anais_nin wrote:hananaho, predivno....uzivaj maksimalno, jer samo rijetki uspiju na vrijeme prepoznati ljepotu takvog necegahananah wrote:Da li vam se ikad desilo da upoznate nekoga i da ga odmah volite, odnosno da znate da ga vec dugo volite. (ne ljubav na prvi pogled nego nesto mnogo dublje). I onda jednostavno otkrivate da je taj neko ona/onaj koga znate odavno, da vam vise sasvim normalno postane da volite iste stvari, da ste jako slicni, skoro isti, da jako cesto nije potrebno ni da pricate nego je komunikacija mislima dovoljna, da se u zagrljaju te osobe osjecate kao da vam je tu mjesto, kao da je ta osoba i njeno tijelo oduvijek dio vas i sasvim je prirodno da ste se ponovno sreli?
To mi se desilo prije pola godine i jos ne gubi svoju car, i svakim danom sam sve vise i vise sigurna da ga poznajem i volim jos iz proslog zivota
Slicna iskustva mozda?
ma ja vjerujem u kontinuirano postojanje dusa nevezano za tijelo....tako da vjerujem u to sto pises, ne samo u kontekstu romanticne ljubavi, nego i u kontekstu nekih drugih bitnijih ljudi u nasim zivotima....medjusobno "prepoznavanje" prijatelja itd itd....naravno da je to nesto sasvim drugo kad su u pitanju musko-zenski odnosi....
i u vecini slucajeva, djeluje tako nestvarno, da vecina odbija da to komentarise sa ljudima van okvira tog odnosa, "da im se ne bi smijali"
....slicni se nanjuse...a to o cemu hananah govori sam osjeti jednom ....trebate ba pogledat film prije sumraka...ima jedna super recenica koja kaze nesto kao kade si mlad mislis da ces srest vise srodnih dusa..a onda kad dodjes u odredjene godine skontas da nije bas tako 
hananah respect za post i temu
) ... ma, znala sam tog covjeka koji je stajao ispred mene a, da ga nikad ranije nisam ni poznavala niti ikada vidjela...Sve sto je receno bilo je spontano i kao nadovezivanje misli koje smo djelili...U njegovom zagrljaju, sa glavom polozenom na njegovim grudima rijeci nisu bile potrebne da bih osjetila bliskost i smiraj dusa koje su se sjedinile i obitavale poput jedne... Zatim uzdah koji se nesvijesno otme iz grudi dok mirno lezite jedno pored drugoga i onaj osjecaj da si nakon tako dugog putovanja koje se zove zivot konacno dosao tamo gdje oduvijek pripadas... a, da pri tom nisi umro i otisao na drugi svijet