dizZaster wrote:svako se češe tamo gdje ga svrbipravimjernik wrote:ima li kraja patetici bosanske propale inteligencije, Muhamedu Filipoviću koji ima više naštancanih knjiga nego što se puta posro u životu (čita li to ko uopšte?),ili Sidranu koji se satra poručujući da nije Bošnjak ko nema u kući sabrana djela A.Izetbegovića...
imali iko da nauči ove uhljupe šta je to intelektualac? da to nije prikači diplomu i vozi,nego imat muda ustat u inat svakakvoj vlasti u svakakvom vaktu...
Marko Vesovic
-
pravimjernik
- Posts: 210
- Joined: 10/12/2005 21:01
#26
- pape
- Posts: 6832
- Joined: 21/08/2003 00:00
- Location: Od jedne zene te boli jedna glava, ... od dvije zene, dvije glave.
#27
Pusur wrote:Joj kako dobar tekst, bas sve u sridu, bas onako kakvi stvarno jesmo.
Ja mislim da treba malo da se ovo normalnih ljudi sto ima digne po pitanju ovoga. Vesovic je zasluzio puno vise i ja bi neku peticiju organizovao ili nesto slicno i naravno zaliti se SCG ambasadi sto je postavila Kilibardu u Sarajevu. To je isto fakat pravo bolesno i sto je najgore supacki od njih.
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#28
nego da je do nasih... koji, kao i vazdan, "mogu" sa svakojakom cetnicijom... a sa markom eto izgleda da "ne mogu" jer ih marko samom svojom pojavom podsjeca da on sa cetnicima niti je mogao, niti je htio...pape wrote:Pusur wrote:Joj kako dobar tekst, bas sve u sridu, bas onako kakvi stvarno jesmo.
Ja mislim da treba malo da se ovo normalnih ljudi sto ima digne po pitanju ovoga. Vesovic je zasluzio puno vise i ja bi neku peticiju organizovao ili nesto slicno i naravno zaliti se SCG ambasadi sto je postavila Kilibardu u Sarajevu. To je isto fakat pravo bolesno i sto je najgore supacki od njih.Nemamo mi nista sa s-crnogorskom ambasadom. Zna se ko prihvata ili odbija "agreman".
Opet je do "nasih".
eeee, ne valja ti to marko... ako je mogao alija, trebao si i ti... i sad bi ti bio na palama, mi bismo ti psovali majku cetnicku, i bila bi mirna bosna, bas onako kako smo planirali, a ti nas sjeba... necemo ti oprostiti...
-
mr__bosnjak
- Posts: 2888
- Joined: 01/06/2005 12:52
- Location: Svedska
#30
Sta je bilo sa njegovom porodicom i sa njim? Stvarno neznam zato pitam. Jel stvarno bilo idiota koji su ga napadali?Kurt_Kombajn wrote:Marko V. je mogao spasiti i sebe i svoju porodicu, te sa samo par tekstica protiv islamskih fundamentalista steci imetak i ugled i cak titulu sveca...nije to ucinio. Darinkin Ben Guggenheim je pokazao i srce i kicmu i malo medjunozja. Bruka je i sramota sto neka govna koja su se spasila (i to prilicno lukrativno spasila), danas ne pokazuju mnogo gorepomenutih organa...
Gospodine Marko, skidam kapu.
Inace veliko mu hvala, skidam kapu...
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#31
Paaaaaaa... pocelo je izgleda sa vajnim Dzemaludinom Laticem.mr__bosnjak wrote:(...)
Stvarno neznam zato pitam. Jel stvarno bilo idiota koji su ga napadali?
(...)
[size=150][url]http://bhdani.com/default.asp?kat=kol&broj_id=321&tekst_rb=16[/url][/size] wrote:ODGOVOR LATIĆU: U dane kad me Latić nazvao izmetom i Vlašinom koji ne može razumjeti njegove islamske pjesme jer "bazdi na rakiju, krmetinu i bijeli luk", moja gospoja otišla do trafike i kupila mi šteku Drine. Uto se pojavljuje Cicko, naš bivši komšija iz ulice Džemala Bijedića, koji je skupa s nama dreždao u podrumu dok su Rašovi Huni razvaljivali Sarajevo. Kupio i on šteku Drine, pa s njom u - Gordaninu torbu! Šta je ovo, Cicko?", pita Gordana. "Ovo je", veli, "moj odgovor Latiću." Sjutradan, na ulici mi kaže prijatelj, inače fakultetski profesor: "Danas će moji studenti doći da ti uvedu telefon." "Ali danas je državni praznik", kažem. "Znam. To i oni, bezbeli, znaju. E pa da i ti znaš: to što će ti uvesti telefon na državni praznik, to je njihov odgovor Latiću."
-
mr__bosnjak
- Posts: 2888
- Joined: 01/06/2005 12:52
- Location: Svedska
#32
Stvarno me zanima. Mozes li jos ispricat konkretno kad je i sta Latic izjavljivo.Fair Life wrote:Paaaaaaa... pocelo je izgleda sa vajnim Dzemaludinom Laticem.mr__bosnjak wrote:(...)
Stvarno neznam zato pitam. Jel stvarno bilo idiota koji su ga napadali?
(...)
[size=150][url]http://bhdani.com/default.asp?kat=kol&broj_id=321&tekst_rb=16[/url][/size] wrote:ODGOVOR LATIĆU: U dane kad me Latić nazvao izmetom i Vlašinom koji ne može razumjeti njegove islamske pjesme jer "bazdi na rakiju, krmetinu i bijeli luk", moja gospoja otišla do trafike i kupila mi šteku Drine. Uto se pojavljuje Cicko, naš bivši komšija iz ulice Džemala Bijedića, koji je skupa s nama dreždao u podrumu dok su Rašovi Huni razvaljivali Sarajevo. Kupio i on šteku Drine, pa s njom u - Gordaninu torbu! Šta je ovo, Cicko?", pita Gordana. "Ovo je", veli, "moj odgovor Latiću." Sjutradan, na ulici mi kaže prijatelj, inače fakultetski profesor: "Danas će moji studenti doći da ti uvedu telefon." "Ali danas je državni praznik", kažem. "Znam. To i oni, bezbeli, znaju. E pa da i ti znaš: to što će ti uvesti telefon na državni praznik, to je njihov odgovor Latiću."
-
Tisina
- Posts: 1603
- Joined: 21/03/2004 14:24
- Contact:
#33
ma Latic je klasicni nacionalni bolesnik, kada je nacionalizam bilo koje vrste proziveo normalno celjademr__bosnjak wrote:Stvarno me zanima. Mozes li jos ispricat konkretno kad je i sta Latic izjavljivo.Fair Life wrote:Paaaaaaa... pocelo je izgleda sa vajnim Dzemaludinom Laticem.mr__bosnjak wrote:(...)
Stvarno neznam zato pitam. Jel stvarno bilo idiota koji su ga napadali?
(...)
[size=150][url]http://bhdani.com/default.asp?kat=kol&broj_id=321&tekst_rb=16[/url][/size] wrote:ODGOVOR LATIĆU: U dane kad me Latić nazvao izmetom i Vlašinom koji ne može razumjeti njegove islamske pjesme jer "bazdi na rakiju, krmetinu i bijeli luk", moja gospoja otišla do trafike i kupila mi šteku Drine. Uto se pojavljuje Cicko, naš bivši komšija iz ulice Džemala Bijedića, koji je skupa s nama dreždao u podrumu dok su Rašovi Huni razvaljivali Sarajevo. Kupio i on šteku Drine, pa s njom u - Gordaninu torbu! Šta je ovo, Cicko?", pita Gordana. "Ovo je", veli, "moj odgovor Latiću." Sjutradan, na ulici mi kaže prijatelj, inače fakultetski profesor: "Danas će moji studenti doći da ti uvedu telefon." "Ali danas je državni praznik", kažem. "Znam. To i oni, bezbeli, znaju. E pa da i ti znaš: to što će ti uvesti telefon na državni praznik, to je njihov odgovor Latiću."
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#34
Ne vrijedi...mr__bosnjak wrote:Stvarno me zanima. Mozes li jos ispricat konkretno kad je i sta Latic izjavljivo.
Onome ko do danas nije shvatio kasno je za bilo kakvo objasnjenje. Vidis... toliko si tema otvorio "ofrlje"... a mogao si za to vrijeme citati sta su drugi rekli ili napisali.
-
mr__bosnjak
- Posts: 2888
- Joined: 01/06/2005 12:52
- Location: Svedska
#36
?? Nerazimijem sad? Necu ja sad da protiv-dokazem sta je Latic govorio nego nisam ikada zato cuo i iz radoznalosti hocu da znam. Ako neces da mi kazes nemoras ali nemoras se odma nesto "ljutit" i sta ja znam. Na svakoj temi koju otvorim procitam sve postove, i nisam nista "ofrlje" otvaro...Fair Life wrote:Ne vrijedi...mr__bosnjak wrote:Stvarno me zanima. Mozes li jos ispricat konkretno kad je i sta Latic izjavljivo.
Onome ko do danas nije shvatio kasno je za bilo kakvo objasnjenje. Vidis... toliko si tema otvorio "ofrlje"... a mogao si za to vrijeme citati sta su drugi rekli ili napisali.
-
chudna
- Posts: 98
- Joined: 27/05/2005 13:14
- Location: sarajevo-sada sam daleko
#38
Svaka cast onome ko je pokrenuo ovu temu. Inace sam procitala sve od Miljenka Jergovica, kao i od Marka Vesovica. Iskreno ne znam kome se vise divim, jednom ili drugom. U svekom slucaju presretni smo da ih imamo, i sve dok takvi ljudi zive i pisu u ovom gradu ( mislim da ipak Jergovica mozemo prisvojiti ), ima nade za nas. A sto se tice knjige " Smrt je maistor iz Srbije", preporucujem je svima. Odlicna je. A ono sto me najvise fasciniralo vezano za tu knjigu jeste da sam se pravo namucila dok sam je nasla. Bez pretjerivanja sam obisla sve vise i manje poznate knjige u nasem gradu. Ipak ljudi citaju 
-
Nesferatu
- Posts: 744
- Joined: 22/03/2004 06:09
#39
Ja tu knjigu trazim ima vec dosta vremena, ako neko zna gdje moze dijaspora da je naruci, ali da je sigurna posiljka a ne ko Interliber, doci ce kad dodje, a mozda i ne dodje....neka mi posalje link na pp, ili ga stavi ovdje, sve u zavisnosti ako i nekom drugom treba...
-
Rahat Lokum
- Posts: 83
- Joined: 24/02/2005 22:06
#40
Marko Darinkin je LJUDINA i takve kao on (malo ih je) treba cuvati kao kap vode na dlanu .
-
da pamtis
- Posts: 1514
- Joined: 16/07/2005 14:10
#42
Ocu kucu
U mojoj zgradi, priča Dino, ima čovjek koji gotovo od samog početka rata ne izlazi iz skloništa. Koje nam je odlično, nema priče, skoro atomsko. Imao je stan negdje na Alipašinom polju, i granata mu raznese balkon s kojeg je pola minute ranije ušao u sobu. Potom je pobjegao kod rodice u našu zgradu i od tada više ne izlazi iz skloništa, osim ponekad, na koju minutu, da udahne svježeg zraka i okolo zrakne onim svojim očima, crvenkastim ko u kunića. Imaš dojam: provjerava koliko je još Sarajeva ostalo za razvaljivanje. Jer taj ne vjeruje da će granatiranje stati sve dok u Sarajevu bude imalo ičega što Srbi smatraju vrijednim da se gađa.
"Pa, nije , valjda, komšija baš tako crno stalo sa Sarajevom?"-pitam ga nekidan.
"Ne znaš ti njih", veli. "ovo oni zovu peglanjem. Moš mislit". "Mogu mislit, komšija", kažem ja njemu. "To mu dođe ko kakva kućna radinost. Ko posao kakve vijedne i marljive domaćice." "Jeste, jeste", klima on glavom i trešće onim svojim očima, crvenim ko u kunića.
A znaš li da je Aco poginuo? Ma kako ga ne znaš? Pa radio je s tvojim Veliborom u Energoinvestu.Jeste. Te noći, u našem skloništu satima je plakalo djete za igračkom koju su njegovi roditelji, u onoj frtutmi, kad je počelo da trešti, zaboravili da dolje snesu. I plakalo je to dijete, i plakalo, nema sile da ga ičim možeš utješiti. "Ocu kucu, ocu kucu" . Hoće kucu im jelitibog. Te riječi ponovilo je dvjesta hiljada puta, a niko se ne usuđuje da ode po igračku, jer vani se prolama strašni sud. Kad je Aci prekipjelo, uzme ključ od roditelja i krene da djetetu donese igračku. Na izlazu iz skloništa ubije ga geler.
Marko Vešović "Smrt je majstor iz Srbije"
Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE
BRITVA
Ovi gore,na brdima,ovi sto nas svaki dan meze sa Trebevica,to su cobani.Bogomdani cobani.Ne mislim time,bozesacuvaj,da ista ruzno kazem.Hocu jedino da ih odredim.Razumijestimene?Ma razumijes muda od labuda!
Cobanin ide za svojim stadom,a usput delja britvom kakav stap,ili rezbari kakvu preslicu.Da skrati vrijeme.Jer cobansko je vrijeme pregolemo.Moras ga necim skratiti.
Pazi sad:cobanin,naravno,voli vlast.Sto se vidi iz prilozenog:pokojnom Jugom su pola stoljeca pretezno vladali bivsi govedari i ovcari.Ko je upravljao stokom,jasna stvar,taj vjeruje da umije upravljati i ljudima.Nevolja je jedino u tome sto su nase crvene pase ljudima upravljali kao stokom.
Cobanin ide za stadom,usput djelja prut,a njegovoj ovci,dok se napase,potrebno je da prodje VELIKI PROSTOR.Tesko je to najesti.Ne kaze se zaludu da ovca,preko zime,samu sebe pojede.Sto ce reci:potrosi sijena vise nego sto sama vrijedi.Shvatas?Ma boli tebe patka.Govorio tebi,ili ovome cvoru u ovom stolu,na isto mi se hvata.
Pazi sad:cobanin koji ide za stadom, usput rezbari preslicu,vjeruje da njemu PRIPADA SVE ONO PROSTRANSTVO sto ga je njegova ovca presla dok se najela.Cini mu se:ima u dzepu tapiju od cijelog onoga terena sto ga je njegovo stado prepaslo!Zar je onda cudo sto ovi cobani s Trebevica,ili oni s Majevice,vjeruju da im pripada sedamdeset procenata Bosne?Da je toliko njihovo i po bozjim i po ljudskim zakonima!
I uvjeri sad cobanina da bas i nije sve tako kako je sebi u glavu uvrtio.Samo pokusaj!Sta ce se desiti?Potegnuce iza pojasa britvu i zaklace te ko janjca.Krajnje strucno!I dok trepnes okom!Jer cobaninu cijeli zivot protice uz tu britvu!
Njome obrezuje kopito,kad potkiva konja.Njome svrce koru sa vrbe,u proljece,kad pravi trubu ili svirajku.Njome narecka uvo ovci,kad joj ljeti pusta krv!Britvom potkresuje nokte.Reze hljeb.Kriza duvan.Pravi opanke.Cobanin je umjetnik na britvi.I zato ce,kad te bude klao,imati neshvatljivo laku ruku.Neces ljudski ni shvatiti sta ti se stvarno desilo!
Mi se,naravski,najvise bojimo,jezimo,gadimo njihove britve i njihovih ruku naoruzanih britvama.Klanje smatramo-najcistijim divljastvom.Ali upitajte njega!Njega kojemu je to sport!Njega koji je britvom svoj zivot izmjerio.Njega koji je spjevao cuvene stihove:
EVO MENE,IME MI JE BOZO,
IMAL`KOGOD DA BI SE PONOZO!?
Kao da te zove da se-pohrvete!Bilo koga,iz cista mira,bez ikakva razloga,iz gologa meraka,zove na jedno klanjce!Sta je takvome deliji prevuci britvom ispod ljudskog grla?Igracka?Jakako.Kapiras?Ma jebe se tebi!Ti ne znas,jadnice,ni koliko nogu prosjecan cetnik ima!Tokmace!Mi se,danas,krstimo,zgrazamo od onoga sto rade po Bosni ovi cobani.Neshvatljivo nama:sta su sve smislili,na kakve sve muke udaraju Muslimane,a boga mi i Hrvate,kad ih uhvate.Kako im sve one grozote naum padose?Gdje su sve to vidjeli?Od koga su sve to culi?Od sebe samih!Mene njihova divljastva nimalo ne cude.Ni-ma-lo.Sve sto su pocinili po Bosni,dokazuje prije svega,da su originalni cobani!
Jer cobansko je vrijeme pregolemo!Ne mozes ti njega britvom skratiti.
Jok.Samo zamisli:zine pred cobaninom nenacet ljetnji dan!Sta da cini s njime?Cime da ga ispuni?Mastarijama,uz britvu!A ono sto dodje u glavu,cobaninu,na Durmitoru,kraj ovaca,u toku jednog ljetnog
dana,to drugome covjeku ne moze ni u san doci!U kakve sve mastarije cobanski mozak se zaveze,a sve od duga vremena,od puste dokolice,od nesnosljive dosade!TO SMO MOGLI DA VIDIMO DANAS,KAD JE KARADZIC KRENUO DA PRAVI VELIKU SRBIJU!KAD SE DOCEPAO SILE POMOCU KOJE MOZE DA OSTVARUJE SVOJE COBANSKE SNOVE U KOJIMA JE POVAZDAN KLAO"TURKE NA BULJUKE".SAD TEK MOZEMO DA VIDIMO STA MU JE SVE NAUMPADALO,KRAJ OVACA,NA DURMITORSKIM VISINAMA,UZ BRITVU!
Jedan moj poznanik,kad sam mu ispricao neznancevu skasku o britvi,sjetio se Geteove pravne pouke:"Svakoga sanjara,koji ne umre do svoje tridesete godine,trebalo bi objesiti!"
Pise: Miljenko JERGOVIC
POCETKOM SEDAMDESETIH GRADOM SU
hodala dvojica, jedan sa sepetom na ledima, a drugi s kolicima koja je vukao sa sobom. Ovaj sa sepetom vikao je i zapjevao: "Pooopravljamooo kisssobrane!" Onaj s kolicima glasao se: "Stare stvarij!" Svakoga jutra mogao si ih cuti u svim dijelovima Starog grada i Centra: od Bistrika do Vratnika i od Bjelava do Sirokace. Bilo ih je samo dvojica, a cinilo se da su istovremeno na vise mjesta. Nikada nisu ordinirali nize od Marindvora. U novim dijelovima grada njihov se posao smatrao prevazidenim ili su oni smatrali da je tako i da ljudi koji stanuju na Alipasinom ili Malti ne popravljaju kisobrane, nego ih gube u tramvaju, pa kada ih izgube onda kupuju nove, a starih stvari ionako nemaju jer stanuju u novogradnjama.
Iako izjutra uglavnom nikoga nije bilo kod kuce, kisobrandzija i staretinar uvijek su radili samo tada. Racunali su da jos samo penzioneri vode racuna o kisobranima i starim stvarima, a da se na one sto su svakog dana na poslu moze jednostavno zaboraviti. Ti su vec zivjeli u svijetu u kojem se sve staro i nepotrebno bacalo. Osim penzionera, na jutarnja dozivanja reagirali su i daci koji bi ostali kod kuca jer su ih uhvatili zausnjaci, krzamak, ospice, gripa, sarlah, rubeola, pljuskavice ili neka druga djecija bolest. Lezali su u krevetima, slusali njih dvojicu pod prozorom i pamtili to za neka vremena u kojima ce se moderni zivot rasiriti od Marindvora do Carsije, a kisobrandzija i staretinar zavrsiti u istoj prici i jednakoj proslosti kao Mula Mustafa Baseskija.
Kada su ljudi u Sarajevu prestali popravljati kisobrane i prodavati stare stvari? Odgovora na ovo pitanje nema jer grad nije imao svoga kronicara koji bi biljezio takve stvari, ali se cini da poslije Titove smrti, ili jos prije toga, u vrijeme kada je Bosna u Grenobleu postajala prvak Europe, vise nije bilo kisobrandzije i staretinara. Bio je to za grad neprimijetan, premda znacajan gubitak. Ali ne toliko zbog prakticnih razloga, koliko zbog glasova i zvukova koji su nestali iz jutarnjih sazvucja, a bili su tako ritmicni, ritualni i pravilni da se po njima moglo mjeriti unutrasnje vrijeme grada. Kada je s priblizavanjem rata multikulturalnost postala moderna i kada se pricalo da je Sarajevo caroban grad jer se u njemu svakoga dana u pravilnim vremenskim razmacima cuju glasovi hodza i imama, zvonjava istocnih i zapadnih zvona i otkucaji srca razlicitih kultura i civilizacija, skoro da smo povjerovali da je ta prica jedina istina nasih zivota i da smo doista pocasceni jedino time sto pripadamo vjerama, kulturama i nacijama. Bila je to samo jos jedna mehanicka istina i jos jedna dijalektika koju smo bez razmisljanja prihvatili kao svoju, a da o njoj nismo niti razmislili. A da jesmo, primijetili bismo nesto od cega bi nas, mozda, uhvatila jeza: glas koji poziva na molitvu i zvono koje to isto cini u nasim dusama nisu bili jasno razdvojeni, nego su predstavljali nekakvu cudnu cjelinu zvuka i osjecaja koja je bila nedjeljiva i koja nas je cinila kompliciranim i sasvim neobicnim izuzetkom medu drugim ljudima i gradovima. Usi su nam bile naviknute na nesto cega drugdje nije bilo, a sto je u nasim dusama funkcioniralo samo kao cjelina: mimo nje covjeku je svejedno slusa li hodzu u Carigradu ili zvona u Becu. I jedno i drugo iskustvo je fragmentarno i nedovoljno jer se nikada istodobno, istim usima, ne mogu cuti carigradski imami i becki zvonari. Zvukovi koje su primale nase usi nisu bili zvukovi multikulturalnosti, kao sto su nas ucili stranci s pocetka devedesetih. Ti zvukovi su savrseno monokulturalni, ali se sastoje iz vise segmenata. Nije potrebno biti musliman pa da te odredi glas mujezina, niti katolik pa da cujes zvona: naravno, ako i jedno i drugo slusas kao zvukove svoga grada.
Kisobrandzija i staretinar bili su pocetkom sedamdesetih dio istog sazvucja. Oni, istina je, nisu zvali na molitvu, ali su cinili neku vrstu molitvenog sazvucja. Jednako kao i ciro dok je jos isao preko Bistrika, pa preko brda, rijeka i dolina do Visegrada. I njegov zvuk bio je dijelom toga. I od njegovog zvuka zavise nasi identiteti.
Proslost je sacuvana na slikama. Gradovi imaju svoje stare razglednice i stare filmove. Zvukovi, na zalost, postoje samo do vremena kada ih pocnemo zaboravljati. S ljudima umire ono sto su za zivota culi i ono sto ih je emotivno odredilo. Glasove kisobrandzije i staretinara nemoguce je opisati koliko se god covjek trudio, ali oni su jednako vazni kao glasovi mujezina. Molitva se ne sastoji od rijeci, niti od vjerskih rituala. Zapravo, ne sastoji se samo od rijeci i vjerskih rituala. Molitva je sjecanje na zivot iz kojeg se rada novi zivot. Tako bi, barem, trebalo biti. Ceznja je vazan izvor svake duhovnosti. O tome je povodom Cigana i ciganskih pjesama pisao Lorca.
U mojoj zgradi, priča Dino, ima čovjek koji gotovo od samog početka rata ne izlazi iz skloništa. Koje nam je odlično, nema priče, skoro atomsko. Imao je stan negdje na Alipašinom polju, i granata mu raznese balkon s kojeg je pola minute ranije ušao u sobu. Potom je pobjegao kod rodice u našu zgradu i od tada više ne izlazi iz skloništa, osim ponekad, na koju minutu, da udahne svježeg zraka i okolo zrakne onim svojim očima, crvenkastim ko u kunića. Imaš dojam: provjerava koliko je još Sarajeva ostalo za razvaljivanje. Jer taj ne vjeruje da će granatiranje stati sve dok u Sarajevu bude imalo ičega što Srbi smatraju vrijednim da se gađa.
"Pa, nije , valjda, komšija baš tako crno stalo sa Sarajevom?"-pitam ga nekidan.
"Ne znaš ti njih", veli. "ovo oni zovu peglanjem. Moš mislit". "Mogu mislit, komšija", kažem ja njemu. "To mu dođe ko kakva kućna radinost. Ko posao kakve vijedne i marljive domaćice." "Jeste, jeste", klima on glavom i trešće onim svojim očima, crvenim ko u kunića.
A znaš li da je Aco poginuo? Ma kako ga ne znaš? Pa radio je s tvojim Veliborom u Energoinvestu.Jeste. Te noći, u našem skloništu satima je plakalo djete za igračkom koju su njegovi roditelji, u onoj frtutmi, kad je počelo da trešti, zaboravili da dolje snesu. I plakalo je to dijete, i plakalo, nema sile da ga ičim možeš utješiti. "Ocu kucu, ocu kucu" . Hoće kucu im jelitibog. Te riječi ponovilo je dvjesta hiljada puta, a niko se ne usuđuje da ode po igračku, jer vani se prolama strašni sud. Kad je Aci prekipjelo, uzme ključ od roditelja i krene da djetetu donese igračku. Na izlazu iz skloništa ubije ga geler.
Marko Vešović "Smrt je majstor iz Srbije"
Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE
BRITVA
Ovi gore,na brdima,ovi sto nas svaki dan meze sa Trebevica,to su cobani.Bogomdani cobani.Ne mislim time,bozesacuvaj,da ista ruzno kazem.Hocu jedino da ih odredim.Razumijestimene?Ma razumijes muda od labuda!
Cobanin ide za svojim stadom,a usput delja britvom kakav stap,ili rezbari kakvu preslicu.Da skrati vrijeme.Jer cobansko je vrijeme pregolemo.Moras ga necim skratiti.
Pazi sad:cobanin,naravno,voli vlast.Sto se vidi iz prilozenog:pokojnom Jugom su pola stoljeca pretezno vladali bivsi govedari i ovcari.Ko je upravljao stokom,jasna stvar,taj vjeruje da umije upravljati i ljudima.Nevolja je jedino u tome sto su nase crvene pase ljudima upravljali kao stokom.
Cobanin ide za stadom,usput djelja prut,a njegovoj ovci,dok se napase,potrebno je da prodje VELIKI PROSTOR.Tesko je to najesti.Ne kaze se zaludu da ovca,preko zime,samu sebe pojede.Sto ce reci:potrosi sijena vise nego sto sama vrijedi.Shvatas?Ma boli tebe patka.Govorio tebi,ili ovome cvoru u ovom stolu,na isto mi se hvata.
Pazi sad:cobanin koji ide za stadom, usput rezbari preslicu,vjeruje da njemu PRIPADA SVE ONO PROSTRANSTVO sto ga je njegova ovca presla dok se najela.Cini mu se:ima u dzepu tapiju od cijelog onoga terena sto ga je njegovo stado prepaslo!Zar je onda cudo sto ovi cobani s Trebevica,ili oni s Majevice,vjeruju da im pripada sedamdeset procenata Bosne?Da je toliko njihovo i po bozjim i po ljudskim zakonima!
I uvjeri sad cobanina da bas i nije sve tako kako je sebi u glavu uvrtio.Samo pokusaj!Sta ce se desiti?Potegnuce iza pojasa britvu i zaklace te ko janjca.Krajnje strucno!I dok trepnes okom!Jer cobaninu cijeli zivot protice uz tu britvu!
Njome obrezuje kopito,kad potkiva konja.Njome svrce koru sa vrbe,u proljece,kad pravi trubu ili svirajku.Njome narecka uvo ovci,kad joj ljeti pusta krv!Britvom potkresuje nokte.Reze hljeb.Kriza duvan.Pravi opanke.Cobanin je umjetnik na britvi.I zato ce,kad te bude klao,imati neshvatljivo laku ruku.Neces ljudski ni shvatiti sta ti se stvarno desilo!
Mi se,naravski,najvise bojimo,jezimo,gadimo njihove britve i njihovih ruku naoruzanih britvama.Klanje smatramo-najcistijim divljastvom.Ali upitajte njega!Njega kojemu je to sport!Njega koji je britvom svoj zivot izmjerio.Njega koji je spjevao cuvene stihove:
EVO MENE,IME MI JE BOZO,
IMAL`KOGOD DA BI SE PONOZO!?
Kao da te zove da se-pohrvete!Bilo koga,iz cista mira,bez ikakva razloga,iz gologa meraka,zove na jedno klanjce!Sta je takvome deliji prevuci britvom ispod ljudskog grla?Igracka?Jakako.Kapiras?Ma jebe se tebi!Ti ne znas,jadnice,ni koliko nogu prosjecan cetnik ima!Tokmace!Mi se,danas,krstimo,zgrazamo od onoga sto rade po Bosni ovi cobani.Neshvatljivo nama:sta su sve smislili,na kakve sve muke udaraju Muslimane,a boga mi i Hrvate,kad ih uhvate.Kako im sve one grozote naum padose?Gdje su sve to vidjeli?Od koga su sve to culi?Od sebe samih!Mene njihova divljastva nimalo ne cude.Ni-ma-lo.Sve sto su pocinili po Bosni,dokazuje prije svega,da su originalni cobani!
Jer cobansko je vrijeme pregolemo!Ne mozes ti njega britvom skratiti.
Jok.Samo zamisli:zine pred cobaninom nenacet ljetnji dan!Sta da cini s njime?Cime da ga ispuni?Mastarijama,uz britvu!A ono sto dodje u glavu,cobaninu,na Durmitoru,kraj ovaca,u toku jednog ljetnog
dana,to drugome covjeku ne moze ni u san doci!U kakve sve mastarije cobanski mozak se zaveze,a sve od duga vremena,od puste dokolice,od nesnosljive dosade!TO SMO MOGLI DA VIDIMO DANAS,KAD JE KARADZIC KRENUO DA PRAVI VELIKU SRBIJU!KAD SE DOCEPAO SILE POMOCU KOJE MOZE DA OSTVARUJE SVOJE COBANSKE SNOVE U KOJIMA JE POVAZDAN KLAO"TURKE NA BULJUKE".SAD TEK MOZEMO DA VIDIMO STA MU JE SVE NAUMPADALO,KRAJ OVACA,NA DURMITORSKIM VISINAMA,UZ BRITVU!
Jedan moj poznanik,kad sam mu ispricao neznancevu skasku o britvi,sjetio se Geteove pravne pouke:"Svakoga sanjara,koji ne umre do svoje tridesete godine,trebalo bi objesiti!"
Pise: Miljenko JERGOVIC
POCETKOM SEDAMDESETIH GRADOM SU
hodala dvojica, jedan sa sepetom na ledima, a drugi s kolicima koja je vukao sa sobom. Ovaj sa sepetom vikao je i zapjevao: "Pooopravljamooo kisssobrane!" Onaj s kolicima glasao se: "Stare stvarij!" Svakoga jutra mogao si ih cuti u svim dijelovima Starog grada i Centra: od Bistrika do Vratnika i od Bjelava do Sirokace. Bilo ih je samo dvojica, a cinilo se da su istovremeno na vise mjesta. Nikada nisu ordinirali nize od Marindvora. U novim dijelovima grada njihov se posao smatrao prevazidenim ili su oni smatrali da je tako i da ljudi koji stanuju na Alipasinom ili Malti ne popravljaju kisobrane, nego ih gube u tramvaju, pa kada ih izgube onda kupuju nove, a starih stvari ionako nemaju jer stanuju u novogradnjama.
Iako izjutra uglavnom nikoga nije bilo kod kuce, kisobrandzija i staretinar uvijek su radili samo tada. Racunali su da jos samo penzioneri vode racuna o kisobranima i starim stvarima, a da se na one sto su svakog dana na poslu moze jednostavno zaboraviti. Ti su vec zivjeli u svijetu u kojem se sve staro i nepotrebno bacalo. Osim penzionera, na jutarnja dozivanja reagirali su i daci koji bi ostali kod kuca jer su ih uhvatili zausnjaci, krzamak, ospice, gripa, sarlah, rubeola, pljuskavice ili neka druga djecija bolest. Lezali su u krevetima, slusali njih dvojicu pod prozorom i pamtili to za neka vremena u kojima ce se moderni zivot rasiriti od Marindvora do Carsije, a kisobrandzija i staretinar zavrsiti u istoj prici i jednakoj proslosti kao Mula Mustafa Baseskija.
Kada su ljudi u Sarajevu prestali popravljati kisobrane i prodavati stare stvari? Odgovora na ovo pitanje nema jer grad nije imao svoga kronicara koji bi biljezio takve stvari, ali se cini da poslije Titove smrti, ili jos prije toga, u vrijeme kada je Bosna u Grenobleu postajala prvak Europe, vise nije bilo kisobrandzije i staretinara. Bio je to za grad neprimijetan, premda znacajan gubitak. Ali ne toliko zbog prakticnih razloga, koliko zbog glasova i zvukova koji su nestali iz jutarnjih sazvucja, a bili su tako ritmicni, ritualni i pravilni da se po njima moglo mjeriti unutrasnje vrijeme grada. Kada je s priblizavanjem rata multikulturalnost postala moderna i kada se pricalo da je Sarajevo caroban grad jer se u njemu svakoga dana u pravilnim vremenskim razmacima cuju glasovi hodza i imama, zvonjava istocnih i zapadnih zvona i otkucaji srca razlicitih kultura i civilizacija, skoro da smo povjerovali da je ta prica jedina istina nasih zivota i da smo doista pocasceni jedino time sto pripadamo vjerama, kulturama i nacijama. Bila je to samo jos jedna mehanicka istina i jos jedna dijalektika koju smo bez razmisljanja prihvatili kao svoju, a da o njoj nismo niti razmislili. A da jesmo, primijetili bismo nesto od cega bi nas, mozda, uhvatila jeza: glas koji poziva na molitvu i zvono koje to isto cini u nasim dusama nisu bili jasno razdvojeni, nego su predstavljali nekakvu cudnu cjelinu zvuka i osjecaja koja je bila nedjeljiva i koja nas je cinila kompliciranim i sasvim neobicnim izuzetkom medu drugim ljudima i gradovima. Usi su nam bile naviknute na nesto cega drugdje nije bilo, a sto je u nasim dusama funkcioniralo samo kao cjelina: mimo nje covjeku je svejedno slusa li hodzu u Carigradu ili zvona u Becu. I jedno i drugo iskustvo je fragmentarno i nedovoljno jer se nikada istodobno, istim usima, ne mogu cuti carigradski imami i becki zvonari. Zvukovi koje su primale nase usi nisu bili zvukovi multikulturalnosti, kao sto su nas ucili stranci s pocetka devedesetih. Ti zvukovi su savrseno monokulturalni, ali se sastoje iz vise segmenata. Nije potrebno biti musliman pa da te odredi glas mujezina, niti katolik pa da cujes zvona: naravno, ako i jedno i drugo slusas kao zvukove svoga grada.
Kisobrandzija i staretinar bili su pocetkom sedamdesetih dio istog sazvucja. Oni, istina je, nisu zvali na molitvu, ali su cinili neku vrstu molitvenog sazvucja. Jednako kao i ciro dok je jos isao preko Bistrika, pa preko brda, rijeka i dolina do Visegrada. I njegov zvuk bio je dijelom toga. I od njegovog zvuka zavise nasi identiteti.
Proslost je sacuvana na slikama. Gradovi imaju svoje stare razglednice i stare filmove. Zvukovi, na zalost, postoje samo do vremena kada ih pocnemo zaboravljati. S ljudima umire ono sto su za zivota culi i ono sto ih je emotivno odredilo. Glasove kisobrandzije i staretinara nemoguce je opisati koliko se god covjek trudio, ali oni su jednako vazni kao glasovi mujezina. Molitva se ne sastoji od rijeci, niti od vjerskih rituala. Zapravo, ne sastoji se samo od rijeci i vjerskih rituala. Molitva je sjecanje na zivot iz kojeg se rada novi zivot. Tako bi, barem, trebalo biti. Ceznja je vazan izvor svake duhovnosti. O tome je povodom Cigana i ciganskih pjesama pisao Lorca.
-
Nesferatu
- Posts: 744
- Joined: 22/03/2004 06:09
#43
Legendarno i neprevazidjeno....Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE
BRITVA
Ovi gore,na brdima,ovi sto nas svaki dan meze sa Trebevica,to su cobani.Bogomdani cobani.Ne mislim time,bozesacuvaj,da ista ruzno kazem.Hocu jedino da ih odredim.Razumijestimene?Ma razumijes muda od labuda!
Cobanin ide za svojim stadom,a usput delja britvom kakav stap,ili rezbari kakvu preslicu.Da skrati vrijeme.Jer cobansko je vrijeme pregolemo.Moras ga necim skratiti.
Pazi sad:cobanin,naravno,voli vlast.Sto se vidi iz prilozenog:pokojnom Jugom su pola stoljeca pretezno vladali bivsi govedari i ovcari.Ko je upravljao stokom,jasna stvar,taj vjeruje da umije upravljati i ljudima.Nevolja je jedino u tome sto su nase crvene pase ljudima upravljali kao stokom.
Cobanin ide za stadom,usput djelja prut,a njegovoj ovci,dok se napase,potrebno je da prodje VELIKI PROSTOR.Tesko je to najesti.Ne kaze se zaludu da ovca,preko zime,samu sebe pojede.Sto ce reci:potrosi sijena vise nego sto sama vrijedi.Shvatas?Ma boli tebe patka.Govorio tebi,ili ovome cvoru u ovom stolu,na isto mi se hvata.
Pazi sad:cobanin koji ide za stadom, usput rezbari preslicu,vjeruje da njemu PRIPADA SVE ONO PROSTRANSTVO sto ga je njegova ovca presla dok se najela.Cini mu se:ima u dzepu tapiju od cijelog onoga terena sto ga je njegovo stado prepaslo!Zar je onda cudo sto ovi cobani s Trebevica,ili oni s Majevice,vjeruju da im pripada sedamdeset procenata Bosne?Da je toliko njihovo i po bozjim i po ljudskim zakonima!
I uvjeri sad cobanina da bas i nije sve tako kako je sebi u glavu uvrtio.Samo pokusaj!Sta ce se desiti?Potegnuce iza pojasa britvu i zaklace te ko janjca.Krajnje strucno!I dok trepnes okom!Jer cobaninu cijeli zivot protice uz tu britvu!
Njome obrezuje kopito,kad potkiva konja.Njome svrce koru sa vrbe,u proljece,kad pravi trubu ili svirajku.Njome narecka uvo ovci,kad joj ljeti pusta krv!Britvom potkresuje nokte.Reze hljeb.Kriza duvan.Pravi opanke.Cobanin je umjetnik na britvi.I zato ce,kad te bude klao,imati neshvatljivo laku ruku.Neces ljudski ni shvatiti sta ti se stvarno desilo!
Mi se,naravski,najvise bojimo,jezimo,gadimo njihove britve i njihovih ruku naoruzanih britvama.Klanje smatramo-najcistijim divljastvom.Ali upitajte njega!Njega kojemu je to sport!Njega koji je britvom svoj zivot izmjerio.Njega koji je spjevao cuvene stihove:
EVO MENE,IME MI JE BOZO,
IMAL`KOGOD DA BI SE PONOZO!?
Kao da te zove da se-pohrvete!Bilo koga,iz cista mira,bez ikakva razloga,iz gologa meraka,zove na jedno klanjce!Sta je takvome deliji prevuci britvom ispod ljudskog grla?Igracka?Jakako.Kapiras?Ma jebe se tebi!Ti ne znas,jadnice,ni koliko nogu prosjecan cetnik ima!Tokmace!Mi se,danas,krstimo,zgrazamo od onoga sto rade po Bosni ovi cobani.Neshvatljivo nama:sta su sve smislili,na kakve sve muke udaraju Muslimane,a boga mi i Hrvate,kad ih uhvate.Kako im sve one grozote naum padose?Gdje su sve to vidjeli?Od koga su sve to culi?Od sebe samih!Mene njihova divljastva nimalo ne cude.Ni-ma-lo.Sve sto su pocinili po Bosni,dokazuje prije svega,da su originalni cobani!
Jer cobansko je vrijeme pregolemo!Ne mozes ti njega britvom skratiti.
Jok.Samo zamisli:zine pred cobaninom nenacet ljetnji dan!Sta da cini s njime?Cime da ga ispuni?Mastarijama,uz britvu!A ono sto dodje u glavu,cobaninu,na Durmitoru,kraj ovaca,u toku jednog ljetnog
dana,to drugome covjeku ne moze ni u san doci!U kakve sve mastarije cobanski mozak se zaveze,a sve od duga vremena,od puste dokolice,od nesnosljive dosade!TO SMO MOGLI DA VIDIMO DANAS,KAD JE KARADZIC KRENUO DA PRAVI VELIKU SRBIJU!KAD SE DOCEPAO SILE POMOCU KOJE MOZE DA OSTVARUJE SVOJE COBANSKE SNOVE U KOJIMA JE POVAZDAN KLAO"TURKE NA BULJUKE".SAD TEK MOZEMO DA VIDIMO STA MU JE SVE NAUMPADALO,KRAJ OVACA,NA DURMITORSKIM VISINAMA,UZ BRITVU!
Hocemo jos!

