Manipulacije istinom u korist lazi
-
senada
- Posts: 2838
- Joined: 08/12/2005 13:18
#1 Manipulacije istinom u korist lazi
JEDANAESTO POGLAVLJE: Totalitarni pokret
I: Totalitarna propaganda
SAMO GOMILU i elitu može da privuče žestina totalitarizma; mase treba osvajati putem propagande.
U uslovima ustavne vladavine i slobode mišljenja, totalitarni pokreti koji se bore za vlast terorom mogu da se posluže tek u ograničenoj meri; isto kao i ostale partije, oni moraju da se potrude da bi pridobili sledbenike i da bi izgledali uverljivo u javnosti koja još uvek nije sasvim odsečena od svih izvora informacija.
Odavno je poznato i često se tvrdi da su propaganda i teror u totalitarnim
zemljama dve strane iste medalje. Ovo je, međutim, samo delimično tačno. Gde god totalitarna vlast ima apsolutnu kontrolu, ona propagandu zamenjuje indoktrinacijom i koristi nasilje ne toliko da bi zaplašila narod (tako izgleda samo u početku, dok politička opozicija još uvek postoji) koliko da bi ostvarila svoju ideološku doktrinu i konkretne laži.
Totalitarizam se neće zadovoljiti time da, mimo činjenica, ustvrdi da u zemlji nema nezaposlenosti;on će, kao deo propagande, nezaposlenima ukinuti olakšice.Isto toliko je važno i što se negiranjem nezaposlenosti doduše, na prilično neočekivan način potvrđuje stara socijalistička doktrina: ko ne radi, umreće od gladi. Da uzmemo drugi primer: kada je Staljin odlučio da preradi istoriju Ruske revolucije, propagiranje nove verzije sastojalo se u uništavanju starijih knjiga i dokumenata, ali i njihovih autora i čitalaca.
Fear, London 1945, p. - On objašnjava da teror bez propagande gubi skoro sav psihološki efekat, ali ni propaganda bez terora ne dostiže svoju punu snagu.
Ono što se previđa u ovakvim i sličnim tvrdnjama, koje se uglavnom vrte u krug, jeste činjenica da ne samo politička, već i čitava moderna ekonomska propaganda sadrži element pretnje, ali da teror isto tako može da bude efikasan i bez propagande, ukoliko služi samo kao sredstvo konvencionalnog političkog terora tiranije. No, kada politički režim želi da vrši nasilje ne samo spolja, već takoreći i iznutra, kada želi više od moći, on mora da spoji teror i propagandu.
U tom smislu je nacistički teoretičar Ojgen Hadamovski i mogao da kaže: Propaganda i nasilje nikada se ne isključuju. Upotreba sile može biti deo propagande (Eugen Hadamovsky,Propaganda und nationale Macht, 1933, p. 22) U tom trenutku zvanično je objavljeno da je u sovjetskoj Rusiji nezaposlenost likvidirana.
Rezultat ove objave bilo je i likvidiranje svih povlastica za nezaposlene
Godine 1938. objavljena je nova zvanična istorija Komunističke partije,
što je bio znak da je generalna čistka, koja je desetkovala čitavu generaciju sovjetskih intelektualaca, završena. Slično tome su i nacisti na okupiranim istočnim teritorijama najpre koristili uglavnom antisemitsku propagandu kako bi učvrstili kontrolu nad tamošnjim stanovništvom. Teror kao podrška propagandi nije im bio ni potreban, niti su ga upražnjavali. Veći deo poljske inteligencije likvidiran je ne zato što im nije bio naklonjen, već zato što, u skladu sa doktrinom nacista, Poljaci i nemaju intelekta; kada su rešili da kidnapuju plavooku i plavokosu decu, nacisti nisu mislili da zaplaše stanovništvo, već da spasu germansku krv.
Kako totalitarni pokreti postoje u svetu koji sam po sebi nije totalitaran,
oni su prisiljeni da pribegnu onome što mi inače zovemo propagandom.
No, takva propaganda uvek je upućena spoljnoj, eksternoj sferi bilo netotalitarnim slojevima stanovništva totalitarne države, bilo netotalitarnim zemljama. Ova eskterna sfera kojoj je totalitarna propaganda upućena može da bude veoma raznolika; po dolasku na vlast, pokret može da usmeri totalitarnu propagandu na one delove sopstvenog stanovništva čiju koordinaciju nije pratila odgovarajuća indoktrinacija. U tom smislu su govori koje je Hitler tokom rata držao svojim generalima prototipovi propagande, puni monstruoznih laži kojima je Firer zabavljao svoje goste,pokušavajući da ih pridobije za sebe.Eksternu sferu može da predstavlja
TOTALITARIZAM
Takozvana Operacija Seno, otpočela je Himlerovom uredbom od 16. februara 1942, o žiteljima Poljske nemačkog porekla, čiju je decu trebalo poslati u porodice, koje su spremne [da ih prihvate]bezrezervno, samo zbog njihove dobre krvi (Nirnberški dokument R 135, fotokopija u Centre de Documentation Juive, Paris).
Čini se da je juna 1944. Deveta armija zaista kidnapovala 40-50 000 dece i prebacila ih u Nemačku. Izveštaj o ovom slučaju, koji je izvesni Brandenburg poslao generalštabu Vermahta u Berlinu, govori o sličnim
planovima i za Ukrajinu (dokument PS 031, objavio Léon Poliakov u: Bréviaire de la Haine,p. 317). Sam Himler je nekoliko puta spominjao ovaj plan (v. Nazi Conspiracy and Aggression,Office of the United States Chief of Counsel for the Prosecution of Axis Criminality,U. S. Government, Washington 1946, III, 640, gde se mogu naći i odlomci Himlerovog govora u Krakovu marta 1942; v. kako Kohn-Bramstedt, op. cit., p. 244, komentariše Himlerov govor u Bad [ahenu 1943). Po kojim su merilima ova deca birana, može se zaključiti iz lekarskih uverenja koja je 10. avgusta 1942. izdalo Drugo medicinsko odeljenje u Minsku:
Rasno ispitivanje Natalije Harpf, rođene 14. avgusta 1922, pokazalo je normalno razvijenu devojku pretežno istočnobaltičkog tipa sa nordijskim crtama. Ispitivanje Arnolda Kornisa, rođenog 19. februara 1930, pokazalo je normalno razvijenog dečaka od dvanaest godina, pretežno istočnog tipa sa nordijskim crtama, potpisao N. Wc. (dokument se nalazi u arhivima Yiddish Scientific Institute-a, New York, No. Occ E 3a-17).
Za istrebljenje poljske inteligencije, koja se, po Hitlerovom mišljenju, mogla izbrisati bez razmišljanja v. Poliakov, op. cit., p. 321, i dokument NO 2472.
Hitlers Tischgespräche. U leto 1942. on još uvek govori o tome kako i poslednjeg Jevrejina treba izbaciti iz Evrope (p. 113), kako sve Jevreje treba preseliti u Sibir ili u Afriku ili na Madagaskar, dok je zapravo već bio doneo odluku o konačnom rešenju, i to pre invazije na Rusiju, verovatno još 1940, i naredio da se na jesen 1941. instaliraju gasne komore (v. Nazi Conspiracy and Aggression, II, p. 265ff; III, p. 783ff, dokument PS 1104; V,p. 322ff, dokument PS 2605).
Himler je još na proleće 1941. znao da do kraja rata Jevreje treba [istrebiti] do poslednjeg. Ovo je nedvosmislena želja i naredba Firerova (dosije Kersten u Centre de Documentation Juive)
i grupe simpatizera koji još uvek nisu spremni da prihvate prave ciljeve
pokreta; konačno, često se događa da krugovi bliski Fireru ili članovi elitnih formacija čak i same članove partije smatraju takvom eksternom sferom, kojoj je takođe potrebna propaganda zato što još uvek nije pouzdana.
Da ne bismo precenili važnost ove propagande i njenih laži, valjalo bi da se prisetimo mnogo brojnijih slučajeva u kojima je Hitler bio sasvim
iskren i brutalno precizan u definisanju pravih ciljeva pokreta, ali njih javnost, nespremna na takvu doslednost, prosto nije primala znanju.5 No u suštini, totalitarna vlast se trudi da propagandne metode ograniči na inostranu politiku ili na inostrane ogranke pokreta, koje valja snabdeti odgovarajućim materijalom. Kad god se totalitarna doktrina na domaćem terenu sukobi sa propagandom namenjenom inostranstvu (što se dogodilo u Rusiji tokom rata, i to ne kada je Staljin sklopio savez sa Hitlerom, nego kada ga je rat protiv Hitlera odveo u demokratski tabor), propaganda se onima kod kuće objašnjava kao privremeni taktički manevar. Ukoliko je to moguće, ova razlika između ideološke doktrine za posvećenike, kojima propaganda više nije potrebna, i prave propagande za spoljni svet treba da se učvrsti još pre no što pokret dođe na vlast. Odnos između propagande i indoktrinacije uglavnom zavisi s jedne strane od veličine i snage pokreta, a s druge strane od spoljnog pritiska. [to je pokret slabiji, više će mu energije biti potrebno za puku propagandu; što je veći pritisak spoljnog sveta na totalitarne režime pritisak koji se čak ni s onu stranu gvodene zavese ne može u potpunosti ignorisati to totalitarni diktatori dublje moraju da ogreznu u propagandi. Nužnost propagande zapravo uvek nameće spoljni svet; sami pokreti ne propagiraju, nego indoktriniraju.
Obrnuto, indoktrinacija, po pravilu povezana sa terorom, raste sa snagom
pokreta, odnosno sa izolacijom totalitarne vlasti i njenom otpornošću na
mešanja spolja.
Zanimljiv je izveštaj od 16. jula 1940. o diskusiji u Firerovom generalštabu, vođenoj u prisustvu Rozenberga, Lamersa i Kajtela, koju je Hitler otpočeo iznošenjem sledećih osnovnih principa Sada je važno da se ne razmećemo našim krajnjim ciljem pred celim svetom;...
Stoga ne sme biti očigledno da su [uredbe o očuvanju reda i mira na okupiranim teritorijama] priprema za konačno rešenje. Sve te neophodne mere streljanja, raseljavanja mogu se sprovesti nevezano s njim, i tako će i biti sprovedene.Ovoj izjavi usledila je diskusija koja se uopšte ne nadovezuje na Hitlerove reči i u kojoj Hitler više ne učestvuje.
Očigledno je da ga nisu shvatili (dokument L 221 u Centre de Documentation Juive).
U vezi sa Staljinovom uverenošću da Hitler neće napasti Rusiju v. Isaac Deutscher, Stalin: a Political Biography, New York/London 1949, p. 454ff, a posebno napomenu na p.
Tek 1948. je šef Državne komisije za planiranje, potpredsednik N. Voznesenski, obelodanio da se privredni plan za treći kvartal 1941. godine zasnivao na pretpostavci da će se mir održati, a da je novi plan, prilagođen ratnim okolnostima, bio napravljen tek nakon izbijanja sukoba. Dojčerovu procenu potvrđuje Hruščovljeva izjava o Staljinovoj reakciji kada je saznao da je Nemačka napala Sovjetski Savez (v. njegov Govor o Staljinu na Dvadesetom kongresu, koji je objavio State Department, New York Times, 5. jun 1956).
TOTALITARNI POKRET
Propaganda zaista jeste sastavni deo psihološkog rata ali teror je više od toga. Totalitarni režimi koriste teror čak i kad postignu svoje psihološke ciljeve, kad zavladaju potpuno potčinjenim stanovništvom. Tamo gde je vladavina terora dostigla savršenstvo, kao u koncentracionim logorima, propaganda u potpunosti nestaje; ona je u nacističkoj Nemačkoj bila izričito zabranjena - drugim rečima, propaganda je samo jedno od sredstava, mada verovatno najvažnije, koje totalitarizam koristi u kontaktu sa netotalitarnim svetom; teror je, pak, suština njegove vladavine. Teror ne zavisi od psiholoških ili drugih subjektivnih faktora, baš kao što ni zakon u zemljama vladavine ustava ne zavisi od broja ljudi koji ga krše.
Teror je kao pratilac propagande igrao veću ulogu u nacizmu nego u komunizmu.
I u ranijim talasima političkog nasilja, pre no što su nacisti došli na vlast, itekako je bilo napada na istaknute ličnosti (na primer, ubistvo Ratenaua i Ercbergera); nacisti su, međutim, ubijali niže funkcionere levičarskih partija ili uticajne članove drugih njima nenaklonjenih partija, čime su stanovništvo hteli da uvere u opasnosti koje nosi već i samo pripadanje
nekoj partiji. Ova vrsta masovnog terora, mada još uvek ograničenih
razmera, stalno je rasla, jer ni policija ni sudovi nisu ozbiljnije gonili političke zločince sa takozvane desnice. Ona je bila dragocena kao propaganda moći (Machtpropaganda), kako je jedan nacistički publicista ispravno rekao: celom narodu tako je predočeno da je moć nacista veća od moći zvaničnih vlasti i da je bolje biti član nacističke paravojne organizacije nego član neke regularne stranke. Taj utisak je u velikoj meri pojačao i specifičan način na koji su se nacisti odnosili prema političkim zločinima.
Oni su ih uvek otvoreno priznavali, nikad se nisu izvinjavali za izgrede
pripadnika nižih redova, takva izvinjenja koristili su njihovi simpatizeri
i impresionirali su narod zato što se nisu bavili pustim pričama za razliku od drugih partija.
Sličnosti između ove vrste terora i pukog gangsteraja dovoljno su jasne.
To ne znači da su nacisti gangsteri, što se možda nameće kao zaključak,
već prosto da su, mada to sami nisu priznavali, mnogo naučili od
američkih gangsterskih organizacija, kao što je, i to treba priznati, i njihova prpaganda mnogo toga preuzela od američke ekonomske propagande.
TOTALITARIZAM
Vaspitanje se sastoji od discipline, a nikako od ma koje vrste poducavanja na ideoloskoj osnovi jer zatvorenici uglavnom imaju ropske duše.
Knjiga Ojgena Hadamovskog, op. cit., istaknut je primer u literaturi o totalitarnoj propagandi.
(...)
Propaganda i organizacija (2 toma, 1. nemačko izdanje 1925 i 1927,necenzurisan prevod, New York 1939); v. takođe i F. A. Six, Die politische Propaganda derNSDAP im Kampf um die Macht, 1936, p. 21 ff.
Međutim, mnogo više nego direktnim pretnjama i zločinima protiv pojedinaca, totalitarna propaganda koristi se indirektnim, prikrivenim pretnjama,svim koji ne žele da prihvate njeno učenje, a kasnije i masovnim ubistvima kako krivih tako i nevinih. Komunistička propaganda plaši ljude da će propustiti voz istorije, da će beznadežno kaskati za svojim vremenom, da će im čitav život proći uzalud, baš kao što nacisti uteruju ljudima strah da će se oglušiti o večne zakone prirode i života, da će im krv na misteriozan način bespovratno propasti. Velika važnost koju totalitarizam pridaje naučnom karakteru svojih tvrdnji može se porediti sa nekim tehnikama reklame, koja se takođe obraća masama. Tačno je i to da reklame u svim novinama pretenduju na ovu naučnost proizvođači činjenicama i uz pomoć laboratorijskih istraživanja dokazuju da je baš njihov sapun najbolji na svetu
Takođe je tačno i da u maštovitim preterivanjima stručnjaka za marketing postoji određen element nasilja, da se iza tvrdnje da će devojke koje ne koriste baš ovu vrstu sapuna možda čitav život provesti
sa bubuljicama a bez muža, krije ludi san o monopolu, san da će jednog
dana proizvođač jedinog sapuna koji sprečava pojavu bubuljica možda moći da liši muževa sve devojke koje ne koriste njegov sapun. Očigledno je nauka i u slučaju ekonomske propagande i u slučaju totalitarne propagande samo surogat za moć. Opsednutost totalitarnih pokreta naučnim dokazima nestaje dolaskom na vlast. Nacisti su odbacivali čak i one učenjake koji su bili spremni da im služe, a boljševici koriste reputaciju svojih naučnika u sasvim nenaučne svrhe i nameću im uloge šarlatana.
No, ovo su ujedno i sve sličnosti između masovne reklame i masovne
propagande, a i one se često precenjuju. Poslovni ljudi se uglavnom ne izdaju za proroke i ne dokazuju stalno istinitost svojih predskazanja. Za razliku od tradicionalne političke propagande, koja se uglavnom poziva na prošlost, totalitarna propaganda koristi nauku da bi proricala budućnost.
Nigde ideološki koreni socijalizma s jedne i rasizma s druge strane ne dolaze jasnije do izražaja nego kada njihovi glasnogovornici tvrde da su otkrili skrivene sile koje će im doneti sreću u lancu sudbine. Dakako, i same mase osećaju veliku naklonost prema apsolutističkim sistemima koji svaki istorijski događaj predstavljaju kao posledicu velikih osnovih uzroka kojima upravlja lanac sudbine, sistemima koji skoro potpuno potiskuju čoveka iz istorije ljudske rase(po Tokvilovim rečima). Nema sumnje da je nacističko vođstvo zaista verovalo u doktrine kakva je ova, i da ih nije koristilo kao puku propagandu: to bolje proučimo i spoznamo zakone prirode i života... to ćemo više živeti u skladu sa voljom Svevišnjeg.
TOTALITARNI POKRET
Hitlerova analiza ratne propagande (Mein Kampf, tom I, glava VI) naglašava ekonomski aspekt propagande i koristi primer reklame za sapun. Značaj ovog teksta uglavnom se precenjuje, dok se Hitlerove kasnije ideje o propagandi i organizaciji zanemaruju. Ćim bolje shvatimo volju Svevišnjeg, to ćemo uspešniji biti.
Prilično je jasno da su potrebne neznatne izmene da bismo došli do dve sentence u koje je Staljin verovao, a koje otprilike glase ovako to tačnije proučimo i spoznamo zakone istorije i klasne borbe, to ćemo više živeti u skladu sa dijalektičkim materijalizmom. [to bolje shvatimo dijalektički materijalizam, to ćemo uspešniji biti.U svakom slučaju, Staljinova predstava o dobrom vođstvu teško da se može bolje ilustrovati.
Zahvaljujući totalitarnoj propagandi, ideološka naučnost i njena tehnika
postuliranja tvrdnji u obliku predskazanja postigla je zavidnu efikasnost, i
pored apsurdnog sadržaja tih tvrdnji. Ima li, demagoški govoreći, boljeg
načina da se izbegne diskusija nego da se neki argument potpuno istrgne iz sadašnjice i da se kaže da će budućnost otkriti njegovu ispravnost? Međutim, ovu tehniku nisu otkrile totalitarne ideologije, niti su one bile jedine koje su je primenjivale. Moderna politika u masovnoj propagandi izuzetno često koristi privid naučnosti, što se može protumačiti i kao opšta opsednutost naukom, tipična za zapadni svet još od uspona matematike i fizike u šesnaestom veku. Stoga se čini da je totalitarizam prosto poslednji stepen procesa tokom kog je nauka [postala]idol koji će na magičan način izlečiti sva zla egzistencije i izmeniti čovekovu prirodu.
Odavno je jasno da između uspona nauke i uspona masa postoji veza. Kolektivizam masa dobro je došao onima koji su se nadali da će prirodni zakoni istorijskog razvoja ukinuti nepredvidivost delanja i ponašanja pojedinca. Tako je, na primer, već Anfanten predvideo vreme kada će umeće pokretanja masa biti dovedeno do savršenstva, tako da će slikar, muzičar i pesnik imati moć da ugađaju i da dirnu s istom onom sigurnošću sa kojom matematičar rešava geometrijski problem ili s kojom hemičar analizira neku supstancu
Hajek zaključuje da je moderna propaganda tada i na tom mestu i začeta.
-----------------------------------------------------------------
.... ovo je samo jedan mali fragment o totalitarizmu, njegovoj genezi, uzrocima, manifestnim oblicima trajanja i katastrofalnim posljedicama....
I: Totalitarna propaganda
SAMO GOMILU i elitu može da privuče žestina totalitarizma; mase treba osvajati putem propagande.
U uslovima ustavne vladavine i slobode mišljenja, totalitarni pokreti koji se bore za vlast terorom mogu da se posluže tek u ograničenoj meri; isto kao i ostale partije, oni moraju da se potrude da bi pridobili sledbenike i da bi izgledali uverljivo u javnosti koja još uvek nije sasvim odsečena od svih izvora informacija.
Odavno je poznato i često se tvrdi da su propaganda i teror u totalitarnim
zemljama dve strane iste medalje. Ovo je, međutim, samo delimično tačno. Gde god totalitarna vlast ima apsolutnu kontrolu, ona propagandu zamenjuje indoktrinacijom i koristi nasilje ne toliko da bi zaplašila narod (tako izgleda samo u početku, dok politička opozicija još uvek postoji) koliko da bi ostvarila svoju ideološku doktrinu i konkretne laži.
Totalitarizam se neće zadovoljiti time da, mimo činjenica, ustvrdi da u zemlji nema nezaposlenosti;on će, kao deo propagande, nezaposlenima ukinuti olakšice.Isto toliko je važno i što se negiranjem nezaposlenosti doduše, na prilično neočekivan način potvrđuje stara socijalistička doktrina: ko ne radi, umreće od gladi. Da uzmemo drugi primer: kada je Staljin odlučio da preradi istoriju Ruske revolucije, propagiranje nove verzije sastojalo se u uništavanju starijih knjiga i dokumenata, ali i njihovih autora i čitalaca.
Fear, London 1945, p. - On objašnjava da teror bez propagande gubi skoro sav psihološki efekat, ali ni propaganda bez terora ne dostiže svoju punu snagu.
Ono što se previđa u ovakvim i sličnim tvrdnjama, koje se uglavnom vrte u krug, jeste činjenica da ne samo politička, već i čitava moderna ekonomska propaganda sadrži element pretnje, ali da teror isto tako može da bude efikasan i bez propagande, ukoliko služi samo kao sredstvo konvencionalnog političkog terora tiranije. No, kada politički režim želi da vrši nasilje ne samo spolja, već takoreći i iznutra, kada želi više od moći, on mora da spoji teror i propagandu.
U tom smislu je nacistički teoretičar Ojgen Hadamovski i mogao da kaže: Propaganda i nasilje nikada se ne isključuju. Upotreba sile može biti deo propagande (Eugen Hadamovsky,Propaganda und nationale Macht, 1933, p. 22) U tom trenutku zvanično je objavljeno da je u sovjetskoj Rusiji nezaposlenost likvidirana.
Rezultat ove objave bilo je i likvidiranje svih povlastica za nezaposlene
Godine 1938. objavljena je nova zvanična istorija Komunističke partije,
što je bio znak da je generalna čistka, koja je desetkovala čitavu generaciju sovjetskih intelektualaca, završena. Slično tome su i nacisti na okupiranim istočnim teritorijama najpre koristili uglavnom antisemitsku propagandu kako bi učvrstili kontrolu nad tamošnjim stanovništvom. Teror kao podrška propagandi nije im bio ni potreban, niti su ga upražnjavali. Veći deo poljske inteligencije likvidiran je ne zato što im nije bio naklonjen, već zato što, u skladu sa doktrinom nacista, Poljaci i nemaju intelekta; kada su rešili da kidnapuju plavooku i plavokosu decu, nacisti nisu mislili da zaplaše stanovništvo, već da spasu germansku krv.
Kako totalitarni pokreti postoje u svetu koji sam po sebi nije totalitaran,
oni su prisiljeni da pribegnu onome što mi inače zovemo propagandom.
No, takva propaganda uvek je upućena spoljnoj, eksternoj sferi bilo netotalitarnim slojevima stanovništva totalitarne države, bilo netotalitarnim zemljama. Ova eskterna sfera kojoj je totalitarna propaganda upućena može da bude veoma raznolika; po dolasku na vlast, pokret može da usmeri totalitarnu propagandu na one delove sopstvenog stanovništva čiju koordinaciju nije pratila odgovarajuća indoktrinacija. U tom smislu su govori koje je Hitler tokom rata držao svojim generalima prototipovi propagande, puni monstruoznih laži kojima je Firer zabavljao svoje goste,pokušavajući da ih pridobije za sebe.Eksternu sferu može da predstavlja
TOTALITARIZAM
Takozvana Operacija Seno, otpočela je Himlerovom uredbom od 16. februara 1942, o žiteljima Poljske nemačkog porekla, čiju je decu trebalo poslati u porodice, koje su spremne [da ih prihvate]bezrezervno, samo zbog njihove dobre krvi (Nirnberški dokument R 135, fotokopija u Centre de Documentation Juive, Paris).
Čini se da je juna 1944. Deveta armija zaista kidnapovala 40-50 000 dece i prebacila ih u Nemačku. Izveštaj o ovom slučaju, koji je izvesni Brandenburg poslao generalštabu Vermahta u Berlinu, govori o sličnim
planovima i za Ukrajinu (dokument PS 031, objavio Léon Poliakov u: Bréviaire de la Haine,p. 317). Sam Himler je nekoliko puta spominjao ovaj plan (v. Nazi Conspiracy and Aggression,Office of the United States Chief of Counsel for the Prosecution of Axis Criminality,U. S. Government, Washington 1946, III, 640, gde se mogu naći i odlomci Himlerovog govora u Krakovu marta 1942; v. kako Kohn-Bramstedt, op. cit., p. 244, komentariše Himlerov govor u Bad [ahenu 1943). Po kojim su merilima ova deca birana, može se zaključiti iz lekarskih uverenja koja je 10. avgusta 1942. izdalo Drugo medicinsko odeljenje u Minsku:
Rasno ispitivanje Natalije Harpf, rođene 14. avgusta 1922, pokazalo je normalno razvijenu devojku pretežno istočnobaltičkog tipa sa nordijskim crtama. Ispitivanje Arnolda Kornisa, rođenog 19. februara 1930, pokazalo je normalno razvijenog dečaka od dvanaest godina, pretežno istočnog tipa sa nordijskim crtama, potpisao N. Wc. (dokument se nalazi u arhivima Yiddish Scientific Institute-a, New York, No. Occ E 3a-17).
Za istrebljenje poljske inteligencije, koja se, po Hitlerovom mišljenju, mogla izbrisati bez razmišljanja v. Poliakov, op. cit., p. 321, i dokument NO 2472.
Hitlers Tischgespräche. U leto 1942. on još uvek govori o tome kako i poslednjeg Jevrejina treba izbaciti iz Evrope (p. 113), kako sve Jevreje treba preseliti u Sibir ili u Afriku ili na Madagaskar, dok je zapravo već bio doneo odluku o konačnom rešenju, i to pre invazije na Rusiju, verovatno još 1940, i naredio da se na jesen 1941. instaliraju gasne komore (v. Nazi Conspiracy and Aggression, II, p. 265ff; III, p. 783ff, dokument PS 1104; V,p. 322ff, dokument PS 2605).
Himler je još na proleće 1941. znao da do kraja rata Jevreje treba [istrebiti] do poslednjeg. Ovo je nedvosmislena želja i naredba Firerova (dosije Kersten u Centre de Documentation Juive)
i grupe simpatizera koji još uvek nisu spremni da prihvate prave ciljeve
pokreta; konačno, često se događa da krugovi bliski Fireru ili članovi elitnih formacija čak i same članove partije smatraju takvom eksternom sferom, kojoj je takođe potrebna propaganda zato što još uvek nije pouzdana.
Da ne bismo precenili važnost ove propagande i njenih laži, valjalo bi da se prisetimo mnogo brojnijih slučajeva u kojima je Hitler bio sasvim
iskren i brutalno precizan u definisanju pravih ciljeva pokreta, ali njih javnost, nespremna na takvu doslednost, prosto nije primala znanju.5 No u suštini, totalitarna vlast se trudi da propagandne metode ograniči na inostranu politiku ili na inostrane ogranke pokreta, koje valja snabdeti odgovarajućim materijalom. Kad god se totalitarna doktrina na domaćem terenu sukobi sa propagandom namenjenom inostranstvu (što se dogodilo u Rusiji tokom rata, i to ne kada je Staljin sklopio savez sa Hitlerom, nego kada ga je rat protiv Hitlera odveo u demokratski tabor), propaganda se onima kod kuće objašnjava kao privremeni taktički manevar. Ukoliko je to moguće, ova razlika između ideološke doktrine za posvećenike, kojima propaganda više nije potrebna, i prave propagande za spoljni svet treba da se učvrsti još pre no što pokret dođe na vlast. Odnos između propagande i indoktrinacije uglavnom zavisi s jedne strane od veličine i snage pokreta, a s druge strane od spoljnog pritiska. [to je pokret slabiji, više će mu energije biti potrebno za puku propagandu; što je veći pritisak spoljnog sveta na totalitarne režime pritisak koji se čak ni s onu stranu gvodene zavese ne može u potpunosti ignorisati to totalitarni diktatori dublje moraju da ogreznu u propagandi. Nužnost propagande zapravo uvek nameće spoljni svet; sami pokreti ne propagiraju, nego indoktriniraju.
Obrnuto, indoktrinacija, po pravilu povezana sa terorom, raste sa snagom
pokreta, odnosno sa izolacijom totalitarne vlasti i njenom otpornošću na
mešanja spolja.
Zanimljiv je izveštaj od 16. jula 1940. o diskusiji u Firerovom generalštabu, vođenoj u prisustvu Rozenberga, Lamersa i Kajtela, koju je Hitler otpočeo iznošenjem sledećih osnovnih principa Sada je važno da se ne razmećemo našim krajnjim ciljem pred celim svetom;...
Stoga ne sme biti očigledno da su [uredbe o očuvanju reda i mira na okupiranim teritorijama] priprema za konačno rešenje. Sve te neophodne mere streljanja, raseljavanja mogu se sprovesti nevezano s njim, i tako će i biti sprovedene.Ovoj izjavi usledila je diskusija koja se uopšte ne nadovezuje na Hitlerove reči i u kojoj Hitler više ne učestvuje.
Očigledno je da ga nisu shvatili (dokument L 221 u Centre de Documentation Juive).
U vezi sa Staljinovom uverenošću da Hitler neće napasti Rusiju v. Isaac Deutscher, Stalin: a Political Biography, New York/London 1949, p. 454ff, a posebno napomenu na p.
Tek 1948. je šef Državne komisije za planiranje, potpredsednik N. Voznesenski, obelodanio da se privredni plan za treći kvartal 1941. godine zasnivao na pretpostavci da će se mir održati, a da je novi plan, prilagođen ratnim okolnostima, bio napravljen tek nakon izbijanja sukoba. Dojčerovu procenu potvrđuje Hruščovljeva izjava o Staljinovoj reakciji kada je saznao da je Nemačka napala Sovjetski Savez (v. njegov Govor o Staljinu na Dvadesetom kongresu, koji je objavio State Department, New York Times, 5. jun 1956).
TOTALITARNI POKRET
Propaganda zaista jeste sastavni deo psihološkog rata ali teror je više od toga. Totalitarni režimi koriste teror čak i kad postignu svoje psihološke ciljeve, kad zavladaju potpuno potčinjenim stanovništvom. Tamo gde je vladavina terora dostigla savršenstvo, kao u koncentracionim logorima, propaganda u potpunosti nestaje; ona je u nacističkoj Nemačkoj bila izričito zabranjena - drugim rečima, propaganda je samo jedno od sredstava, mada verovatno najvažnije, koje totalitarizam koristi u kontaktu sa netotalitarnim svetom; teror je, pak, suština njegove vladavine. Teror ne zavisi od psiholoških ili drugih subjektivnih faktora, baš kao što ni zakon u zemljama vladavine ustava ne zavisi od broja ljudi koji ga krše.
Teror je kao pratilac propagande igrao veću ulogu u nacizmu nego u komunizmu.
I u ranijim talasima političkog nasilja, pre no što su nacisti došli na vlast, itekako je bilo napada na istaknute ličnosti (na primer, ubistvo Ratenaua i Ercbergera); nacisti su, međutim, ubijali niže funkcionere levičarskih partija ili uticajne članove drugih njima nenaklonjenih partija, čime su stanovništvo hteli da uvere u opasnosti koje nosi već i samo pripadanje
nekoj partiji. Ova vrsta masovnog terora, mada još uvek ograničenih
razmera, stalno je rasla, jer ni policija ni sudovi nisu ozbiljnije gonili političke zločince sa takozvane desnice. Ona je bila dragocena kao propaganda moći (Machtpropaganda), kako je jedan nacistički publicista ispravno rekao: celom narodu tako je predočeno da je moć nacista veća od moći zvaničnih vlasti i da je bolje biti član nacističke paravojne organizacije nego član neke regularne stranke. Taj utisak je u velikoj meri pojačao i specifičan način na koji su se nacisti odnosili prema političkim zločinima.
Oni su ih uvek otvoreno priznavali, nikad se nisu izvinjavali za izgrede
pripadnika nižih redova, takva izvinjenja koristili su njihovi simpatizeri
i impresionirali su narod zato što se nisu bavili pustim pričama za razliku od drugih partija.
Sličnosti između ove vrste terora i pukog gangsteraja dovoljno su jasne.
To ne znači da su nacisti gangsteri, što se možda nameće kao zaključak,
već prosto da su, mada to sami nisu priznavali, mnogo naučili od
američkih gangsterskih organizacija, kao što je, i to treba priznati, i njihova prpaganda mnogo toga preuzela od američke ekonomske propagande.
TOTALITARIZAM
Vaspitanje se sastoji od discipline, a nikako od ma koje vrste poducavanja na ideoloskoj osnovi jer zatvorenici uglavnom imaju ropske duše.
Knjiga Ojgena Hadamovskog, op. cit., istaknut je primer u literaturi o totalitarnoj propagandi.
(...)
Propaganda i organizacija (2 toma, 1. nemačko izdanje 1925 i 1927,necenzurisan prevod, New York 1939); v. takođe i F. A. Six, Die politische Propaganda derNSDAP im Kampf um die Macht, 1936, p. 21 ff.
Međutim, mnogo više nego direktnim pretnjama i zločinima protiv pojedinaca, totalitarna propaganda koristi se indirektnim, prikrivenim pretnjama,svim koji ne žele da prihvate njeno učenje, a kasnije i masovnim ubistvima kako krivih tako i nevinih. Komunistička propaganda plaši ljude da će propustiti voz istorije, da će beznadežno kaskati za svojim vremenom, da će im čitav život proći uzalud, baš kao što nacisti uteruju ljudima strah da će se oglušiti o večne zakone prirode i života, da će im krv na misteriozan način bespovratno propasti. Velika važnost koju totalitarizam pridaje naučnom karakteru svojih tvrdnji može se porediti sa nekim tehnikama reklame, koja se takođe obraća masama. Tačno je i to da reklame u svim novinama pretenduju na ovu naučnost proizvođači činjenicama i uz pomoć laboratorijskih istraživanja dokazuju da je baš njihov sapun najbolji na svetu
Takođe je tačno i da u maštovitim preterivanjima stručnjaka za marketing postoji određen element nasilja, da se iza tvrdnje da će devojke koje ne koriste baš ovu vrstu sapuna možda čitav život provesti
sa bubuljicama a bez muža, krije ludi san o monopolu, san da će jednog
dana proizvođač jedinog sapuna koji sprečava pojavu bubuljica možda moći da liši muževa sve devojke koje ne koriste njegov sapun. Očigledno je nauka i u slučaju ekonomske propagande i u slučaju totalitarne propagande samo surogat za moć. Opsednutost totalitarnih pokreta naučnim dokazima nestaje dolaskom na vlast. Nacisti su odbacivali čak i one učenjake koji su bili spremni da im služe, a boljševici koriste reputaciju svojih naučnika u sasvim nenaučne svrhe i nameću im uloge šarlatana.
No, ovo su ujedno i sve sličnosti između masovne reklame i masovne
propagande, a i one se često precenjuju. Poslovni ljudi se uglavnom ne izdaju za proroke i ne dokazuju stalno istinitost svojih predskazanja. Za razliku od tradicionalne političke propagande, koja se uglavnom poziva na prošlost, totalitarna propaganda koristi nauku da bi proricala budućnost.
Nigde ideološki koreni socijalizma s jedne i rasizma s druge strane ne dolaze jasnije do izražaja nego kada njihovi glasnogovornici tvrde da su otkrili skrivene sile koje će im doneti sreću u lancu sudbine. Dakako, i same mase osećaju veliku naklonost prema apsolutističkim sistemima koji svaki istorijski događaj predstavljaju kao posledicu velikih osnovih uzroka kojima upravlja lanac sudbine, sistemima koji skoro potpuno potiskuju čoveka iz istorije ljudske rase(po Tokvilovim rečima). Nema sumnje da je nacističko vođstvo zaista verovalo u doktrine kakva je ova, i da ih nije koristilo kao puku propagandu: to bolje proučimo i spoznamo zakone prirode i života... to ćemo više živeti u skladu sa voljom Svevišnjeg.
TOTALITARNI POKRET
Hitlerova analiza ratne propagande (Mein Kampf, tom I, glava VI) naglašava ekonomski aspekt propagande i koristi primer reklame za sapun. Značaj ovog teksta uglavnom se precenjuje, dok se Hitlerove kasnije ideje o propagandi i organizaciji zanemaruju. Ćim bolje shvatimo volju Svevišnjeg, to ćemo uspešniji biti.
Prilično je jasno da su potrebne neznatne izmene da bismo došli do dve sentence u koje je Staljin verovao, a koje otprilike glase ovako to tačnije proučimo i spoznamo zakone istorije i klasne borbe, to ćemo više živeti u skladu sa dijalektičkim materijalizmom. [to bolje shvatimo dijalektički materijalizam, to ćemo uspešniji biti.U svakom slučaju, Staljinova predstava o dobrom vođstvu teško da se može bolje ilustrovati.
Zahvaljujući totalitarnoj propagandi, ideološka naučnost i njena tehnika
postuliranja tvrdnji u obliku predskazanja postigla je zavidnu efikasnost, i
pored apsurdnog sadržaja tih tvrdnji. Ima li, demagoški govoreći, boljeg
načina da se izbegne diskusija nego da se neki argument potpuno istrgne iz sadašnjice i da se kaže da će budućnost otkriti njegovu ispravnost? Međutim, ovu tehniku nisu otkrile totalitarne ideologije, niti su one bile jedine koje su je primenjivale. Moderna politika u masovnoj propagandi izuzetno često koristi privid naučnosti, što se može protumačiti i kao opšta opsednutost naukom, tipična za zapadni svet još od uspona matematike i fizike u šesnaestom veku. Stoga se čini da je totalitarizam prosto poslednji stepen procesa tokom kog je nauka [postala]idol koji će na magičan način izlečiti sva zla egzistencije i izmeniti čovekovu prirodu.
Odavno je jasno da između uspona nauke i uspona masa postoji veza. Kolektivizam masa dobro je došao onima koji su se nadali da će prirodni zakoni istorijskog razvoja ukinuti nepredvidivost delanja i ponašanja pojedinca. Tako je, na primer, već Anfanten predvideo vreme kada će umeće pokretanja masa biti dovedeno do savršenstva, tako da će slikar, muzičar i pesnik imati moć da ugađaju i da dirnu s istom onom sigurnošću sa kojom matematičar rešava geometrijski problem ili s kojom hemičar analizira neku supstancu
Hajek zaključuje da je moderna propaganda tada i na tom mestu i začeta.
-----------------------------------------------------------------
.... ovo je samo jedan mali fragment o totalitarizmu, njegovoj genezi, uzrocima, manifestnim oblicima trajanja i katastrofalnim posljedicama....
-
novel
- Posts: 1071
- Joined: 21/03/2006 10:24
- Location: PM
- Contact:
#2
Komunistička propaganda plaši ljude da će propustiti voz istorije, da će beznadežno kaskati za svojim vremenom, da će im čitav život proći uzalud, baš kao što nacisti uteruju ljudima strah da će se oglušiti o večne zakone prirode i života, da će im krv na misteriozan način bespovratno propasti
-
senada
- Posts: 2838
- Joined: 08/12/2005 13:18
#4
....da to nisi ucinio ti ucinila bih ja... mogao si vidjeti da sam napisala samo "fragment" iz teksta o totalitarizmu....plasila sam se da "gradivo" ne bude preobimno.... a sve je toliko mnogo bitno znati.....novel wrote:Komunistička propaganda plaši ljude da će propustiti voz istorije, da će beznadežno kaskati za svojim vremenom, da će im čitav život proći uzalud, baš kao što nacisti uteruju ljudima strah da će se oglušiti o večne zakone prirode i života, da će im krv na misteriozan način bespovratno propastiovaj dio si trebala postaviti na temu "sta zamjerate predlozenim amandmanima na ustav"
kako god okrenes ONI ga obicnom covjeku "uteruju"...."plase ljude da ce propustiti voz, dok "uteruju" poskupljenje struje, penzije 1800Km, lupanje sakom po stolu, prete narodu pred tv kamerama....
...racunar mi je u potpunom rasulu... nije bas lako koncipirati tekst... a obaveza preko glave...
-
Dazed&Confused
- Posts: 39
- Joined: 12/09/2004 02:19
#5
Prepoznaje li iko u ovome svemu vladu SAD-a. Propaganda & teror u novoj americkoj verziji Fear! And don't forget to shop!.
-
senada
- Posts: 2838
- Joined: 08/12/2005 13:18
#7
Fer Laif... ti se naravno salis.... mislim da kako ti veoma dobro znas da velika sreca lazova ovisi o velicini istine koju (o)smisle iskreni...
... no ipak lazovi su u principu sretniji ljudi od onih iskrenih... zar ne znamo da su sreca i pamet uvijek u raskoraku? ne kaze li se "blago njemu/njoj , kad je rahat od pameti"..... ali njima stvarno nije hladno u sred zime trcati golima sa limunom u ustima i "stafetom" u ruci....oni se radjaju i umiru kao sretni....
... lazovi uvijek imaju svoj kutak lazne srece, laznih nadanja, laznih vjerovanja...
... dok iskrenim ljudima nikada nije dosta istine,.... medju njima su Hitler i njegovi sljedbenici... i svjedoci njegova lika i djela.... i on je jedan od onih koji su se sluzili istinom kako bi ostvarili visoke ciljeve...
... no ipak lazovi su u principu sretniji ljudi od onih iskrenih... zar ne znamo da su sreca i pamet uvijek u raskoraku? ne kaze li se "blago njemu/njoj , kad je rahat od pameti"..... ali njima stvarno nije hladno u sred zime trcati golima sa limunom u ustima i "stafetom" u ruci....oni se radjaju i umiru kao sretni....
... lazovi uvijek imaju svoj kutak lazne srece, laznih nadanja, laznih vjerovanja...
... dok iskrenim ljudima nikada nije dosta istine,.... medju njima su Hitler i njegovi sljedbenici... i svjedoci njegova lika i djela.... i on je jedan od onih koji su se sluzili istinom kako bi ostvarili visoke ciljeve...
-
senada
- Posts: 2838
- Joined: 08/12/2005 13:18
#9
jedna od manipulacija istinom u korist lazi jesu zrtve '92. - '95., ili nisu?
druga manipulacija istinom u korist lazi su Ustavne reforme ili promjene, ili mozda pak ni to nije istina u korist lazi?
treca manipulacija istinom u korist lazi je i privatizacija, ili nije?
nemam vremena da nabrajam sve manipulacije i malverzacije istinom u korist lazi, prevara, od ocuvanja "vitalnih nacionalnih interesa", kriminogenog, divljeg kapitalizma, banditske demokracije,raspodjela, raspada, rasprodaje i "kupovine" za bagatelu "drzave" i drzavne imovine, i zloupotrebe religije....

druga manipulacija istinom u korist lazi su Ustavne reforme ili promjene, ili mozda pak ni to nije istina u korist lazi?
treca manipulacija istinom u korist lazi je i privatizacija, ili nije?
nemam vremena da nabrajam sve manipulacije i malverzacije istinom u korist lazi, prevara, od ocuvanja "vitalnih nacionalnih interesa", kriminogenog, divljeg kapitalizma, banditske demokracije,raspodjela, raspada, rasprodaje i "kupovine" za bagatelu "drzave" i drzavne imovine, i zloupotrebe religije....
-
senada
- Posts: 2838
- Joined: 08/12/2005 13:18
#10
....kao sto smo i ocekivali top tema na Senadovom CD-u su Ustavne promjene, najbolji dokaz o manipulaciji istine u korist lazi.... predizborna kost za glozanje... ali istina je ta da se "demokrate90" samo igraju pred i sa narodom oko tih velikih "epohalnih promjena"... doduse kako bi bili sto uvjerljiviji u svojim manipulativnim metodama, kazu istinu - korak po korak.... i bolje ista nego nista... pa tako svih ovih najtezih petnaest godina........
....ali kada se Vlastimiru Mijovicu ustupi medijski prostor, da on da svoj komentar, tada fakti ( koje Vlastimir casno prezentira) dobivaju posve druge dimenzije........ jer "njemu" niko "normalan" nece povjerovati.... svako "pametan" ce njegove stavove izvrnuti naopako, pa makar on rekao da je mlijeko bijelo, jer to sto on kaze nije, ne smije, ne treba i ne moze biti istina, naprotiv, jer grijeh je vjerovati u "njegovu" istinu... u ime "nase vjere i naseg patriotizma".... sve sto govore "oni" o "nama" je a priori podmukla laz, prevara..podvala.....
.... medijska prezentacija jeftinih, politikantskih, predizbornih igara bez granica oko "ustavnih promjena" u Vlastimirovoj interpretaciji, imaju za cilj od istine naciniti laz... trebaju izazvati sasvim suprotan efekat..... radi manipulacije istinom Vlastimir je dobio privilegiju da se izjasni o tzv.Ustavnim promjenama.... kako bi se narod razuvjerio u ono sto sto jeste istina.. a to je da sva ova silna tragikomedija oko ustavnih promjena nije nista drugo nego jeftin pokusaj "demokrata90" da skrenu paznju sa sitnica koje zivot znace a koje "demokrate90" brutalno uskracuju obicnim ljudima.....unistavaju elementarne, sitne male ljudske potrebe svih ovih petnaest godina njihove vladavine....prikrivajuci i maskirajuci ih iza paravana vjecitih "velikih desavanja"...
.....kada isto tvrdim ja, Muslimanka, ciji pradjeda je bio sarajevski reis, otac, majka, braca i sestre se drzali besh vakta, kojoj su izginuli mnogi clanovi familije, rodbine, prijatelja i poznanika, onda sam ja VELEIZDAJNICA i vjere i (bosnjacke) nacije.... kada bi isto komentarisao Abdulah Sidran, onda bi to bilo sveto slovo na papiru.....jer sve nase istine demokrate farbaju jeftinim, potrosenim nacionalistickim bojama sa ogavnim zadahom mrznje prema "drugacijim" od nas "cistih"..... od cega zive samo i jedino oni, "demokrate90"..... bez kojih nebi bili osudjeni na bjelosvjetsku izolaciju i "pomoc"ali samo za njih same.... bez kojih nebi imali nista od svega ovoga sto imamo i bez kojih bi imali sve ono cega nemamo.... a to su te male sitne stvari koje ljudski zivot cine dostojnim covjeka......
....ali kada se Vlastimiru Mijovicu ustupi medijski prostor, da on da svoj komentar, tada fakti ( koje Vlastimir casno prezentira) dobivaju posve druge dimenzije........ jer "njemu" niko "normalan" nece povjerovati.... svako "pametan" ce njegove stavove izvrnuti naopako, pa makar on rekao da je mlijeko bijelo, jer to sto on kaze nije, ne smije, ne treba i ne moze biti istina, naprotiv, jer grijeh je vjerovati u "njegovu" istinu... u ime "nase vjere i naseg patriotizma".... sve sto govore "oni" o "nama" je a priori podmukla laz, prevara..podvala.....
.... medijska prezentacija jeftinih, politikantskih, predizbornih igara bez granica oko "ustavnih promjena" u Vlastimirovoj interpretaciji, imaju za cilj od istine naciniti laz... trebaju izazvati sasvim suprotan efekat..... radi manipulacije istinom Vlastimir je dobio privilegiju da se izjasni o tzv.Ustavnim promjenama.... kako bi se narod razuvjerio u ono sto sto jeste istina.. a to je da sva ova silna tragikomedija oko ustavnih promjena nije nista drugo nego jeftin pokusaj "demokrata90" da skrenu paznju sa sitnica koje zivot znace a koje "demokrate90" brutalno uskracuju obicnim ljudima.....unistavaju elementarne, sitne male ljudske potrebe svih ovih petnaest godina njihove vladavine....prikrivajuci i maskirajuci ih iza paravana vjecitih "velikih desavanja"...
.....kada isto tvrdim ja, Muslimanka, ciji pradjeda je bio sarajevski reis, otac, majka, braca i sestre se drzali besh vakta, kojoj su izginuli mnogi clanovi familije, rodbine, prijatelja i poznanika, onda sam ja VELEIZDAJNICA i vjere i (bosnjacke) nacije.... kada bi isto komentarisao Abdulah Sidran, onda bi to bilo sveto slovo na papiru.....jer sve nase istine demokrate farbaju jeftinim, potrosenim nacionalistickim bojama sa ogavnim zadahom mrznje prema "drugacijim" od nas "cistih"..... od cega zive samo i jedino oni, "demokrate90"..... bez kojih nebi bili osudjeni na bjelosvjetsku izolaciju i "pomoc"ali samo za njih same.... bez kojih nebi imali nista od svega ovoga sto imamo i bez kojih bi imali sve ono cega nemamo.... a to su te male sitne stvari koje ljudski zivot cine dostojnim covjeka......
-
senada
- Posts: 2838
- Joined: 08/12/2005 13:18
#11
... tragajuci za 'potvrdom' moje teze istaknute u naslovu teme, naidjoh na sljedeci komentar...
"Nećemo se dati manipulirati- i ne mogu nama manipulirati"; to možemo samo tvrditi, kada postanemo svjesni već odigrane manipulacije, onda je to događaj aposteriori.
Ako smo svjesni.
Jedinka koja sadrži cijeli svijet u sebi (kao i istinu) živi u svijetu kompleksnih ideja čiji sadržaj ima u manjoj ili većoj mogućnosti za manipulaciju. Ona ih svjesno prihvaća ili odbija, ali mimo granice svjesnosti manipulacija djeluje perfidnije. Zato ih ne osjećamo kao trn u prstu, već se nesvjesno povodimo u željenom (nametnutom) pravcu.
Manipulativna moć ima snagu da laž učini istinom i obratno, zločin potvrdi kao neizbježni čin, mržnju istakne nad tolerancijom.
Primjeri iz svakodnevnog života pokazuju cijeli raspon takvih nametnutih stavova i vječnih i nepromjenjivih "istina" pa onda i očekivanih ponašanja koja iz njih proističu.
Možemo istini gledati u oči, sukobiti se ili prilagoditi, ali je činjenica da u gomili informacija trebamo razlučiti zrnca istine od namjernih isfabriciranih ideja laži i poluistina.
