Slazem se sa svim izrecenim, apsolutno. Ali vidis, ja, iako sam se informisala o dojenju i silno zeljela dojiti, ne prvenstveno zbog sebe, vec zbog bebe, ipak mi je iz navedenih razloga, uspjelo za samo mjesec dana. Iako sam kazem citala, u momentu kada mi je beba, nakon poroda od 32 sata prislonjena na grudi, sve sto sam naucila, u tom momentu sam zaboravila. Niti mi je poklonjeno dovoljno paznje u tom momentu od strane babice, niti docnije, onih sedam dana kada je patronazna sestra dolazila u obilazak.Vingo wrote:Ja se jako trudim nikoga ne osudjivati, ali zene koje apriori odluce ne dojiti, u najmanju ruku ne razumijem.
I da.....dojenje moze biti i bolno i naporno i tesko i svakakvo i u praksi cesto i jeste takvo. Ali razlog je prvenstveno nedovoljna pripremljenost i znanje. O podrsci strucnih osoba i okoline da ne govorimo. Mnogo zena odustane jer ne lice sebi na tu idilicnu sliku dotjerane i nasmijane mamice s ruzicastom i nasmijanom bebom.
a kad smo kod statistike...vise od 95% zena moze dojiti. Razloge zbog kojih ih vrlo malo zapravo doji treba traziti u onome sto sam vec gore rekla, kao i u milijardama dolara/eura/i svega ostalog koje proizvodjaci adaptiranog trose na marketing. Promotori dojenja ne potplacuju medicinsko osoblje. Klaus Hipp potplacuje....
Niti je majcinstvo apsolutno prirodna stvar koja ide sama po sebi ( opet to romantiziranje) niti se apsolutno sve moze nauciti iz teorije. Sredina je negdje tu, ali puno je faktora koji utjecu na isto-porod, nacin poroda, okolnosti nakon poroda, zeljena trudnoca, strahovi itd itd.
Mozda sam ja ekstremna, po pitanju izbora i iako smatram i dalje da je majcino mlijeko najbolje i najbitnije za razvoj djeteta, ja ipak ostavljam pravo zeni na odabir. Jer u slucaju ove moje dvije poznanice, vidjela sam silnu okrutnost okoline po tom pitanju. Iako nisam ulazila u razloge, jedna od njih mi je rekla kako jednostavno psihicki nije mogla podnijeti nakon poroda da joj se djete stavi na grudi-djete je rodjeno na vakum.
Ona nije bila u stanju da prebrodi taj momenat. Niko nije ulazio u njene razloge-iako je recimo poznato, da ako je majka zaista psihicki i fizicki lose nakon poroda da to itekako moze utjecati na bebu i da se u krajnjem slucaju pribjegava flasici -svi su nasli na shodno da je odmah osude, kao najveceg monstruma.
Upravu si kada kazes da 95% zena moze da doji. Negdje doznah da je taj procenat cak i veci, no pravilno dojenje, nacin i pomoc zaduzenih za isto su uzrocnici na koji nacin ce zena pristupiti dojenju i da li ce ono biti uspjesno.
U svakom slucaju, ja se gnusam bilo kakvih osuda po tom pitanju, iz prostog razloga sto mislim, da zena, ma koliko svjesno usla u trudnocu ili porod, pogotovo ako je rijec o prvom putu, ne zna na koji ce se nacin sve desiti i na koji ce nacin ona sve dozivjeti, pa u tim novim momentima mozda moze donijeti i pogresne odluke ili jednostavno ne moze sebe pripremiti na bol.
A posto ljudi obicno zive svoje povrsnosti nikada im nije tesko da velikodusno majke opskrbe komentarima. Vrlo cesto i iz romantiziranja o kojem vec nesto rekoh.
Ovdje u Holandiji, zakonski je zabranjeno davati savjete-tj reklamirati ishranu beba od 0-6 mjeseci. Ali sa druge strane, iako postoje razne informativne brosure, za vrijeme trudnoce i odmah nakon poroda majka dobiva nedovoljnu paznju po pitanju nje same a tako i dojenja.
Nakon poroda, u kojem je ukljucena samo babica, ( ako se zena ipak odluci za bolnicu, inace se praktikuje porodjaj kod kuce) zena nakon par sati biva otpustena iz bolnice.
Takodjer nigdje u Evropi, nema vise komplikacija za vrijeme i nakon poroda kao ovdje, a prenatalna ispitivanja su minimalna ili skoro nikakva. Iz istoga zene nerijetko bivaju krivo zasivene te se prebrzo pribjegava rezanju i sl.Propagira se prirodni porod-a zivot djeteta se stavlja iznad zivota majke.
Niti je priroda svaku zenu obdarila istim tijelom, niti je svaki "prirodni porod" moguc, ali valjda je to jos uvijek po onom starom kalvinistickom vjerovanju-isprobana i osnovna formula.
