85. sam godiste i donekle se slazem sa tobom da je toga bilo uvijek, ali moje misljenje je da nije bilo bas u mjeri kakvo je sada. Ja sam bila dijete u ratu, jos smo se igrali na ulici, sa 10 sam stvarno bila dijete i tako i izgledala i ponasala se.Satori wrote: ↑03/11/2021 11:41Ne znam koje si godiste, ali ja sam recimo na pragu 40-tih, i reci cu ti da je svega ovoga, samo u drugacijem obliku, bilo i tada. I nesnalazenja u drustvu vrsnjaka i nosenja sa pritiscima, napaljenih tinejdzera koji hvataju drugarice iz razreda, ljubljenja iza skole, neprimjerenog djecjeg rjecnika, elitizma i ismijavanja druge djece koja nisu u stanju priustiti nesto sto elita ima (a pazi, bio je rat i nestasica), ismijavanja vrsnjaka izbjeglica zbog njihovog govora i ponasanja. Dakle, mozda si stvarno bila pravo dijete, 0postedjena i cuvana od takvih stvari i to je super, ali veca je sansa da se sve to, samo u nekom drugacijem obliku desavalo i tebi ispred nosa, samo sto to nisi primijetila.no_sikiriki wrote: ↑03/11/2021 10:01 Mislim da ima jako puno bullying-a i peer pressure-a i da su to veliki faktori. Zivim blizu jedne osnovne skole i cujem konverzacije djece, to su tako neprimjerene stvari i uvrede međusobne da ne bi covjek povjerovao. Ja kad sam imala 10 godina jos nisam znala sta je seks, a ova djeca su u nekom sasvim drugom svijetu vec u tim godinama. O drustvenim mrezama da ne pricam, kod zenske djece su nazalost nametnuti nekakvi ideali ljepote da to vec sa 12 godina izgleda kao zena od 35 godina. Ako si neki nezgrapni pubertetlija sa viskom kg npr. ne pise ti se dobro, vidjela sam kako se medjusobno tretiraju, pa jos smisljaju nekakve smicalice jedni drugima putem instagrama i drustvenih mreza, uzas. Ne bih stvarno htjela biti tinejdzer u ovim vremenima.
Ljudi idealiziraju prosla vremena, a ustvari sve je isto, iako se cini drugacije. Sazrijevanje uvijek boli, roditelji se uvijek brinu, samo sada previse pokusavamo postedjeti djecu i sacuvati ih od zivota, a to nam nikako ne polazi za rukom. Kad tad moraju odletjeti iz gnijezda, a koliko cemo ih osposobiti za zivot, to je pitanje
Bila sam uvijek najsitnija u razredu i dolazila sam kuci u masnicama jer su djecaci recimo voljeli da se/me tuku itd...kasnije je bilo nekih drugih vrsta ismijavanja, nisam ni ja bila zlato, djeca kao djeca. Ali kad vec udjes u pubertet, ove drustvene mreze mislim da su veliko zlo i bar toga nije bilo, vidim kod neke rodbine kako im je djeci i ne bih im stvarno bila u kozi, ta neka pakost itd.
Mislim da nazalost ima osjetljivije djece i ta ce na kraju mentalno nastradati najvise jer nisu u stanju izboriti se sa danasnjim izazovima.
Neko je spomenuo Petersona, a baš sam nedavno naletio na neke klipove gdje to lijepo objašnjava i posebno naglašava igru rough-and-tumble, a kasnije i puštanja djecu VANI MEĐU DJECU, kao osnovni način izrastanja mentalno zdrave osobe:
), ali vidi se da je kasno za neke bazične promjene jer društveni karakter je već davno formiran.