Ludjakinja sa Dobrinje

[yogibear]

Prodjoh danas Dobrinjom, prvi put poslije rata. Trazila sam adresu u ulici Mustafe Kamerica. Tako udjem u to sto mislim da je ta ulica, jer nigdje ne pise, pa niti znam gdje sam ni gdje ulica vodi, niti kakve znakove vidim niti zabrane. Odjednom sam na nekakvom trgu, vidim Merkator i parking ali ne mogu proci do njega, a na drugom kraju vidim nesto sto izgleda kao izlaz, pa rekoh da prodjem i vidim mogu li izaci iz ovog corsokaka. Milim tuda sa autom jer ne poznajem teren. Kad odjednom iskoci ni od kuda nekakva ludjakinja, duga crna kosa i tamne cvike, cini se mladja na prvi pogled, lupa mi na prozor i psuje kao da je poremecena, kao sto se ja tuda vozam! Ja u nevjerici otvorim prozor pa gledam sta joj je, jeli bolesna, a ona sve jednako vristi sto se ja tuda vozam, djete joj tuda hoda. Pa mislim se, kravo jedna glupa, zar ne vidis da sam se izgubila i ne znam kako da izadjem. Toliko polako sam isla i gledala na sve strane oko sebe kuda da idem, da samo budala ne bi skontala da sam izgubljena. No, u to i vidim da ne mogu izaci tuda kuda sam krenula, pa se okrenem, a ona i dalje bljuje, pa jos cujem neka je zena i podrzava, kaze: e bas neka ste joj rekli! Ja polako nastavim iz tog kraja pa upitam jednu gospodju kako da izadjem na drugu stranu, i ona mi kaze kuda.
Ja ne znam kakva je ovo nocna mora od ljudi i gdje je granica njihove gluposti. I zasto nisu na uzici? Kakva je to osoba da se tako zaleti kao bijesna furija i pocne bljuvati uvrede?
Eto samo da vam kazem.

[sorcerer]

e nek si nam rekla,ubuduce kad se izgubis gledaj malo saobracajne znakove i ne ulazi u zabranu ....

[de facto.]

Jao zbog čega je ona temu otvorila.Ti si curo kul.

[Avetinho]

Prodjoh danas Dobrinjom, prvi put poslije rata. Trazila sam adresu u ulici Mustafe Kamerica. Tako udjem u to sto mislim da je ta ulica, jer nigdje ne pise, pa niti znam gdje sam ni gdje ulica vodi, niti kakve znakove vidim niti zabrane. Odjednom sam na nekakvom trgu, vidim Merkator i parking ali ne mogu proci do njega, a na drugom kraju vidim nesto sto izgleda kao izlaz, pa rekoh da prodjem i vidim mogu li izaci iz ovog corsokaka. Milim tuda sa autom jer ne poznajem teren. Kad odjednom iskoci ni od kuda nekakva ludjakinja, duga crna kosa i tamne cvike, cini se mladja na prvi pogled, lupa mi na prozor i psuje kao da je poremecena, kao sto se ja tuda vozam! Ja u nevjerici otvorim prozor pa gledam sta joj je, jeli bolesna, a ona sve jednako vristi sto se ja tuda vozam, djete joj tuda hoda. Pa mislim se, kravo jedna glupa, zar ne vidis da sam se izgubila i ne znam kako da izadjem. Toliko polako sam isla i gledala na sve strane oko sebe kuda da idem, da samo budala ne bi skontala da sam izgubljena. No, u to i vidim da ne mogu izaci tuda kuda sam krenula, pa se okrenem, a ona i dalje bljuje, pa jos cujem neka je zena i podrzava, kaze: e bas neka ste joj rekli! Ja polako nastavim iz tog kraja pa upitam jednu gospodju kako da izadjem na drugu stranu, i ona mi kaze kuda.
Ja ne znam kakva je ovo nocna mora od ljudi i gdje je granica njihove gluposti. I zasto nisu na uzici? Kakva je to osoba da se tako zaleti kao bijesna furija i pocne bljuvati uvrede?
Eto samo da vam kazem.

Izvela danas dijete na trg da se poigra, lijep dan. Kad neka ludjakinja voza auto okolo samo sto djecu ne pogazi, zvjera lijevo desno kao sizofrenicarka. Fino joj pokazem da uspori i stane i da otvori prozor, a ona ko seljanka prava, smedja kosa, minival, tek izasla iz frizeraja, mora bit svaler zivi tu negdje, na mene galamu, "kako pravimo trgove gdje trebaju biti ceste" i "sto ne postave natpise za one sto nisu nikad ovdje bili".

Ja je kao sto i prilici posaljem u MP3 i taman hocu da zovem policiju, kad pobjeze mahalusa.

Ja ne znam kakva je ovo nocna mora od ljudi i gdje je granica njihove gluposti. I zasto nisu na uzici? Kakva je to osoba da se tako zaleti kao bijesna furija i pocne gaziti djecu?
Eto samo da vam kazem.

[O'zone]

[titinho]

100 ljudi 100 ćudi

ne mozemo svi bit normalni, kao sto ti ne mozes pratit znakove tako ni ona ne moze bit normalna

bez uvrede !

[mali Ninja]

skeč

[hopcup]

Prodjoh danas Dobrinjom, prvi put poslije rata. Trazila sam adresu u ulici Mustafe Kamerica. Tako udjem u to sto mislim da je ta ulica, jer nigdje ne pise, pa niti znam gdje sam ni gdje ulica vodi, niti kakve znakove vidim niti zabrane. Odjednom sam na nekakvom trgu, vidim Merkator i parking ali ne mogu proci do njega, a na drugom kraju vidim nesto sto izgleda kao izlaz, pa rekoh da prodjem i vidim mogu li izaci iz ovog corsokaka. Milim tuda sa autom jer ne poznajem teren. Kad odjednom iskoci ni od kuda nekakva ludjakinja, duga crna kosa i tamne cvike, cini se mladja na prvi pogled, lupa mi na prozor i psuje kao da je poremecena, kao sto se ja tuda vozam! Ja u nevjerici otvorim prozor pa gledam sta joj je, jeli bolesna, a ona sve jednako vristi sto se ja tuda vozam, djete joj tuda hoda. Pa mislim se, kravo jedna glupa, zar ne vidis da sam se izgubila i ne znam kako da izadjem. Toliko polako sam isla i gledala na sve strane oko sebe kuda da idem, da samo budala ne bi skontala da sam izgubljena. No, u to i vidim da ne mogu izaci tuda kuda sam krenula, pa se okrenem, a ona i dalje bljuje, pa jos cujem neka je zena i podrzava, kaze: e bas neka ste joj rekli! Ja polako nastavim iz tog kraja pa upitam jednu gospodju kako da izadjem na drugu stranu, i ona mi kaze kuda.
Ja ne znam kakva je ovo nocna mora od ljudi i gdje je granica njihove gluposti. I zasto nisu na uzici? Kakva je to osoba da se tako zaleti kao bijesna furija i pocne bljuvati uvrede?
Eto samo da vam kazem.

Izvela danas dijete na trg da se poigra, lijep dan. Kad neka ludjakinja voza auto okolo samo sto djecu ne pogazi, zvjera lijevo desno kao sizofrenicarka. Fino joj pokazem da uspori i stane i da otvori prozor, a ona ko seljanka prava, smedja kosa, minival, tek izasla iz frizeraja, mora bit svaler zivi tu negdje, na mene galamu, "kako pravimo trgove gdje trebaju biti ceste" i "sto ne postave natpise za one sto nisu nikad ovdje bili".

Ja je kao sto i prilici posaljem u MP3 i taman hocu da zovem policiju, kad pobjeze mahalusa.

Ja ne znam kakva je ovo nocna mora od ljudi i gdje je granica njihove gluposti. I zasto nisu na uzici? Kakva je to osoba da se tako zaleti kao bijesna furija i pocne gaziti djecu?
Eto samo da vam kazem.

lažete obadvije, ja danas išo u merkator i ništa se od ovoga nije desilo. Samo je pošao neki čovjek na posao, pa usput sreo drugog čovjeka koji se, pošto je kupio veknu klasovog hljeba, vraćao svojoj kući.

To bi, u stvari, bilo sve.

[Goldyna]

http://doznajemo.com/2013/09/23/presmij ... i-du-suza/

[shmizlica]

http://doznajemo.com/2013/09/23/presmij ... i-du-suza/

a kažu snima se i film o ovome

[muha_sa]

Prodjoh danas Dobrinjom, prvi put poslije rata. Trazila sam adresu u ulici Mustafe Kamerica. Tako udjem u to sto mislim da je ta ulica, jer nigdje ne pise, pa niti znam gdje sam ni gdje ulica vodi, niti kakve znakove vidim niti zabrane. Odjednom sam na nekakvom trgu, vidim Merkator i parking ali ne mogu proci do njega, a na drugom kraju vidim nesto sto izgleda kao izlaz, pa rekoh da prodjem i vidim mogu li izaci iz ovog corsokaka. Milim tuda sa autom jer ne poznajem teren. Kad odjednom iskoci ni od kuda nekakva ludjakinja, duga crna kosa i tamne cvike, cini se mladja na prvi pogled, lupa mi na prozor i psuje kao da je poremecena, kao sto se ja tuda vozam! Ja u nevjerici otvorim prozor pa gledam sta joj je, jeli bolesna, a ona sve jednako vristi sto se ja tuda vozam, djete joj tuda hoda. Pa mislim se, kravo jedna glupa, zar ne vidis da sam se izgubila i ne znam kako da izadjem. Toliko polako sam isla i gledala na sve strane oko sebe kuda da idem, da samo budala ne bi skontala da sam izgubljena. No, u to i vidim da ne mogu izaci tuda kuda sam krenula, pa se okrenem, a ona i dalje bljuje, pa jos cujem neka je zena i podrzava, kaze: e bas neka ste joj rekli! Ja polako nastavim iz tog kraja pa upitam jednu gospodju kako da izadjem na drugu stranu, i ona mi kaze kuda.
Ja ne znam kakva je ovo nocna mora od ljudi i gdje je granica njihove gluposti. I zasto nisu na uzici? Kakva je to osoba da se tako zaleti kao bijesna furija i pocne bljuvati uvrede?
Eto samo da vam kazem.

Izvela danas dijete na trg da se poigra, lijep dan. Kad neka ludjakinja voza auto okolo samo sto djecu ne pogazi, zvjera lijevo desno kao sizofrenicarka. Fino joj pokazem da uspori i stane i da otvori prozor, a ona ko seljanka prava, smedja kosa, minival, tek izasla iz frizeraja, mora bit svaler zivi tu negdje, na mene galamu, "kako pravimo trgove gdje trebaju biti ceste" i "sto ne postave natpise za one sto nisu nikad ovdje bili".

Ja je kao sto i prilici posaljem u MP3 i taman hocu da zovem policiju, kad pobjeze mahalusa.

Ja ne znam kakva je ovo nocna mora od ljudi i gdje je granica njihove gluposti. I zasto nisu na uzici? Kakva je to osoba da se tako zaleti kao bijesna furija i pocne gaziti djecu?
Eto samo da vam kazem.

kako znaš da je mahaluša