Marko Vesovic
-
krkan
- Posts: 367
- Joined: 31/12/2004 04:13
#1 Marko Vesovic
'bhdani'
Miljenko Jergovic
"Niti jedna žena neće ostati i poginuti na ovom brodu samo zato jer je Ben Guggenheim bio kukavica!", odgovorio je jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena, kada mu je ponuđeno da se ukrca u čamac za spašavanje. Titanic je neumitno tonuo, a Benjamin Guggenheim dobro je znao da će se utopiti, ali je htio biti dostojan svoga javnog ugleda, stečenoga porijeklom i materijalnim bogatstvom, pa su mu ime i obraz koštali više od života. Tako je to bilo prije stotinjak godina: prava gospoda svemu su znala cijenu.
Tačno osamdeset godina nakon potonuća Titanica, u aprilu 1992., Marko Vešović našao se u Guggenheimovoj situaciji. Ali sarajevski profesor i pjesnik bio je skoro siromašak, bez stana i konta na banci, bez znatnog porijekla i društvenoga ugleda, sa ženom i tek rođenim djetetom. Kao tipičnome putniku trećega razreda nitko mu ne bi mogao zamjeriti da je spašavao živu glavu. Ali ni on, kao ni njegov slavni prethodnik, nije iskoristio svoju priliku. Srećom, Sarajevo nije doživjelo sudbinu Titanica. Da jest, o Vešoviću i o njemu sličnima govorilo bi se danas kao o Benjaminu Guggenheimu i o njegovim bogatim prijateljima, koji nisu htjeli otići s broda na kojemu je ostalo žena i djece. Ili se samo nadamo da bi se tako govorilo, a zaboravljamo da ne bi imao tko govoriti, jer je sirota zemljica Bosna svijetu manje važna od davno potonuloga broda, a Sarajevo ne vrijedi ni koliko kabina trećega razreda na Titanicu.
Markovo javno sramoćenje započelo je malo po svršetku rata. U početku se činilo da mu to neki radikalniji muslimani ne praštaju što se kao Crnogorac i pravoslavac petlja u stvari koje se, izravno ili neizravno, tiču njihove vjere. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, a Vešović je bivao sve neomiljeniji, pa i kod onih koji se ne izdaju za velike vjernike, postajalo je jasno da je njegov grijeh druge vrste. Ljudi mu nisu praštali ono zbog čega su u ratu gledali u njega kao u boga. Dok su okolo padale granate, Marko je funkcionirao kao moralni uzor, ali kada je definitivno došao mir, ljude je počela vrijeđati ideja da je Marko po bilo čemu bolji od njih. Osim toga, znali su da ne bi, da su se našli u njegovoj situaciji, postupili na isti način.
A onda je u Sarajevo, u ulozi crnogorskoga državnog poklisara, stigao Novak Kilibarda. Iako je s početka rata bio jedan od gorih među najgorima, pa ga je i sam Karadžić za to odlikovao, Kilibarda je u Sarajevu dočekan kao gospodin i veliki intelektualac. Ali ne zato što bismo bili sretni jer se čovjek u međuvremenu popravio, nego zato što znamo da smo u zla vremena bili bolji ljudi od njega. Kada prošeta Ferhadijom, Novak sreće sve same moralne vertikale. One koji ga pozdravljaju takva uloga katkad usrećuje, kao što ih zna grdno nasekirati ako svakoga jutra na ulici nalete na boljega od sebe, recimo na Marka.
Izbor između Vešovića i Kilibarde postao je sarajevska životna svakodnevica. Naravno, njih dvojica su i metafore, osim što su stvarni ljudi. Prvome će se tražiti sitne ljudske slabosti i krupne karakterne mane, opanjkavat će ga se zbog davnih prijateljstava, zbog riječi koje je izgovorio prije dvadeset godina, ili ih nikada nije izgovorio, ali nam se sve nekako čini da jest. Optuživat će ga se da je pri žiriranjima za književne nagrade sklon vlastitoj naciji, da je moralni i intelektualni maneken, da krivotvori bosansku povijest i da je slab iz oblasti bosanskoga patriotizma. A što je vrlo bitno, blatom se već odavno ne nabacuju radikalni nacionalisti i klerikalci. To čini ona dobra sarajevska raja, koja će svojim već legendarnim smislom za humor lako poništiti svaku činjenicu.
Drugome, Kilibardi, ili metafori koja se Kilibardom zove, nalazit će sve same vrline, iz čega će se čitati besmrtna sarajevska tradicija suživota. Mi se erotski uzbudimo pred zlikovcima koji su se u međuvremenu malo popravili, a još više pred vlastitom lakoćom praštanja. Ako je prije deset godina možda i klao, oko Kiseljaka ili na Palama, u Dretelju ili na Manjači, sasvim je svejedno, mi ćemo danas s njime popiti kafu, ili još bolje - sarajevsku pivu. Promakne li u tom času pločnikom ispred kafane kakav Vešović (ili kakav Lovrenović, premda je taj drukčiji, ali mu je društvena uloga slična), dobacit ćemo, opet po sarajevski: vidi one budale! Učinit ćemo to zbog sebe, ali i zbog dragoga gosta. Da nešto krivo ne pomisli, i da o gradu i svijetu ne zaključuje na osnovu lokalnih top-lista od prije deset ili petnaest godina. Legendarno je i to naše gostoprimstvo.
Pritom, silno je zamamna i sama potreba za ridikuliziranjem ljudi koji nipočemu ne bi trebali biti ridikuli. Znate onu, kada sarajevski jalijaši dobacuju Andriću, nakon što je netom dobio Nobelovu nagradu: Ćoro, napiše li se šta? Možda i nije istinita, ali je istinit razlog zbog kojega smo izmislili anegdotu, pa je, evo, ponavljamo i prepričavamo već desetljećima, i uživamo kada se stranac nasmije našem smislu za humor i odnosu prema veličinama. Ne, ne radi se tu o potrebi da budemo jednaki s najboljima među nama. Upravo suprotno: mi od njih želimo načiniti kretene.
Nakon rata, i svega što se u tom ratu događalo, nakon svemirske samoće usred koje su izdisali Bosna i Sarajevo, kada je postalo jasno da smo, ipak, preživjeli, kretenima imaju postati svi koji su, u bilo kojem smislu, bili živi moralni toposi ovoga grada. Takvi koji su po vlastitome izboru ostali u gradu, ili takvi koji su mimo logike krda kojem pripadaju, i mimo onoga što su zagovarali njihovi pastiri, govorili u korist grada i zemlje. Njih danas valja uništiti da bi se bilo jedno s Kilibardama. Za genocid su, ionako, krivi neki anonimni srpski seljaci iz okolice Foče ili Kalinovika, a ne gospoda i akademici, poklisari iz prvoga komšiluka i vlasnici tržnih centara, koji se gnijezde u toplim sarajevskim njedrima, kako su se gnijezdili i prije rata. Da nije Karadžića i Mladića, i da nije Haaga, već bi smo se izmirili sa svima, osim s bližnjima.
A da li bi Benjamin Guggenheim potonuo skupa s Titanicom da je znao kakva će se govna spasiti? I da li bi Vešović ostao u Sarajevu da je znao da će mu, godinama kasnije, neki čudni ljudi lijepiti na čelo Radovanovo ime? Vjerujem da bi obojica opet jednako postupili. Nužno je u to vjerovati, jer ako ne vjeruješ, tada nikakav moral nema smisla. Moralna veličina je čovjek koji učini nešto što ti nisi u stanju, jer se plašiš i jer si slab. Sva naša snaga u tom je priznanju.
Miljenko Jergovic
"Niti jedna žena neće ostati i poginuti na ovom brodu samo zato jer je Ben Guggenheim bio kukavica!", odgovorio je jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena, kada mu je ponuđeno da se ukrca u čamac za spašavanje. Titanic je neumitno tonuo, a Benjamin Guggenheim dobro je znao da će se utopiti, ali je htio biti dostojan svoga javnog ugleda, stečenoga porijeklom i materijalnim bogatstvom, pa su mu ime i obraz koštali više od života. Tako je to bilo prije stotinjak godina: prava gospoda svemu su znala cijenu.
Tačno osamdeset godina nakon potonuća Titanica, u aprilu 1992., Marko Vešović našao se u Guggenheimovoj situaciji. Ali sarajevski profesor i pjesnik bio je skoro siromašak, bez stana i konta na banci, bez znatnog porijekla i društvenoga ugleda, sa ženom i tek rođenim djetetom. Kao tipičnome putniku trećega razreda nitko mu ne bi mogao zamjeriti da je spašavao živu glavu. Ali ni on, kao ni njegov slavni prethodnik, nije iskoristio svoju priliku. Srećom, Sarajevo nije doživjelo sudbinu Titanica. Da jest, o Vešoviću i o njemu sličnima govorilo bi se danas kao o Benjaminu Guggenheimu i o njegovim bogatim prijateljima, koji nisu htjeli otići s broda na kojemu je ostalo žena i djece. Ili se samo nadamo da bi se tako govorilo, a zaboravljamo da ne bi imao tko govoriti, jer je sirota zemljica Bosna svijetu manje važna od davno potonuloga broda, a Sarajevo ne vrijedi ni koliko kabina trećega razreda na Titanicu.
Markovo javno sramoćenje započelo je malo po svršetku rata. U početku se činilo da mu to neki radikalniji muslimani ne praštaju što se kao Crnogorac i pravoslavac petlja u stvari koje se, izravno ili neizravno, tiču njihove vjere. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, a Vešović je bivao sve neomiljeniji, pa i kod onih koji se ne izdaju za velike vjernike, postajalo je jasno da je njegov grijeh druge vrste. Ljudi mu nisu praštali ono zbog čega su u ratu gledali u njega kao u boga. Dok su okolo padale granate, Marko je funkcionirao kao moralni uzor, ali kada je definitivno došao mir, ljude je počela vrijeđati ideja da je Marko po bilo čemu bolji od njih. Osim toga, znali su da ne bi, da su se našli u njegovoj situaciji, postupili na isti način.
A onda je u Sarajevo, u ulozi crnogorskoga državnog poklisara, stigao Novak Kilibarda. Iako je s početka rata bio jedan od gorih među najgorima, pa ga je i sam Karadžić za to odlikovao, Kilibarda je u Sarajevu dočekan kao gospodin i veliki intelektualac. Ali ne zato što bismo bili sretni jer se čovjek u međuvremenu popravio, nego zato što znamo da smo u zla vremena bili bolji ljudi od njega. Kada prošeta Ferhadijom, Novak sreće sve same moralne vertikale. One koji ga pozdravljaju takva uloga katkad usrećuje, kao što ih zna grdno nasekirati ako svakoga jutra na ulici nalete na boljega od sebe, recimo na Marka.
Izbor između Vešovića i Kilibarde postao je sarajevska životna svakodnevica. Naravno, njih dvojica su i metafore, osim što su stvarni ljudi. Prvome će se tražiti sitne ljudske slabosti i krupne karakterne mane, opanjkavat će ga se zbog davnih prijateljstava, zbog riječi koje je izgovorio prije dvadeset godina, ili ih nikada nije izgovorio, ali nam se sve nekako čini da jest. Optuživat će ga se da je pri žiriranjima za književne nagrade sklon vlastitoj naciji, da je moralni i intelektualni maneken, da krivotvori bosansku povijest i da je slab iz oblasti bosanskoga patriotizma. A što je vrlo bitno, blatom se već odavno ne nabacuju radikalni nacionalisti i klerikalci. To čini ona dobra sarajevska raja, koja će svojim već legendarnim smislom za humor lako poništiti svaku činjenicu.
Drugome, Kilibardi, ili metafori koja se Kilibardom zove, nalazit će sve same vrline, iz čega će se čitati besmrtna sarajevska tradicija suživota. Mi se erotski uzbudimo pred zlikovcima koji su se u međuvremenu malo popravili, a još više pred vlastitom lakoćom praštanja. Ako je prije deset godina možda i klao, oko Kiseljaka ili na Palama, u Dretelju ili na Manjači, sasvim je svejedno, mi ćemo danas s njime popiti kafu, ili još bolje - sarajevsku pivu. Promakne li u tom času pločnikom ispred kafane kakav Vešović (ili kakav Lovrenović, premda je taj drukčiji, ali mu je društvena uloga slična), dobacit ćemo, opet po sarajevski: vidi one budale! Učinit ćemo to zbog sebe, ali i zbog dragoga gosta. Da nešto krivo ne pomisli, i da o gradu i svijetu ne zaključuje na osnovu lokalnih top-lista od prije deset ili petnaest godina. Legendarno je i to naše gostoprimstvo.
Pritom, silno je zamamna i sama potreba za ridikuliziranjem ljudi koji nipočemu ne bi trebali biti ridikuli. Znate onu, kada sarajevski jalijaši dobacuju Andriću, nakon što je netom dobio Nobelovu nagradu: Ćoro, napiše li se šta? Možda i nije istinita, ali je istinit razlog zbog kojega smo izmislili anegdotu, pa je, evo, ponavljamo i prepričavamo već desetljećima, i uživamo kada se stranac nasmije našem smislu za humor i odnosu prema veličinama. Ne, ne radi se tu o potrebi da budemo jednaki s najboljima među nama. Upravo suprotno: mi od njih želimo načiniti kretene.
Nakon rata, i svega što se u tom ratu događalo, nakon svemirske samoće usred koje su izdisali Bosna i Sarajevo, kada je postalo jasno da smo, ipak, preživjeli, kretenima imaju postati svi koji su, u bilo kojem smislu, bili živi moralni toposi ovoga grada. Takvi koji su po vlastitome izboru ostali u gradu, ili takvi koji su mimo logike krda kojem pripadaju, i mimo onoga što su zagovarali njihovi pastiri, govorili u korist grada i zemlje. Njih danas valja uništiti da bi se bilo jedno s Kilibardama. Za genocid su, ionako, krivi neki anonimni srpski seljaci iz okolice Foče ili Kalinovika, a ne gospoda i akademici, poklisari iz prvoga komšiluka i vlasnici tržnih centara, koji se gnijezde u toplim sarajevskim njedrima, kako su se gnijezdili i prije rata. Da nije Karadžića i Mladića, i da nije Haaga, već bi smo se izmirili sa svima, osim s bližnjima.
A da li bi Benjamin Guggenheim potonuo skupa s Titanicom da je znao kakva će se govna spasiti? I da li bi Vešović ostao u Sarajevu da je znao da će mu, godinama kasnije, neki čudni ljudi lijepiti na čelo Radovanovo ime? Vjerujem da bi obojica opet jednako postupili. Nužno je u to vjerovati, jer ako ne vjeruješ, tada nikakav moral nema smisla. Moralna veličina je čovjek koji učini nešto što ti nisi u stanju, jer se plašiš i jer si slab. Sva naša snaga u tom je priznanju.
-
Nesferatu
- Posts: 744
- Joined: 22/03/2004 06:09
#3
Aferim Miljenko!Nakon rata, i svega što se u tom ratu događalo, nakon svemirske samoće usred koje su izdisali Bosna i Sarajevo, kada je postalo jasno da smo, ipak, preživjeli, kretenima imaju postati svi koji su, u bilo kojem smislu, bili živi moralni toposi ovoga grada. Takvi koji su po vlastitome izboru ostali u gradu, ili takvi koji su mimo logike krda kojem pripadaju, i mimo onoga što su zagovarali njihovi pastiri, govorili u korist grada i zemlje. Njih danas valja uništiti da bi se bilo jedno s Kilibardama. Za genocid su, ionako, krivi neki anonimni srpski seljaci iz okolice Foče ili Kalinovika, a ne gospoda i akademici, poklisari iz prvoga komšiluka i vlasnici tržnih centara, koji se gnijezde u toplim sarajevskim njedrima, kako su se gnijezdili i prije rata.
-
amanjarabi
- Posts: 78
- Joined: 12/09/2004 21:51
#7
Mi smo govna, barem vecina nas. Nista novo nam Jergovic nije kazao. Nema vecih zlobnika od nas Bosanaca. Ubi nas zloba, kako rece nedavno Ivica Osim.
-
callmethebreeeze
- Posts: 7343
- Joined: 22/04/2005 22:37
- Location: Svedska
#9
pa ja ga bas i ne bih ljubio u supakFair Life wrote:Zasluzio je da ga u shupak ljubimo !!
Al' mi smo govna bosanska koja bi ga najradije za glavu skratili... jer se barem za centimetar moralno uzdigao nad svima nama.
A jeste za metar...
pored toga sto se mi bosanci brzo zasitimo dobrih i uspjesnih ljudi imamo i tu neobjasnjivu potrebu da u zvijezde kujemo raznorazne nitkove, u ovom slucaju je jergovic dobro naveo primjer kilibarde.
-
St.Germain
- Posts: 2218
- Joined: 22/12/2002 00:00
#11
samodestrukcije---> tacno...razloga napretekpape wrote:Davno sam ja vama rek`o, ..... imamo mi neku falinku u genima.
-
para na paru a us...
- Posts: 44
- Joined: 29/11/2005 15:21
#12
potpisujem!A wrote:Niko od nas nije "narod" niti "gradjanstvo", nogo smo pojedicni sa imenom i prezimenom. S toga ne moramo trpiti da zbog mase i nas obraz bude ukaljan.
Kad sretnete na ulici Marka Vesovica, umjetnika i idealistu - pridjite mu i ljudski ga pozdravite, u jednu recenicu moze stati "postujem vas i cijenim vas kao sugradjanina".
-
pravimjernik
- Posts: 210
- Joined: 10/12/2005 21:01
#13
ispranog smo ti mi mozga, a nije ni čudo- posljedica onih 600 godina pod tuđom čizmom.uvijek neko drugi razmišljao za nas. pa se razvio poluživotinjski mozak. samo su nagoni bitni. inteligencija je za takav mozak ruglo, nešto nenormalno. povišen ton, čak i kad ti govori "spašaavaaaaj seeee" smatra se nekulturnim, u stilu "ma daaaj kakvo je to ponašanje, čisti bezobrazluk".St.Germain wrote:samodestrukcije---> tacno...razloga napretekpape wrote:Davno sam ja vama rek`o, ..... imamo mi neku falinku u genima.
jadni smo.
nema nam spasa.
-
pesak
- Posts: 4343
- Joined: 22/08/2005 20:58
- Location: internet
#15
Koji odlican tekst !
Tisina je postovala na http://www.zamislisrbiju.org forumu delove njegove knjige Smrt je majstor iz Srbije i opcinio me. Nisam znala za tog sjajnog coveka. Odusevljena sam.
Niste vi Bosanci glupi ,ni Amerikanci ,niti se moze generalizovati za bilo koji narod....bice da smo svi zajedno polupismeni ,poluprimitivni i td...
nacionalistima su blizi nacionalisti bilo koja nacija da je u pitanju...to su im istomisljenici.
Niste vi Bosanci glupi ,ni Amerikanci ,niti se moze generalizovati za bilo koji narod....bice da smo svi zajedno polupismeni ,poluprimitivni i td...
nacionalistima su blizi nacionalisti bilo koja nacija da je u pitanju...to su im istomisljenici.
- Saian
- Posts: 16114
- Joined: 08/04/2004 21:50
#16
prije nekih mjesec dana sam prosao pored gosp. Veshovica i tachno to sto je A rekla sam i osjetio, ali mi nekako nezgodno bilo chovjeka na ulici osloviti sta ja znam mozda ce pomisliti da si previshe slobode uzimam, a sad mi krivo basA wrote:Niko od nas nije "narod" niti "gradjanstvo", nogo smo pojedicni sa imenom i prezimenom. S toga ne moramo trpiti da zbog mase i nas obraz bude ukaljan.
Kad sretnete na ulici Marka Vesovica, umjetnika i idealistu - pridjite mu i ljudski ga pozdravite, u jednu recenicu moze stati "postujem vas i cijenim vas kao sugradjanina".
- Kurt_Kombajn
- Posts: 686
- Joined: 13/08/2004 07:55
#17
Marko V. je mogao spasiti i sebe i svoju porodicu, te sa samo par tekstica protiv islamskih fundamentalista steci imetak i ugled i cak titulu sveca...nije to ucinio. Darinkin Ben Guggenheim je pokazao i srce i kicmu i malo medjunozja. Bruka je i sramota sto neka govna koja su se spasila (i to prilicno lukrativno spasila), danas ne pokazuju mnogo gorepomenutih organa...
Gospodine Marko, skidam kapu.
Gospodine Marko, skidam kapu.
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#19
bruka i sramota je njihova, a jos kad bi se nasao neko od nas da im kaze da treba da se stide... jer sami se nece sjetiti...Kurt_Kombajn wrote:Marko V. je mogao spasiti i sebe i svoju porodicu, te sa samo par tekstica protiv islamskih fundamentalista steci imetak i ugled i cak titulu sveca...nije to ucinio. Darinkin Ben Guggenheim je pokazao i srce i kicmu i malo medjunozja. Bruka je i sramota sto neka govna koja su se spasila (i to prilicno lukrativno spasila), danas ne pokazuju mnogo gorepomenutih organa...
Gospodine Marko, skidam kapu.
-
pravimjernik
- Posts: 210
- Joined: 10/12/2005 21:01
#22
samo se pitam, i ako smo spremni pružit ruku Vešoviću, jesmo li spremni i ići do kraja?
evo danas na TV99 sjednica samoproglašenih telektualaca kružnice 99, i na njoj sjedi glavom i bradom - koljibarda!
ima li kraja patetici bosanske propale inteligencije, Muhamedu Filipoviću koji ima više naštancanih knjiga nego što se puta posro u životu (čita li to ko uopšte?),ili Sidranu koji se satra poručujući da nije Bošnjak ko nema u kući sabrana djela A.Izetbegovića...
imali iko da nauči ove uhljupe šta je to intelektualac? da to nije prikači diplomu i vozi,nego imat muda ustat u inat svakakvoj vlasti u svakakvom vaktu...
evo danas na TV99 sjednica samoproglašenih telektualaca kružnice 99, i na njoj sjedi glavom i bradom - koljibarda!
ima li kraja patetici bosanske propale inteligencije, Muhamedu Filipoviću koji ima više naštancanih knjiga nego što se puta posro u životu (čita li to ko uopšte?),ili Sidranu koji se satra poručujući da nije Bošnjak ko nema u kući sabrana djela A.Izetbegovića...
imali iko da nauči ove uhljupe šta je to intelektualac? da to nije prikači diplomu i vozi,nego imat muda ustat u inat svakakvoj vlasti u svakakvom vaktu...
-
Pusur
- Posts: 280
- Joined: 25/04/2005 15:43
#23
Joj kako dobar tekst, bas sve u sridu, bas onako kakvi stvarno jesmo.
Ja mislim da treba malo da se ovo normalnih ljudi sto ima digne po pitanju ovoga. Vesovic je zasluzio puno vise i ja bi neku peticiju organizovao ili nesto slicno i naravno zaliti se SCG ambasadi sto je postavila Kilibardu u Sarajevu. To je isto fakat pravo bolesno i sto je najgore supacki od njih.
Ja mislim da treba malo da se ovo normalnih ljudi sto ima digne po pitanju ovoga. Vesovic je zasluzio puno vise i ja bi neku peticiju organizovao ili nesto slicno i naravno zaliti se SCG ambasadi sto je postavila Kilibardu u Sarajevu. To je isto fakat pravo bolesno i sto je najgore supacki od njih.
- dizZaster
- Posts: 589
- Joined: 23/09/2005 11:19
- Location: Sarajevo
#24
svako se češe tamo gdje ga svrbipravimjernik wrote:ima li kraja patetici bosanske propale inteligencije, Muhamedu Filipoviću koji ima više naštancanih knjiga nego što se puta posro u životu (čita li to ko uopšte?),ili Sidranu koji se satra poručujući da nije Bošnjak ko nema u kući sabrana djela A.Izetbegovića...
imali iko da nauči ove uhljupe šta je to intelektualac? da to nije prikači diplomu i vozi,nego imat muda ustat u inat svakakvoj vlasti u svakakvom vaktu...
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#25
pravimjernik wrote:(...)
evo danas na TV99 sjednica samoproglašenih telektualaca kružnice 99, i na njoj sjedi glavom i bradom - koljibarda!
(...)

Ovaj "mulac" na slici pored Karadzica je politicki savjetnik u Ambasadi SCG u Sarajevu. "Nasi" mulci iz SDA u vlasti sute k'o kurve o tome...
Opet Natasa Kandic je ta koja kaze bobu bob a popu pop... boreci se za BiH.
Naime... Fond za humanitarno pravo (citaj Natasa Kandic) zatrazio je od Draskovica i Vlahovica da hitno opozovu diplomatu Novaka Kilibardu.
"Fond za humanitarno pravo, na čijem se čelu nalazi Nataša Kandić, smatra da Kilibardino prisustvo u Ambasadi SCG u Sarajevu predstavlja vrijeđanje žrtava, nipodaštavanje njihovog dostojanstva i priznanje da su u Srbiji i Crnoj Gori na cijeni političari koji štite nasljeđe Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića."
______________________________
Jos jedan link Radio Slobodne Evrope... koji je trebao prethoditi gornjem iz Oslobodjenja... hronologije radi.
http://www.danas.org/article/2005/12/23 ... 22c99.html
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=22256
