Posljednji pokušaj međunarodne zajednice da spriječi ratne sukobe u Bosni i Hercegovini bio je tzv. "Kutiljerov plan", nazvanom po tadašnjem predsjedavajućem Evropske zajednice, portuglaskom diplomati Hoze Kutiljeru koji je vodio pregovore. Nakon odbijanja SDS-ovih delegata da prihvati prvobitna rješenja podjele države na nekoliko etničkih kantona, međunarodna zajednica im je odlučila izaći u susret i konačni prijedlog je bio podjela države na tri etničke republike. Prema ovom planu bošnjačka i srpska republika su otprilike trebale obuhvatati jednaku teritoriju od oko 43% teritorije BiH, dok bi ostatak pripao Hrvatima. Iako su prvobitno sve tri strane bile stavile potpis na ovaj sporazum, na nagovor američkog diplomate i uz veliko negodovanje svojih članova i domaće javnosti, odlučuje povuči svoj potpis. Napominjem da Kutiljerovim planom nije bila ponuđena mogućnost bilo koje od konstitutivnih jedinica. Ubrzo nakon toga počinje rat u BiH sa poznatim epilogom.
Kutiljerovim planom nijedna strana nije mogla biti u potpunosti zadovoljna: Bošnjaci su morali pristati na etničku podjelu svoje države, Srbi da će živjeti u međunarodno priznatoj BiH, čime se prekinuo san o svim Srbima u jednoj državi. Možda je ovo rješenje i najviše odgovaralo Hrvatima, jer bi nezavisnošću BiH prestali njihovi strahovi od eventualnog ostanka u krnjoj Jugoslaviji, koja bi u pitanje dovela i samu sudbinu Hrvatske.
Danas, nakon četiri godine krvavog rata, gotovo 100 000 ubijen i preko milion protjeranih, imamo međunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu, ali sa Republikom Srpskom, strogo etnički podijeljenu i sa Bošnjacima koji su kao najbrojniji narod getoizirani na 22% teritorije.
Da li je bilo bolje prihvatiti Kutiljerov plan?
Mapa Kutiljerovog plana:
