Ovako, kao zena, reci cu vam da zeni nije prvi najbitniji, vec onaj pravi. A taj je u vecini i zadnji.
Prvi je dio prvih iskustava, moze ostati draga uspomena, moze biti uzasna uspomena, a moze ga se i (potpuno) zaboraviti ili tek usput sjetiti. Neke ce cure cekati da naidje pravi, neke ce to samo htjeti uciniti, radi radoznalosti, situacije, zelje, zaljubljenosti, itd. Ali vecinom zene nece stvarati famu od toga. Jer je drugo vrijeme sada. Mozda je to bilo bitno ranije (doduse, i sada, u nekim zaostalim podrucjima), pa je bilo bitno da se nakon prve bracne noci pokaze krvav carsaf, pa se mlada zarumenjeno i ponosno snebivala, a mladozenju tapsalo po ledjima, u smislu, ljudino! Vjerovatno im je bilo bitno da bi bili sigurni da su kod evtl. zacete djece oni ocevi. Ali to se vremenom pretvorilo (i izrodilo) u citav jedan ritualni sistem vrijednosti u kojem nevinost zene reflektira cast i moc muskarca i u kojem je jako puno zena platilo zivotom. I tragovi toga jos opstaju, bez da se propita zasto je to tako.
Licno iskustvo. Prvo sexualno iskustvo sa 20 god, u zemlji u kojoj ih cure/curice imaju i vec sa 14. Dakle, ja sam bila malo zaostala, Spätzünderin

Ali sam cekala da budem spremna. U njem. jeziku recimo ne postoji izraz "nevinost" u ovom smislu, vec "neiskustvo". Dok kod nas taj izraz implicira krivnju. Jer kad izgubis nevinost, sta si? Pa, ocito kriva. Zbog neceg.
Anywayse

. Sex kod nas jos uvijek nosi stigmu, i to samo za zene. Ne kazem da je promiskuitet dobar, najvise zbog bolesti, ali i zbog emotivnog ucinka na psihu, no svakako se sa sexa treba skinuti fama necistoce i prljavosti. Ili primijeniti tu famu na oba spola podjednako.