Laž, srpsko oružje u postratnom periodu!

[BarbaDue]

Ovo je samo jos jedan primjer...

Dobih jedan PP od prijatelja u kojoj mi je napisao uguglaj Savo H. i vidi sta covjek pise o Gorazdu.
Tako i uradih i odmah dobih ovaj .pdf,

ABOUT SAVO HELETA
SAVO HELETA, age 28, is currently pursuing his Master’s Degree in conflict transformation
and management at Nelson Mandela Metropolitan University in Port Elizabeth, South Africa.
He wants to contribute to preventing the kind of ethnic hatred and destruction he lived through.
In 1992, when the fighting in the Bosnian war finally hit Goražde, a small, diverse city with a
long, proud history of economic security and cultural harmony, Savo’s family—Serbs, with an
Eastern Orthodox religious tradition—became objects of suspicion to their Muslim neighbors.
Along with his parents, grandparents, younger sister, and many other innocent people, he spent
two years living with the terror of snipers and missiles, relentless hunger, and being reviled and
degraded by former friends. On April 21, 1994, Savo and his family escaped from Goražde,
swimming for nearly an hour in the dark of night in the icy river Drina, to freedom.
Settling in Visegrad, Bosnia, Savo completed high school and remained a prisoner to memories
of fear, starvation, and humiliation. He thought revenge was the answer. After a close
encounter with a man who had tried to kill his family, Savo realized that taking this man’s life
would turn him in to a monster. The incidence marked the start of his new life. While searching
for job leads in a country with nearly 50 percent unemployment, Savo was drawn to the
peacemaking and community-building initiatives of local youth organizations. Soon, he found
himself attending conferences and talking with young Muslims and Croats, as well as Serbs.
One day, a friend faxed him an application for a program in America, called PeaceTrails. To his
amazement, Savo was one of 36 young Bosnians selected from over 400 candidates.
With PeaceTrails, Savo traveled to Washington, D.C., throughout Minnesota, and parts of
Canada. He not only learned about community development, budget proposals, and leadership,
but also applied his skills to projects back in Bosnia. After a year as a participant in the
program, Savo was offered a job. In 2002, his second year of work was rewarded with a trip to
Hawaii and California. While in San Francisco, he met with Daniel Whalen, a supporter of
PeaceTrails and president of The Whalen Family Foundation. The meeting culminated with the
promise of a four-year scholarship to the college of his choice, after completing an intense
summer course in speaking, reading, and writing English. In 2006, Savo graduated from Saint
John’s University in Minnesota, with a double major in history and business management.
“I realized that only brave and strong people can put behind years of suffering, reconcile with
the past, and move on with life. I wanted to be one of them,” Savo declares. Since letting go of
his need for revenge, Savo Heleta has found common bonds with people from all over the
world—India, Zimbabwe, Nigeria, Ireland, Trinidad, Spain, and, of course, America. He credits
his new friends with opening his mind to different perspectives, helping him grow, and
persuading him to write about his wartime experience. The result is his first book, NOT MY
TURN TO DIE: Memoirs of a Broken Childhood in Bosnia (AMACOM; March 20, 2008).

nisam bas dobar sa engleskim jezikom ali sam skontao sustinu price, koja je naravno cista laz.
Lazna prica ispricana i napisana da bi se na njoj zaradilo, jos jednom okaljalo lice ljudi iz Gorazda.
Nema veze sto je laž pa to je jedno dobro oruzije ali sada u mirnodobskim uslovima, i jedino upotrebljivo za neke ljude,
jedan od takvih je sigurno i balavac Savo heleta.
Sto kazem balavac, pa jednostavno zato sto je nagovoren od strane neprijatelja Gorazda i Bosne napisao knjigu punu lazi, kojom
prodaje suplju i lazi tamo nekim juznoafrikancima, amerikancima koji ne znaju gdje je Bosna i koji nemaju pojma o sukobu u Bosni, ali...koga briga!
Nisam procitao citavu knjigu, ali guglajuci naisao sam na neke detalje i kazem da je ovo LAŽ!
Cuj on zivio dvije godinu u stalnom strahu od torture, nekoliko puta odvođenje njegovih roditelja na strijeljanja...(hahahaha, da su htjeli da ih ubiju to su mogli
od jednom da urade), strah od snajperista...(hahaha...da ali onih njegovih srba sa okolnih brda iznad Goražda),
te sve strahove su proizveli ljudi kojima je on blizak.
Samo za napomenu onima koji ne znaju, u Gorazdu na pocetku rata nije ostalo puno srba, oni koji su ostali nisu bili torturisani i nisu bili
zatvarani u nekakve logore u centru grada, svi koji su imali dobronamjerne i patriotske odnose bili su zadovoljni, jedan od takvih primjera je
i Slavko Klisura i njegova zena Vesna, koji su sada ugledni građani, glavni i odgovorni urednik "Glas Goražda" odnosno ugledna doktorica i predsjedavajuca
opcinskog Vijeca opcine Gorazda. Ali ako je u toku rata Vojna policija VBiH nasla u nekom srpskom stanu kauc pun automatskog oružja pa naravno da tim
srbima nije dopusteno da se krecu kako oni hoce i gdje hoce, ali ni po koju cijenu nisu muceni a pogotovu ubijani. Cak kao primjer dobronamjernosti
Gorazdana u takvim ratnim uslovima svjedoci i jedno selo u kojem su zivjeli srbi to selo zove se Šašići...te ljude niko nije dirao.

Dalje, kaze balavac da je htio ubiti covjeka koji je pokusao ubiti njegove roditelje...
Razmislite, ako je Savo 2008 imao 28 godina, a '92-'94, je imao 12-13 godina...u tom starosnom dobu je mogao samo klikera igrati, ali ne, on vec i tako mlad
poceo razmisljati o ubijanju i o oveti, ali eto kao u tome su ga sprijecili njegovi merhametli roditelji.

Ovo je tako odvratno da mi se povraca...

Googlajuci dalje naiđem na jedan intervju koji je doticni kako sam vidio etablirani pisac dao za ovaj nas sajt...
http://www.sarajevo-x.com/clanak/080812116
pa zar i vi! ...promovisali ste LAŽI jenog balavca....sramota !

Znam da nije aktuelna tema ali sam ovo morao napisati...

[lopta]

Pa ovdje ocigledno i takvi imaju bolji status i cjenjeniji su od nekih nasih boraca koji branise ovaj grad i drzavu, valjda to dovoljno govori.

[pici]

Ma djesi .BA Barba.......neg to je samo jedna ilustracija nekog momĆiĆa koji bi da zgrne pare i da promoviše sebe......danaske svako se bavi pisanjem i gleda neku "istinu" iz svoga ugla.Meni je istina o Goraždu jasna.....NEPOKORENI GRAD !!!! i da su kokošari poslije Srebrnice ušli u Goražde.......stah me i pomislit šta bi bilo sa svim tim ljudima u opkoljenom i napacenom gradu.

[pustopoljina]

nervira me samo,sto svaki put kasno reagujete...i redovno se ibretite i na ibretu i ostane. a kad je tako-bolje ni rijeci reci.

[BarbaDue]

Gdje si pici dobri moj druze ali pazi ovo...

...dalje onda naiđem na kolumnu (kritika, na kritike tog djela) nekog tamo Kemala Kurspahića, kvazi demokrate iz Washingtona...

Kolumna
"Rušdi iz našeg sokaka"
Kemal Kurspahić
10.10.2008

Šutnja o makar i sasvim usamljenom, pojedinačnom slučaju nasilnog ograničavanja slobode govora otvara vrata postepenom prevladavanju intelektualnog batinaštva.

Sada već minulog ljeta htio sam se osvrnuti na provalu primitivnog bijesa na našim stranama povodom jedne knjige koja do tada čak nije ni štampana na našem jeziku ali su ta razmišljanja na nekoliko nedjelja potisnuta naizgled “aktuelnijim temama”. Danas se ipak vraćam toj priči jer – kad bolje razmislim – teško da ima bilo šta “aktuelnije” od potrebe da se u svakoj prilici, bez odgadjanja, upozori na primjere nasilja nad javnom riječju, ušutkivanja onih koji drugačije misle ili govore i uopšte sužavanja prostora za iznošenje mišljenja koja odudaraju od zadatog većinskog pogleda na svijet. Povod je ljetošnja polemika potaknuta knjigom mladog goraždanskog pisca Save Helete, objavljenom u Sjedinjenim Državama pod naslovom Not My Turn to Die - Memories of a Broken Childhood in Bosnia (Nije mi bilo vrijeme da umrem: Sjećanja na uništeno djetinjstvo u Bosni). Nakon što je na internet portalu Sarajevo-X objavljen intervju s Heletom o njegovom dječačkom doživljaju nasilja u ratnom Goraždu, uslijedila je serija prijetećih poruka na adresu autora uključujući i jednu od “Goraždanina” koji pisca poziva: “Dodji ti nama, Savo, u Goražde opet, al’ najavi dolazak (…) Golim bih te rukama udavio – sad mi je žao što te u ratu ne priklah, stoko jedna!” Drugi sličan junak, potpisujući se kao “Caco” poručuje: “Trebali smo te na vrijeme ubiti”.

Čime je pisac tako razdražio svoje balkanske “kritičare” koji eto vjeruju kako je za verbalni grijeh najprikladnija smrtna kazna, uključujući i preventivno ubijanje onih koji bi tek mogli počiniti takav grijeh, a prepoznaju se naravno – po imenu i vjeri? Heleta je, u knjizi, opisao vlastiti doživljaj onoga što je kao 13-godišnji dječak s porodicom preživljavao u opkoljenom Goraždu: u intervjuima sam kaže kako je pisao i o srpskoj opsadi grada i patnjama i ubijanju njegovih stanovnika ali, naravno, i o preobraženju porodičnih prijatelja u neprijatelje i nasilju nad preostalim srpskim civilima u opkoljenom gradu, uključujući i odvodjenje na strijeljanje njegovih roditelja do kojeg nije došlo jer ih je spasio očev prijatelj musliman.

Za ovaj razgovor najmanje je važno je li Heleta u knjizi stavio taj lični i porodični doživljaj rata u “odgovarajući istorijski konktekst” i je li baš pokazao koliko je sama opsada Goražda – kao, uostalom, i opsada Sarajeva i Bihaća i drugih “zaštićenih zona” – bila monumentalan zločin: on je svoj dječački doživljaj rata tako opisao i njegovom se kazivanju nema šta dodati. Primitivne prijetnje smrću donijele su mu i najvjerovatnije neplaniranu marketinšku kolateralnu korist: u medjunarodnoj akademskoj javnosti, posebno u Americi gdje je živio nakon bjekstva iz ratne Bosne i Južnoj Africi gdje studira na Univerzitetu Nelson Mandela, vijesti o prijetnjama potakle su zanimanje za knjigu i njenog autora, o kojima bi inače malo ko nešto znao, a Heletini prijatelji raspituju se i o mogućem filmu zasnovanom na knjizi.

Da ne bude zabune, ovaj autor nije čitao knjigu i ovdje uopšte nije riječ o njenoj literarnoj vrijednosti ili istorijskoj vjerodostojnosti: riječ je isključivo o odbrani najelementarnijeg ljudskog prava da se o svijetu oko sebe razmišlja, govori i piše slobodno, o čemu je Volter (Voltaire) još u 18. stoljeću u Eseju o tolertanciji zapisao: “Misli za sebe i dozvoli drugima privilegiju da čine to isto”.

Može se ponekom dobronamjernom čitaocu činiti kako je možda ipak riječ o pojedinačnom incidentu, koji zato ne zaslužuje neka javna razmatranja, ali nije li upravo ćutljiva većina toliko puta u istoriji dozvolila da se nasilje nametne kao vladajuća ideologija, uključujući i ne tako davno iskustvo u našim podnebljima s “odjecima i reagovanjima” u kojima su izricane intelektualne prijeke presude svakome ko drugačije misli i govori sve dok takva ideologija nije naproizvodila dovoljno osjećaja ugroženosti i mržnje da se zbog nje može i masovno ubijati.



Šutnja pred intelektualnim nasiljem ravna je saučesništvu u ograničavanju slobode govora i slobode uopšte. Današnje prijetnje smaknućem piscu koji se rata sjeća nešto drugačije nego većina njegovih sugradjana – a sjećanje je uvijek i zakonito sasvim lično – ipak nisu tek usamljeni incident. One imaju kontinuitet u dogadjajima od neposredno prije rata, kad je, na primjer, Murat Šabanović po vlastitim svjedočenjima na zahtjev iz centrale vodeće muslimanske partije na višegradskoj ćupriji macolom porušio bistu Ive Andrića kao “kulturološkog mrzitelja muslimanskog naroda” a zauzvrat mu je obećana radnja na Basčaršiji nakon čega su naručitelji s video-dokazom o tom činu hodali po islamskom svijetu i sakupljali donacije pokazujući kako su se oni obračunali sa “svojim Salmanom Rušdijem”. Ta talibanska misija bošnjačkog ekstremizma ima i logičan savremeni izraz u nasilju nad učesnicima i posjetiocima nedavnog Queer festival u Sarajevu. Na meti te islamske vjerske policije naći će se naravno i bošnjački autori ako se usude da vide svijet iz zabranjenih perspektiva. Kad je, recimo, sarajevski novinar Emir Suljagić – autor knjige “Razglednica iz groba”: svjedočenja o genocidu nad Srebreničanima objavljenog i na engleskom uz vrlo pohvalne prikaze u svjetskoj štampi – u magazinu “Start” napisao kako je za njega i Bog umro sa padom Srebrenice doživio je da mu se na stranicama glasila islamske zajednice “Preporod” pripiše odsustvo svijesti i savjesti, pomračenje uma i gubitak stida, s neprikrivenom prijetnjom da tamo “gdje ima čireva ima i hirurgije”.



Šutnja o makar i sasvim usamljenom, pojedinačnom slučaju nasilnog ograničavanja slobode govora otvara vrata postepenom prevladavanju intelektualnog batinaštva. To je valjda najbolje opisano u stihovima pripisanim svećeniku Martinu Nimeleru (Niemöller) u kojima je, pišući o šutnji njemačkih intelektualaca pred narastanjem nacizma, napisao: “U Njemačkoj su najprije došli po komuniste, i nisam se usprotivio jer nisam bio komunista; onda su došli po sindikaliste i nisam se protivio jer nisam bio u sindikatu; onda su došli po Jevreje i nisam se protivio jer nisam bio Jevrej; a onda su došli po mene ali više nije bilo nikoga ko bi se protivio”. Eto, i zato se nasilju u ime bilo koje ideologije ili vjere valja suprotstavljati bez odgadjanja i bez izuzetka.

Njemu je bitno da se pisca, bez obzira da li je taj pisac, autor djela koje je lažno, ogavno, nacionalistocko, nebi smjelo dirati, zapjetiti ili poslati losu kritiku...to je demokratija kojom nas uce iz Srbije i Washingtona..., naravno zna se cija je to skola!

Samo da napomenem ko je Kemal Kurspahić.

Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova “The Connection Newspapers”, osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik “Oslobođenja” u Sarajevu od 1988. do 1994

Pičke se prodaju za dolar!!!

[clav]

Ma bio je u predratnom, u ratnom i u postratnom periodu(cast izuzecima naravno). Serijal Antipropaganda je pokazao sve vrlo vjerodostojno, samo sto ni to nije nesto dramaticno promjenilo jer ljudi koji pricaju o tome se nazivaju narkomanima, sektasima, spijunima itd.
evo jos jedan primjer: http://www.idc.org.ba/projekti/mit_o_bratuncu.html

[BarbaDue]

Ma da, poznata prica, prepoznatljiv kalup srpske ideologije...
Znas sta je najveci problem....to je da mi (mislim na patriote ove zemlje), ne prenosimo, ne sirimo istinu u tolikoj mjeri u kojoj bi trebali,
pa stoga dusmani, petokolonasi, fasisti imaju ogroman prostor za sirenje svojih lazi, ideologije i svegqa ostalog sto bi nastetilo nasoj jos uvjek
krvavoj BIH.

[PipiDugaDevetka]

Dobro je to što je do u detalje opisao šta se u stvari događalo u džehenemu zvanom ratno Goražde (Doduše, dječijim očima) i nikako nije mogao napisati da je neko drugi neselektivno bombardovao, snajperisao, izgladnjivao civile u GoraždU, nego četnici, vojska tzv. RS.

Mali četnik je shvatio da je knjiga i napisano mnogo jače oružje od kame. Još ako je to sin Mire Helete kojeg poznajem kao pokvarenjaka od prije rata, onda mi je slika potpuna.

Treba pretvoriti žrtvu u krivca i to je tako. Jedino što možeš je da neko sposoban, mlad, talentovan napiše neku drugu knjigu na engleskom, snimi film,...6 puta je bilo teže u Gž. nego u Sarajevu.

[IBM]

ono sto se moze odnosno mora uraditi jeste da se o istini pise i objavljuje pogotovo na engleskom jeziku. zalosno je da na netu nema webstranica, blog bilo sta u kojem mozes naci info o opsadi gorazda 92-95.upravo zbog takvog nedostatka info dolaze do izrazaja bagra poput s.h.

[IBM]

“Lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tudju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urodjene inteligencije. Lažemo stvaralacki, maštovito, inventivno.”
Dobrica Cosic

[Abacija]

Bila je tema o tome - Subject: Savo Heleta: "Srbi su muceni u Gorazdu"

Gdje si pici dobri moj druze ali pazi ovo...

...dalje onda naiđem na kolumnu (kritika, na kritike tog djela) nekog tamo Kemala Kurspahića, kvazi demokrate iz Washingtona...

Kolumna
"Rušdi iz našeg sokaka"
Kemal Kurspahić
10.10.2008

Šutnja o makar i sasvim usamljenom, pojedinačnom slučaju nasilnog ograničavanja slobode govora otvara vrata postepenom prevladavanju intelektualnog batinaštva.

Sada već minulog ljeta htio sam se osvrnuti na provalu primitivnog bijesa na našim stranama povodom jedne knjige koja do tada čak nije ni štampana na našem jeziku ali su ta razmišljanja na nekoliko nedjelja potisnuta naizgled “aktuelnijim temama”. Danas se ipak vraćam toj priči jer – kad bolje razmislim – teško da ima bilo šta “aktuelnije” od potrebe da se u svakoj prilici, bez odgadjanja, upozori na primjere nasilja nad javnom riječju, ušutkivanja onih koji drugačije misle ili govore i uopšte sužavanja prostora za iznošenje mišljenja koja odudaraju od zadatog većinskog pogleda na svijet. Povod je ljetošnja polemika potaknuta knjigom mladog goraždanskog pisca Save Helete, objavljenom u Sjedinjenim Državama pod naslovom Not My Turn to Die - Memories of a Broken Childhood in Bosnia (Nije mi bilo vrijeme da umrem: Sjećanja na uništeno djetinjstvo u Bosni). Nakon što je na internet portalu Sarajevo-X objavljen intervju s Heletom o njegovom dječačkom doživljaju nasilja u ratnom Goraždu, uslijedila je serija prijetećih poruka na adresu autora uključujući i jednu od “Goraždanina” koji pisca poziva: “Dodji ti nama, Savo, u Goražde opet, al’ najavi dolazak (…) Golim bih te rukama udavio – sad mi je žao što te u ratu ne priklah, stoko jedna!” Drugi sličan junak, potpisujući se kao “Caco” poručuje: “Trebali smo te na vrijeme ubiti”.

Čime je pisac tako razdražio svoje balkanske “kritičare” koji eto vjeruju kako je za verbalni grijeh najprikladnija smrtna kazna, uključujući i preventivno ubijanje onih koji bi tek mogli počiniti takav grijeh, a prepoznaju se naravno – po imenu i vjeri? Heleta je, u knjizi, opisao vlastiti doživljaj onoga što je kao 13-godišnji dječak s porodicom preživljavao u opkoljenom Goraždu: u intervjuima sam kaže kako je pisao i o srpskoj opsadi grada i patnjama i ubijanju njegovih stanovnika ali, naravno, i o preobraženju porodičnih prijatelja u neprijatelje i nasilju nad preostalim srpskim civilima u opkoljenom gradu, uključujući i odvodjenje na strijeljanje njegovih roditelja do kojeg nije došlo jer ih je spasio očev prijatelj musliman.

Za ovaj razgovor najmanje je važno je li Heleta u knjizi stavio taj lični i porodični doživljaj rata u “odgovarajući istorijski konktekst” i je li baš pokazao koliko je sama opsada Goražda – kao, uostalom, i opsada Sarajeva i Bihaća i drugih “zaštićenih zona” – bila monumentalan zločin: on je svoj dječački doživljaj rata tako opisao i njegovom se kazivanju nema šta dodati. Primitivne prijetnje smrću donijele su mu i najvjerovatnije neplaniranu marketinšku kolateralnu korist: u medjunarodnoj akademskoj javnosti, posebno u Americi gdje je živio nakon bjekstva iz ratne Bosne i Južnoj Africi gdje studira na Univerzitetu Nelson Mandela, vijesti o prijetnjama potakle su zanimanje za knjigu i njenog autora, o kojima bi inače malo ko nešto znao, a Heletini prijatelji raspituju se i o mogućem filmu zasnovanom na knjizi.

Da ne bude zabune, ovaj autor nije čitao knjigu i ovdje uopšte nije riječ o njenoj literarnoj vrijednosti ili istorijskoj vjerodostojnosti: riječ je isključivo o odbrani najelementarnijeg ljudskog prava da se o svijetu oko sebe razmišlja, govori i piše slobodno, o čemu je Volter (Voltaire) još u 18. stoljeću u Eseju o tolertanciji zapisao: “Misli za sebe i dozvoli drugima privilegiju da čine to isto”.

Može se ponekom dobronamjernom čitaocu činiti kako je možda ipak riječ o pojedinačnom incidentu, koji zato ne zaslužuje neka javna razmatranja, ali nije li upravo ćutljiva većina toliko puta u istoriji dozvolila da se nasilje nametne kao vladajuća ideologija, uključujući i ne tako davno iskustvo u našim podnebljima s “odjecima i reagovanjima” u kojima su izricane intelektualne prijeke presude svakome ko drugačije misli i govori sve dok takva ideologija nije naproizvodila dovoljno osjećaja ugroženosti i mržnje da se zbog nje može i masovno ubijati.



Šutnja pred intelektualnim nasiljem ravna je saučesništvu u ograničavanju slobode govora i slobode uopšte. Današnje prijetnje smaknućem piscu koji se rata sjeća nešto drugačije nego većina njegovih sugradjana – a sjećanje je uvijek i zakonito sasvim lično – ipak nisu tek usamljeni incident. One imaju kontinuitet u dogadjajima od neposredno prije rata, kad je, na primjer, Murat Šabanović po vlastitim svjedočenjima na zahtjev iz centrale vodeće muslimanske partije na višegradskoj ćupriji macolom porušio bistu Ive Andrića kao “kulturološkog mrzitelja muslimanskog naroda” a zauzvrat mu je obećana radnja na Basčaršiji nakon čega su naručitelji s video-dokazom o tom činu hodali po islamskom svijetu i sakupljali donacije pokazujući kako su se oni obračunali sa “svojim Salmanom Rušdijem”. Ta talibanska misija bošnjačkog ekstremizma ima i logičan savremeni izraz u nasilju nad učesnicima i posjetiocima nedavnog Queer festival u Sarajevu. Na meti te islamske vjerske policije naći će se naravno i bošnjački autori ako se usude da vide svijet iz zabranjenih perspektiva. Kad je, recimo, sarajevski novinar Emir Suljagić – autor knjige “Razglednica iz groba”: svjedočenja o genocidu nad Srebreničanima objavljenog i na engleskom uz vrlo pohvalne prikaze u svjetskoj štampi – u magazinu “Start” napisao kako je za njega i Bog umro sa padom Srebrenice doživio je da mu se na stranicama glasila islamske zajednice “Preporod” pripiše odsustvo svijesti i savjesti, pomračenje uma i gubitak stida, s neprikrivenom prijetnjom da tamo “gdje ima čireva ima i hirurgije”.



Šutnja o makar i sasvim usamljenom, pojedinačnom slučaju nasilnog ograničavanja slobode govora otvara vrata postepenom prevladavanju intelektualnog batinaštva. To je valjda najbolje opisano u stihovima pripisanim svećeniku Martinu Nimeleru (Niemöller) u kojima je, pišući o šutnji njemačkih intelektualaca pred narastanjem nacizma, napisao: “U Njemačkoj su najprije došli po komuniste, i nisam se usprotivio jer nisam bio komunista; onda su došli po sindikaliste i nisam se protivio jer nisam bio u sindikatu; onda su došli po Jevreje i nisam se protivio jer nisam bio Jevrej; a onda su došli po mene ali više nije bilo nikoga ko bi se protivio”. Eto, i zato se nasilju u ime bilo koje ideologije ili vjere valja suprotstavljati bez odgadjanja i bez izuzetka.

Njemu je bitno da se pisca, bez obzira da li je taj pisac, autor djela koje je lažno, ogavno, nacionalistocko, nebi smjelo dirati, zapjetiti ili poslati losu kritiku...to je demokratija kojom nas uce iz Srbije i Washingtona..., naravno zna se cija je to skola!

Samo da napomenem ko je Kemal Kurspahić.

Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova “The Connection Newspapers”, osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik “Oslobođenja” u Sarajevu od 1988. do 1994

Pičke se prodaju za dolar!!!

Prijetece poruke ovakvog karaktera (boldirani dio) se trebaju uzeti vrlo ozbiljno i u danasnjem svijetu tehnologije nije tesko pronaci ljude koji stoje iza njih.

A mislim da tvoja kritika na racun Kurspahica nije na mjestu jer se moze zakljuciti da ti odobravas ili, nedaj Boze, branis ove sto prijete. Kurspahic je ovaj tekst napisao jezikom Zapada (valjda zbog njegovog duzeg boravka u Americi), i koliko god se takav jezik tebi ne svidja Kurspahic je ipak u pravu u jednom - ne smije se prijetiti autorima! Prijetnje su totalno kontraproduktivne i samo dizu rejting autoru. Autor ih moze iskoristiti u svoju korist i proglasiti se ugrozenim a takvi "zacini" (uz odgovarajucu medijsku kampanju) su na Zapadu prodali milione knjiga. Citaocima u Americi nije vazna istina o Gorazdu, njima je vazna drama u piscevom zivotu.

Kurspahic je pogrijesio tim sto se zaboravio kojoj publici je uputio ovaj tekst. Zaboravio se da mi na brdovitom Balkanu i njegove Starbucks-paper-cup-caffelatte-with-low-fat-milk-kolege potpuno drugacije gledamo na identicne stvari. Katastrofalna mu je greska sto NIJE procitao knjigu prije objavljivanja ovog teksta. Jos gore bi bilo ako je i do dan danas nije procitao! To bi bila totalna sramota za osobu njegovog kalibra.

Bez obzira na sve samo cu ponoviti nesto sto sam vise puta procitao na ovom Forumu kada je u pitanju nacionalisticka propaganda - procitajte tekst, materijal, knjigu ili o cemu se vec radi a onda je cinjenicama rasturite a autora omalovazite. NIKAKO MU NEMOJTE PRIJETITI jer provokatorima je upravo to i cilj; da sebe predstave kao demokrate i ugrozene a "one druge" kao nasilnike.

[PipiDugaDevetka]

@Abacija,
Kako znaš da boldirane prijetnje mlađanom Savi u komentarima intervjua nisu, ustvari, prijetnje nekog profesionalnog forumaša iz bije ili slične firme,...?

[BarbaDue]

Kako sam i ranije rekao, nisu krivi ovi sto pisu lazi koliko smo mi krivi koji istinu ne prenosimo onima koji je ne znaju.
Mi, (oni koji to mogu i imaju cvrste dokaze i cinjenice) trebamo pisati istinite knjige, realisticne filmove, dokumentarce, blogove koji ce demantovati ovako napisane lazi u bilo kojem obliku.
Naravno da ne podrzavam bilo kakvo nasilje, ali isto tako povracam na pisanje ovih nasih kvazi demokrate koji na osnovu propagiranja "one njihove" demokratije uzese grdnu lovu. I tako citav zivot se baveci formom a ne sustinom sve dublje ukopavaju nas dobri narod i ovu jadnu drzavu.

Sta je njemu trebalo da kritikuje te prijetnje (sigurno neke ne zvanicne i izmisljene)i tako na jedan indirektan nacin brani pisanje spomenutog autora a sadrzaj knjige cini relevantnijim.

Kaze ne ulazim u sadrzaj knjige, pa bolan nebio imas li imalo mozga?

P.S. Ovo je pitanje Kemalu...

[Šeha]

Da li je iko od diskutanata procitao doticnu knjigu?

Ili samo opet supljiramo. Ja je nisam procitao i zato se ne osjecam kompetentnim da o njoj pricam. Nekako mi odgoj ne da...

[IBM]

ja nisam citao njegovu knjigu jer nemam namjeru davati pare za to smece ali sam se dovoljno nasikiro citajuci bljuvotina na njegovom blogu i webstranici tj. njegove clanke. Npr. kaze da je '94 preplivao Drinu i dosao "na slobodu" tj. na teritoriju pod kontrolom VRS. Zivio je godinama u Visegradu ali nigdje ne spominje zlocine tamo pocinjenje ili barem se nigdje nije zapitao gdje je nestalo muslimansko stanovnistvo Visegrada....Otac mu je ucestvovao u radu dokumentarca "na drini grobnica" srpsko propagandno smece, pogledaj ga na youtube, sve dijelove....dzabe je

[behavac]

E moj BarbaDue, pa procita li ti ista sta ovdje pise...
http://www.sarajevo-x.com/clanak/080812116

Covjek je rekao sta je on prozivio...ni manje ni vise...a sad ako se to nekom ne svidja njegov problem...
Fino kaze da je pisao i o bombardovanju Gorazda i snajperskoj paljbi i o Bosnjacima koji su im pomagali a sve to su mu neki Srbi zamjerili...
Ali isto tako bilo i onih Bosnjaka koji su provodili torturu nad njegovom porodicom a sto su sad Bosnjaci zamjerili da pise...
Ja ne vidim nesto ovdje neistinito...mislim ni ne znam sta se sa njim desavalo ali ne vidim razlog da laze...a nemam nikakve dokaze da laze...cak sta vise prica potpuno odgovara tadasnjim okolnostima...

Prema tome jedini balavac ovdje si TI...
A to za osvetu je rekao da je bilo poslije Dejtona kad je i dalje bio maloljetan ali ne vise toliko mali...ustvari ko zna sta je sve tad bilo u njegovoj glavi s obzirom kroz sta je prosao...

Nisam ni ja procitao knjigu i mozda je necu ni procitati ali isto tako necu ni pljuvati po njoj je recimo pisao o bombardovanju i snajperskoj paljbi sa podrucija pod srpskom kontrolom.

[BarbaDue]

E jebiga @behavac sad ja isadoH balavac, hajd dobro po tebi mozda i jesam nema veze...meni ne smeta kad vidim ko mi govori.

@behavac , procitao sam naravno da sam procitao, ali ako je on napisao sta je u gorazdu prozivio ne znaci da je to istina.
Pa valjda sam ja bio u goraždu u periodu '92-'94 a ne ti i vrlo dobro znam sta se je desavalo, da nije bilo nikakvih logora, da je klinac zajedno sa svim goraždanima dane prezivljavao pod snajperskom, pamovskom, topovskom, minobacackom, tenkovskom i drugim vatrama, da je vjerovatno danima gladovao kao i 99,99% goraždana u tom periodu itako dalje i tako dalje, znaci prosao je istu onu golgotu i patnju koju su prezivljavali i muslimani odnosno svi građani tog grada.
Sta je poenta moje price, to je da je lik iskoristio sansu pa napisao knjigu vjerovatno punu lazi, a samo u cilju iskrivljenja prave istine. A to sigurno mogu potvrditi i lojalni srbi koji su ostali u gorazdu i koji su sada uzorni građani na visoko pozicioniranim radnim i politickim mjestima u gradu.

To se desilo nekoliko mjeseci nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U jednom od konvoja koji su tada išli iz Goražda za Sarajevo sam vidio čovjeka koji je na nas pucao nekoliko puta i koji je bio u grupi vojnika koji su u aprilu 1994 godine zapalili naš stan misleći da smo mi unutra.

- cuj nekoliko puta ih je pucao...pa to nema ni u filmovima Lesli Nilsena
- da je neko htio da ih ubije sigurno bi ih ubio...

U tom trenutku sam želio samo osvetu. Želio sam ubiti čovjeka koji je nanio toliko zla mojoj porodici. Nakon što sam našao pištolj i krenuo nazad prema konvoju, moj otac me je sreo i ubijedio da to ne uradim. Tako je moj otac spasio život tog čovjeka a na neki način i moj život.

-eto otac mu ispade veci merhametlija od vecine gorazdana...

ma daj...ba kome solis pamet

[behavac]

E jebiga @behavac sad ja isadoH balavac, hajd dobro po tebi mozda i jesam nema veze...meni ne smeta kad vidim ko mi govori.

@behavac , procitao sam naravno da sam procitao, ali ako je on napisao sta je u gorazdu prozivio ne znaci da je to istina.
Pa valjda sam ja bio u goraždu u periodu '92-'94 a ne ti i vrlo dobro znam sta se je desavalo, da nije bilo nikakvih logora, da je klinac zajedno sa svim goraždanima dane prezivljavao pod snajperskom, pamovskom, topovskom, minobacackom, tenkovskom i drugim vatrama, da je vjerovatno danima gladovao kao i 99,99% goraždana u tom periodu itako dalje i tako dalje, znaci prosao je istu onu golgotu i patnju koju su prezivljavali i muslimani odnosno svi građani tog grada.
Sta je poenta moje price, to je da je lik iskoristio sansu pa napisao knjigu vjerovatno punu lazi, a samo u cilju iskrivljenja prave istine. A to sigurno mogu potvrditi i lojalni srbi koji su ostali u gorazdu i koji su sada uzorni građani na visoko pozicioniranim radnim i politickim mjestima u gradu.

To se desilo nekoliko mjeseci nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U jednom od konvoja koji su tada išli iz Goražda za Sarajevo sam vidio čovjeka koji je na nas pucao nekoliko puta i koji je bio u grupi vojnika koji su u aprilu 1994 godine zapalili naš stan misleći da smo mi unutra.

- cuj nekoliko puta ih je pucao...pa to nema ni u filmovima Lesli Nilsena
- da je neko htio da ih ubije sigurno bi ih ubio...

U tom trenutku sam želio samo osvetu. Želio sam ubiti čovjeka koji je nanio toliko zla mojoj porodici. Nakon što sam našao pištolj i krenuo nazad prema konvoju, moj otac me je sreo i ubijedio da to ne uradim. Tako je moj otac spasio život tog čovjeka a na neki način i moj život.

-eto otac mu ispade veci merhametlija od vecine gorazdana...

ma daj...ba kome solis pamet

Nisam ja ni rekao da mora biti istina...ali isto tako ne znaci ni da je laz...
Ja koliko sam vidio u onom intervju na Sa-x za Bosnjake je samo rekao je bilo pojedinaca koji su maltretirali njegovu porodici i da su htjeli cak i da mu ubiju roditelje...
Otkud ti znas da njegovima neko zaista nije prijetio...
Ok, mozda je bilo i Srba koji su ostali i nisu imali nikakvih problema ali ti nije dokaz da on laze...mozda njegova porodica jeste imala problema...

Ponavljam ja ne znam tacno ali ni ti koji si ocigledno iz Gorazda, ako se ne varam, ne mozes znati da li je njega porodica prosla kroz ovo ili nije...
A opet ti kategoricno tvdis da laze iako ga licno ni ne znas...znaci tvrdnja ti se zasniva predrasudama i tome da ti se ne svidja njegova prica...

[PipiDugaDevetka]

E, evo mene opet. A što Vi uopće dolazite na ovaj pročetnički forum kada Vam nedaju da diskutirate o bilo ćemu drugom osim o temama "prihvatiti raelnost postojanja RS" i "Lepa Brena zapalila publiku"? Dođite na forum Hrvatsko - Bošnjačkog Bratstva. Sloboda mišljenja i izražavanja je zagarantirana 100%
Bujrum - http://hbb.muux.org/politka-f13.html

Na forumu saiks zabranjeno je:
-objavljivati i/ili slati reklamne ili promotivne materijale na javnim ili privatnim porukama;

[Abacija]

@Abacija,
Kako znaš da boldirane prijetnje mlađanom Savi u komentarima intervjua nisu, ustvari, prijetnje nekog profesionalnog forumaša iz bije ili slične firme,...?

Ja pojma nemam ko je prijetio ali znam da se na internetu niko ne moze sakriti. Ovako ozbiljne prijetnje se moraju prijaviti policiji, i ako se to ne uradi onda se komotno moze reci da autor knjige igra na kartu ugrozenosti da bi si povecao popularnost.

[IBM]

@Abacija,
Kako znaš da boldirane prijetnje mlađanom Savi u komentarima intervjua nisu, ustvari, prijetnje nekog profesionalnog forumaša iz bije ili slične firme,...?

Ja pojma nemam ko je prijetio ali znam da se na internetu niko ne moze sakriti. Ovako ozbiljne prijetnje se moraju prijaviti policiji, i ako se to ne uradi onda se komotno moze reci da autor knjige igra na kartu ugrozenosti da bi si povecao popularnost.

finally

Nego back to savo,
Iskreno nisam znao da na Zapadu i dalje se prodaje prica: htio-sam-ubiti-covjeka-koji-je-prijetio-mojoj-porodici-ali-nisam-pa-sam-sad-promijenjen-covjek. wow

[Fiore]

Nista novo vec vidjeno., al naravno treba objaviti zbog nekih ljudi koji jos nisu skontali gdje zive.. Laz kao njihovo oruzje je najbolji primjer u historiji koje smo citali u skoli.. a slusali smo price od starijih sta se desavalo u proslosti..tek krajem 80-tih moglo se naci zanimljivih knjiga koje se i nagovjestavale sta ce se desiti 90-tih.. Istina jeste,to je bila zavjera citavog jednog naroda,taj srpski narod jeste ucesnik u agresiji i svako negiranje BiH i agresije, trenutno dolazi iz NVO tog naroda i od samih politicara koji ih predstavljaju..

Prekrajanje historije i granica.. na karti RS (republika srpska) i RS (republika srbija) sta ce stranac mislit o ovom

[Fiore]

Ima i na ovom forumu raznih petokolonasa., zato svim onima koji BIH nose u srcu savjet., nek dobro otvore oci

[MoHiKaNaC]

Klin se klinom izbija, a istina se najbolje siri pisuci knjige koje ce pobijati njihove neistine iznoseci cinjenice, neoborive dokaze. Dakle sto manje mitomanije a sto vise cinjenica. I za svaku knjigu koju srpska propaganda izbaci treba napisati bar dvije i nadjacati taj glas zla koji se iz vojnog oblika transformisao u malo urbaniji nacin borbe...

Sto se pomenute knjige tice, u dobre namjere autora vjerovat cu samo onda kada napise i knjigu o Visegradu (ipak je zivio i tu) i ratnoj proslosti (ali neko objektivno stivo) tog grada...

[BajrinNajmladji]

Nista novo vec vidjeno., al naravno treba objaviti zbog nekih ljudi koji jos nisu skontali gdje zive.. Laz kao njihovo oruzje je najbolji primjer u historiji koje smo citali u skoli.. a slusali smo price od starijih sta se desavalo u proslosti..tek krajem 80-tih moglo se naci zanimljivih knjiga koje se i nagovjestavale sta ce se desiti 90-tih.. Istina jeste,to je bila zavjera citavog jednog naroda,taj srpski narod jeste ucesnik u agresiji i svako negiranje BiH i agresije, trenutno dolazi iz NVO tog naroda i od samih politicara koji ih predstavljaju..

Prekrajanje historije i granica.. na karti RS (republika srpska) i RS (republika srbija) sta ce stranac mislit o ovom

Nije bilo potrebno čitati nikakve knjige, recimo, 1987,...Sve bilo prikazano na tv. ...Gazimestan, Dva veka VUka,...

Da govoriš o velikosrbima, razumio bih, ovako...čini mi se da ....neću da psujem.