jeste li to dozivjeli i kako ste se nosili s tim..
ovako,ja sam osoba koja vjeruje u tri stvari bez kojih ljubav ne moze opstati a to su povjerenje,razumjevanje,postivanje,i to se u mojoj vezi s moje strane podrazumjeva.eh,problem je decko s kojim sam bila,koji me svako malo nekim postupkom ili izjavama shokirao..npr. pratio mi svaki moj korak,sumnjao u sve,od nicega pravio problem,dramatizirao,optuzivao,(a ja da ni nemam pojma o cemu on prica)zatim mi je "provaljivao" u moj mail,redovno gledao u moj mob,dok ja zaista nista ne krijem,niti imam sto kriti,niti radim ista lose iza njegovih ledja.on cak nije imao ni mrvice bilo kakvog razloga da bi sumnjao u moju vjernost.izludio me covjek.osjecala sam se kao janje u ocima vuka.nisam mogla vise opusteno niti pricati sa njim,jer mi svaku rijec studirao i trazio dlaku u jajetu.kad bi me nazovao,prvo sto kaze je,kao iz topa:GDJE SI?! ne daj boze da sam u stresu,da trcim na tramvaj,radim,ne mogu se javit,il ne cujem mob,naljuti se i svadja cijeli dan.zasto se ja njemu ne javim?kad bi mu lijepo rekla zasto,on bi se posprdno nasmijao,kao ismijava,ne vjeruje mi.pocela sam se vec bojati da me mozda nije nazvao a ja nisam cula.uzas. i mislim se,sto ce meni taj stres.ostavila sam ga.
i.. evo vec treci mjesec bez njega,redovno mi pise poruke,mailove,da me voli i da ne moze bez mene.volim i ja njega,ali se bojim,kako cu zivjet s njim?kako je moguce bit tako bolesno ljubomoran bez ikakvog razloga? ili je on poremecen? znam samo da to nije normalno. 
Ali po nepisanom pravilu,vecina djevojaka ostaje (sve do jednog momenta kad to preraste u horor) s takvim momcima duze vrijeme,pokusavajuci da pokazu,dokazu itd. da razlog za ljubomoru ne postoji. Nedavno sam bila u drustvu jedne sredovjecne zene koja je duugooo godina u braku,i njen muz jos uvijek pravi drame ako se ne javi odmah na telefon,cim se zvono zacuje 
Naravno sad je kasno da ista mijenja,i sama je svjesna toga.
