Anka:Zna se ,ona narodna,i tako je bilo i vazda će biti,poturica gori od Turčina
Kako nasa Anka Srpkinja pokaza svoje pravo lice. Anko, da ti cika Tuzlak nesto kaze: Vujovici su bili pravoslavci a nikakvi Srbi i kad jednom shvatis razliku izmedju pravoslavaca i Srba, onda mozda mozemo pricati o mom sugradjaninu Mesi.
U svom djelu "Sjecanja", Mesa nikad nije spomenuo nikakve Srbe, te Srbe je kasnije koristila SANU u propagadne svrhe kako bi narodu docarala tezu da su svi pravoslavci Srbi pa tako i Vujovici za koje Mesa kaze da su njegovi daljnji potomci.
Isto kao i ono famozno pismo gdje Mesa ko biva pise da je on Srbin muslimanske vjeroispovjesti a koje je ustvari samo plod jeftine kakologije, pamfleta i kompleksa, kakvi samo postoje u srpskoj izfrustriranoj glavi. Dalje, on jeste priznao da su njegovi presli sa krscanstva u Islam ali u razgovoru sa ulemom Abdulahom Skaljicem jako decentno i uvjerljivo tvrdi da je
ponosan sto je Bosanac islamske vjeroispovjesti i Musliman (
sa velikim M).
...
"U Jednošima jedan lokalitet naziva se Selimovina i Selimova Bistijema, a u Pla-vu spominje se 1710. godine Džuba Selimović. Knji-ževnik Meša Selimović potječe iz ove porodice".
... Kad sam 1972. godine naveo ovaj podatak <iz normalne radoznalosti i želje za otkrivenjem svoga korijena), neki intelektualci iz Bosne su mi to oštro zamjerili. Rekli su otprilike: ,,Mnogi od toas tačno znaju svoje hrišćanske pretke, i mogli bismo da pokažemo i direktne dokumente. Ali čemu to? Sta bismo tim pominjanjem postigli?" Ova zamjerka i ovakvo pitanje mogli bi se postaviti po-vodom otkrivanja svakog istorijskog podatka. U ime čega zatvarati oči pred istinom? Time se ništa ne mijenja, kao što se nikakva Ijaga ne baca na bosansko-hercegovačke muslimane ako se ukaže na njihovo porijeklo. Kod mene je ostala i jaka nostalgija za zavičajnim korijenom, mada i Beograd veoma volim. Ja sam vezan za svoje bosansko i muslimansko porijeklo, i uvjeren sam da je naša slo-zenost izuzetno bo-gata stvaralačkim mogućnostima. Poslije izlaska iz Stampe ,,Derviša i smrti" imao sam zanimljiv raz-govor sa Abdulahom Skaljićem, članom Ulema;medžlisa i orijentalistom, poznatim piscem ,,Rije6-nika turcizama". Bio je to dobar i plemenit čovjek, obrazovan, deMkatan, tolerantan. Uvijek smo se me-đusobno poštovali, ali otkako sam ga odbranio od
21
riižnih insinuacija i preuzeo na sebe svu odgovor-nost za štampanje njegovih ,,Turcizama", u čemu su pojedinci pokušavali da ga spriječe, bio je dir-nut, mada suviše veliki gospodin da bi o tome govorio. Jednostavno je zahvalio, i nikad to više nismo pomenuli, ali je naš odnos postao gotovo prijateljski. DoSao mi je povodom ,,Derviša", (I Reis-ulema zna za ovu posjetu), rekao je:
— Imate li neSto da mi prigovorite? — upitao sam, spreman na svaki dijalog s ovim čovjekom.
— Ne, iiaprotiv — odgovorio je tihim glasom, na svoj karakterističan način.
— Mi (shvatio sam da to znači: rukovodstvo Islamske vjerske zajednice), mi smo vrlo zadovolj-ni i od srca smo vam zahvalni. iNiko u našoj lite-raturi, goviorim o pravoj literaturi, nije s toliko poštovanja i s toliko suštinskog poznavanja govo-rio o musliiiianskom svijetu.
— I ja sam Musliman
...
