"Tekst na vrlo otvoren i sugestivan način govori o današnjem stanju u društvu kada su pale sve moguće moralne maske i kada je porodica u potpunosti izgubila bitku. Živimo u vremenu u kojem su ljudima usta puna crkve i džamije, Boga i Alaha, dok s druge strane imamo nevjerovatan pad morala i lažna zaklinjanja, te situacije da nam maloljetnici ubijaju, a djevojčice od 12 godina ostaju trudne", ističe Kupusović.
Pa onda:
Ne kajem se ni za jednu riječ koju sam rekao ili napisao. Tačno je da bih vjerovatno mnogo bolje profitirao u svojoj karijeri da sam oportunistički lagao i uvlačio se u stražnjicu kojekakvim individuama, ali ovo je moj izbor i neka tako bude!
I još
Ja sam naivni i budalasti patriot koji je još od završene akademije u Zagrebu, kao prvi diplomirani teatarski, filmski i TV reditelj u historiji BiH, odbijao pozive da ostanem tamo negdje i uvijek se vraćao u svoju Bosnu. Ovo sve što mi se događa je, izgleda, nagrada za tu moju romantičnu iluziju.
Pa kako to da niko ne reaguje na ove baljezgarije od strane režimskog režisera, koji je svojim nacionalno-romantičnarskim splačinama mladim ljudima ogadio Narodno pozorište, a evo sad će i Kamerni teatar. Koji je oskvrnuo jednog Mešu Selimovića svojim plitkim predstavama.
Lik koji je jedini naplatio svoje učešće u otvaranju Starog mosta (30.000 KM) sada se preko Avaza (a preko koga bi drugog) pokušava nametnuti kao neka moralna i umjetnička vertikala
Naravno ne treba zaboraviti ni Gojera, tog grobara Narodnog pozorišta, ali i općenito kulture u Sarajevu, koji svako malo pere obraz nekakvim "dramatičnim" reagiranjima po medijima. Poltron koji je nedugo nakon SDP-ovog silaska sa vlasti osvanuo na izbornoj listi SBiH ni ne treba komentar, ali evo nečega što sam našao u Danima:
- Dobar dan, je li to gospodin Gojer?
- Da, izvolite.
- Ovdje Siniša Glumičić, plastični hirurg iz Zagreba.
- Poštovanje gospodine, recite.
- Želio bih se vidjeti s Vama.
- Kojim povodom?
- Znate, ja bih u mirovinu, a imam razrađenu kliniku koju bih ostavio nekome ko bi radio ovo što sam ja do sada.
- A to je…
- Znate, ugradnja silikona, korekcije nosa, ušiju, produžavanje penisa, smanjivanje grudi, zatezanje zadnjice i, svakako, sve ostale vrste intervencija, uklanjanje ožiljaka od opekotina, ranijih zahvata hirurškim nožem…
- Ja sam, općenito, za.
- Da se vidimo ili…
- I da se vidimo, ali i rad sam vam pomoći. Uključiti se, djelati…
- Znate, želim da budemo iskreni, dobio sam neke, znate, ovaj, informacije, kako Vi ne znate odbiti…
- Ma, cijenjeni gospon, rekoste Glumac..
- Ne, ne, Glumičić…
- To su tendenciozne objede. Ja ne odbijam, ali, zaboga, znate, netko mora raditi…
Siniša Glumičić je ozbiljan čovjek, vrhunski, priznati i skupi stručnjak estetske hirurgije i njemu se ne može desiti takva budalaština da iz čista mira nazove nekoga i ponudi mu svoje mjesto, posao i zaradu. A da nije, da je sasvim drugačiji, pa da stvarno nazove Gradimira Gojera, je l' baš čvrsto vjerujete da bivši direktor Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, sadašnji direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu, bivši ministar kulture u Vladi Kantona Sarajevo i novoizabrani predsjednik Društva pisaca BiH, reditelj i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu ne bi bio spreman obući specijalno odijelo, staviti kapicu, preko brade navući masku, gurnuti ruke u rukavice, uzeti skalpel i recnuti?
Gradimir Gojer je bio najgori direktor Kamernog teatra u njegovoj povijesti, kao neloš ministar kulture - od svoje prethodnice naprosto, nije mogao biti gori, a dotična je, inače, Esma Hadžagić - pripremio je teren (promijenivši Upravni odbor) za preuzimanje Narodnog pozorišta od anemičnog Tvrtka Kulenovića, a evo ga sada i na čelu književne udruge u konstantnom propadanju. Već je dovoljno groteskno to što je autor bogzna koliko knjiga, od koje niti jedna ne vrijedi objavljivanja, zasjeo na čelo nekada respektabilnog Društva pisaca, a još je nakazniji način na koji je Gojer izabran. Trećina članova Skupštine Društva, naprosto, nije imala sreće: niti jedan od tri već predložena kandidata nije bio spreman za predsjedavanje, pa se onda neko sjetio Gojera i, naravno, sve se moglo završiti press-konferencijom na kojoj je novi predsjednik najavio borbu protiv primitivizma, da bi u naknadnim intervjuima rekao kako će se pobrinuti da nagradu Bosanski stećak, netom dodijeljenu Mirku Kovaču, iduće godine dobije Abdulah Sidran, Gojerov prethodnik na čelu Društva pisaca. Predsjednik koji je nastavio rasprodaju ugleda Društva započetu u vrijeme Nedžada Ibrišimovića. Predsjednik koji je sa još dvadesetoricom članova tražio prekid "montiranog sudskog procesa" u slučaju Pogorelica.
Da Gojer nije naslijedio Sidrana, još bi u ovakvom potezu mogli prepoznati pokušaj umirivanja prethodnika, nakon kojeg slijedi amputacija svih truleži Društva. No, ne treba imati zabluda: Gojer godinama opstaje na sceni talasajući samo onda kada ga se posljedice ne tiču na najdirektniji mogući način. Svih ostalih mogućnosti on se vješto kloni. Gradimir Gojer je u svakom trenutku sračunat čovjek. Toliko da se njim, kao kod oboljelih od paranoje, sve uklapa, pa se sasvim logičnim čini to što su ga članovi Skupštine podržali bez ikakvog vidljivog razloga: zaslužio je Gojer podršku Društva, jer kada su "članovi" branili pogoreličane, on je najavio pisanje libreta za operu Pogorelica. (Nešto kao: na scenu ulazi Ivica Šarić u ulozi Irfana Ljevakovića i pjeva: Oooo, netko nam je smjestiiiiooo…)
Novom predsjedniku Društva pisaca, čije se članstvo osipa, na kraju, ipak još jednom treba priznati rijedak dar: uvijek i u svakom trenutku on je sposoban pozicionirati se na mjesta koja ga čine važnim i kada ne radi ništa. I dovoljno je hrabar izgovoriti historijsko - DA. Po tisuću puta.
Želio bih čuti još mišljenja, nekako olako prolazi bezobrazna demagogija ove dvojice prodavača magle
sam neki dan gledao kod Lane na OBN-u kada je ovo izjavio, i ostao sam 
), ili ja mozda dovoljno ne pratim desavanja?
