DaffyDuck wrote:piupiu wrote:Tako je. Najbolje on sam kaže. Pa u ovom intervjuu on Andrića naziva 'amblematskim bosanskim autorom'. A za sebe kaže da je 'iz Bosne'. Na primjer.

A u onom napisanom prije postavljenog linka se ogradjuje od samog sebe u tom vremenu. Procitaj posljednju recenicu.
Ne znam šta je sporno u toj rečenici, citiram:
Ni u jednom dosad pronađenom tekstu nisam se toliko i tako uzrazlikovao od sebe današnjeg.
Intervju je objavljen 1999., čovjek koji se za 20 godina ne promijeni, niti sebe, niti svoje stavove, mora biti u stanju nekog čudnog zamrznuća. Sazrijevanje je trajan proces. Ko god redovno čita Jergovića, trebalo bi da jako dobro razumije njegove stavove o Andriću, Ćopiću, Bosni. Imaš bukvalno desetine tekstova koje je Jergović pisao i o Andriću, i o Ćopiću i o Bosni, i isto toliko intervjua, da ja stvarno ne prepoznajem odakle ti to da on "Andrića i Ćopića naziva isključivo srpskim piscima", niti da je identitetski zbunjen. Zreo čovjek razumije i koncept "hibridnog identiteta" (osjećam se ko Dr Mengele kad moram birati ovakve izraze); ako niko, a ono bi mi u Bosni, kojima nasred Ferhadije stoji podsjetnik da smo spoj Istoka i Zapada, trebali razumjeti da identitet nije 'čistokrvan' i 'jedan', već da čovjek kojem su zavičaj i Dalmacija i Bosna ima pravo da osjeća pripadnost i jednom i drugom.
Jergovićevi stavovi o Bosni oduvijek su bili najbliži Lovrenovićevim, kojeg on vrlo često citira i s kojim je zajedno objavio knjigu "Bosna i Hercegovina: Budućnost nezavršenog rata", u kojoj, na primjer, govori o svom potpisivianju
Promemorije za spas Bosne i Hercegovine, koja mu je, citiram, 'promijenila život'. Njegov izbor Ivana Lovrenovića kao dugogodišnjeg sagovornika je vrlo znakovit što bi se reklo na 'rvackom, je l'— meni je, bar, njihova kongenijalnost (iliti duhovna srodnost) vrlo jasna. Jedan od njihovih razgovora u toj knjizi počinje naslovnom slikom, na kojoj su obojica. Ispod nje, nalazi se citat iz razgovora: "Kao Bosanac, nisam manje Hrvat, zato što nisam samo Hrvat".