No Country For Old Men
Svakome je poznat Godardov citat o pistolju i djevojkama kao glavnim elementima za uspjesan film. On se time poziva na uzore tipa: Hawks, Welles i Hitchcock - nositelje noir zanra. Coen braca se drze istog principa, dobro, u njihovim filmovima je zamjenjena djevojka sa koferom punim love, ali da prate iste uzore kao Godard stoji bez sumnje.
Sa tehnicke strane, No Country je jako disciplinovan film, od pocetka dominira forma (na divan skolski nacin): precizna kompozicja kadrova, klasicna montaza.
Izbor lokacija (ah, kako mi je samo poznata ta sredina), scenografija, fotografija, glumacka postava: sve za peticu.
Kad je prica u pitanju, stvari izgledaju drugacije. No Country i Fargo imaju vise zajednickog nego sto se na prvi pogled cini. Samo sto paralelne price protagonista ovdje djeluju nedovrsenim, na kraju svaka odluta svojim putem. Sto u jednu ruku nije velika mana, u drugu ruku ipak govori u prilog prevelikoj ovisnonsti o mccartijevom romanu, posebno u drugoj polovici filma. Film zavrsava bez vrhunca.
Uprkos grotesknom nasliju, jedino u filmovima brace Coen nastavlja da zivi onaj ludi duh iz Langovog filma M. Priznajem, takva vrsta fatalistickog humora je svojstvena nasem nac. karakteru, sigurno i to igra ulogu.
I am Not There
Mastovit i razigran film (mnogi ce ovo protumaciti kao manu, i donekle sa pravom) Film ne prati kronologiju Dylnavog zivota, vec neke od kljucnih faza kroz zivote razlicitih protagonista vracajuci se cesto na temu politickog angazmana umjetnika. Sa takvom pozadinom, ovo je prica o jednoj turbulentnoj epohi amer. istorije koliko i o samom Dylanu. Kao da reditelj hoce reci: da nije bilo ovog Dylana na njegovom mjestu bi se nasao drugi Dylan. Takve su bile okolnosti, i ovo je lekcija da ikone pop-kulture ne izrastaju organski. Od glumaca, Cate Blanchett i Heath Ledger dominiraju, sigurno zbog kljucnih momenata u Dylanovoj karijeri sto njih dvoje olicituju. Ed Lachman za kamerom, par brilijantnih kadrova, vecina je prosjek, montaza je kaoticna za moj ukus, imam osjecaj da se tu previse ulizuje za oskara.
U svakom slucaju oba filma zasluzuju po jos jedno gledanje. I naravno, moje veliko nadanje da ce P.T. Anderson sa svojim novim filmom nadmasiti ova dva. Just joking.
