Hrvatsko vođstvo iz njihove obje domovine se prošle takmičilo u tome ko će izvaliti veću glupost i bolje slagati, te kroz medijsku kampanju ocrniti i zatrovati hrvatsko-bošnjačke odnose. Ovo je novost u odnosu na aktivnosti koje se kontinuirano provode od istočnih komšija i na koje smo se valjda i navikli, pa to ovdje stavljam u prvi plan. Naslov nije najsretniji jer možda izjednačava bošnjaštvo i islam, ali je to svakako jedan od ciljeva i polazni aksiom neprijateljske propagande. Duboko ukorijenjena zapadna islamofobija se koristi kao zgodna potka na koju bi se mogle zalijepiti svakakve nevjerovatne konstrukcije i podle laži.
Ipak, istina je najjača.
Zato je bolje krenuti sa pozitivnim tekstom.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pr ... udzahedine
Profesor Darryl Li: Alija Izetbegović nije doveo mudžahedine
Ovi izvještaji pokazuju da je njihov zajednički cilj bio pomoć muslimanima u Bosni i Hercegovini u njihovoj odbrani od masovnih zločina koje su počinili primarno srpske snage u to vrijeme.
..
Broj stranih ratnika mjerio se u par stotina u svakom trenutku i bili su dio vojske u kojoj su ubjedljivo dominirali građani Bosne i Hercegovine.
..
- Moja istraživanja pokazuju da su strani dobrovoljci stigli na vlastitu inicijativu i obratili se predsjedniku Izetbegoviću, a ne obrnuto. Prioritet Vlade u Sarajevu u toku rata bio je ukidanje embarga na uvoz oružja i pribavljanje diplomatske i finansijske pomoći. Ljudska snaga nije bila nešto što je Armiji RBiH nedostajalo. Postojale su tenzije na samom početku između stranih ratnika na jednoj strani i Armije RBiH na drugoj.
Izetbegović je tolerisao prisustvo ovih ratnika, a Armija se na njih oslanjala kao na udarne jedinice u nekim bitkama, ali ne postoji dokaz da ih je koristio kako bi "islamizirao" populaciju. Štaviše, Islamska zajednica, koja je bila poznata po slijeđenju hanefijskog mezheba, usprotivila se bilo kakvim pokušajima da se građani usmjere ka selefijskoj orijentaciji. Istovremeno, moram upozoriti na tendenciju nekih Bošnjaka da se ponašaju kao da su dobrovoljci bili u potpunosti nepoželjni i kao da su nekako sami sebe prisilili da dođu u Bosnu. Istina je negdje između ova dva narativa o potpunoj saglasnosti i potpunom antagonizmu.
Da, ja u potpunosti odbacujem pokušaje srpskih i hrvatskih medija da pripišu bošnjačkim političarima sve što su strani mudžahedini uradili uključujući i ratne zločine koje su počinili mudžahedini. I da, ja razumijem da Zapad vrši veliki pritisak na Bošnjake da se dokažu kao "dobri" muslimani, tj. bijeli i bezopasni. Ali, važno je da ostanemo pri činjenicama, čak i kada su zbunjujuće.
- Na kraju rata, većina stranih dobrovoljaca je napustila Bosnu i Hercegovinu i gotovo svi oni koji su ostali oženili su supruge iz Bosne i Hercegovine, postali su građani te države i živjeli obične živote. Optužbe su se povremeno pojavljivale u medijima o "terorističkim trening kampovima" na mnogim mjestima, posebno u Bočinji i Gornjoj Maoči. Ove optužbe nisu nikada potkrijepljene i dokazane.
Ideja da nekako postoje svi ovi džihad-kampovi u maloj zemlji s ogromnom NATO-ovom snagom za očuvanje mira nikada nije izgledala vjerodostojno. Mislim da je većina ljudi u Bosni više zabrinuta zbog kapitalizma, korupcije i nefunkcionalne države, nego zbog ovih priča.
Mocda kod onog Vukicevica.
