Sreca koju ne osjecam
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
-
Ninic
- Posts: 1
- Joined: 26/07/2009 21:14
#1 Sreca koju ne osjecam
JA
Kada bih neko pitao ko sam ja.....Odgovor bi bio pozitivan i siguran u sve ono što sam željela da bude, odnosno kako sam sebe zamišljala. Ponekad, mnoge stavri radim kako bi imale „zvuka“ na onoj jačini i punoci koja je u pravoj mjeri.
Ali, svi ti neki trenutci koji me koce i odlikuju moje stanje u pogršnim kontestu, vode ka necumu što ja ne želim, a možda ipak ja to jesam. O čemu ja to pišem, o čemu ja to govorim, o čemu ja to razmišljam.....O sreci......Imam je, ali ona nije u mojim mislima, ona nije dio mene....Ja je vidim, ali ne osjetim je. . . . Osjecam sasvim nešto drugo, trece od onoga za što sam željela biti. . . . Jednostavno, zapitam sebe često zašto je to tako, gdje sam propustila taj dio ispita osobnosti koja je bitna karika mene, moje funcije i obavezan dio moje mladosti, života.
Sebe smatram multiflekibilnom, ne vidim poteškoće u mojim aktivnostima, ali vidim u zadovoljenju sobstvenom. Nikako sebe ne mogu da nametnem užitku života. Težim ka tome, a imam veliki dio toga. Osjećam se kao da sam ptica. Ja letim cijelo vrijeme, osjetim vjetar, osjetim sangu. . . apsolutno, potpuni ugođaj, ali ja nisam sretna, ili ne znam biti sretna. Ne znam uživati u stvarima koje posjedujem i ambicijama.
Kako se osjećati sretnom zaista mi je težak odgovor.
Šta učiniti kako bi sve bilo savršeno i što bi me usrećilo. Da li je nekome sreća otputovatu u Šharm el Shaik na odmor, ili položiti ispit, diplomirati, magistrirati, doktorirati. . . . biti dio neke elite.........................biti dio nekog ispunjenja.
Moja sreća treba da dolazi iz moje duše, razuma, srca, tijela i treba biti apsolutno uvijek tu. Ponekad me strah da živim dosta brzo da ambicije pretvorim u javu veoma brzo, tačnije na vrijeme. Da nije to neki osjećaj koji je baš taj koji kvari moj užitak u stvarnosti. Taj svijet maštarije koji nije dio onoga što ja trebam. Trebam odustati od toga, trebam se oduprijeti tome i ne misiliti više na neke budalaste stvari koje mi počinju stavrati poteskoce. Ne one vidljive i koje mogu narušiti integritet mojim sposobnostima već dijelovima, trenutcima kada sam sasvim obična djevojka.
Da sebi ne bih karikirala - „ Znam li biti sretna i ispunjena uz popodnevnu kaficu sa drušvom?“, „Znam li se provesti i radovati izlasku po diskotekama“ . . . . to bi jednostavno samo došlo, došao bi taj pravi osjećaj koji mi treba i koji treba pratiti me baš i kao moja sjenka.
Da li sam sebi nametnula previše obaveza, da li sam pogrešno gledala na neke stavri. . .Da li je ispravno da sa 24 godine me dijeli samo par ispita do diplome magistrice. Jesu li moje ambicije pretjerane za moje godine. . .Jesam li propuštala sve te meni ponekad „bezvezne“ stvari. . .Jesu li one trebale biti dio neki dio od neceg. . . Neceg sto je trebalo da se dogadja i da one presude mom razvitku i pronalasku mene u svakoj prlilici, pa bila sama ili ne.
U ljubavi sam mnogo sretna. Zadovoljna u zivotu. Ali ne znam biti sretna sa svim stavrima koje imam. I taj nespokoj pocinje onda kada sam sama. Koliko sam samo kilometara presla i sebe preispitivala zasto sam tuzna bez ikakvog povoda. Sto se tako osjecam? I nikada nisam pronasla taj odgovor. . . . .Uvijek ostane hiljadu pitanja, a tako malo odgovora.
Kada bih neko pitao ko sam ja.....Odgovor bi bio pozitivan i siguran u sve ono što sam željela da bude, odnosno kako sam sebe zamišljala. Ponekad, mnoge stavri radim kako bi imale „zvuka“ na onoj jačini i punoci koja je u pravoj mjeri.
Ali, svi ti neki trenutci koji me koce i odlikuju moje stanje u pogršnim kontestu, vode ka necumu što ja ne želim, a možda ipak ja to jesam. O čemu ja to pišem, o čemu ja to govorim, o čemu ja to razmišljam.....O sreci......Imam je, ali ona nije u mojim mislima, ona nije dio mene....Ja je vidim, ali ne osjetim je. . . . Osjecam sasvim nešto drugo, trece od onoga za što sam željela biti. . . . Jednostavno, zapitam sebe često zašto je to tako, gdje sam propustila taj dio ispita osobnosti koja je bitna karika mene, moje funcije i obavezan dio moje mladosti, života.
Sebe smatram multiflekibilnom, ne vidim poteškoće u mojim aktivnostima, ali vidim u zadovoljenju sobstvenom. Nikako sebe ne mogu da nametnem užitku života. Težim ka tome, a imam veliki dio toga. Osjećam se kao da sam ptica. Ja letim cijelo vrijeme, osjetim vjetar, osjetim sangu. . . apsolutno, potpuni ugođaj, ali ja nisam sretna, ili ne znam biti sretna. Ne znam uživati u stvarima koje posjedujem i ambicijama.
Kako se osjećati sretnom zaista mi je težak odgovor.
Šta učiniti kako bi sve bilo savršeno i što bi me usrećilo. Da li je nekome sreća otputovatu u Šharm el Shaik na odmor, ili položiti ispit, diplomirati, magistrirati, doktorirati. . . . biti dio neke elite.........................biti dio nekog ispunjenja.
Moja sreća treba da dolazi iz moje duše, razuma, srca, tijela i treba biti apsolutno uvijek tu. Ponekad me strah da živim dosta brzo da ambicije pretvorim u javu veoma brzo, tačnije na vrijeme. Da nije to neki osjećaj koji je baš taj koji kvari moj užitak u stvarnosti. Taj svijet maštarije koji nije dio onoga što ja trebam. Trebam odustati od toga, trebam se oduprijeti tome i ne misiliti više na neke budalaste stvari koje mi počinju stavrati poteskoce. Ne one vidljive i koje mogu narušiti integritet mojim sposobnostima već dijelovima, trenutcima kada sam sasvim obična djevojka.
Da sebi ne bih karikirala - „ Znam li biti sretna i ispunjena uz popodnevnu kaficu sa drušvom?“, „Znam li se provesti i radovati izlasku po diskotekama“ . . . . to bi jednostavno samo došlo, došao bi taj pravi osjećaj koji mi treba i koji treba pratiti me baš i kao moja sjenka.
Da li sam sebi nametnula previše obaveza, da li sam pogrešno gledala na neke stavri. . .Da li je ispravno da sa 24 godine me dijeli samo par ispita do diplome magistrice. Jesu li moje ambicije pretjerane za moje godine. . .Jesam li propuštala sve te meni ponekad „bezvezne“ stvari. . .Jesu li one trebale biti dio neki dio od neceg. . . Neceg sto je trebalo da se dogadja i da one presude mom razvitku i pronalasku mene u svakoj prlilici, pa bila sama ili ne.
U ljubavi sam mnogo sretna. Zadovoljna u zivotu. Ali ne znam biti sretna sa svim stavrima koje imam. I taj nespokoj pocinje onda kada sam sama. Koliko sam samo kilometara presla i sebe preispitivala zasto sam tuzna bez ikakvog povoda. Sto se tako osjecam? I nikada nisam pronasla taj odgovor. . . . .Uvijek ostane hiljadu pitanja, a tako malo odgovora.
-
*mima*
#2 Re: Sreca koju ne osjecam
Razne diskusije......................Vaaaahaaaaaaaaaaa...........leeeeeeeetiiiiiiiiiiiim
- anjusha
- Posts: 1784
- Joined: 03/02/2008 14:26
- Location: u 206 koraka, duzini tog sokaka koje nikad ne brojim
#3 Re: Sreca koju ne osjecam
idi bjezi sta se raspisa.
kad sam u prvi mah pogledala- rekoh sebi: ova bas ima neki tezak ljubavni/seksualni problem.
kada ono- monolog o sreci tj nedostatku iste.
ja bih prebacila na filozofiju. sta covjeka cini sretnim?....
kad sam u prvi mah pogledala- rekoh sebi: ova bas ima neki tezak ljubavni/seksualni problem.
kada ono- monolog o sreci tj nedostatku iste.
ja bih prebacila na filozofiju. sta covjeka cini sretnim?....
-
*mima*
#4 Re: Sreca koju ne osjecam
zoom66 wrote:vaha doletio i prebaciomima wrote:Razne diskusije......................Vaaaahaaaaaaaaaaa...........leeeeeeeetiiiiiiiiiiiima sad uzivaj
![]()
Ooooooooooooooooo........ma tebe trazim po forumu................
-
Abacija
- Posts: 4493
- Joined: 11/01/2008 05:06
- Location: Haustor
#5 Re: Sreca koju ne osjecam
Ja bi ovo na pdf-Zdravlje.
Inace dobra tema.
Inace dobra tema.
- JThomas
- Posts: 69047
- Joined: 24/05/2008 15:01
- Location: Sic semper tyrannis
#6 Re: Sreca koju ne osjecam
sreća je jedna čisto unutrašnja i neuhvatljiva kategorija
ja često sam sebe iznenadim u kakvim se ja sranjima znam čisto pristojno osjećati...a nekad jednostavno naizgled sve bude tu, a opet nešto fali...
ja često sam sebe iznenadim u kakvim se ja sranjima znam čisto pristojno osjećati...a nekad jednostavno naizgled sve bude tu, a opet nešto fali...
- Aurora Borealis
- Posts: 3063
- Joined: 04/08/2008 20:38
- Location: Sarajevo
#7 Re: Sreca koju ne osjecam
.
Last edited by Aurora Borealis on 24/11/2010 01:38, edited 1 time in total.
- Chmoljo
- Administrativni siledžija u penziji
- Posts: 53315
- Joined: 05/06/2008 03:41
- Location: i vukove stid reći odakle sam...
#8 Re: Sreca koju ne osjecam
jok bolan. u kafanu. kafana čovjeka čini sretnimzoom66 wrote:anjusha wrote:idi bjezi sta se raspisa.
kad sam u prvi mah pogledala- rekoh sebi: ova bas ima neki tezak ljubavni/seksualni problem.
kada ono- monolog o sreci tj nedostatku iste.
ja bih prebacila na filozofiju. sta covjeka cini sretnim?....
ko da gledam, doci ce beban i zatraziti da ovo prebacim na religiju
- JThomas
- Posts: 69047
- Joined: 24/05/2008 15:01
- Location: Sic semper tyrannis
#9 Re: Sreca koju ne osjecam
nije ni u kafani sve.
jeste dosta toga, ali nije sve
jeste dosta toga, ali nije sve
- Džingis kan
- Posts: 4
- Joined: 26/07/2009 18:32
#10 Re: Sreca koju ne osjecam
meni samo jedna stvar na ovom forumu evo vec godinama nije jasna...zasto se uvijek nadju oni koji ma kakva tema bila imaju neki svoj negativisticki nastrojen komentar...jednostavno kao da im je zivotna zelja da nesto pokvare. svojim suvislim komentarima...zasto jednostavno ne znanemarite temu ako vam se ta tema ne svidja.
- Chmoljo
- Administrativni siledžija u penziji
- Posts: 53315
- Joined: 05/06/2008 03:41
- Location: i vukove stid reći odakle sam...
#11 Re: Sreca koju ne osjecam
oooooo moćni džingise, da ti dadem odgovor prije nego odletim na zasluženi odmor na moj nenamješteni krevet.Džingis kan wrote:meni samo jedna stvar na ovom forumu evo vec godinama nije jasna...zasto se uvijek nadju oni koji ma kakva tema bila imaju neki svoj negativisticki nastrojen komentar...jednostavno kao da im je zivotna zelja da nesto pokvare. svojim suvislim komentarima...zasto jednostavno ne znanemarite temu ako vam se ta tema ne svidja.
ovo gore što ja napisah je koliko i zajebancija, toliko je i istina. sreća je relativan pojam, nekome je sreća poljubac, nekome novac, nekome nesreća drugog. a bogami nekome i kafana. nažalost.
jer , kao što JT reče, u kafani je dosta toga, ali potpuna sreća za normalnog ne.
eto o moćni vladaru, da i ja dam jedan suvisao komentar od pet i pol tisuća što ih nanizah.
-
Vertigo
- Posts: 1188
- Joined: 04/12/2005 12:06
- Location: Sarajevo
#12 Re: Sreca koju ne osjecam
da li imas osjecaj kao da nesto nedostaje ?Ninic wrote:JA
Kada bih neko pitao ko sam ja.....
......
- JThomas
- Posts: 69047
- Joined: 24/05/2008 15:01
- Location: Sic semper tyrannis
#13 Re: Sreca koju ne osjecam
a možda ništa ne nedostaje.
svi smo mi djeca, samo se igračke mijenjaju...ali koliko god nam ih daš, mi hoćemo još. želiš je, dobiješ je...i onda vidiš da se osjećaš isto...pa eto, možda sreća jednostavno nije u više igračaka?
svi smo mi djeca, samo se igračke mijenjaju...ali koliko god nam ih daš, mi hoćemo još. želiš je, dobiješ je...i onda vidiš da se osjećaš isto...pa eto, možda sreća jednostavno nije u više igračaka?
- ljubav_aha
- Posts: 15082
- Joined: 03/04/2008 19:25
- Location: TURKISH COFFEEBATH
#14 Re: Sreca koju ne osjecam
ok,kad bi birala izmedju opcija: A/imam dovoljno savrsen zivot,je rnamam mnogo prereka u postizanju ciljeva /Ninic wrote:U ljubavi sam mnogo sretna. Zadovoljna u zivotu. Ali ne znam biti sretna sa svim stavrima koje imam. I taj nespokoj pocinje onda kada sam sama. Koliko sam samo kilometara presla i sebe preispitivala zasto sam tuzna bez ikakvog povoda. Sto se tako osjecam? I nikada nisam pronasla taj odgovor. . . . .Uvijek ostane hiljadu pitanja, a tako malo odgovora.
B/ne znam zivjeti bez konstanog rijesavanja manjih ili vecih zivotnih prepreka/
sto bi ti prvo zaokruzila
nema sanse da si tuzna bez razloga,nesto mora biti,mozda si usamljena,jer namas blizu svoje najdraze,jer spominjes kilometrazu
-
Slažem se
- Posts: 15
- Joined: 03/07/2009 18:00
#15 Re: Sreca koju ne osjecam
A možda to što ti nazivaš srećom nije prava sreća nego nekakva teorija sreće. Ako ostvariš neke ciljeve trebala bi biti sretna, ali tebi se to nije dogodilo i sada imaš problem. Kao što neki ljudi vjeruju da će biti sretni ako se obogate/financijski osamostale. Da je to istina Oprah nebi čitala i promovisala sve one knjige, humanitarne akcije... Ovo sada pišem samo na osnovu pretpostavke. Možda si previše egoistična, fokusirana samo na sebe i svoje potrebe. Pomaganje drugima bi te moglo zaista usrećiti. Možda ti nedostaje izazova. Magistrirati ću, zaposliti ću se, udati, roditi i to je to. A da probaš nešto ekstremnijeg, malo spontanog življenja. Skok sa padobranom ili tobogan u lunaparku, svejedno. Vjera-priprema za drugi život. Kada si već sve ostvarila u ovom možda je vrijeme da kreneš dalje sa svojim ciljevima...? Vjerujem da znaš da psihologu ne idu samo luđaci. Radi se o jednoj vrsti doktora, ti se sada loše osjećaš pa bi bilo logično otići na nekakvu "kontrolu", čisto porazgovarati o svemu... Kako god, sretno (ali zaista)!
-
andrija2007
- Posts: 1717
- Joined: 16/10/2008 13:13
#16 Re: Sreca koju ne osjecam
Sreca je kad se osjecas sretan.
-
*mima*
#17 Re: Sreca koju ne osjecam
Džingis kan wrote:meni samo jedna stvar na ovom forumu evo vec godinama nije jasna...zasto se uvijek nadju oni koji ma kakva tema bila imaju neki svoj negativisticki nastrojen komentar...jednostavno kao da im je zivotna zelja da nesto pokvare. svojim suvislim komentarima...zasto jednostavno ne znanemarite temu ako vam se ta tema ne svidja.
Zar ovdje ima neko ko je .....negativisticki nastrojen?
- Dori
- Posts: 3318
- Joined: 07/03/2007 09:36
- Location: Rajvosa-X.com
#18 Re: Sreca koju ne osjecam
Mozda vec otrcana fraza, ali istina je da "srecu cine male stvari"
Razmisli o tome i sa one makro slike, prebaci se na mikro i pogledaj sta tu nedostaje
Moguce da je tu problem....
Razmisli o tome i sa one makro slike, prebaci se na mikro i pogledaj sta tu nedostaje
Moguce da je tu problem....
-
Slažem se
- Posts: 15
- Joined: 03/07/2009 18:00
#19 Re: Sreca koju ne osjecam
BeHaTe Bebe?andrija2007 wrote:Sreca je kad se osjecas sretan.
