Ljubav...i...Vjera....

szapy · Post by **szapy** » 21/05/2008 00:48

cao svima!
prije nego sto procitate moram se izvinjavati zbog greske...jer bosansku gramatiku nije lako nauciti i naucio samo prije 3 godine.
prvo bi rekao nesto o meni. ja sam stranac nisam ni iz ex-yu ali zivim vec godinama tacno 7 godina u sarajevu. imam 22 god. (jos sam mlad) ali, oduvijek sam stavio sebe neke kriterije u vezi ljubavi. ja sam uvijek mislio da se ja necu nikad zaljubiti...ali, sto je desilo prije mjesec dana. ovo sam ja cekao godinama, i nisam mogao pomisliti da mogu nekoga voljeti al sad se tako osjecam. jer ovako nikad se nisam osjetio prije prema nekoga. i to meni cini da je to...to...
situacija je sljedeca: moja cura dolazi iz ovog prostora, do prije mjesec dana mi smo se samo gledali i pricali kao prijatelji. kad je ona raskinula sa momkom, mi smo poceli hodati. ovo bilo od jednom ni ona ni ja nismo ovo planirali. ali neobicno se dobro slazemo i pricamo i smijemo itd. ona ne voli stvari koji nisu planirani a i ovo nije bilo tako. nama je dobro...samo...i ovo je glavna tema... ona muslimanka a ja "katolik"...
ovo predstavlja veliki problem za nju...jer kako ona rekla njena porodica nikad ne bi ovo prebolila...
kod njih je tradicija na prvom mjestu...problem je isto moje ime...jer se prezivam kao taj mali biser na obali CG...bez sv.
al to nije tolikiji kao moja "vjera"...ja odrastao u normalnoj porodici niko nije bio vjernik niko nije isao na misu...moja porodica je liberalna i nikad me nisu tjerali da budem nesto sto mozda i ne zelim...ja sam izabrao svoju vjeru kad sam imao 18. nisam slavio sve praznike...nisam otisao svaki put na misu, sto sam tamo cuo razumio kako sam ja to i zelio razumjeti...jednostavno bio sam otvoren jer sam to naucio skroz vrijeme i od ljude.
a sada meni ovo predstavlja veliki problem jer iako ona zna -jer sam ovo njoj ispricao- da nikad nisam bio pravi vjernik i da vjerujem u teoriju "big-bang"-a, znaci da sam vise materijalist nego vjernik, nju to na neki nacin smeta. jer nju utjecaju ljude iz porodice a ne samo roditelji nego i prijatelji...i da me ljudi ne bi prihvatili tako lako...ili nikako...
do sada je nasa veza tajna nikome ne govorimo jer smo zbunjeni i jer ona plasi od toga, kakav bi bio ishod.
ja svaki dan razmisljam o ovome ali nemogu da skontam sta bi mogao uraditi...
ona meni puno znaci...mislim da sam za ovo cekao toliko vrijeme....i ucino bi neke stvari samo zbog nje...samo da ona bude sretna...jer zasluzuje...
molim vas da odgovorite ozbiljno...da kazete svoje misle ili slicne situacije i kako ste to rijesili...
hvala

d2 · Post by d2 » 21/05/2008 01:05

zao mi je sto cu ti dati ovaj odgovor

moja bivsa je bila iz crne gore, ja sam iz sarajeva (dakle situacija kao tvoja)
ona je muslimanka, ja sam mijesan, matematicki se vodim kao katolik izmedju ostalog jer mi je takvo ime i prezime iako se osjecam kao bosanac i hercegovac ponajvise, moji nisu religiozni, odgajan sam u duhu bratstva i jedinstva, da gledam ko je kakav covjek a ne kako se ko zove

ako to nesto govori bio sam cijeli rat ovdje (govorim ti ovo jer ces i ti sebe preispitivati sve od pocetka svog zivota), nisam bio prvoborac jer kao ni vecina ljudi ovog grada nisam ni slutio sta se sprema, ali sam bio dobrovoljac, sam se prijavio 15.5.1992 u ARBIH, proveo 4 godine u ARBIH, mnogi nisu toliko... Mogao razugliti 100 puta iz Sarajeva, nisam nikad jer nisam zelio da ostavim svoj grad, svoje uspomene, prijatelje, porodicu, svoju zemlju.

Ona i ja smo proveli 6 godina zajedno, vrlo malo puta smo se posvadjali, jako dobro smo se slagali i pogodi ... Njeni nikada nisu saznali za mene jer nisu smjeli saznati, izmedju mene i roditelja, ona je odabrala roditelje jer je tako odgojena (ovo procitaj ponovo)... Dzaba sam ja govorio halo ljudi ja bosna, ja odavde, ja vrijedan, ja dobar, dzaba ja govorio ima ljudi koji su muslimani a imaju moje prezime, dzaba ja govorio ja sam mijesan, ja sam 25% musliman, dzaba ja govorio ja idem na bajram kod familije, dzaba ja govorio nije mi bitno ba, neka se djeca zove kako god oni zele, neka idu na vjeronauk koji god oni zele... Dzaba sam ja sve to govorio...

Po mom misljenju - ruzno je reci ali vi gubite vrijeme, volio bih da grijesim.

Naravno ljubav je ljubav i moje iskustvo ti nece nista znaciti i ne treba ti znaciti jer se volite, jer ste sretni jedno s drugim i jer ces se ti nadati dok ste god zajedno da ces ti postati bitniji od toga o cemu pricas. Neces. Nikad. A sad se vrati na onaj dio za koji sam ti napisao da procitas ponovo.

Kazem jos jednom volio bih da se varam i da ljubav pobjedi, moje je iskustvo bilo suprotno. Mozda ce vama uspjeti.

Sretno

fishtrija · Post by **fishtrija** » 21/05/2008 01:09

Iskreno - ti si mlad i to nije 'to', kako ti misliš. Biće toga još. A kada već u startu imaš jedan tako golem problem u vezi za koju misliš da je idealna (a golem je problem, vjeruj, u ovoj sredini), onda ti je bolje da ne znaš šta te sve vjerovatno čeka poslije. Volio bih da ti mogu reći da forsiraš ljubav bez obzira na prepreke, ali to nije realno. Batali to, biće ti lakše poslije. Izvini ako sam predirektan, biće ih koji misle i drugačije, ali...

szapy · Post by **szapy** » 21/05/2008 01:18

hvala...bez obzira sta ste pisali ja to prihvacam...ovo sam i zelio da cujem na neki nacin....ocekivao sam ovo...a sta npr d2 kaze....moja situacija je 99% identicna....kao da sam to ja napisao...
moja cura zeli kraj poslje juna kad svi idemo na raspust a zeli to zbog iste te razologe kao sto si ti napisao ona rekla...(biram izmedju tebe i ostalih...)...a i ja to dobro znam...da nece ovo trajati dugo...al ja zelim drugaciji...

d2 · Post by d2 » 21/05/2008 01:25

Moja tadasnja djevojka je krenula samnom samo zato sto sam joj toliko dosadjivao svojim slepanjem (jako mi se svidjala i stvarno nisam zalio ni truda ni vremena, trebao mi je 6 mjeseci...) da je vidjela da nema drugog nacina da me otkaci nego da krene samnom i dokaze mi da nismo jedno za drugo. Kako ti rekoh ostali smo 6 godina zajedno, imali smo raskid na 3 godine iz upravo ovog razloga o kojem govorimo i ti i ja... Proveli mjesec dana jedno bez drugog i skontali da se predobro slazemo da bi se razisli, ponovo nastavili i obecali jedno drugom da cemo sve pokusati da prodjemo tu prepreku i ostanemo zajedno. Nakon druge 3 godine se razisli ponovo iz vec navedenog razloga, nije moglo protiv toga.

I ja sam zelio pokazati da je ljubav jaca od svega ali... Ne ide to tako, ne ovdje, ne sada, ne u mom slucaju.

Ipak ja i dalje ne biram po imenu nego po srcu... Mozda sam zato jos uvijek single.

Pamet u glavu i jako mi je zao ako sam nekome sa foruma razbio iluzije.

njeka · Post by **njeka** » 21/05/2008 01:29

Teška situacija!! Prije nekih 20g i kod mene u kući je bila slična "situacija", sestra mi se udala za momka druge vjere.
Dok su hodali bila je ludnica: starci su branili (više zbog rodbine),druga sestra i ja je pokrivali.Onda je ona rekla da ih voli i cijeni i da će joj biti užasno teško ako to ne prihvate ali da se ona udaje za njega...Ljutili su se,naravno,prijetili da će je se odreći,da su njihova vrata za nju zatvorena...ali su na kraju se pomirili sa tim brakom i sad se još i ljute kad neko sve to pomene jer su vremenom i zavolili zeta!
E sad,kako ćeš ti proći...ne znam,ali mislim da tvoja dijevojka zna šta trebaš učiniti da budete zajedno.Kažeš da bi učinio "neke stvari" da ona bude sretna,pa pitaj je da li bi to bilo dovoljno da te njeni prihvate.A lično mislim da bi i ona isto trebala da uradi "neke stvari" da bi bili zajedno,jer se oboje morate potruditi ako vam je oboma stalo.
Ne treba samo jedno da se žrtvuje da bi veza uspijela i obično tada veza i ne uspije

szapy · Post by **szapy** » 21/05/2008 01:38

d2 wrote:Pamet u glavu i jako mi je zao ako sam nekome sa foruma razbio iluzije.

nisi mi razbio iluzije ja znam da je ova tema bas...al bas teska...al i zao meni da nisam jedini...jer ova tvoja situacija...hmm...ko da ja pricam al fakat...samo sto mi je zao da ja ne vidim da bi mi mogli biti zajedno za 3---ili 6 god. jer to sad ko san...ali ja zelim sada isto sto si ti zelio...da pokazem da je ljubav najaca...i dok smo zejedno i trudit cu koliko mogu da bude ljepo...al sto je grozno da znam da cu biti samo jedan chepter u njen zivot...i ako to ona sad drugaciji misli....al ja ne zelim biti chepter...ja zelim biti ta cijela knjiga...a dok imam "olovku"... ja pisem svoju sudbinu...i dok pisem necu odustati................

d2 · Post by d2 » 21/05/2008 01:42

Nisam mislio samo na tebe gore pod ovim "zao mi je ako sam nekome razbio iluzije", mnogi ljudi nemaju predstavu da je ova situacija jako cesta ovdje danas, mnogi misle da je to stvar proslosti i da se to dogadja negdje drugo...

Plasio sam se da neces odustati... Sretno.

emra_a · Post by **emra_a** » 21/05/2008 01:43

szapy wrote:cao svima!
prije nego sto procitate moram se izvinjavati zbog greske...jer bosansku gramatiku nije lako nauciti i naucio samo prije 3 godine.
prvo bi rekao nesto o meni. ja sam stranac nisam ni iz ex-yu ali zivim vec godinama tacno 7 godina u sarajevu. imam 22 god. (jos sam mlad) ali, oduvijek sam stavio sebe neke kriterije u vezi ljubavi. ja sam uvijek mislio da se ja necu nikad zaljubiti...ali, sto je desilo prije mjesec dana. ovo sam ja cekao godinama, i nisam mogao pomisliti da mogu nekoga voljeti al sad se tako osjecam. jer ovako nikad se nisam osjetio prije prema nekoga. i to meni cini da je to...to...
situacija je sljedeca: moja cura dolazi iz ovog prostora, do prije mjesec dana mi smo se samo gledali i pricali kao prijatelji. kad je ona raskinula sa momkom, mi smo poceli hodati. ovo bilo od jednom ni ona ni ja nismo ovo planirali. ali neobicno se dobro slazemo i pricamo i smijemo itd. ona ne voli stvari koji nisu planirani a i ovo nije bilo tako. nama je dobro...samo...i ovo je glavna tema... ona muslimanka a ja "katolik"...
ovo predstavlja veliki problem za nju...jer kako ona rekla njena porodica nikad ne bi ovo prebolila...
kod njih je tradicija na prvom mjestu...problem je isto moje ime...jer se prezivam kao taj mali biser na obali CG...bez sv.
al to nije tolikiji kao moja "vjera"...ja odrastao u normalnoj porodici niko nije bio vjernik niko nije isao na misu...moja porodica je liberalna i nikad me nisu tjerali da budem nesto sto mozda i ne zelim...ja sam izabrao svoju vjeru kad sam imao 18. nisam slavio sve praznike...nisam otisao svaki put na misu, sto sam tamo cuo razumio kako sam ja to i zelio razumjeti...jednostavno bio sam otvoren jer sam to naucio skroz vrijeme i od ljude.
a sada meni ovo predstavlja veliki problem jer iako ona zna -jer sam ovo njoj ispricao- da nikad nisam bio pravi vjernik i da vjerujem u teoriju "big-bang"-a, znaci da sam vise materijalist nego vjernik, nju to na neki nacin smeta. jer nju utjecaju ljude iz porodice a ne samo roditelji nego i prijatelji...i da me ljudi ne bi prihvatili tako lako...ili nikako...
do sada je nasa veza tajna nikome ne govorimo jer smo zbunjeni i jer ona plasi od toga, kakav bi bio ishod.
ja svaki dan razmisljam o ovome ali nemogu da skontam sta bi mogao uraditi...
ona meni puno znaci...mislim da sam za ovo cekao toliko vrijeme....i ucino bi neke stvari samo zbog nje...samo da ona bude sretna...jer zasluzuje...
molim vas da odgovorite ozbiljno...da kazete svoje misle ili slicne situacije i kako ste to rijesili...
hvala

Cao

zao mi je zbog vase situacije,ali takva je situacija na Balkanu(osim ako si iz mjesane porodice).Jedini izlaz vidim u promjeni vjere,t.j zasto ti nebi promjenio vjeru i presao na islam? ti i onako kazes da ti vjera ne znaci nista...a ta djevojka ti znaci puno,dakle pitaj je da li bi to bilo prihvatljivo za njene? (naravno ako ti to zelis,ako ti je to prihvatljivo)

ja znam za par takvih slucajeva,moja prijateljica,inace Arapkinja, se udala za jednog spanjolca,katolika,koji je presao na islam i nadio sebi ime Hamza,i on iz sale govori ja sam musliman ali onako kao i tvoj brat(misli na njenog brata koji pije,jede svinjetinu i ne praktikuje apsolutno nista)

.

d2 · Post by d2 » 21/05/2008 01:51

Emra, to nije izlaz. Probano je vec.

njeka · Post by **njeka** » 21/05/2008 01:58

Ja nisam nikakav vijernik ali nikad nebi mijenjala ime ni vijeru da me neko prihvati,niti bi dopustila da to neko uradi zbog mene.

anais_nin · Post by **anais_nin** » 21/05/2008 02:43

rijetki su oni kojima se poslozi da sve bude jednostavno u ljubavi

da je tako vjerovatno je ne bismo ovoliko ni cijenili niti joj pridavali ovoliko znacaja...svaka veza i svaka ljubav nailaze na svoje prepreke, neke vece, neke manje....nekima je na zalost vec u startu sve "protiv njih"....ali to ne znaci da su tim osobama sanse za to da jedno drugom budu "cijela knjiga" jednake 0

u ljubavi nikad nema garancija cak i kad na pocetku sve izgleda da je kako treba....voljeti nekog je sposobnost za koju su cesto potrebni hrabrost i volja....ali zaista mislim hrabrost...kad volimo nekog postajemo ranjivi, rizikujemo puno vise, imamo puno vise da izgubimo....a gradjenje bilo cega zajedno, veze, braka, bilo kakvog odnosa je odluka koja se stalno i iznova donosi...odluka da se pruzi razumjevanje, odluka da se ostane zajedno, odluka da budes vjeran(a), odluka da je to osoba zbog koje se vrijedi potruditi, zbog koje ni kompromis nije tezak...postoje ljudi koji i pored sposobnosti da vole nisu u stanju ili nisu u mogucnosti da donosu takve odluke....neki odustanu i prije nego sto bilo sta pocne

a neki ne odustaju ni kad su suoceni i sa najvecim preprekama....

da, ova vrsta diskriminacije i problema nije stvar proslosti....i nema svaka prica sretan kraj....ali ima ih dovoljno koje imaju "sretno trajanje" (@d2 i tebi je vjerujem bilo lijepo tih 6 godina....pa sta ako ona nije bila ta s kojom ces provesti ostatak zivota....imala je svoje mjesto i svoju ulogu u tvom zivotu...podarila ti je 6 godina neceg ocigledno lijepog....bol boli

i cesto zbog bola pomislimo "ma bolje mi je da nisam nikako" ali je li zaista bolje? da mozes sve ponovo da li bi izbrisao sve te uspomene, sve to sto se desilo i odustao odmah u startu? ili ne bi mjenjao nista?

)...

svako od nas najbolje zna koliko moze i sta moze...@szapy ti si ocigledno siguran u ono sto osjecas i spreman si se potruditi...

sta god da ti se sprema barem neces imati nikakvih upitnika i nedoumica "sta bi bilo da sam pokusao, da sam probao, da sam se potrudio"

sta god da se desi znaces da si ti dao sve od sebe....i na kraju krajeva za svaku pricu koja nema kraj "i zivjeli su zajedno (sretno?) do kraja zivota" uvijek se nadje neka koja ima

i samo jos da dodam da ljubav ne zna za godine (osim pred zakonom

)....sada malo ozbiljnije....jedino u cemu hronologija mozda igra neku ulogu je neciji nivo zrelosti tj sanse da neka veza opstane i potraje su cesto vezane sa nivoom zrelosti osoba upletenih u tu istu vezu

a zrelost opet nema veze sa godinama....takodje nigdje ne pise kada bilo kome od nas u zivotu stize TO

ona ljubav koja ce nam promjeniti zivot a nas ostaviti potpuno istim

ne mislim da neko od 22, ili cak 15 voli manje ili je manje sposoban za tu vrstu ljubavi od nekog kome je 30 ili 40

i malena djeca imaju sposobnost da vole...samo zato sto ljubav djeteta prema majci nema seksualnu komponentu ne mjenja cinjenicu da je to ipak ljubav

ove odraslije su malo komplikovanije jer ih mi cinimo takvim...ali nisam pobornik stava "ma mlad(a) si, jos je puno ljubavi pred tobom"...zasto bi bile manje sanse da ce njegova ljubav u 22. godini biti ona za cijeli zivot nego moje u 31.

starosna dob kada sklapamo brakove, pocinjemo zivjeti zajedno, imamo "veze" se pomjerila kao rezultat promjena u modernom drustvu....za mene to nema ama bas nikakve veze sa tim koliko "ozbiljno" shvatam ljubavne izjave neke mlade osobe

autoru teme SRETNO

d2 · Post by d2 » 21/05/2008 02:57

anais_nin wrote:da, ova vrsta diskriminacije i problema nije stvar proslosti....i nema svaka prica sretan kraj....ali ima ih dovoljno koje imaju "sretno trajanje" (@d2 i tebi je vjerujem bilo lijepo tih 6 godina....pa sta ako ona nije bila ta s kojom ces provesti ostatak zivota....imala je svoje mjesto i svoju ulogu u tvom zivotu...podarila ti je 6 godina neceg ocigledno lijepog....bol boli i cesto zbog bola pomislimo "ma bolje mi je da nisam nikako" ali je li zaista bolje? da mozes sve ponovo da li bi izbrisao sve te uspomene, sve to sto se desilo i odustao odmah u startu? ili ne bi mjenjao nista? )...

naravno da je bilo lijepo jer da nije bilo lijepo ne bi bili zajedno 6 godina... naravno da je imala svoje mjesto i svoju ulogu medjutim zivot ipak ne traje vjecno i 6 godina je puno, dovoljno smo oboje bili stari i pametni da nam je to oboma jasno, zato se ne radi ni o kakvom optuzivanju, niko nikoga tu nije prevario ali upravo radi ovih 6 godina ovom momku zelim reci svoje iskustvo ... lijepo je provesti 6 godina u skladnoj vezi medjutim ne zivimo 600 godina da to mozemo tek tako uraditi i otpisati 6 godina na nesto sto ce kasnije ostati lijepa uspomena i nista vise... da se razumijemo to se sve desavalo prije 3-4 godine i lako mi je ovo pisati iz ove perspektive, tada to nije izgledalo tako, kao sto to obicno i bude... tvoje i moje trenutno stanje se razlikuju anais_nin, odatle i razlicito gledamo na vrijeme...

inace jako lijep post, pozz

sapati srca · Post by **sapati srca** » 21/05/2008 08:26

szapy wrote:cao svima!
prije nego sto procitate moram se izvinjavati zbog greske...jer bosansku gramatiku nije lako nauciti i naucio samo prije 3 godine.
prvo bi rekao nesto o meni. ja sam stranac nisam ni iz ex-yu ali zivim vec godinama tacno 7 godina u sarajevu. imam 22 god. (jos sam mlad) ali, oduvijek sam stavio sebe neke kriterije u vezi ljubavi. ja sam uvijek mislio da se ja necu nikad zaljubiti...ali, sto je desilo prije mjesec dana. ovo sam ja cekao godinama, i nisam mogao pomisliti da mogu nekoga voljeti al sad se tako osjecam. jer ovako nikad se nisam osjetio prije prema nekoga. i to meni cini da je to...to...
situacija je sljedeca: moja cura dolazi iz ovog prostora, do prije mjesec dana mi smo se samo gledali i pricali kao prijatelji. kad je ona raskinula sa momkom, mi smo poceli hodati. ovo bilo od jednom ni ona ni ja nismo ovo planirali. ali neobicno se dobro slazemo i pricamo i smijemo itd. ona ne voli stvari koji nisu planirani a i ovo nije bilo tako. nama je dobro...samo...i ovo je glavna tema... ona muslimanka a ja "katolik"...
ovo predstavlja veliki problem za nju...jer kako ona rekla njena porodica nikad ne bi ovo prebolila...
kod njih je tradicija na prvom mjestu...problem je isto moje ime...jer se prezivam kao taj mali biser na obali CG...bez sv.
al to nije tolikiji kao moja "vjera"...ja odrastao u normalnoj porodici niko nije bio vjernik niko nije isao na misu...moja porodica je liberalna i nikad me nisu tjerali da budem nesto sto mozda i ne zelim...ja sam izabrao svoju vjeru kad sam imao 18. nisam slavio sve praznike...nisam otisao svaki put na misu, sto sam tamo cuo razumio kako sam ja to i zelio razumjeti...jednostavno bio sam otvoren jer sam to naucio skroz vrijeme i od ljude.
a sada meni ovo predstavlja veliki problem jer iako ona zna -jer sam ovo njoj ispricao- da nikad nisam bio pravi vjernik i da vjerujem u teoriju "big-bang"-a, znaci da sam vise materijalist nego vjernik, nju to na neki nacin smeta. jer nju utjecaju ljude iz porodice a ne samo roditelji nego i prijatelji...i da me ljudi ne bi prihvatili tako lako...ili nikako...
do sada je nasa veza tajna nikome ne govorimo jer smo zbunjeni i jer ona plasi od toga, kakav bi bio ishod.
ja svaki dan razmisljam o ovome ali nemogu da skontam sta bi mogao uraditi...
ona meni puno znaci...mislim da sam za ovo cekao toliko vrijeme....i ucino bi neke stvari samo zbog nje...samo da ona bude sretna...jer zasluzuje...
molim vas da odgovorite ozbiljno...da kazete svoje misle ili slicne situacije i kako ste to rijesili...
hvala

Ti si svjestan sitaucije u ovoj zemlji u kojoj je ne tako davno okoncan stravican rat u kome su se ljudi ubijali u ime nacije, u ime vjere...Ubijani su ne sto su bili vjernici, ili ateisti, nego iz razloga sto imenom i prezimenom pripadaju jednoj etnickoj skupini...I dan danas se otkrivaju masovne grobnice s tijelima onih koji su bili krivi samo zato sto su nosili ime i prezime jedne nacije, ime i prezime koje cak nisu ni birali, ime koje im je dato rodenjem...Rat je stao, ali ostalo je isuvise mnogo oziljaka na srcima i dusama ljudi ove drzave...U jednoj Svedskoj koja nije ratovala vise od 200 godina potpuno je svejedno ko kojoj etnickoj i vjerskoj skupini pripada...i tvoja situacija tamo ne bi ni najmanje predstavljala problem, ali ovdje u Bosni kako rekoh jos mnoge rane nisu zacjeljene...I to je osnovno razlog sto njena porodica negoduje i sto bi bila protiv vase veze...Ti si svjestan toga...
Ako je vasa Ljubav toliko jaka, nista vas nece sprijeciti da budete zajedno, da li ovdje u Bosni, ili negdje u nekoj drzavi gdje ovi problemi ne uticu na vas...Koliko god ovo sto pisem bilo tuzno i zalosno, koliko god to bilo anahrono, to predtavlja problem koji samo vi mozete rijesiti, samo vasa zelja jedno za drugim, samo vasa ljubav i htjenje da zivot provedete jedno uz drugo...Nisam pobornik da bilo ko prelazi u ime necega na drugu vjeru, da mijenja svoja uvjerenja koja ga i cine onakvim kakvim jeste...Jer nije prelazak na drugu vjeru dokaz ljubavi, upravo prihvatanje partnera sa svim onim s cime se slazemo i s cime se ne slazemo kazuje o ljubavi, prihvacanje svih njeovih mana i vrlina, njegove proslosti, njega sa svim onim sto je u njemu...Nisu vazne vase godine, jer one nisu, kao sto nisu nicije ono sto odreduje da li cete biti sretni...Niko ovdje ti ne moze dati savjet koji ce poluciti onim zeljenim, da budete zajedno....jer nema savjeta u ljubavi, svakom je drukcija, svakom je najljepsa i najbolnija, svakom je to rubikon koji on mora srcem preci natapajuci se svim onim lijepim i bolnim sto odluke koje u ljubavi cinimo nam donose...Ovo je njen rubikon, njena prepreka, njena odluka i ona je samo moze uciniti i odluciti da li cete ostati zajedno...Jer ona je ta koju ce njeni osudivati, ona je ta na kojoj ce biti teret svega onog sto ce joj odluka da budete zajedno donijeti...Nisam opterecen ovim problemom i ne smatram da je vjera u ljubavi u bilo cemu presudna, jer ako volis nista na svijetu ne moze biti prepreka da se bude s omom ili s onim koga volis...Ljubav su djela, ljubav je mnogo toga sto se konkretno cini djelom za onog drugog, i lijepih i bolnih kompromisa sa zeljom da partneru bude lijepo, da osjeti nasu zelju i spremnost, da osjeti da sve nase bitise i dise za njega...Ja bih to ovako sebi postavio pitanje...Koliko si ti spreman uciniti za nju, i koliko je ona spremna za vas, za vasu ljubav uciniti...Jer bezbroj je slucajeva kao vasih, u kome se kontinenti predu da bi se bilo sa voljenom osobom, u kome se sve ostavlja za ljubav, bezbroj je slucajeva u kojima i godinama jedno drugo ceka...Razgovaraj sa sobom potvoreno i sebi odgovori koliko si spreman ici za njom, koliko si spreman uciniti za nju, a potom, nakon sto iskreno znas dokle su tvoje granice (ako ih ima) pitaj isto i nju, koliko je ona spremna ici za vas, koliko je ona spremna uciniti i uraditi za ono sto osjeca prema tebi...Tada ces znati iskrene odgovore, tada ces znati da li cete zajedno koracati stazom ljubavi dijelici dobro i zlo, dijeleci sve ono sto vam vase odluke donesu... Ne zamjeri na onom uvodu ako pomislis da je grub, ali sam zelio napomenuti cinjenice koje su dio nase svakodnevnice, koje su dio njene svakodnevnice...
U svakom slucaju ako je istinski volis, jedno nemoj uciniti, nemoj odustati, bori se za nju, za vas, bori se za vasu ljubav kao da ti sam zivot od nje ovisi...Neka ti je sretno u tvojoj borbi srca i duse...

ozbiljna · Post by **ozbiljna** » 21/05/2008 09:02

ovo predstavlja veliki problem za nju...jer kako ona rekla njena porodica nikad ne bi ovo prebolila...
kod njih je tradicija na prvom mjestu...problem je isto moje ime..

ma bitno je razderati dvije duse i jos vise njih, da se i tebi i narocito njoj pamet oduzme zbog te tradicije i ocekivanja. sita sam toga, polaganja racuna. mislim da su djeca rodjena neopterecena neuporedivo sretnija i bez kosmara u glavi ali evo ipak sudbina cesto zeli da oni naidju na ove koji jadni jesu i onda sve to tako traje u nedogled.. osjecaj krivice, manje vrijednosti u odnosu na rodbinu i ostale koji se poudase i ozenise muslimanima. a onda kad sva golgota nakon par godina prodje i vi uspijete onda se ne smije spomenuti da je iko ikad bio protiv

sapati srca · Post by **sapati srca** » 21/05/2008 09:21

osjecaj krivice, manje vrijednosti u odnosu na rodbinu i ostale koji se poudase i ozenise muslimanima. a onda kad sva golgota nakon par godina prodje i vi uspijete onda se ne smije spomenuti da je iko ikad bio protiv

Ma nemoj me nasmijavati sa ovom genaralizacijom, pa najvise mješanih brakova upravo prije rata imali su Muslimani...I dan danas...Potpuno je svejdno koja je nacija i vjera u pitanju, jer kod svake je prisutna tradicija, obicaji i vjera...Problem ove vrste nije vezan samo za jednu naciju ili vjeroispovjest, problem nastaje u glavama onih koji na tome insistiraju, bilo da se radi o Islamskoj, Krscanskoj, Hinduskoj, Eskimskoj, Dalaj-Laminoj tradiciji...

ozbiljna · Post by **ozbiljna** » 21/05/2008 09:38

Ma nemoj me nasmijavati sa ovom genaralizacijom, pa najvise mješanih brakova upravo prije rata imali su Muslimani...I dan danas...Potpuno je svejdno koja je nacija i vjera u pitanju, jer kod svake je prisutna tradicija, obicaji i vjera...Problem ove vrste nije vezan samo za jednu naciju ili vjeroispovjest, problem nastaje u glavama onih koji na tome insistiraju, bilo da se radi o Islamskoj, Krscanskoj, Hinduskoj, Eskimskoj, Dalaj-Laminoj tradiciji...

kao ovo sve ja ne znam

u konkretnom slucaju govori se o muslimanima u kombinaciji sa drugima, tj. muslimankama, gluho bilo.

cheguevara_k1 · Post by **cheguevara_k1** » 21/05/2008 09:44

Kao prvo :

- LJUBAV je bezuslovna ( kao i kapitulacija u ratu )
- u LJUBAVI je sve dozvoljeno
- u LJUBAVI nema pravila ( isto kao ni u ratu, a ni u tai boxu )
- LJUBAV ne poznaje ni vjeru ni naciju ( kao socijalizam )

Prema tome, ako je njoj "nepremostiva" prepreka to sto se ti zoves kako se zoves ( iako se ona vadi na roditelje ) sta bi se tek desilo da naidje neki "veci problem" ? Moje licno misljenje je da tu nema ljubavi.

Ovo ti govorim iz licnog iskustva, ja koji sam bio u 2 ( da, dva ) braka sa muslimankama ( i ja sam musliman ), a sad sam u trecem braku sa katolkinjom. I rekao sam roditeljima,a i rodbini, koji su trazili da biram, da biram NJU. I nisam se pokajao. Ne znam da li su i njoj isto pitanje postavljali, ali znam da bi odgovor bio isti kao moj.

szapy · Post by **szapy** » 21/05/2008 09:46

hvala...hvala puno sto ste bili iskreni i da ste meni rekli ovi stvari....vjerujte ja -i ako nismo dugo zajedno- toliko razmisljao o ovome sta de uradim al uvijek sam mislio nastaviti....tjeram se da ovo bude realno na kraju da bi ovo mogao svakome reci jer i hocu svakome....ja sam razmisljao puno isto kako bibija pise...da "BOG prasta..." a to ne pise samo u bibliji jer ako je BOG jedan jedini...najveci itd. on/a prasta...znaci nije u tome problem...nego problem je i ako on/a prasta...ljudi ne...znaci one ne prastaju...
kao konkluzija...mislim da vrijeme cini cudo...a u ovoj situaciji...treba da prode vrjeme...to je najbolji ljek...

vjesticanametli · Post by **vjesticanametli** » 21/05/2008 09:50

ako te voli izabrace tebe bez obzira na ispiranje mozga od strane okoline. ako ne bice jos cura drug ali nemoj da ti pada na pamet da mjenjas ime i vjeru da bi te njeni prihvatili jer ni to nije nikakav garant da ce ti biti dobro

pokusaj svakako sa tom djevojkom ali ne daj da te iko gazi

*mima* · Post by ***mima*** » 21/05/2008 09:51

I ljudi prastaju, ali tesko zaboravljaju. I ja mislim da nema buducnosti izmedju vas dvoje, jer ste jako mladi imate roditelje i tesko se je sa tim borit......cijeli zivot bi imali neke prepreke. Dragi mladicu...tek su ti 22 god.......lijepo je biti zaljubljen....ali zivi zivot....udisi punim plucima.....jos ces se ti mnogo puta zaljubit.

sapati srca · Post by **sapati srca** » 21/05/2008 09:54

ozbiljna wrote:
Ma nemoj me nasmijavati sa ovom genaralizacijom, pa najvise mješanih brakova upravo prije rata imali su Muslimani...I dan danas...Potpuno je svejdno koja je nacija i vjera u pitanju, jer kod svake je prisutna tradicija, obicaji i vjera...Problem ove vrste nije vezan samo za jednu naciju ili vjeroispovjest, problem nastaje u glavama onih koji na tome insistiraju, bilo da se radi o Islamskoj, Krscanskoj, Hinduskoj, Eskimskoj, Dalaj-Laminoj tradiciji...
kao ovo sve ja ne znam u konkretnom slucaju govori se o muslimanima u kombinaciji sa drugima, tj. muslimankama, gluho bilo.

Pa konkretan slucaj je konkretan slucaj, bilo da je milion mijesanih brakova muslimana i drugih, svaki je prica za sebe, lijepa i drukcija, ali ne treba je bojiti bojama generalizacije...Nisam rekao da ne znas, ali i podatak o najvecem broju mijeanih brakova kod Muslimana, valjda govori u prilog otvorenosti takvoj vrsti brakova, a ne zatvorenosti...U svakom slucaju, odluka je zaista samo njihova i nikakvi drugi primjeri ( u kojima je neko lose ili dobro prosao, bez naglaska na vjeru i naciju) sigurno nece uciniti da se oni zbog toga odluce...Odlucice snaga i jacina njihove ljubavi i spremnost ne samo da prevazidu ovu prepreku, nego i bezbroj drugih koji ce im zivot nositi...Koliko su oni u tome spremni pitanja su na koji samo oni jedno drugome mogu dati odgovore...Muslimani u kombinaciji s drugima mogu se navesti i primjeri gdje drugi insistiraju na tradiciji, ali i to su primjeri, bez da se trebaju i drugi generalisati...I zasto gluho bilo? Nek je njima sretno i neka im sve bude lijepo i potaman u svemu njihovom.
Tebi pozdrav i ne zamjeri na reagovanju:-D

sapati srca · Post by **sapati srca** » 21/05/2008 09:55

cheguevara_k1 wrote:Kao prvo :

- LJUBAV je bezuslovna ( kao i kapitulacija u ratu )
- u LJUBAVI je sve dozvoljeno
- u LJUBAVI nema pravila ( isto kao ni u ratu, a ni u tai boxu )
- LJUBAV ne poznaje ni vjeru ni naciju ( kao socijalizam )

Prema tome, ako je njoj "nepremostiva" prepreka to sto se ti zoves kako se zoves ( iako se ona vadi na roditelje ) sta bi se tek desilo da naidje neki "veci problem" ? Moje licno misljenje je da tu nema ljubavi.

Ovo ti govorim iz licnog iskustva, ja koji sam bio u 2 ( da, dva ) braka sa muslimankama ( i ja sam musliman ), a sad sam u trecem braku sa katolkinjom. I rekao sam roditeljima,a i rodbini, koji su trazili da biram, da biram NJU. I nisam se pokajao. Ne znam da li su i njoj isto pitanje postavljali, ali znam da bi odgovor bio isti kao moj.

Upravo tako, ako ima ljubavi sve ce te savladati...

black · Post by **black** » 21/05/2008 11:08

hrabro srce · Post by **hrabro srce** » 21/05/2008 11:41

Uvijek mi je to oko roditelja nekako izvikano, ne znam koju riječ upotrijebiti, ...jer sam gotovo sve odluke donosila samostalno, iako poštujem njihovo mišljenje i nisam kabadahija, neka pa, da idem protiv vjetrenjača. Opet ova djevojka ima 22 g. Nikad ne reci nikad,a ja nisam protiv mješanih veza i brakova, srcu se ne može zapovijedati. AKo bi nekog odbila zbog drugačijeg vjerovanja bilo bi to zbog mene same i mog gladanja na stvari, a ne zbog roditelja, jer želim odgajati djecu po svom vjerovanju, nadjenuti im određena imena i prije svega ne želim komplikacije. Dakle, opet j e tu bitno razgraničiti želje i stvarnost i ne komplikovati.

Ljubav...i...Vjera....

#1 Ljubav...i...Vjera....

#2 Re: Ljubav...i...Vjera....

#3 Re: Ljubav...i...Vjera....

#4 Re: Ljubav...i...Vjera....

#5 Re: Ljubav...i...Vjera....

#6 Re: Ljubav...i...Vjera....

#7 Re: Ljubav...i...Vjera....

#8 Re: Ljubav...i...Vjera....

#9 Re: Ljubav...i...Vjera....

#10 Re: Ljubav...i...Vjera....

#11 Re: Ljubav...i...Vjera....

#12 Re: Ljubav...i...Vjera....

#13 Re: Ljubav...i...Vjera....

#14 Re: Ljubav...i...Vjera....

#15 Re: Ljubav...i...Vjera....

#16 Re: Ljubav...i...Vjera....

#17 Re: Ljubav...i...Vjera....

#18 Re: Ljubav...i...Vjera....

#19 Re: Ljubav...i...Vjera....

#20 Re: Ljubav...i...Vjera....

#21 Re: Ljubav...i...Vjera....

#22 Re: Ljubav...i...Vjera....

#23 Re: Ljubav...i...Vjera....

#24 Re: Ljubav...i...Vjera....

#25 Re: Ljubav...i...Vjera....