love letters vol. 2

Seks, ljubav, erotika, odnosi među (s)polovima... Molimo ponašajte se kulturno.

Moderators: _BataZiv_0809, Euridika

Post Reply
User avatar
lady midnight
Posts: 2624
Joined: 24/04/2007 16:06
Location: iznad oblaka

#1 love letters vol. 2

Post by lady midnight »

poshto je istoimena tema otishla punom parom u PM (potpuno sam svjesna svoje odgovornosti :D), a poshto mi je ipak, i ne samo meni, bila prirasla srcu :D, a isto tako poshto sluchajno nadjoh ova pisma koja dole prenosim, odluchih da je ponovo pokrenem - nova tema, nova sreca :D

ovaj put cu krenuti malo drugachije. naletjeh sluchajno na ova pisma od Simone de Beauvoir (A Transatlantic Love Affair), zhene koju jako cijenim i chijim se dostignucima divim.
ova pisma su malo manje poznata od njene prepiske sa Sartreom. Upucena su americhkom piscu Nelsonu Algrenu (The Man With the Golden Arm), kojeg je Beauvoir upoznala tokom svojih putovanja po konferencijama u SAD. Sa njim je vezala prvo strastvena ljubav, koja je kasnije preshla u prijateljstvo, a onda zamrla...kako se to valjda vec deshava. a i sartre je uvijek bio negdje tu, kao shto se da primijetiti, ochito ne kao seksualni partner (to ih izgleda nije drzhalo dugo), nego kao neko od koga se jednostavno nije mogla odvojiti, jer ju je "trebao" (kako je dobro znati da je i de Beauvoir ipak bila samo obichna smrtnica :D)

uglavnom, za razliku od pisama upucenih Sartre-u, koja obiluju svim i svachim, i ljubavlju, i ljubomorom, i razmjenom ideja, ovo su prije svega ljubavna pisma... obratite pazhnju na to kako bi jedna od najvecih dama feminizma bila spremna da radi kucne poslove za chovjeka kojeg voli :D:D
obratite pazhnju na to da chak ni velika de Beauvoir nije bila poshtedjena romantike i patetike - valjda i zato shto svako intelektualiziranje postaje besmisleno kad dodje do ovakvog otvaranja prma voljenoj osobi.
eto, prosudite sami.


Fri. 23rd may 1947
I went to bed at 10 , and as there was no nice man to prevent me from sleeping, I slept until twelve the next morning...I write to you with the little red bright stylo you have given to me; and I have your ring at my finger. It is the first time I ever wore a ring and everybody in Paris was very amazed...(I wait eagerly for your letter, I miss you, you know , I miss your lips, your hands, your whole warm and strong body, and your face and your smiles, your voice. I miss you. But I like missing you so hard because it makes me feel strongly that you are not a dream, you are real, you are living, and I'll meet you again. A week ago we were yet together in the New York room. It seems long before meeting you again.) I kiss your dear face, your sweet lips with the most loving kisses. Your Simone. ....Here are little flowers of France I just gathered for you.

Sat 24th May
Dearest Nelson Algren. (I got your letters today, the little yellow letters, and I was very happy. The letters look like yourself, both sad and gay, and loving in a clumsy awkward way, so genuine too. You say I feel what is genuine and what is not and I am very proud of your saying so.... ..write to me very often please)... I love you so warmly so deeply that i am a little amazed at it. I did not think it could happen to me now. Well it happened and I am glad of it though it is pain too. Oh! I should like so much to be near you, to feel your shoulder against my cheek and your arms tightly enclosing me-- and you should look at me, I should look at you and we should know all there is to know and be so happy. your Simone

Thurs 29th May '47
My precious beloved Chicago man... Paris is beautiful. It is blue, and warm with leafy green trees, nice smells, fine women dressed in gay summer dresses and lovers kissing each other in the streets, and people looking happy... you may have your dinner in the open air, while people play nice bad music, you eat very good food with very good wine, feeling the sky above your head and the big city at your feet. ... (continues).. I love you and I kiss you passionately. your simone

Wed 4th June
My beloved husband.... I do not feel sensible at all this night, I feel unhappy. Let me cry a little. It would be so fine to cry in your arms. I cry because I do not cry in your arms, this is not sensible at all because if I were in your arms I should not cry. It is stupid to write love letters, love is not something you can put in letters..

Wed 23 july 1947
My own beloved one, ... I love you but do I deserve your love if I do not give you my life? I tried to explain to you I cannot give my life to you. Do you understand it? Are you resentful about it? will you never be? ...the question is in my heart and my heart aches with it: is it right to give something of oneself without being ready to give everything? may I love him and tell him I love him without intending to give my whole life if he asked for it? will he never hate me? when we shall meet again we do not know what will happen, I just know that whatever happens i will never be able to give everything to you... ...Oh darling it is the hell to be so far away and unable to look at each other when you speak about such important things

Fri 3rd oct 47
Camus told me I looked younger than before and "disgustingly happy" youth and happiness were given by you. yeah it is happiness even through so many tears.)

Fri 3rd oct 47
You asked me once if i were a child or a wise woman...I am not wise but rather a coward and until my coming back to Paris I was reluctant, a little afraid to admit love in all its deepness and strength...it means now my happiness is in your hands and in a way i sdhould rather have kept it in mine, but well..I cannot help it anymore I have to admit this dependence,... besides my working life in France I care for nothing actually but you... In the Spring when i come back for a long time I'll wash the dishes and mop the floor and go to buy eggs and rum cake by myself I shall not touch your hair or cheek or shoulder without being allowed to do so; I shall try not to be sad when you'll be ill tempered because of the morning mail ...I shall not interfere with your freedom...to live near you is the only thing I care for. ... I am a little afraid of love, it makes me rather stupid. Anyway I spoke the way I felt I shall say something more since I have it in the heart: Nelson now I love you so much do not begin to love me less.

Wed 4th June
My beloved husband.... I do not feel sensible at all this night, I feel unhappy. Let me cry a little. It would be so fine to cry in your arms. I cry because I do not cry in your arms, this is not sensible at all because if I were in your arms I should not cry. It is stupid to write love letters, love is not something you can put in letters..

Mon 18th Aug 1947
I like so much the way you are so greedy about life and yet so quiet, your eager greediness and your patience, and your way of not asking much of life and yet taking much because you are so human and alive that you find much in everything.... and I fell in love with you once more my sweet crocodile man.

Sat 15 nov 47
love and love to my dearest husband last yr in this rainy winter i had never heard of you nor you of me... Darling if I had my cheek on your shoulder and could whisper softly in your ear I should dare to ask: Nelson, do you feel more happy than last winter? Do you feel happy to be so stupidly loved by your frog ?...

Fri 21 nov 47
...I really care much for writing since I am a child, I gave my life to it, but you never know what you do, and sometimes I am afraid I shall never really do what I want to. Then I try to do something with Sartre in intellectual french life, with the hope it has real human meaning-- and i have not much hope. Sometimes you can work without hope, but when you are weak it becomes difficult. Then I stay far away from the man I love, from the happiness he gives to me: if I do not believe in the reasons of staying away everything comes wrong.... yesterday night, I felt I was falling in the bottom of a dark deadly pit and I struggled for two hours in fever and anguish and a kind of dispair... My beloved one peace and longing of my heart Nelson it was sweet to speak to you in this very confident(ial) quiet way, to speak about things I should not tell anybody if i did not feel so mixed with him. I like to tell everything to you good or bad and to have you stroking my hair and shoulder and looking at me with understanding loving eyes. I feel your love so precious more than anything in my whole life. I kiss your sweet loving lips. Your own Simone.

ADDITION: I write to you by the light of a candlestick, it is very romantic, perhaps too romantic...

Sat 6 Dec 47
"the general idea is that you should feel yourself free as long as you dont betray our love, whcih could only be done if you really intended to. I fell many unpleasant remorses for having deprived you of some pleasant time. I am ashamed of it...I love you too much in a physical way too not to feel any jealousy, I think should have to be very cold blooded ... not to feel a bad pang in the heart, but this kind of animal instinct does not matter very much...next time you just sleep with the woman if you want to. Nevertheless, I take it as a tender lovely gift that this time you did not. But a gift is not an alimony; nobody is grateful for an alimony because it is due; you owe me nothing, that is why the gift was precious; dont let us make a system with it..

From "La force des choses"
Often preached, rarely practiced, complete fidelity is usually experienced by those who impose it upon themselves as a mutilation; they console themsleves for it by sublimations or by drink...jealousy and boredom. There are many couples who conclude the same pact as Sartre and myself: to maintain throughout all deviations from the main path a "certain fidelity". ...such an undertaking has its risks. it is always poss that one of the partners may prefer a new attachment to the old one....[then] a victim and a torturer confront each other. Sartre and I have been more ambitious [than allowing ourselves mere "passing sexual liasons"] it has been our wish to experience "contingent loves".

Sat 14 Jan
Oh Nelson! I'll be nice , and good, you'll see, I'll wash the floor, I'll cook whole meals, I'll write your book as well as mine, I'll make love to you ten times a night and as much in the day, even if i feel a bit tired. yea it will be smart to live in a little home of our own, writing and swimming and loving each other.

Thurs 23 Feb 1948
I did not suspect anything new could happen in my life, I felt too old; so few things are really worth caring for them, and then you gave me a second youth all was so cleverly done, I am yet wondering how you contrived it. It makes me a little afraid of you: if you asre so tricky, you could make me unhappy too. Maybe it would be wiser not to take this chance, not to go to America at all.....I have a gown made for you and me, that is the one I'll put off when I'll be with you, I love it, not because I'll put it on, but because I'll put it off. I hope you'll find it is really nice gown for undressing. ...long loving kisses for you, my beloved husband. Your Simone

15th July 1948
So Nelson, once more the cab drove away and i saw your face for the last time.. Oh darling it is hard to write... you have to know that it is not for pleasure or glamour or anything of the kind that I say I must stay here. I just cannot do anything else, believe me please please. ..If by any chance I could stay with you , Oh God , I should. Well in a way I loathe Paris, now, I felt just chilly and blank being here.

Mon 19 july '48
If I could give up my life with sartre i would be a dirty creature a treacherous and selfish woman... it is not by lack of love that I don't stay with you...Sartre needs me. In fact, he is very lonely , very tormented inside himself and I am his only true friend, I could not desert him...it is not possible to love more than I love you, flesh and heart and soul..but Sartre needs me.

Sun 8 Aug 1948
...(Sartre) he was my first lover, nobody had even kissed me before...but it was rather a deep friendship than love; love was not very successful. Chiefly because he does not care much for sexual life. He is warm lively man everywhere but not in bed. I soon felt it .. and little by little it seemed useless and even indecent to go on being lovers. we dropped it after about eight or ten years rather unsuccessful in this way...I did not expect love. I did not believe in being in love and you made me fall in love with you! and come back to chicago and love you more and more... I guess there will never be another man.
User avatar
anais_nin
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#2

Post by anais_nin »

@lady, divna tema, neka si napravila nastavak iste :D i drago mi je bilo citati ova pisma, interesantna mi je Simone, a nisam imala ranije prilike ova pisma citati....

Inace bas nesto razmisljam u zadnje vrijeme kakva je rijetkost uopste dobiti ili poslati pismo :oops: razmazilo nas doba interneta....sad se samo mailovi salju :(

evo dok ne priheftam kakvo ljubavno pismo ovde, da preporucim jednu knjigicu za ljubitelje pisama....


Image
User avatar
anais_nin
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#3

Post by anais_nin »

zoom66 wrote:uh zeno, kad bi vidjeli nashu prepisku, vjerujem da bi svi popadali od smijeha...:D:D:D
shuti, ima ih sto bi vene rezale jer ti meni jos uvijek pisma pises :oops: :D
User avatar
Bea_Trix
Posts: 2954
Joined: 28/04/2007 17:37
Location: 'Mount Everest: forbidding, aloof, terrifying. The mountain with the biggest tits in the world.'

#4

Post by Bea_Trix »

i eto nama forumskih sartra i simone :D zoomey and ane :D
rikardoreis
Posts: 1957
Joined: 03/08/2006 00:01
Location: ulica san martin, buenos aires

#5

Post by rikardoreis »

ako mi ne bude mrsko, otkucacu pisma jedne portugalske redovnice :D
User avatar
Bea_Trix
Posts: 2954
Joined: 28/04/2007 17:37
Location: 'Mount Everest: forbidding, aloof, terrifying. The mountain with the biggest tits in the world.'

#6

Post by Bea_Trix »

zoom66 wrote:
Bea_Trix wrote:i eto nama forumskih sartra i simone :D zoomey and ane :D
sabaheta, kako stojish sa lav letrz? hossh da i tebi cibnemo koje? samo rekni.:D biraj hosh prozni ili pjesmoviti uradak...:D
stojim lijepo, samo bez eros/tanatos teMzije, molim :D a kak preferiram mijesanje zanrova, opletite ako hocete i igrokaz :D
User avatar
anais_nin
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#7

Post by anais_nin »

Bea_Trix wrote:
zoom66 wrote:
Bea_Trix wrote:i eto nama forumskih sartra i simone :D zoomey and ane :D
sabaheta, kako stojish sa lav letrz? hossh da i tebi cibnemo koje? samo rekni.:D biraj hosh prozni ili pjesmoviti uradak...:D
stojim lijepo, samo bez eros/tanatos teMzije, molim :D a kak preferiram mijesanje zanrova, opletite ako hocete i igrokaz :D
ih da vidis kad zoom ljubavni haiku oplete :oops:
User avatar
pitt
Posts: 27093
Joined: 03/12/2002 00:00
Location: Steelers Nation

#8

Post by pitt »

ma oni su meni vise ko mary shelly i mahniti lord Bajro(n) :D:D:D

meni odmah padne na pamet Zelda i F. Scott Fitzgerald

Sweetheart,
Please, please don't be so depressed--We'll be married soon, and then these lonesome nights will be over forever--and until we are, I am loving, loving every klix minute of the day and night--
Maybe you won't understand this, but sometimes when I miss you most, it's hardest to write--and you always know when I make myself--Just the ache of it all--and I can't tell you.
If we were together, you'd feel how strong it is--you're so sweet when you're melancholy. I love your sad tenderness--when I've hurt you--That's one of the reasons I could never be sorry for our quarrels--and they bothered you so-- Those dear, dear little fusses, when I always tried so hard to make you kiss and forget--
Scott--there's nothing in all the world I want but you--and your precious love--All the materials things are nothing.
I'd just hate to live a sordid, colorless existence-because you'd soon love me less--and less--and I'd do anything--anything--to keep your heart for my own--I don't want to live--I want to love first, and live incidentally...
Don't--don't ever think of the things you can't give me--You've trusted me with the dearest heart of all--and it's so damn much more than anybody else in all the world has ever had--
How can you think deliberately of life without me--If you should die--O Darling--darling Scott--It'd be like going blind...I'd have no purpose in life--just a pretty--decoration.
Don't you think I was made for you? I feel like you had me ordered--and I was delivered to you--to be worn--I want you to wear me, like a watch--charm or a button hole bouquet--to the world.
And then, when we're alone, I want to help--to know that you can't do anything without me...
All my heart--
I love you
FFK as Lucy01
Posts: 3336
Joined: 20/04/2005 17:57
Location: USA

#9

Post by FFK as Lucy01 »

Nakon smrti 1827. medju ostalim papirima koji su ostali iza njega, pronadjeno je i jedno ljubavno pismo nepoznatoj zeni koju je Betoven jednostavno zvao "Immortal Beloved".


July 6, 1806

My angel, my all, my very self -- only a few words today and at that with your pencil -- not till tomorrow will my lodgings be definitely determined upon -- what a useless waste of time. Why this deep sorrow where necessity speaks -- can our love endure except through sacrifices -- except through not demanding everything -- can you change it that you are not wholly mine, I not wholly thine?

Oh, God! look out into the beauties of nature and comfort yourself with that which must be -- love demands everything and that very justly -- that it is with me so far as you are concerned, and you with
me. If we were wholly united you would feel the pain of it as little as I!

Now a quick change to things internal from things external. We shall surely see each other; moreover, I cannot communicate to you the observations I have made during the last few days touching my own life -- if our hearts were always close together I would make none of the kind. My heart is full of many things to say to you - Ah! -- there are moments when I feel that speech is nothing after all -- cheer up -- remain my true, only treasure, my all as I am yours; the gods must send us the rest that which shall be best for us.

Your faithful,
Ludwig




...i jedno veoma lijepo koje je Napoleon poslao svojoj voljenoj Josephine

Paris, December 1795

I wake filled with thoughts of you. Your portrait and the intoxicating evening which we spent yesterday have left my senses in turmoil. Sweet, incomparable Josephine, what a strange effect you have on my heart! Are you angry? Do I see you looking sad? Are you worried?... My soul aches with sorrow, and there can be no rest for you lover; but is there still more in store for me when, yielding to the profound feelings which overwhelm me, I draw from your lips, from your heart a love which consumes me with fire? Ah! it was last night that I fully realized how false an image of you your portrait gives!

You are leaving at noon; I shall see you in three hours.

Until then, mio dolce amor, a thousand kisses; but give me none in return, for they set my blood on fire
.
mamica papucarka
Posts: 8025
Joined: 31/10/2004 16:03
Location: negdje

#10

Post by mamica papucarka »

Ljubavno pismo na jednoga Vranjanca :D

Draga moja neprežaljena Marijke, muka me je naterala da ti napisem
ovoj pismo s´s iskreni reci.Uzedo plajvaz , zaostri ga na bickiju lizna ga a
iz srce i iz glavu potekose osecanja kroz plajvaz pravo na ovuj artiju,
malko je doduše mrsna artija jer bo tatkomi u njuma mota dorucak, kad
podje na rabotu.Kad jutre ne nadje artiju ima kucu na glavu da obrne. Ali
ja sam gu eve žrtvovaja za tebe, da ti iskažem moja duboka osecanja, a
pocistu artiju u kucu nemamo.

Eve , nešto me strecna prs na desnu nogu , onoj malecko pršce, pa se
seti kako smo prošlu nedelju bili na komšisku svadbu, pa k`d me ti
nagazi s´s štiklu na onoj malecko pršce na koje vec nekolko godine imam
kurje oko, svitke mi podjoše na oci , a ono prosto mi beše milo, sto me
nagazi.Da beše neki drugi, utepaja bi ga kako kuce u lojze, al ti me t`koj
nežno otpasa, da sam posle tri d`na krivija, ja krivim a ono milo mi , a i
pršce neje više kako je nekad bilo, nadulo se kao burilo pa cuvaj bože,
ne mogu ni cipelu da obujem, kao i ono ti se raduje.

Ne znam zašto juce ne dodje u Trandafilsku bašcu, kako sam ti porucija,
pa da izedemo zajedno lubenicu sto sam gu njeknja ukraja na pijac, ako i
jutre ne dodješ moram sam da gu izedem, jer bo ce skape, a zašto posle
na primer pretrpe onolki stra dok sam gu kraja da ide u provaliju a voleja
sam da dodješ i ti, da ti otkršim najbolji ražnj, pa kad gu zacapamo a
voda ni teci niz bradu, iijjjjj.

Trebala si mori da dodješ Marijke, ovakoj tužno mi beše bez tebe , dok
sam te cekaja, dremaja sam k´ako buva na kuce, obesija sam bija ulj
kako star pet`l, pa gledam u mesec a on se iscerija na mene, pa mi
dodese da ga tresnem da mu svitke iskociv, ko na mene k`d me ti s`s
štiklu nagazi na kurje oko,mislim na onaj malecak prs, pa se seti što mi
je mesec kriv što ja imam npr. kurje oko . Seti se na naš sastanak od
prošli put, mesec ti beše osvetlija lice i grudi a ja te od radost cuvna u
obraz a ono puce k`ko flasa od kiselu vodu, k`d se otvara onakoj pa `k.
A ti uštrepta kako magarica u trnje a obrazi ti rustiv crveni kako bulke u
žito.

E moja Marijke, mori Marijke mnogo ti me seksualno utepuješ ti mene,
dodji mori jutre da nemaš oci, što si takva, ja znam da je tatkoti ljut na
mene, pa kad prodje pokraj mene izbulji oci kako žaba u palamudu a što
sam ja kriv, na primer što on neje mogja da proda vašu krivu kobilu na
pijac. Marijke mnogo si mi falicna cel noc mislim na tebe, pa odim po
kucu kako samovila, pre neku noc ili d`n takoj šetam po kucu a ono
t`mnina pa k`d se spna od tronošku sve sam nos ogruljija od zid a na
oko ovolika m`snica. Majka mi je dva d`na turala na oko i na nos kromid
da izvuce utepotinu, lego t`koj sas kromid pa se mislim majku mu što ti
je ljubav, covek moze glavu da izgubi, ali ne mi je bilo žal. Ima mnogo toj
još da ti kazujem, moje ljubavne muke sto ne može na ovuj artiju da
stanev, da nemaš oci dodji jutre na naše staro mesto u Trandafisku bašcu.

Kad se kuce uz drvo kacuje povuci ga za rep pa ako pocne da vije toj ti
moje srce kroz kuceško vijenje ljubav porucuje. Tvoj zauvek i zanavek
NIKODIJA!

Eh što ti je ljubav,od ovakvu ljubav i konj lipcuje a ne covek.

PS:citaj što pol`k mozeš

napomena - preuzeto je sa sajta
User avatar
uozo
Posts: 1438
Joined: 20/05/2006 01:34

#11

Post by uozo »

Image
Nije bas love letter al' je interesantno! :shock: :D
User avatar
pitt
Posts: 27093
Joined: 03/12/2002 00:00
Location: Steelers Nation

#12

Post by pitt »

i sta ti je odgovorila? :D:D:D
User avatar
anais_nin
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#13

Post by anais_nin »

Napolean Bonaparte svojoj buducoj Josephine

Paris, December 1795

I wake filled with thoughts of you. Your portrait and the intoxicating evening which we spent yesterday have left my senses in turmoil. Sweet, incomparable Josephine, what a strange effect you have on my heart! Are you angry? Do I see you looking sad? Are you worried?... My soul aches with sorrow, and there can be no rest for you lover; but is there still more in store for me when, yielding to the profound feelings which overwhelm me, I draw from your lips, from your heart a love which consumes me with fire? Ah! it was last night that I fully realized how false an image of you your portrait gives!

You are leaving at noon; I shall see you in three hours.

Until then, mio dolce amor, a thousand kisses; but give me none in return, for they set my blood on fire.
User avatar
Tesssa
Posts: 3753
Joined: 29/11/2006 15:33
Location: nja nja :)
Contact:

#14

Post by Tesssa »

Evo i Jack Londona (sedam dana prije nego sto ce se uhvatiti rezije Bijelog ocnjaka :lol: :D )

Dear Anna:

Did I say that the human might be filed in categories? Well, and if I did, let me qualify -- not all humans. You elude me. I cannot place you, cannot grasp you. I may boast that of nine out of ten, under given circumstances, I can forecast their action; that of nine out of ten, by their word or action, I may feel the pulse of their hearts. But of the tenth I despair. It is beyond me. You are that tenth.

Were ever two souls, with dumb lips, more incongruously matched! We may feel in common -- surely, we oftimes do -- and when we do not feel in common, yet do we understand; and yet we have no common tongue. Spoken words do not come to us. We are unintelligible. God must laugh at the mummery.

The one gleam of sanity through it all is that we are both large temperamentally, large enough to often understand. True, we often understand but in vague glimmering ways, by dim perceptions, like ghosts, which, while we doubt, haunt us with their truth. And still, I, for one, dare not believe; for you are that tenth which I may not forecast.

Am I unintelligible now? I do not know. I imagine so. I cannot find the common tongue.

Large temperamentally -- that is it. It is the one thing that brings us at all in touch. We have, flashed through us, you and I, each a bit of universal, and so we draw together. And yet we are so different.

I smile at you when you grow enthusiastic? It is a forgivable smile -- nay, almost an envious smile. I have lived twenty-five years of repression. I learned not to be enthusiastic. It is a hard lesson to forget. I begin to forget, but it is so little. At the best, before I die, I cannot hope to forget all or most. I can exult, now that I am learning, in little things, in other things; but of my things, and secret things doubly mine, I cannot, I cannot. Do I make myself intelligible? Do you hear my voice? I fear not. There are poseurs. I am the most successful of them all.

Jack
User avatar
anais_nin
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#15

Post by anais_nin »

disclaimer :oops: : nisam ja pisala, Tita mi, iako se spominje Henry Miller :D

Dok ova noć lagano tone u beskraj, a kazaljka na satu spokojno odbrojava vrijeme, pokušavam tu, na drugom kraju svijeta, da budem sretna što znam da postojiš, stvarno postojiš, ali si jako, jako daleko.

Uvijek se nasmijem kad se sjetim kako si mi pričao da ćeš, dok mi budeš pisao pisma tipkajući po računarskoj tastaturi, sam sebi ličiti na savremenog Henri Milera, koji je i u po-odmaklim 80-tim, s šarmom starog pokvarenjaka, pisao onako nježna i strasna pisma svojoj neprežaljenoj, velikoj ljubavi, prelijepoj glumici Brendi Venus. (Tada još Tom Henks i Meg Rajan nisu razmenjivali elektronsku poštu i nije postojao izraz "virtuelna stvarnost". Meni i danas to "virtual reality" tako hladno i milenijumski zvuči, ako mu ne dodaš malo čežnjive prašine, malo sjetne tuge, beskrajnih plavičastih snova i kapljice nježnog bola. A njih je u našoj stvarnosti i više nego dosta.)

Uvijek si nas poredio sa velikima, iako sam ti stalno govorila da je naša priča sićušna i da za nju nema mesta u svjetskoj književnosti, već je njena veličina u atomskoj snazi one prozirne suze, koja večno svetluca u oku i stalno se čini da će pobeći. A neće, znaš da neće.

Kad bi bar bio malo bliže i ova bi noć manje bolela. Ali neka mili moj - kao što sve prođe - i ovo će proći, i vidjećeš - bićemo opet zajedno i biće lijepo kao prije.

Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu ko trošne lađe i raspuknu kao baloni od sapunice... Polako, jedan po jedan... Ako se to i desi - valjda tad shvatiš da to i nisu ni bili pravi snovi, da je to samo bila iluzija sna, samo dodir magličaste žudnje.

Znaj mili moj - nema te crne sile zla koja bi mogla da se javi, pa da prestanem da te sanjam, da te želim, da ti pišem, da te iščekujem, da sa tobom čavrljam, da te slušam kako simpatično vrtiš svoj akcenat, da te izluđujem svojim bubicama, da te čekam da mi pričaš o ljubavi, o "muškim vrlinama" i pogledima na svijet, da mi "otvaraš oči", da mi nježno šapućeš i da me voliš...

Nema te stvari koja bi mogla da baci u sjenu sve ono lijepo što smo jedno drugome rekli, kroz šta smo prošli, što smo doživjeli...

Ne boj se zlato moje - ne mogu nemiri ono što može spokoj.
Ne pogađa sreća - koliko boli tuga.
Nije sutra ni crnije, ni bjelje - nego što je bilo svako juče....
Uvek je nekako. I uvek se može... I dalje se mora.

Potpuno razumem svaki tvoj oprez. Svaku tvoju stanku. Svaki tvoj strah. Svaku tvoju ranu. Svaku tvoju bol. Svaku tvoju nesreću i svaku tvoju tugu.

Svi mi imamo pravo na neke svoje tišine. Na neke svoje neiscjeljene rane, na neke svoje patnje i na neki svoj tihi i nijemi mir.

Postoje neke stvari o kojima se ćuti. O kojima se ne priča nikom.
I neke o kojima se priča.
I neke o kojima se priča samo prijateljima.

Znaš, duboko sam uverena da je i tvoja i moja čitava nesreća u tome što smo se rodili na pogrešnim mjestima. Da smo kojim slučajem svijet ugledali na drugoj strani svemira sve bi bilo drugačije. Sve ovozemaljske patnje bi nam bile daleke i svi problemi nepoznati i tuđi.

Da smo se rodili na srećnijem mjestu, u srećnijoj zemlji, u srećnije vrijeme...

Na to ne možemo uticati niti se to da promijeniti.
Možemo jedino da se iz sveg srca trudimo da pronađemo one naizgled male i beznačajne sitnice koje boje život nežnim tonovima i uz koje će nam možda biti ljepše i lakše da preživimo ovo malo što nam je još ostalo da odživimo....
Vjeruj mi - tako mora..

Znaš, svi smo mi iz neke ljubavi rođeni. I tako je počelo.
Dat nam je ovaj život na poklon, kao listić za tombolu.
Možemo puno dobiti, ali ne moramo.
Možemo sve izgubiti, ali ne moramo.

Sreća uvijek ima dve strane - sjaj i tugu.
Nikada još nisam srela nekog ko je nenormalno bogat i bezgranično srećan....
Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako velike radosti...
Vidiš - Bog se uvek potrudi da stvori ravnotežu.
Poslije velikih radosti obično dolaze velike tuge....
I obrnuto - posle velikih, olovnih kiša - pojavi se sunce....

Ponekad mi se čini da je car Radovan duboko negde zakopao svoje blago i da ga niko ovozemaljski ne može pronaći.. Ali nije, veruj da nije. To blago je u nama i niko nam ga nikada neće začarati. Zato što je u srcu - a taj put nije za svakog prohodan..

Znaš, kad god ti pričam o sreći - osjetim se pomalo nesrećnom. Valjda shvatim da je sreća o kojoj sanjam tako nedostižna.... I to me raznježi....

Ako ti stalno misliš o nesrećama, patnjama i bolovima, o stvarima koje peku i guše, o nemirima koji te muče, o stradanjima i ranama......one ne mogu nestati, zacijeliti se i proći... Ne mogu, vjeruj.

One se hrane i rastu kad im pridaješ značaj. One te tada još više obuzimaju. One se šire. One bujaju. I bivaju još gore nego što su inače. I još veće. I još više peku.... I žele da te dotuku... I uspjeće im - samo ako im dozvoliš. Ako im se predaš. Ako ih ne obuzdaš.

Svako ima nekog koga voli.
Ja imam tebe. I ti imaš mene.
Zar to, za početak, nije dovoljno da kreneš dalje?

Svako ima nekog koga nema.... I koga žali. I bez koga mu je teško.
I koga ne može niko i ništa vratiti. I bez koga se život ponekad učini težak. I siv. I nemoguć. I uzaludan...
Ali ni to se ne da izmjeniti...

Mi moramo ići dalje.
Svaki dan odživjeti kao da je posljednji.
I praštati.

Kažu da je Bog svakom dao da ponese onoliko koliko može....

Ne zaboravi ljubavi moja - uvjek postoji neko ko te čeka na kraju puta. Na kraju dana, na kraju svega. Uvjek...
Uvjek postoji neko ko te voli baš takvog kakav jesi, ko te baš takvog prima, kome si baš takav drag... Uvjek postoji neko ko te želi saslušati, ko samo čeka da nešto kažeš...

Ja znam da si ti jedna velika i čista duša. I znam da me voliš.. I znaš da te volim..

I znam da ovu samoću i daljinu moramo izdržati.
Znam da ćemo uspjeti. Ja te vidim, u snove ti dođem i gledam šta sanjaš..

Vidjećeš, činiće ti se jednog dana - sve ovo što je danas tako surovo, stvarno i bolno - biće jednom tako daleko i nemoguće, da nećeš povjerovati da smo kroz sve to prošli i da si sve to proživjeo. Svi mi živimo u nekim hodnicima vremena.

Često nam se čini - lavirint nema kraja.
Vidjećeš mili, i ovo će proći.....

Volim tvoje varljive godine, tvoje razbarušene misli, tvoja pomješana osećanja, tvoje nježne riječi, tvoja brižna i čežnjiva pisma kad me dugo nema....

Volim tvoje izgubljene snove, tvoje ispreturane emocije, pomalo stidljive ljubavne izjave, zauvek potrošene nemirne godine, pokidane iluzije.... Tebe cijelog, takvog kakav jesi, kakav si stvoren, kakvog te znam....

I sad vidiš, dok ispijaš prvu jutarnju kafu čitajući ovaj mail - u ovoj dalekoj noći, poput one tako davne i obične "proste vojvođanske zime" - tu sam, sa tobom, i tako snažno mislim na nas. Nema te sile koja mi te može ukrasti iz srca.. Ni provalije vremena i prostora koja vječno može da nas dijeli.

Znaš ljubavi, otkad si otišao na mom nebu više nema zvijezda.
Jesi li čuo za one crne rupe u svemiru koje astronomima predstavljaju vječitu zagonetku? Ima to sa tobom neke veze i ima zbilja nešto u tome. :)

Eee, zlato moje - čini mi se noćas - umrijeću od sjećanja.
A voljela bih sa tobom vječnost da podijelim. Možda čak i više od toga: malo parčence raja. Da odmorim malo dušu.

(Kad god mi u inbox-u piše "You´ve got mail." - učini mi se da mi se sam Henri Miler mangupski smješka i da mi vragolasto namiguje.
Možda je to od suza, od vremenske razlike ili kosmičke prašine. Ili od ko zna čega sve ne?)

Znaš, shvatila sam to odavno: ti nisi sa ovog svijeta - pripadaš zvijezdama s one strane svemira i sav si od svijetlosti stvoren.

Želim ti dobro jutro, ljubavi moja nježna...
I šaljem poljubac za sreću, za dobar i lijep dan.....
Svaki novi dan....
User avatar
anais_nin
Posts: 21856
Joined: 06/07/2005 09:35
Location: Mostar u srcu, guza u Torontu

#16

Post by anais_nin »

:D

http://www.sarajevo-x.com/clanak/080211054

Objavljeno 11.02.2008. u 12:57
Kako napisati ljubavno pismo?

Internet stranica Huffington.com vam donosi savjete kako napisati pismo voljenoj osobi za dan zaljubljenih. Budite hrabri i izvadite papir i olovku, te se prepustite svojim osjećajima.

Korak 1: Izvadite iz ladice papir i olovku. Sama činjenica da ćete ručno napisati ljubavno pismo, izdvaja vas iz mase momaka koji će poslati elektronske čestitke ili sms poruke. Ručno pisanje pisma je naizgled mali znak pažnje, ali znak pažnje koji puno znači. Pismo će se isticati i biti cijenjeno puno duže nego poklon koji ide uz njega.

Cvijeće, iako lijep poklon, će se osušiti, a skupa večera, iako divna, će se završiti. Cvijeće i večera su dobre ideje za romantični izlazak za Valentinovo, ali pismo je nešto posebno. Pismo je mala osjećajna sličica vaše ljubavi i veze u tom trenutku, te će učiniti da se smiješite nakon što prođu godine.

Korak 2: Šta napisati? Dobra vijest je da ljubavno pismo nikada ne može biti “preslatko“. Ljudima nikada ne dosadi da slušaju kako vi mislite da su privlačni, pametni i duhoviti, te koliko volite tu osobu. Jedan od načina kako da započnete ljubavno pismo je da zapisujete koji su vaši osjećaji prema toj osobi u vidu toka misli.
Ne brinite se o strukturi rečenice i gramatici, niti bilo čemu drugom sličnom dok pišete pismo. Napišite sve što vam je u srcu tog trenutka, ostavite pismo na stolu i prošetajte. Vratite se pismu i uredite ga. I dalje se nemojte brinuti o greškama, pobrinite se da bude kontinuirani izljev osjećaja te da vaše rečenice budu završene. Čak i ako napišete pismo na salveti i svaka druga riječ je pogrešno napisana, vaša ljubav će i dalje cijeniti vaš trud.

Drugi način pisanja ljubavnog pisma jeste da napravite listu. Izlistajte sve osobine za koje mislite da su divne kod osobe koju volite.

1. Pažljiva – uvijek stavlja mene na prvo mjesto

2. Posvećena – ima puno ciljeva u životu i radi na tome da ih dosegne

3. Prelijepa – izgleda dobro čak i kad ustane iz kreveta

4. Talentirana – gola svira harmoniku

Sada stvorite rečenice oko pridjeva koje ste stavili na listu.

Korak 3: Sada slijedi zabavni dio, dostava pisma. Ako možete svratiti do cvjećara, pošaljite pismo zajedno sa cvijećem. Ako se probudite i morate izaći vani prije svoje voljene, ostavite pismo na jastuku ili noćnom ormariću, to će biti divan početak dana za nju. Druga opcija je da odete do restorana ranije i ostavite pismo da čeka na tanjuru vaše voljene osobe. Ako se osjećate posebno hrabrim, možete pročitati svoje pismo naglas poslije večere. Mogućnosti su beskonačne. Budite kreativni.


P.S. zaboravili su bitnu stavku :oops: zatim pismo postirati na forumu sa-x :D
Post Reply