja i razrade bošnjačkih opcija želim reći da u aktuelnom trenutku polazim od činjenice da su BH državljani dominantno i definitivno zaokruženi u Srbe, Hrvate i Bošnjake, te da u političkom smislu predstavljaju apsolutnu polaznu osnovu u svim relevantnim promišljanjima o budućnosti Bosne i Hercegovine. Uvažavajući i preferirajući prava svih ostalih diskriminisanih grupa i pojedinaca u ovoj zemlji, koji ne pripadaju nijednoj od tri konstitutivne etnije, smatram da će definicija i međusobna harmonizacija tri konstitutivna interesa otvoriti prostor da se što prije svi građani izjednače pred ustavom i zakonom.


XX vijek, uvod za konačni rasplet u BiH

Za Bošnjake se može reći da su se u XX vijeku provukli kroz ’’iglene uši’’, dok je isti period opredjeljen srpsko-hrvatskim odnosima i voljom na relaciji Beograd-Zagreb. Uzmemo li samo jačanje srpske države u prvoj dekadi XX vijeka, sve do Prvog balkanskog rata i oslobađanja Srbije od Osmanskog carstva, te snaženja srpske pozicije nakon Drugog balkanskog rata i apsolutnog trijumfa nakon pobjede u Prvom Svjetskom ratu i stvaranja Kraljevine SHS pod krunom Karađorđevića, lako prepoznajemo vrlo nezavidnu poziciju muslimana na Balkanu i u BiH. U to vrijeme (i ranije od Berlinskog kongresa iz 1878. godine) muslimani su bili ’’nebitan’’ politički i društveni faktor, na margini političkih i državnih procesa, pa još sa teretom poraženog Osmanskog carstva na sopstvenim plećima. Bez obzira na poseban identitet bosanskih muslimana u odnosu na ’’Osmanlije’’, bosanski muslimani su od strane Hrvata i Srba bili viđeni kao recidiv mrskog neprijatelja i zavojevača i spram toga su trebali ’’platiti’’ sve račune za vijekovne nedaće koje je azijski okupator proizveo. Dolazi i Drugi svjetski rat u svjetlu srpsko-hrvatskih, hrvatsko-srpskih odnosa i naravno zadnji rat i raspad SFRJ, gdje opet srpsko-hrvatski odnosi opredjeljuju ostala dešavanja. U takvom dvadesetom vijeku, bosanski muslimani se provlače kroz ’’iglene uši’’, a uspjevaju da paralelno, korak po korak grade svoju poziciju.

Od Mehmeda Spahe koji je bio pouzdan partner Nikole Pašića za tvorenje većine u Skupštini kraljevine SHS i dugogodišnji ministar kraljevine, te lider Jugoslovenske muslimanske organizacije sa ciljem očuvanja muslimana i Bosne (npr.: izdejstvovan čuveni ’’turski paragraf’’ u prvom ustavu kraljevine), preko 1943. i ZAVNOBIH-a, pa onda ustavne reforme iz 1974. kada se malo (m) pretvara u veliko (M), do referenduma o nezavisnosti BiH čiji su nosioci upravo bosanski muslimani. Bošnjaci su naposljetku uspjeli da kako tako u zadnjem ratu očuvaju kontinuitet BiH, što je potvrđeno Dejtonom.

’’Turski paragraf’’ je narodski naziv za dio ustava SHS (član. 135) koji je definisao da između 26 regija koje su sačinjavale SHS u ustavu, BiH bude jedina u nepovrijeđenim granicama definisana kao regija. ’’Turski paragraf’’ je rezultat zalaganja i politike Mehmeda Spahe, uglavnom zbog konstruktivnog djelovanja i glasova JMO-a koji su zatrebali da se donese Vidovdanski ustav 1921. godine. Sve u svemu, ’’turski paragraf’’ je primjer vođenja mudre politike u zadatim okolnostima.


Početak XXI vijeka, odnos snaga u BiH

Za razliku od prošlog vijeka, XXI vijek stavlja Bošnjake u potpuno drugačiju poziciju. Bošnjaci su sada u međunarodno priznatoj državi BiH ključni faktor za opstanak BiH, za čiji opstanak su zaslužni, jer su Srbi i Hrvati išli na ’’cijepanje’’ koje nije uspjelo. Danas Bošnjaci čine između 53 i 55% stanovništva BiH (po zadnjim demografskim procjenama) i nastanjeni su na (za opstanak BiH) ključnim geopolitičkim područjima u BiH. To znači da nasuprot bošnjačkoj ’’povoljnoj’’ geopolitici, s druge strane stoji vrlo ’’nepovoljna’’ i nemoguća (u smislu održivosti i samostalnosti) srpska geopolitika, koja je i jedini razlog zašto se otcjepljenje RS-a ne može sprovesti u djelo. Zapravo, bošnjačka područja su jedina prirodna veza između zapadne i istočne Republike Srpske, što znači da bi RS bez Bosne uvijek bila u pat poziciji. Da budem krajnje precizan, Republika Srpska može postojati jedino u BiH, jer bez BiH njeno postojanje nije moguće. Treba se sjetiti da su prije Dejtona bile lansirane razne ideje o razmjeni teritorija, koje su tada izgledale kao glasine i nebuloze, ali se sada vidi da je neko ipak razmišljao o geopolitici i geografiji kao ključnim pretpostavkama za neku buduću podjelu BiH. Naime, tada je kolala priča da će Republici Srpskoj pripasti Tuzla, a Federaciji Banja Luka, tj. da će doći do razmjene ljudi i teritorija. Ako zanemarimo činjenicu da su ovakve i slične ideje o ’’humanim’’ preseljenjima i razmještanjima stanovništva u ex Yu bile apsolutno neprihvatljive i fašističke, mora se odati priznanje tadašnjim planerima da su jako dobro znali šta govore. To jest, da kojim slučajem Tuzla pripada RS-u, a Banja Luka Federaciji (misli se na širu regiju, na na same gradove), BiH bi se raspala treći dan nakon kosovske nezavisnosti, jer bi se vrlo jednostavno istočna polovina države odvojila od zapadne najobičnijom odlukom Narodne Skupštine RS-a. Ne postoji mirovni sporazum i ništa na svijetu što bi spriječilo takvu RS da se otcijepi. Dakle, BiH opstaje i opstaće samo iz razloga nemoguće geopolitike i geografije RS-a, a ne neke specijalne želje i neizmjerne ljubavi svijeta spram BiH.


Strateška prednost Bošnjaka

Tako da na početku XXI vijeka dobijamo potpuno drugačiju ’’podjelu karata’’ u BiH u korist Bošnjaka u odnosu na prošli vijek. Dvije su sile koje će kao konstanta uticati na sliku BiH u budućnosti, a druge dvije sile će imati potencijalnu mogućnost da utiču na sadržaj te budućnosti. Prva konstantna sila je volja bošnjačkog naroda da BiH opstane i postoji, koji opet ima dvije prednosti u odnosu na druga dva naroda (natalitet i vezivnu geopolitičku rasprostranjenost populacije). Druga konstantna sila je ’’bosanska gravitacija ili bosanska centrifuga’’ koja BiH neupitno drži na okupu, a proizvode je tri dejstva: a) volja Bošnjaka da BiH opstane, b) bosanskohercegovačka geografija omeđena moćnim rijekama i planinama koja sama po sebi proizvodi logiku opstanka jedinstvene društveno-političke zajednice na BH tlu, i c) ’’manevarski geopolitički ćorsokak’’ srpske politike s aspekta otcjepljenja RS-a, što onda apsolutno onemogućava i uslovljava hrvatsku politiku otcjepljenja ’’Herceg Bosne’’. Dakle, ’’Herceg Bosna’’ bi se mogla otcijepiti samo pod uslovom da to uspje Republici Srpskoj, a RS-u to onemogućava volja Bošnjaka. Dakle, Bošnjake je istorijski proces doveo u poziciju posjedovanja strateške prednosti i učinio volju Bošnjaka presudnijom za buduću BiH od volje Srba i Hrvata. Šahovskim rječnikom iskazano bi bilo: ’’imati nekog u stalnom šahu’’.

Zbog svega rečenog, zaključujem da postoje dvije moguće slike budućnosti BiH:

1. BiH, kao multietnička i multikulturalna država i zajednica, i

2. BiH, kao klasična nacionalna država Bošnjaka.

To znači da Bošnjacima u BiH ’’odgovara’’ bilo kakvo vođenje politike od strane Srba i Hrvata, dok Srbima i Hrvatima odgovaraju samo određene vrste bošnjačke politike (ne sve).

Ranije sam pomenuo da pored dvije konstantne sile u BiH (volja Bošnjaka i ’’bosanska centrifuga’’), postoje i dvije potencijalne sile koje mogu uticati na sadržaj budućnosti BiH, a to su srpske i hrvatske političke sile koje svojom politikom mogu uticati na stvaranje BiH kao: a) multietničke zemlje ili b) klasične nacionalne države Bošnjaka. Sa pozicija sadašnjih hrvatskih, a naročito srpskih politika, na ovaj izbor se gleda po klasifikaciji loš, gori i najgori, dok se sa bošnjačke strane svaki srpsko-hrvatski izbor može sagledati u gradaciji: dobar, bolji i najbolji. Proizilazi da u interesu stvaranja BiH kao multietničke zajednice predstoje radikalni zaokreti hrvatske i srpske politike spram BiH kao vlastite države, dok Bošnjaci moraju prestati da paralelno vode dvostruku politiku: a) deklarativno zalaganje za multietničku BiH, b) faktičko pretvaranje BiH u klasičnu nacionalnu državu Bošnjaka muslimana.


Stvaranje klasične nacionalne države Bošnjaka

Kao što je Hrvatska nacionalna država Hrvata i ostalih, Srbija nacionalna država Srba i ostalih, tako u ishodištu ove opcije stoji da BiH postane država Bošnjaka i ostalih. Ova opcija je postala dominantni trend od Dejtona do danas sa velikom vjerovatnoćom da se nastavi i u budućnosti. Ovakvoj budućnosti doprinosi kontradiktorno savezništvo sve tri nacionalističke politike u BiH, iako zvuči nevjerovatno, ali i srpska i hrvatska aktuelna politika pomažu bošnjačke nacionalističke ciljeve u ovom smjeru. Ne svjesno, naravno.

Ako se osvrnemo na moderna građanska društva, koja su uglavnom nastajala nakon ere konstituisanja nacionalnih država (evropa) ili na principu ’’krećemo iz početka s livade’’ kao što su nastale SAD kao građanska država, vidjećemo da je u tom kontekstu nemoguće govoriti o BH kao građanskoj državi dok se prethodno ne konstituiše harmonična tronacionalna država ili dvonacionalna ili jednonacionalna. Naprosto govoreći, u BiH nije moguće preslikati američki model, a pokušaji stvaranja nadnacije u BiH su već potrošeni modeli u prošlosti. Kada se nije stvorila (nadnacija) pod Austrougarskom i u SFRJ, sada apsolutno nema nikakve šanse.

Koncept nacionalnih država je u svojoj suštini veoma vezan za demografiju i brojke, jer ako udio konstitutivnog naroda u nekoj državi padne ispod kritične tačke to predstavlja veliku prijetnju po budućnost te zemlje. Ne može me niko uvjeriti u tezu da bi Njemačka i dalje bila Njemačka, kada bi etnički Nijemci sa 90% spali na 30%, a etnički Turci sa sadašnjih (oko 5%) porasli na 70%. Bez obzira na državljanstvo i jednaka građanska prava svih pred ustavom i zakonom, bilo bi veoma upitno kakve bi odluke donosio novi ’’noseći narod’’ u Njemačkoj. Ili kad bi Mađari u Slovačkoj porasli na 80% ili kad bi Albanci u Makedoniji porasli na 65%, itd. Zbog toga će demografska politika biti presudni faktor i u BiH, gdje će se u narednih dvadesetak godina iskristalisati brojke koje će tačno pokazati da li se radi o tro-dvo ili jednonacionalnoj državi. U ovom smislu je korisno pogledati popise stanovništva u BiH do 1991. godine, koji su je i teoretski i praktično činile multietničkom tronacionalnom zemljom, jer u trajanju od 150 godina do 1991. godine nikad niko nije imao nadpolovičnu većinu preko 50%.

Još u 19.vijeku niko u BiH nije imao nadpolovičnu većinu, što pokazuje i popis iz 1865. godine kada je zabilježeno 46,3% pravoslavnih, 30,7% muslimana i 22,7% katolika. Godine 1895. BiH je imala 1.336.091 stanovnika, od čega: pravoslavci – 571.250 ili 42.76%, muslimani – 492.710 ili 36.88%, rimokatolici – 265.788 ili 19.89%, židovi – 5.805 ili 0.43%, ostali – 538 ili 0.04%. Sličan odnos u okviru etničke strukture bilježe svi austrougarski popisi, pa i posljednji 1910. godine (43,5% pravoslavnih, 32,2% muslimana i 23,3% katolika). Većinsko pravoslavno stanovništvo zabilježeno je i popisima u periodu između dva svjetska rata (1921. i 1931.), te i u znatnom dijelu poslijeratnog perioda (popisi iz 1948, 1951. i 1961). Popis iz 1971. godine prvi put je pokazao da je izmijenjena etnička struktura stanovništva bivše SR BiH i da su muslimani u njoj postali relativna većina (39,6% muslimana, 37,2% Srbi i 20,6% Hrvati). Popis 1991. godine u BiH pokazuje: Muslimani – 43.47%, Srbi – 31.21%, Hrvati 17.38%.

Bez obzira na primjedbe Bošnjaka da je u kraljevini i prvoj polovini egzistencije SFRJ bilo rasipanja muslimanskih glasova jer nije postojala rubrika za sopstveno izjašnjavanje već se uglavnom koristila rubrika ostali/neopredjeljeni/Jugosloveni itd., može se pouzdano zaključiti da niko nije imao nadpolovičnu većinu.

Međutim, šta imamo danas? Po prvi put, nakon 150 godina, javlja se nadpolovična većina jednog naroda. Ova činjenica je isto tako jak istorijski događaj za BiH, kao gore pomenuti istorijski datumi u XX vijeku, a vrlo vjerovatno i prekretnica BH budućnosti. Uzmimo samo procjenu Agencije za statistiku BiH: ukupan broj stanovnika u BiH je 3.447.156. Po entitetima: Federacija 64.2% ili 2.213.074, RS 33.8% ili 1.165.138 , Brčko 2% ili 68.943. Ako su tačne biskupske procjene da je optimistična prognoza za broj Hrvata u BiH negdje do 450.000 ili 12~13%, dok s druge strane Srba ima maksimalno 1.150.000 ili ~33%, preostaje da Bošnjaka ima oko 1.850.000 ili 53~54%. Pored ovoga, Agencija za statistiku je obznanila jedan još alarmantniji podatak, a to je prosječna starost stanovništva u RS-u koja je za 3.8 godina veća nego u Federaciji. Ovo je posljedica odseljavanja mladih ljudi iz RS-a u Srbiju, što govori da se u RS-u povećava udio starih u odnosu na mlade. Ovaj trend osigurava siguran rast broja Bošnjaka u budućnosti u odnosu na Srbe i Hrvate, a proces će se postepeno ubrzavati kako se procentualna razlika bude povećavala.

Ako se ova činjenica pridruži gore već pomenutoj strateškoj geopolitičkoj rasprostranjenosti Bošnjaka (koja onemogućava raspad BiH), pa se ovome dodaju izvještaji zavoda za statistiku RS-a i Federacije koji iz godine u godinu pokazuju pad nataliteta u RS-u, a rast u Federaciji (s tim da hrvatska područja takođe pokazuju negativnu stopu rasta), pa onda napomenemo trend konstantnog odlaska Srba i Hrvata iz uglavnom ruralnih područja BiH ka Srbiji i Hrvatskoj, a nasuprot tome kažemo da teče stalni proces doseljavanja Bošnjaka/muslimana iz Sandžaka u Sarajevo, onda ne preostaje druga vjerovatnoća, nego da će za dvadesetak godina jedan narod dosegnuti dvotrećinsku većinu od 67%. To bi bilo negdje oko 2028. godine, što i nije tako daleko, ako uzmemo brzinu kojom je ’’proletilo’’ 13 godina od Dejtona do danas.


Bošnjačka politika danas

Dominantna politika kod Bošnjaka (ona koja pobjeđuje na 99% izbora unazad 18 godina), tj. ona koja zastupa isključivo interese Bošnjaka muslimana u BiH, svjesna novog istorijskog procesa nakon 1995. i Dejtona, vrlo uspješno igra dvostruku igru, koja s jedne strane glasno promoviše multietničku BiH, pa čak i građansku, dok s druge strane povlači mnoge poteze koji idu u pravcu stvaranja dvotrećinsko-većinske bošnjačko-muslimanske države.

Takvoj bošnjačkoj politici, mora se priznati ’’nabacuje loptu na volej’’ srpska politika konstantno, a hrvatska s vremena na vrijeme.

Koje to promjenjene okolnosti ubrzano stvaraju demografski debalans u BiH u korist jednog naroda, nasuprot vijekovne demografske ravnoteže?

· Etničko razgraničenje etnosa u BiH, gdje se Srbi i Hrvati koncentrišu na periferne djelove BiH, uglavnom ruralna područja, za razliku od Bošnjaka koji se koncentrišu u centralnim djelovima BiH sa više povezanih urbanih cjelina. Poznato je da u miru gradovi nose rast i razvoj.

· Sistematska proizvodnja mržnje spram BiH od strane srpske i hrvatske političke elite, apsolutno naginjanje ka Beogradu i Zagrebu, što običnom čovjeku šalje jasan signal gdje treba svoju ’’sreću’’ da traži.

· Posebno stvaljanje akcenta na odbojnosti prema Sarajevu od hrvatske, a naročito od srpske političke elite, a poznato je da svugdje u svijetu glavni grad pruža najviše mogućnosti za afirmaciju talenata, znanja i inteligencije.

· Za Srbe je Sarajevo od strateške važnosti, jer minimalno istočni dio RS-a ili se veže za Sarajevo ili se veže za Srbiju. Trećeg izbora nema. Tako da tridesetak opština u ruralnom području istoka RS-a, koje po kapacitetima predstavljaju predgrađa grada, ako odbacuju Sarajevo, a onda i Tuzlu i Mostar, onda neizostavno moraju načisto ekonomski propasti. Ne postoji ni teorijska mogućnost da se istočna RS počne razvijati bez Federacije, jer to svako pametan vidi samo jednim pogledom na kartu. Ponavljam, bez pune ekonomske integracije istoka RS-a (koji je primjer antiteze normalnoj ekonomskoj regiji) sa Federacijom BiH, ne postoji nikakva mogućnost razvoja, bez obzira na htjenja i napore. Čak je najveća zabluda hidro potencijal istoka, jer će efekti gradnje hidroelektrana biti centralizacija kapitala i stvaranje oligarhija u centrima moći (u ovom slučaju u staklenoj zgradi Vlade RS-a), dok će s druge strane dodatno podstaći raseljavanje stanovništva s istoka. Dokaz tome je HE Višegrad, gdje su paralelno s tim Višegrad i okolina totalna ekonomska propast, a stanovništvo bježi u Srbiju (izuzev slabašnog povratka Bošnjaka). S druge strane, banjalučka regija može da se razvija, ali ne zato što je tome preduslov ’’podržavljena’’ Republika Srpska, nego zato što je prirodna ekonomska regija. Tako da Republika Srpska sada reducirano administrira poslove banjalučke ekonomske regije (kantona), što regiji stvara određene koristi, dok s druge strane na istoku, tvrda entitetska linija, tj.Republika Srpska, stvara paradoks da u praksi ugrožava srpske nacionalne interese, jer onemogućava ekonomski razvoj, a to u konačnici stvara ’’puno brda i dolina bez ovaca i čobana’’, aludira se na staru narodnu: ’’čije ovce toga i planina’’.

· Ringišpil propadanja u koji je upala srpska politička elita je pretpostavka da se RS može ekonomski razvijati bez evropskog puta BiH, a evropski put je nemoguć bez prenosa nadležnosti s entiteta na državu, a nadležnosti se nedaju ni po cjenu života. Zbog toga se onda narodu obećavaju dijametralno suprostavljeni ciljevi: očuvanje nadležnosti RS-a + ekonomski razvoj. Pošto jedan cilj mora stradati, onda se aktuelna vlada odlučila da čuva nadležnosti, a da narodu putem javnog televizijskog sistema i drugih dirigovanih medija stvori iluziju i ubjeđenje da RS doživljava ekonomski procvat i ljudi se ubjeđuju da dobro žive. To je tako dobar trik Vlade, da bi se možda mogao prodati Dejvidu Koperfildu, pa da na taj način RS inkasira još ’’više’’ investicija.

· Slična je situacija i sa Hrvatima, bez orjentacije na Sarajevo, ne postoji mogućnost da uglavnom ruralna i nenaseljena Hercegovina zadrži mlade, pametne i talentovane. Uzeće ih Zagreb sebi.

· Sarajevo je svjetski brend poznat po atentatu na Ferdinanda, olimpijskim igrama i posljednjem ratu. Svjetski brend je u stanju da privuče uspješne Bošnjake širom svijeta da se vrate i žive u BiH, što se sve više i više dešava (a ovo bi mogli i Srbi i Hrvati, al’ neće).

· Hrvatska, a naročito srpska politika, pripadnike sopstvenog naroda koji svoju budućnost vide u Sarajevu (i dr. mjestima) etiketira kao izdajnike, a one koji ’’bježe’’ za Srbiju/Hrvatsku ili se spremaju da to učine promoviše u patriote, što bi trebalo biti suprotno. S tim u vezi se primjećuje mnogo veće zalaganje bošnjačke politike povratka u RS, gdje se recimo promoviše ’’podrinjski patriotizam kod Bošnjaka’’ za razliku recimo od srpske politike, koja pokazuje veliku aroganciju i prezir spram ideje da se jača srpska pozicija u Sarajevu i drugim ’’vjekovnim srpskim ognjištima’’- fraza preuzeta od srpskih nacionalista iz 1990tih.

· Usljed odlaska velikog broja mladih Srba i Hrvata za Srbiju i Hrvatsku, paralelno s tim pada i natalitet, što je dodatna podrška stvaranju dvotrećinske bošnjačke većine u BiH. Recimo samo da je u zadnjih pet godina od 2003. do 2007. godine, broj umrlih u RS-u veći od broja rođenih za 15.100, dok je u Federaciji stanje pozitivno, broj rođenih je za 18.000 veći od broja umrlih (po zavodima za statistiku RS-a i Federacije). Ako znamo da su u okviru Federacije pretežno hrvatska područja takođe negativna, to još povećava natalitet u Federaciji u korist Bošnjaka. Ako bi samo sabrali ove dvije cifre, utvrdili bi da je npr. u zadnjih 5 godina samo po osnovu nataliteta povećana razlika između Bošnjaka i Srba za 33.000 u korist Bošnjaka, što u procentima povećava razliku za skoro 2%. Radi ilustracije, najveći broj opština na istoku RS-a ima oko deset hiljada stanovnika. Kada ovome dodamo minimalno duplu cifru po osnovu odseljavanja iz BiH i doseljavanja iz Sandžaka (iako nema relevantnih istraživanja, već se radi o slobodnoj procjeni na osnovu interesovanja za ovu oblast, gdje npr. desetine hiljada Srba ima pro forme ličnu kartu u RS-u, a stalno i trajno živi u Srbiji 5, 10 i više godina.), lako možemo zaključiti da se radi o veoma ozbiljnim procentima.

Kada bih ovo sve sumirao u jednu rečenicu, onda bih rekao: ’’Logično je ovo što se dešava, jer iz zemlje u kojoj je loš ekonomski standard, Srbi i Hrvati više odlaze od Bošnjaka, jer svakako zemlju ne vole, a imaju rezervnu državu u koju lako mogu otići, pa im se tako stvara slab momenat izdržljivosti i upornosti za ostankom, za razliku od Bošnjaka koji takođe muku muče sa standardom, al’ nemaju rezervnu državu, pa još vole ovu, što im povećava momenat trpljenja lošeg stanja’’.

Kako se ponaša bošnjačka aktuelna politika u novoj situaciji gdje je dejtonski rasplet i nezrela nacionalna politika Srba i Hrvata u BiH kao na tacni servirala projekat stvaranja BiH, kao nacionalne države Bošnjaka?

Bošnjačka politika je svjesna da je BiH preživjela zadnji rat (a tokom rata je bila na ivici raspada) i da je BiH zbog niza faktora postala neupitna, a naročito zbog geopolitike o kojoj je gore bilo riječi. Svjesna je da unutrašnja dejtonska struktura države može biti opasnost samo u varijanti mogućeg otcjepljenja RS-a, a pošto otcjepljenje nije moguće, bošnjačka politika ima komoditet i vrijeme pred sobom da polako stvara dvotrećinsku većinu u BiH. Takođe je svjesna da je jedini pravi garant očuvanja nacionalnih interesa Srba i Hrvata u BiH njihov natalitet i prosperitet, a da je njihova borba za ustavno-pravnu zaokruženost promašena strategija u BH slučaju. Dokaz ovome je Kosovo, jer su Srbi u trajanju od 90 godina imali ustavno-pravnu nadležnost nad Kosovom, a ono je ipak postalo albansko u potpunosti, kako u formalnom smislu, tako i u suštinskom.

Iz ove perspektive gledano, fokusiranost Srba i Hrvata na očuvanje nadležnosti RS-a i formiranje trećeg entiteta je apsolutno gubljenje vremena i promašaj, što će se Srbima i Hrvatima vratiti kao bumerang kada se 2028. utvrdi stanje o dvotrećinskom udjelu Bošnjaka u BH društvu. Tada će naročito nemoguće biti podjeliti BiH, jer ako Karadžić nije uspio ’93.,’94., ili ’95 u onom ludilu, pa Krajišnik i Poplašen u ludim poratnim godinama, pa kad nije uspio Dodik nakon kosovske nezavisnosti, vjerovatnoća da se to uradi za 20 godina u zemlji u kojoj će Bošnjaci imati 67% stanovništva apsolutno ne postoji.

Ništa Srbima ne znači postojanje Republike Srpske kada budu činili zanemarljiv udio u procentu stanovništva, kao što Bošnjacima na referendumu o nezavisnosti BiH iz 1992. godine ništa ne bi značio ’’turski paragraf’’ iz vremena Mehmeda Spahe da ih je tada imalo dvadesetak posto, a Srba npr. 57%. Znači da je referendum uspio zbog politike nataliteta, a ne neke međunarodne urote. Da su Srbi od popisa iz 1910. kada su imali 43.5% do 1991. godine porasli za samo 10% (dakle za 81 godinu), onda se ’92. ne bi održavao referendum o nezavisnosti BiH, već bi bio referendum o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji (u zajednici sa Srbijom). Ove brojke su argumenti uvijek bili kroz istoriju i uvijek će biti. Brojke su važnije bile Bošnjacima od ’’turskog paragrafa’’, koji je svakako kasnije izbrisan, kao što se ustavi i nadležnosti uvijek mjenjaju, ali ako narod ostane u snazi, onda taj narod ima šanse.

Bošnjačka politika zna da je srpska zabluda o vječnoj zaštiti nadležnosti RS-a promašaj, jer srpski narod curi u Srbiju. Rezonujući na ovaj način, Bošnjaci će imati višestruke i dugoročne koristi od postojanja Republike Srpske, jer im nedovršeni Karadžićev projekat (a dovršen je jedino otcjepljen) pomaže da ostvare dvotrećinsku većinu. A kad je ostvare, onda se napravi šestomjesečna kampanja među Bošnjacima da 500.000 Bošnjaka izvadi ličnu kartu u RS-u i onda potpuno legitimno izaberu vladu, predsjednika, naprave skupštinsku većinu i donesu odluke koje se tiču postojanja RS-a. Zbog ovoga su amandmani o konstitutivnosti naroda veoma, veoma dalekovidi. Bez obzira što je ovaj primjer teoretska simulacija, ali šalje jasnu poruku da onaj koji ima natalitet, ne mora uzimati pušku u ruke. Takođe, srpska je zabluda mišljenje da je važno što su se etnosi razdvojili i što RS ima preko 90% Srba. Zapravo, to bi igralo igru jedino u varijanti otcjepljenja, ali pošto je otcjepljenje nemoguće bez katastrofalnih šteta po same Srbe, onda je potpuno nevažno ko gdje ima kuću i ko se gdje homogenizovo. S tim u vezi su jasni deklarativni i ’’folerski’’ napadi na Republiku Srpsku od strane pojedinih bošnjačkih nacionalističkih političara, sa jedinim ciljem utvrđivanja uvjerenja, tj.zablude kod Srba da njihov opstanak zavisi od očuvanja nadležnosti. Srbi su živi dokaz da su stoljećima pod Turcima opstali kao narod bez ikakvih nadležnosti, a da zadnjih 20 godina u borbi za nadležnosti nestaju sa vjekovnih nastambi: Hrvatska, Kosovo, a sada i BiH.

Aktuelna bošnjačka politika je već nakon nekoliko prvih poslijeratnih godina shvatila ovaj istorijski proces i prigrlila ga kao ideju vodilju. Iz perspektive ratnog doba kada su Bošnjaci spašavali makar i mrvice Bosne i Hercegovine, sada se najednom nudi nevjerovatna perspektiva stvaranja BiH, kao nacionalne države Bošnjaka muslimanske vjeroispovjesti. To najednom postaje svijetlo za nacionalističke krugove, koji definišu bošnjački projekat XXI vijeka. Shvatajući da je Sarajevo ugaoni kamen multietničke BiH i da ideja multietničnosti BiH uspjeva ili pada u Sarajevu, svojski se prihvataju posla da ideju multietničnosti ’’ubiju’’ na samom izvoru, na izvoru Bosne, u Sarajevu. Koristeći potpuno nenormalnu politiku Srba i Hrvata koji se odriču Sarajeva, u prvoj deceniji XXI vijeka je stupila na scenu postupna radikalizacija i islamizacija Sarajeva, kroz obrazovanje, arhitekturu, medije, (ne)zastupljenost konstitutivnih naroda u strukturama vlasti… Kao posljedicu imamo sve više slučajeva da se nebošnjaci koji su cijeli rat živjeli u Sarajevu, sada 13 godina nakon rata žele odseliti i sele se u srpske ili hrvatske većine. Sarajevo, koje je po izjavama viđenijih žitelja Sarajeva, tokom rata bilo mnogo više ono kosmopolitsko Sarajevo nego danas.

Šta se postiže ovom politikom? Prvo, želi se uništiti i demoralisati snažna građanska tradicija Sarajeva, koja još uvijek ima snažno uporište među građanima Sarajeva, a drugo, želi se dati ’’argument u ruke’’ ionako pogrešnoj SH politici spram Sarajeva, ne bi li se ista dodatno radikalizovala i udaljila od spoznaje da Srbima i Hrvatima nema opstanka u BiH bez Sarajeva. Iz ugla ove bošnjačke nacionalističke politike nije važno što će BiH kaskati na putu modernizacije, jer upravo suprotno, što je stanje u BiH teže to će se projekat dvotrećinske većine ubrzati, jer će S&H koristiti prednosti Srbije i Hrvatske koje itekako izmiču BiH po mogućnosti zaposlenja i standarda života. Iz njihove perspektive, koji sagledavaju sadašnjost sa istorijskih horizonata, narednih dvadesetak, trideset godina nije važno u hiljadugodišnjoj istoriji BiH, nije važno ’’malo’’ ekonomsko zaostajanje žitelja, ako to vodi realizaciji projekta nad projektima, stvaranju nacionalne države Bošnjaka. Paralelno sa ovom egzekucijom multietničkog Sarajeva i multietničke BiH, egzekutorima su puna usta i Sarajeva i multietničnosti i građanske države, te konstitutivnih naroda, popisa iz 1991.

U tom kontekstu razmatram rušenje aprilskog paketa u aprilu 2006. Ubih se razmišljajući zašto ’’stopostotmen’’¹ koji non stop priča o jakoj državi BiH, sruši paket koji je značio evidentno jačanje države, na uštrb entiteta. To je isto kao kad bi UN ponudio Srbiji da na Kosovo vrati vojsku na granicu sa Albanijom i da ministarstvo vanjskih poslova Srbije predstavlja i Kosovo u svijetu, a onda recimo dođe predsjednik Srbije i to sve odbije, jer je ponuđeno tako ’’malo’’ i pobjedonosno uzvikne: ’’100% Srbija, uh greška, pardon, Kosovo je Srbija’’.

Bio sam u dilemi da li je ’’stopostotmen’’ neiskusan, naivan, lud, sujetan ili šta sve ne, dok nisam shvatio da se zapravo radi o velikoj mudrosti sa dugoročnim efektima. Aprilskim paketom su Srbi bili spremni da naprave odlučujući korak ka prihvatanju BiH kao svoje države, što bi vremenom rezultiralo strateškim okretanjem srpskog naroda ka BiH, njegovom borbom za BiH i ostajanjem, a samim tim i snaženje srpske pozicije u stvarima koje su gore podrobno opisane. Ovo bi djelovalo stimulativno i na bosanske Hrvate, što bi definitivno bila prekretnica politike u BiH, tri zajednice bi gradile BiH i borile se za svoju poziciju, što bi rezultiralo stvaranjem moderne multietničke države ravnopravnih naroda i građana, pa još u EU. Međutim, to bi pomutilo planove ’’stopostotmena’’ da realizuje bošnjački nacionalistički super projekat XXI vijeka. Tako da je rušenjem ’’aprilskog paketa’’ uspio u namjeri da radikalizuje ’’srpskog lidera’’² koji je bio spreman da vodi umjerenu srpsku struju, uspio da kod stotina hiljada Srba uništi i zadnje mrvice prihvatanja BiH kao svoje države, drastično uspori napredak BiH na evropskom putu, a to neminovno znači i ekonomsko zaostajanje, koje je jedini garant realizacije dvotrećinske većine iz super projekta.

Žalosno je da ’’stopostotmen’’ ovakvim nacionalističkim djelovanjem, zamotanim i zamaskiranim u ideje građanske države troši svaku mogućnost stvaranja i multinacionalne zemlje, a kamoli građanskog društva. Takođe je žalosno da nasankani ’’srpski lider’’ misli da je pobjednik u ovoj igri, a ne vidi da je postao piun preciznog plana da od umjerenog srpskog lidera postane ultraradikalni i tako nanese veoma težak udarac poziciji srpskog naroda u BiH i bude glavni realizator stvaranja dvotrećinske većine bošnjačkog naroda u BiH. Bilo bi dobro kada bi se ’’srpski lider’’ izborio sa silinom, velikom moći i snagom koja ga nosa po oblacima, koja mu neda da realno sagleda istorijski proces koji se odvija, koja ga čini nedoraslim i nezrelim za istorijski trenutak, da se vrati na umjereni kurs, da postane motor integracija BiH u EU, da vrati Srbe svojoj BiH, da vrati Srbe svom Sarajevu, kako bi pomogao i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima i svim građanima ove napaćene zemlje. ’’Stopostotmen’’ je već kažnjen na proteklim izborima od nenacionalističkog jezgra bošnjačkog naroda, a ’’srpski lider’’ ako to shvati na pravi način, ima šansu da uđe u istoriju kao čovjek koji je jednu ’’tešku’’ zemlju integrisao u Evropu, gdje bi mu želio i podržao ga onda da gradi evropsku karijeru, kao Slovenac Rupel, kao Finac Oli Rehn, kao Slovak Miroslav Lajčak (naravno pod uslovom da za njim u evropu ne krenu krivične prijave za kriminal i korupciju), ili u suprotnom ako to ne shvati, nek’ onda slobodnim padom sa visine sopstvene osionosti tresne u balkanski mulj i ostane zapamćen kao još samo jedan u nizu među destruktivnim balkanskim liderima (naročito srpskim), ali nažalost sa katastrofalnim posljedicama po sopstveni narod.

Rahat patnja
Prica o referendumu je za djecu.Pa to ni srbija nebi priznala
Smijesniji su mi ovi sto se loze na ovo,treba tu i tamo poslati muftiju Zukorlica,Sefera i nekog slicnog da nabaci volej al ne vidim zasto da se mi Bosnjaci sikiramo zbog ovoga kad od ovoga i onako nema nista.Pogotov u jeku ove price o Proruskoj politici i slicno,kokice u ruke i gledati kako se prepucaju Evropa i Amerika sa Sumskom i Miletom Lik je bas nasao momenat kad ce se etiketirati ko pravi lafo "ruski" igrac.Na Bosnjacima je da budu multietnicni,kooperativni i saburli.Nasi interesi se i onako poklapaju sa vecinom interesa Evrope i Amerike i mi smo njihovo dvoriste

Pustite covjeka neka raspisuje referendume,dosta je narodu u Sumskoj ovog turkog zuluma.
Dok je ovaca,nece falit vune

[Ridjobrki]

Konstruktivan prijedlog:

Nek im iduća slična deklaracija počne sa: "E, sad fakat bez zajebancije, Sabor SNSD-a donosi..."




Čisto radi doze ozbiljnosti.

[nikad_vise]

Nova srpska politika u BIH

Duboko sam ubijeđen da se u zadatoj (dejtonskoj) konstalaciji odnosa odgovor na pitanje bosansko-hercegovačke budućnosti, i evropske i svake druge, krije u srpskom narodu Bosne i Hercegovine, tj. u srpskoj percepciji o tome šta je to sopstveni interes.

Veoma često se dešava da politički ciljevi uopšte ne doprinose ”narodnim” interesima, već naprotiv, iako takvi ciljevi najčešće dobijaju plebiscitarnu podršku od onih kojih se tiču. Dakle, bez kritičke analize političkih ciljeva i otvorenog argumentovanog preispitivanja istih, vjerovatnoća da politika rezultira pozitivno po narod je gotovo pa nemoguća. Klasični, čak možemo reći i školski, primjer činjenja fatalne političke greške je ”srpski slučaj” u Hrvatskoj. Srpski politički ciljevi nisu korespondirali sa interesom da se povrati konstitutivnost, već su imali državotvorne ambicije, što se odrazilo na konkretnu političku akciju u vidu odbijanja mirovnog plana Z-4. Iako je ovaj plan u potpunosti odgovarao interesu naroda u smislu kolektivnih prava i konstitutivnosti Srba u okviru Hrvatske, on nije odgovarao postavljenim političkim ciljevima.

Zoran Đinđić je u novembru 1989. godine napisao: ”…važnu ulogu počinju da igraju Srbi izvan Srbije. Oni se, po definiciji, nalaze u istom agregatnom stanju kao i njihova ”centralna masa” i u različitom u odnosu na svoje vlastito okruženje. Već u ratovima sa Turskom u drugoj polovini 19. vijeka beogradski političari računaju sa aktiviranjem Srba izvan Srbije, ali po pravilu ne vodeći računa o tome šta će se sa njima desiti u slučaju da zajednički poduhvat doživi neuspjeh… u škripcu ostaje inicijator ”velikog oslobađanja”, ali, još više nego on, u škripcu ostaju Srbi u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.”

Od ove, u maniru proroka Tarabića, veoma precizne Zoranove prognoze budućnosti, ostao je samo jedan škripac – Srbi u BiH, ostala dva škripca su već nastradala. Međutim, opasnost za Srbe u BiH još uvijek nije prošla, jer se Beograd više nego ikad igra sa sudbinom skoro dva miliona bosanskih Srba, tretirajući ih kao ulog u partiji pokera sa cijelim svijetom, po principu sve ili ništa.

Neophodno je hladne glave izvršiti kritičku analizu interesa, te postavljenih ciljeva srpske politike u BiH. Najbolji način da se sadašnje pozicije testiraju, jeste da se identifikuju moguće opcije srpske politike u BiH u narednom periodu, te da se razrade scenariji za svaku od tih opcija.

Po mom sudu postoje samo tri opcije:


OPCIJA 1: Put referenduma i nezavisnosti Republike Srpske – put neizvijesnosti.

Eventualna odluka o nezavisnosti Republike Srpske, bez obzira na način njenog donošenja (putem organizacije referenduma ili bilo kog drugog vida iskazivanja takve političke volje), u osnovi bi morala biti jednostran potez i to bi značilo suštinsko kršenje Dejtonskog sporazuma. Ono što je sigurno, Bošnjaci i Hrvati bi na svakom nivou odlučivanja odbacili takav čin kao ništavan i protivustavan, kao što bi to uradile relevantne instance na međunarodnom nivou. Takav bi potez s druge strane proizveo haos, paniku i strah što bi stanje u BiH dovelo na ivicu konflikta. U ovakvom scenariju, čini mi se da najgore prolazi Banjalučka regija, jer bi ona u potpunosti bila enklava, u koju bi se konvojima morale dovoziti namirnice. Zašto? Za razliku od početka devedesetih, sada se s one strane Save nalazi (za naše prilike) moćna država Hrvatska (finansijski, vojno i uticajem), koja bi kao garant Dejtonskog sporazuma vjerovatno osudila ovakav čin Republike Srpske, a vjerovatno da bi promptno zatvorila sve granične prelaze prema RS-u. S druge strane bi Federacija takođe preuzela restriktivne mjere, vjerovatno koordinirano sa Hrvatskom, tako da nisam siguran šta bi mogao biti izlaz za zapadnu RS. Istočna RS, koja doživljava propast u redovnim uslovima, iz koje se odseljava na stotine porodica u Srbiju, vjerovatno bi u takvoj krizi sve više ”grabila” prema Beogradu i Novom Sadu. Strateški gledano, zbog neodržive geografije RS-a, prvih susjeda i prisutnosti međunarodne zajednice, priznanje od strane Srbije gotovo da ništa ne bi pomoglo u ovom scenariju.

Ovdje se sam nameće zaključak, da je održavanje referenduma za nezavisnost RS-a apsolutno nemoguća misija, da je to potez ravan političkom samoubistvu, da bi proizveo međunarodnu diplomatsku ofanzivu od Njujorka do Brisela sa mjerama protiv srpskog političkog establišmenta, da bi se po hitnom postupku donijela odluka o stacionitranju desetina hiljada vojnika, gdje bi neki američki general vjerovatno dobio mandat da donosi odluke u ime parlamenta, predsjednika i premijera Vlade RS-a u prelaznom periodu od 5 godina (nešto slično Japanu posle II svjetskog rata). A o opciji rata ne treba ni razmišljati, jer bi to bila najgora opcija po Srbe, čak katastrofalna po srpske interese, iako put referenduma nema mogućnost realizacije političkim sredstvima.

Zbog svega ovoga sam siguran da oni koji zagovaraju referendum su ili bleferi ili totalni ludaci.


OPCIJA 2: Put dosljedne primjene Dejtona – tapkanje u mjestu.

Šta u stvari predstavlja osnovnu prepreku normalnom funkcionisanju BiH, zašto ne napredujemo na evropskom putu i zašto srpski politički predstavnici smatraju da se uvijek od njih traže neki ustupci i da li stvarno postoji svjetska urota protiv Srba u BiH?

Proklamovani interes srpskog naroda u BiH s početka devedesetih je bio da se ostane u Jugoslaviji (cijeloj ili krnjoj), ali suštinski u zajednici sa Srbijom. S obzirom da su Hrvati i Bošnjaci na referendumu skupili dovoljno glasova za nezavisnost BiH, te tako odbacili cijelu, a i krnju Jugoslaviju, Srbi posežu za političkim akcijama koje ne priznaju nezavisnost. Neke od njih su: napuštanje institucija, proglašenje Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije Republike Srpske, koja u periodu rata funkcioniše kao nezavisna država, sa svim prerogativima državnosti, sem što je bila međunarodno nepriznata. To je period kad se u hodu mijenja i prilagođava (u apsolutno nedemokratskoj atmosferi, dakle kako vođi padne na pamet) srpski interes u BiH, kao i ciljevi srpske politike. To se kretalo od toga da je BiH 100% srpska prilikom proglašenja Srpske Republike BiH, pa preko toga da je 70%, pa do toga da je 49% srpska. Između ovih 70% i 49% su npr. kao kolateralna šteta veliki ceh platili sarajevski Srbi i mnogi drugi. Ovaj trend pada je zamalo mogao da se nastavi, no 1995. je zaustavljen političkim sredstvima iz humanitarnih razloga. Onda dolazi Dejton.

To je taj mučni trenutak za srpsku politiku u BiH, kada se priznalo sve ono što se prije rata nije htjelo. Srbi su priznali da je BiH nezavisna i međunarodno priznata država, kao što su pristali na činjenicu da Republika Srpska nije država. To se potpisalo i to je tako. Od tada, pa do danas, srpske političke elite podstiču kod svojih birača tu mitsku odbranu ”državotvornih” nadležnosti entiteta, iako se zna da entitet nije država (pa sjetimo se samo cirkusa u vezi pasoša, što je očigledan primjer kako su politički lideri podvaljivali srpskom narodu da je entitet država). Kao prilog činjenici da Srbi nisu u Dejtonu dobili ono što su očekivali, je negiranje Dejtona u prvim godinama posle rata.

E sad dolazimo do odgovora na pitanja s početka ove opcije. Dejtonska BiH bi mogla da funkcioniše bez ikakvog diranja i promjene, da se nije desio jedan krupan događaj u istoriji svijeta, koji se zove ujedinjenje Evrope i koji je svoju kulminaciju počeo doživljavati baš nekako u periodu potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ujedinjenje Evrope kao snažan ujediniteljski politički proces ima slične karakteristike kao cunami, jednostavno nije pametno plivati u pravcu dolaska cunamija. Šta se tu zapravo dešava i kako se to reflektuje na srpsku politiku u BiH? Odgovor je zapravo jednostavan, aktuelna srpska politika u BiH je neodrživa isključivo zbog pojave evropskog ujediniteljskog procesa. Da je kojim slučajem u Evropi umjesto integracije na sceni proces sveopšteg raspadanja država, onda bi Bošnjaci bili ti koji bi se nešta opirali raspadu BiH, a cijela Evropa i Srbi u BiH bi smatrali da je to OK i da se Bošnjaci uvijek iz nekog iracionalnog razloga bune. No, pošto je proces potpuno suprotan, dakle ujediniteljski, srpska politika u BiH mora kritički preispitati svoje ciljeve. Ako čvrsto ostane na stavu odbrane nadležnosti entiteta, to će zasigurno blokirati evropski put BiH, a onda će se to odraziti negativno na imidž te politike. Ova politika će najteži poraz doživjeti od same Srbije, jer će Srbija nezadrživo ići naprijed na evropskom putu, što će potpuno obesmisliti srpsku politiku u BiH.

Pošto je ujedinjenje Evrope zadati okvir, u kojem BiH nema mogućnost izbora radi svog geografskog položaja, insistiranje na očuvanju entitetskih nadležnosti (vođenje pasivne politike) će biti u stalnom trenju sa potrebama prilagođavanja Evropskoj uniji, pa će tako na svakoj temi Srbi ”imati konflikt” sa cijelim svijetom jer iz nekog razloga ”uvijek zapinju”. To je kao kad bi se kretali autoputem u suprotnom smjeru, gdje bi naprosto svake sekunde postojala opasnost od sudara, pa se spas ne bi trebao tražiti u nadi da automobili iz suprotnog pravca prestanu dolaziti, već da pronađeš drugi sigurniji smjer. Ako ostaneš uporan u istom smjeru, vrlo je vjerovatno da će te smrviti neki šleper.

Ovdje treba analizirati kako se očuvanje nadležnosti entiteta reflektuje na narod i njegov bazični interes da opstane i da se razvija na ovom prostoru. Srpski narod slušajući srpsku političku elitu razumijeva da je pitanje svih pitanja očuvanje što više nadležnosti entiteta. Jasno je dakle da se ”svoj” entitet voli, a da se ”svoja” država prihvata kao ”nužno zlo”. Ako ne voliš ”svoju” državu, to je kao da je nemaš, jer joj se ne posvećuješ da bi iskoristio sve mogućnosti koje ti može pružiti. S druge strane, entitet ne može nadomjestiti nekorištenje mogućnosti države, jer mu i teoretski nedostaju ključne ingerencije. Praznina ”svoje” države je prostor kod mnogih Srba u BiH koji se puni nadom i željom usmjerenom ka državi Srbiji, što je na kraju krajeva dio i zvanične i nezvanične srpske politike u BiH. Šta imamo za posljedicu ove politike? Imamo većinu Srba koja ima svoj entitet, državu BiH u kapacitetu vađenja lične karte i pasoša, te državu Srbiju za koju se navija. To znači da srpski narod sa svojim entitetom, sa aspekta opredijeljenosti za državu sjedi na dvije stolice.

Logično onda slijedi zašto se dešava masovno odseljavanje Srba, naročito iz istočnog dijela RS u Srbiju. Postoje procjene da u Novom Sadu živi oko 100.000 bosanskih Srba, koji su se doselili u posljednjih 15 godina. Jedna od glavnih tema u opštinama istočne Republike Srpske je prebrojavanje porodica koje su se odselile za Vojvodinu, Šumadiju, Beograd…, u zadnjem mjesecu, polugodištu ili godini. Npr. iz Rudog se u zadnje nepune dvije godine iz škole ispisalo 27 osnovaca, što sa roditeljima iznosi skoro 1% ukupne populacije Rudog, koja broji oko 8.000 stanovnika. 10 – 15 % se odseli u širi rejon Bjeljine, a ostali u Srbiju. Ono što je poražavajuće, mnogo veći procenat želi da se odseli u Srbiju ukoliko bi imali uslove, dok stotine stanovnika Rudog svake godine provodi više mjeseci u Srbiji radeći sezonske poslove (na građevini, branju malina, itd.). Ove godine je u Osnovnu školu u Rudom upisano 27 prvačića, dok je po prvi put ukinuta druga smjena u srednjoj školi, zbog nedostatka učenika. Ovakvi trendovi se više ili manje dešavaju u svim opštinama istočne RS. Šta ovo znači? To znači da se referendum o odvajanju održava svaki dan, jer je porodica koja se npr. odselila iz Višegrada ili Foče u Vojvodinu, kazala šta je, u stvari, njen bazični interes. Oni su imali svoj referendum, otišli su. Svaka porodica koja se odselila i ona koja želi da se odseli u stvari pokazuje da se ne slaže sa postavkom srpskih političkih ciljeva u BiH.


OPCIJA 3: Put reformi i integracije – BiH je i srpska država.

Ova opcija pretpostavlja vođenje nove srpske politike u BiH. Ona bi se trebala zalagati za interes srpskog naroda na cijeloj teritoriji BiH, sa pozicije da je i istorijski i praktično BiH država i srpskog naroda, koji ravnopravno sa ostala dva naroda čini progresivno bosansko-hercegovačko i evropsko društvo. Nova politika bi zastupala tezu da aktuelna srpska generacija nema pravo da se odriče žive istorije srpskog naroda u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Drvaru, Livnu i drugim mjestima i gradovima u kojima se nalaze bezbrojni kulturno istorijski spomenici. Aktuelna srpska generacija nema pravo da se odriče Bosne i Hercegovine i da je odbacuje, jer su Srbi neodvojiv segment u hiljadugodišnjoj istoriji ove države. Nova politika bi se zalagala za prosperitet i napredak srpskog naroda u BiH uz punu participaciju i zalaganje za BiH, kao države ravnopravnih naroda i građana.

Sa praktične tačke gledišta, Beograd ima više stanovnika nego što uopšte Srba ima u Bosni i Hercegovini, pa će svako oslanjanje u tom pravcu marginalizovati interese ovdašnjeg stanovništva. Naprosto, iz aspekta Beograda, Banja Luka ili Trebinje su nešto kao Zaječar, Bujanovac, Užice ili Novi Pazar, obični gradići na periferiji zbivanja.

Zbog toga srpski narod u BiH sada ima ključnu poziciju, da ciljeve prilagodi interesima običnog čovjeka, te da da ključni doprinos reformama i brzom učlanjenju BiH u EU. Nova politika bi definisala i kvalitetne instrumente za zaštitu kolektivnih prava na nivou države i zalagala se za takva ustavna rješenja koja bi onemogućila mogućnosti preglasavanja u narednih minimalno 100 godina. Nova politika bi dovela do rasta standarda života i približavanja evropskom kvalitetu života, bez stalnog konflikta i sukobljavanja sa svijetom. U takvom ambijentu srpski narod bi mogao da se zajedno sa drugim narodima u BiH razvija i gradi izvjesniju budućnost.

Ostane li se na pozicijama puke zaštite nadležnosti entiteta, bez razumijevanja ključnih procesa u svijetu, desiće se paradoks da takva politika na kraju dovede do suštinskog ugrožavanja interesa naroda, čije negativne bilanse svi dobro znamo.

Iako je nova srpska politika u BiH sada marginalna i u fazi formulisanja, ona je jedina mogućnost i neminovnost, ne samo za srpski narod, već za ukupan prosperitet Bosne i Hercegovine, pa se u budućnosti može očekivati samo jače profilisanje i snaženje ovog fronta.

Bez obzira koju će opciju (od tri obrazložene) srpski narod u BiH izabrati, neophodna je prethodna demokratska rasprava i kritička analiza ciljeva u najširoj mogućoj javnosti. Bilo bi pošteno da svaki pojedinac bude svjestan kakve konsekvence ima svaka od tri odluke, a to je moguće postići samo u otvorenoj demokratskoj raspravi, a nikako u totalitarnom režimu. Mitološki pristup politici obično ima mizeran kraj, pa bi trezvena glava i racionalno-pragmatična politika mogla ponuditi izlaz iz komplikovane situacije. Srbi u BiH imaju šansu da prigrle racionalnu politiku (mnogo veću nego Srbi u Srbiji), iako sam svjestan koliko je iracionalnost usud koji prati Srbe još od davne 1389. godine.

[York Light 100`s]

Ko će sad dočekat 2018... morel se to malkice ubrzat da vidim na zlatištu jarbol su EUropskom zastavom...eeeeeee valja nama teHeranĐŽijama u ĆaršHiji ostat i jest keBaBe i Baklave

Pa da bi se malkice ubrzalo trebaju biti i izbori malo prije, mora se imati predizborna hajd budi srećan što nisu izbori tek 2035. načeko bi se ti još

[nikad_vise]

Nego da se vratimo Obilicu i njegovoj borbi.
Gledam evo kako ovi poturceni opozicionari nastoje da ubace smutnju medju srpske redove.
Jedan od prvih izdajnika Srpstva je i ovaj Damir Colic.

“Ta politička avantura, nažalost predstavlja ideju iz glava Milorada Dodika i još nekoliko ljudi koje potvrdnim klimanjem glavom podržava stotina članova Sabora. Sve ovo pokazuje, a posebno poslije održanog Sabora da SNSD nije stranka nego sredstvo za ulaganje Milorada Dodika i njegovih ideja koje srpski narod mogu da dovedu u vrlo tešku i konfliktnu situaciju, što nam je u potpunosti nepotrebno ”, tvrdi Čavić.

Očekivati da Srbi budu ti koji će da naruše Dejtonski sporazum, jedino mogu pozdraviti Bošnjaci i Hrvati, kaže Čavić.

“Još je tragikomičnije poruka iz ove deklaracije, koja se ponovo zalaže za stvaranje trećeg entiteta Hrvata. Treba imati u vidu da u Bosni poslije svakog referenduma teče krv. Istorija je pokazala da na ovom prostoru poslije referenduma dolazi do teških konflikta. Ne znam da li je Dodik i njegovo društvo spremno da uzme pušku u ruke kako bi realizovali svoje političke ideje ne birajući sredstva, pa čak uključujući i upotrebu oružja, ili će uraditi isto što i 1992. godine što je uradio Dodik, kao i
mnogi koji su danas na vrhu SNSD-a - avion pa bježi preko granice dok se rat ne završi”, navodi lider NDP-a.

Čavić javno poziva Dodika da kaže od koga iz Međunarodne zajednice ima podršku za realizaciju ove inicijative.

-Imaju li barem podršku Srbije? Ruske Federacije, SAD ili Evropske unije? Za ovakve inicijative mora da postoji unaprijed obezbjeđena međunarodna podrška. Ako toga nema, a ja sam ubijeđen da je nema, onda je to opasan eksperiment koji srpskom narodu može donijeti nepotreban konflikt – upozorio je Čavić.

Umjesto tvrdnji od refendumu, kazao je, vlast u RS treba uradi ono što od nje građani očekuju, a to je da donese zakone koji će rasteretiti privredu i povećati zaposlenost.

Ocijenila je da motiv nije referendum, već izazivanje političke nestabilnosti i u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini.

Ukazala je da će se stoga svi baviti referendumom i krizom, umjesto pitanjima koliko će Vlada RS-a otvoriti radnih mjesta, ko će odgovarati za opljačkanu i uništenu privredu, za afere Bobar banka, Fabrika „Birač“ i brojne druge.

-Nažalost, jedina posljedica biće to da u naredne tri-četiri godine u RS nećemo imati nijednog ozbiljnog investitora - rekla je Pandurević za BN televiziju.

Podsjetila je i da je priča SNSD-a o referendumu počela 2006. i očito će trajati i do 2018.godine.

Povodom današnjeg usvajanja Deklaracije o slobodnoj i samostalnoj budućnosti Republike Srpske na 5. Saboru SNSD-a, OHR podsjeća na ranije izjave visokog predstavnika da je BiH međunarodno priznata zemlja čiji su suverenitet i teritorijalni integritet garantovani međunarodnim pravom i Dejtonskim mirovnim sporazumom.

"Prema Dejtonskom sporazumu, entiteti nemaju pravo na otcjepljenje od BiH i oni samo postoje na osnovu Ustava BiH.

Ustavna struktura BiH može se mijenjati samo u skladu s amandmanskom procedurom definisanom Ustavom BiH. Nijedan stranački papir ne može promijeniti ove činjenice", navode iz OHR.

Na 5. Saboru SNSD-a u Istočnom Sarajevu danas je usvojen Deklaracija "Republika Srpska - slobodna i samostalna budućnost i odgovornost".

U Deklaraciji se predlaže da Narodna skupština Srpske, kao najviši organ strane potpisnice svih aneksa Dejtonskog sporazuma, treba da donese odluke o samostalnosti Srpske kao načinu ostvarivanja njenog ustavnopravnog položaja u dejtonskoj BiH.
Pa on cak nece ni biti u skupstini 2018..ovo je opet neko uvaljivanje Turskom SDS-u.

"Ukoliko do kraja 2017. godine ne bude vidljivih procesa i mjerljivih rezultata uspostavljanja pozicija Republike Srpske u skladu sa Aneksom četiri Dejtonskog sporazuma, Narodna skupština Republike Srpske treba u toku 2018. godine da raspiše referendum o samostalnom statusu Republike Srpske", navodi se u Deklaraciji.

Incko,Pandurevic,Cavic,Bosic,Ivanic,Izetbegovic,Komsic-i svi na istoj strani.
Probudi se Sumski narode

[almir90]

Koliko sam ja shvatio, Dodik želi RS onakvu, kakva je bila od 95. - 00., realno gledajući u tih pet godina su imali najviše elemenata državnosti. I, poslije je to sve krenulo niz brdo, i ide i dalje. Dakle, ako im se ne vrati taj period, oni će da se otcepe.

[York Light 100`s]

Ako vi mislite da će milion Bošnjaka sjediti skrštenih ruku dok se srebreničko mezarje "izmješta" iz države, ili dok se masovne grobnice Prijedora odlaze u neku drugu državu, ili da nam državna granica pada na kilometar od glavnog grada - varate se. Ja znam da ima pojedinaca koji bi to željeli, ali to jednostavno neće moći.

Previše je zle krvi. Onaj ko se usudi da je prvi pusti, snosit će posljedice za sve što slijedi.

Jah eto opasni Bošnjo ne znamo napraviti čestiti skup kada treba protestovati protiv lopovluka u državi a vamo bi mi nešto šta će to Bošnjo raditi? Ispijati kahve ispred novopečene državne granice i izvoditi simpatične performanse?

Eto to srebreničko mezarje što možda najupečatljivije govori kakva je se strahota dogodila bošnjačkom narodu pripade baš entitetu što je nastao na genocidu sa nazivom REPUBLIKA SRPSKA (isto ime vojske što je činila te strahote devedesetih) a Bošnjo ništa, eto i taj isti Prijedor pripade tom istom entitetu.

Ništa se neće dogoditi iako se RS odvoji. Jedino šta može tu glupost zaustaviti je ono šta piše u Daytonu i uticaj stranaca kao što se neće ništa desiti i ako se ukine RS ili Hrvatska dobije svoj entitet. Veliki odlučuju o nama a to što neko misli da će ovdje rata biti voljom naroda u BiH i završiti se kada jedna strana dovede drugu u mat poziciju je jedna velika iluzija kao i u 90im kada je svijetu išlo u prilog da se od svih republika baš u BiH žestoko zarati a taj isti svijet je zaustavio rat kada im nije išlo u prilog da se ruše tajno zacrtane granice (zaustavljanje armije pred Banja Lukom)
Svijet će odlučivati hoće li biti scenario kao Ukrajina ili scenario Srbija-Kosovo, bošnjački ponos o kojem ti pričaš je samo sporedna uloga u filmu u kojem igraju veliki Hollywoodski glumci.
A Bošnjo ko Bošnjo je još gori nego što je bio onda. Da Jugoslavija postoji i dan danas i da imamo taj slavni referendum iz 92. danas BiH ne bi nikada bila samostalna jer bi bila izlaznost mala, ovim današnjim idiotima bi bilo preče visiti u kladionici i dogovarati gdje gostuju Gile i Ćana. Većina ostalih Bošnjaka ne bi više nikada uzela pušku u ruke kada vidi posljedice zadnjeg rata. Evo moj babo je bio svo vrijeme na liniji i rekao mi je da bi me se odrekao ako bi bio ista budala kao on kada vidi za koga je se borio, a i ne treba meni ni govoriti, vidim i sam kako su naši časni borci namagarčeni, odoh ja prvi odavde ako zagužva
1992. smo bar svi znali šta želimo, današnji Bošnjo je zbunjen i glup. Ono bi ratovalo ako bi se RS odvojila a ne bi ratovalo što postoji RS, što nam uzeše rak ranu Srebrenicu, što u pola države ne priznaju tu istu BiH, što četnici kruže Višegradom, grafiti o Turcima se redovno pojavljuju, prebijaju povratnike i što ti jednostavno mogu razbiti nos ako nosiš zastavu BiH u pojedinim gradovima te iste BiH.
Mi bi nešto a nismo u stanju skinuti obični krst sa Zlatišta što se smije našim žrtvama u lice pa prdimo po forumima "Bošnjo će ovo, Bošnjo će ono" pa ga skine neko koga ta ista gospoda smatra degenerikom a čovjek pokaza da nije ništa boljelo što ga je skinuo i da ga je svako od nas mogao skinuti sam od prvog dana

Jedino šta će Bošnjo uraditi ako se to ikada dogodi je kao što rade Srbi u vezi Kosova, pisati "Kosovo is Serbia" na internetu do iznemoglosti jer to je jedino šta može uraditi, Dodik zna dokle smije ići i ako nekada RS stvarno postane nezavisno to će biti blagoslov od EU i SAD i svaki napad na nezavisnu državu bi moglo dovesti do napada svijete na nas jer to bi bilo kao da napadamo državu Hrvatsku.

ja stvarno ne znam od kud ova prica "nisam se ja za ovo u ratu borio". stvarno se ne sjecam da je iko govorio evo dosao sam na liniju da sebi i svojoj djeci izratujem posao, fakultet, zdravstveno i slicno. niti se sjecam ni jednog naroda kojem je u ratu protiv drugih naroda uspijelo da izbore socijalnu poravdu. ali zato znam za njemce koji su izgubili rat a danas imaju najbolje stojece drustvo u EU i sire.

ljudi rat i borba za socijalnu pravdu su sasvim dva razlicita pojma. ili mozda neko zna da se na vojnim akademijama uce metode ratovanja za socijalnu pravdu.
ponekad mi se cini da je glavni ratni cilj srba u bosni bio da ukinu socijalnu pravdu unutar bosnjaka a ne njihovo istrebljenje.
i sto je tipicno, ovako razmisljaju vecinom bosnje. zna li ko zasto?

Niko i ne govori da je se borio da izratuje posao ali kad vidimo kako se neprijatelji grle, predstavnici genocidnih stranaka i VelihkoBohšnjačkih stranaka kako se vesele na slikama i dobri naš internet gdje se može doći do ponekih veoma važnih članaka i dokumenata gdje se čovjek par godina kasnije dok je glava postala trijezna zapita ko je koga prodao i šta se nije spriječilo radi nekih ličnih interesa onda se moraš stvarno zapitati koliko je neko stvarno lud ili da li su mu veća srca i muda od mozga pa da bi uradio isto kao 92.

[Mister Yes]

Izašli podaci za Republiku Srpsku u 2014-toj godini:

8.927 rođenih i 14.409 umrlih

E sada, da uporedimo sa godinom ranije:

2013
9.510/13.978 (-4.468)

2014
8.927/14.409 (-5.482)

583 manje rođenih i 431 više umrlih u odnosu na 2013-tu.

Jutros sam obukao svoje svečano odjelo jer sam znao da danas izlaze rezultati za RS. Ali ovo je bolje nego što sam očekivao.


Kakav referendum kakve trice. Izuzev Banja Luke i Semberije to je sve već sada nenaseljeno područje.