Svoj autentični izgled, koji se postupno ponovno vraća, ovaj je grad dobio u vrijeme osmanske vladavine. To svakako ne znači da njegovi korijeni nisu mnogo starijega datuma. Kao i drugi gradovi u nekadašnjoj hercegovoj zemlji, i Počitelj se veže za Stjepana Vukčića Kosaču. Točnije veže ga pučka predaja koju prenosi i spomenuti putopisac. Ipak, u povijesnim izvorima nailazimo mnogo ranije na ime ovog grada. Kralj Bela IV. će 1263. godine pisati kako je od zapovjednika broda Petra iz Luke primio zemlju Počitelj a comite Petro de Luka recepit terram Pochytel… . Na pragu 14. stoljeća (1300) prilikom sklapanja jednog ugovora u Solinu između hrvatskog bana Pavla i Henrika za svjedoka se navodi i kaštelan Počitelja Ob-Radus castellanus Pocitelli.
Sam grad Počitelj prvi put izravno spominje aragonski kralj Alfonz V. kada ga smješta u Župu Dubravu. Podignut je na važnom putu između Gabele i hercegove rezidencije Blagaja i dalje prema Stocu. Raniji centar je bio grad Bivolje Brdo, koji je vjerojatno razoren u 14. stoljeću. Stoga se i zaključuje da je razlog jačanja Počitelja kao grada nakon nestanka Bivoljeg Brda bio potreba postojanja jednog centra na tom putu.
Najstariji dio grada nalazi se na istočnoj strani. Oko velike okrugle kule nastao je cijeli grad, koji je imao dvoja ulazna vrata: jedna u blizini najstarijeg dijela grada i druga na dnu kraj same rijeke. Cijeli grad je bio opasan visokim zidom.
Grad je vjerojatno utvrđen sredinom 15. stoljeća u vrijeme kralja Matije Korvina i ugarskih vojnih akcija za oslobađanje Bosne i hercegove zemlje od Osmanlija. Dubrovčani su koncem 1465. poslali graditelje s čavlima da podignu most kod Počitelja, koji je trebao biti polazna točka spomenutih akcija u Hercegovini. Sljedeće godine povijesni izvori bilježe ugarsku prisutnost u i oko Počitelja. No već 1471. Hamza-beg je osvojio Počitelj. Srednjovjekovna povijest Počitelja ovdje završava i započinje period osmanske vladavine u kojoj će Počitelj izrasti u varoš. Gradom je isprva upravljao dizdar, koji se prvi put spominje 1475. (u dubrovačkom arhivu). U istom arhivu se nalazi i dokument koji govori o dubrovačkoj pomoći izgradnje Počitelja 1480. godine. U gradu će biti podignuta medresa, musafirhana i han, hamam i brojni drugi objekti potrebni za svakodnevni život. Izgled grada uresila je i kamena džamija i sahat-kula. O izgradnji džamije postoji legenda kako je njezin graditelj Hadži Ibrahim-paša, rođeni Počiteljanin koji je napredovao u službi u Carigradu i postao na kraju egipatski paša, poslao novac u svoje rodno mjesto za izgradnju džamije. Novac je misteriozno nestao pa se paša odluči ponovno poslati novac ali ovoga puta skriven u karpuzi (lubenici). Tako stiže novac i džamija bijaše podignuta.
Zacijelo najpoznatiji Počiteljanin je Smail Gavran, koji je bio u 19. stoljeću kapetan Počitelja. On dade obnoviti staru i oronulu kulu koja po njemu dobi naziv Gavran-kapetanova kula. Ispred kule je bila musafirhana, s lijeve strane tamnica a u prizemlju kule barutno spremište. Ostali objekti služili su za smještaj vojnika.
Povijest i legende ispredati će priče o ovom gradu, o njegovu mostu, o lađama podno njegovih zidina, o njegovim ljudima a ponajviše o njegovoj ljepoti. Ima nešto u Počitelju što, pored svih zlatnih i turobnih vremena kroz koja je prošao, ne da ubiti tu ljepotu, njegov smisao i dah ljepote zaustavljene u hercegovačkom kamenu i Neretvinoj studeni. Ispraćajući stoljećima smaragdnu ljepoticu na njezinu putu u Jadran, Počitelj, poput skamenjene žudnje, šapuće o toj neraskidivoj vezi grada i rijeke.
Volio bih da sta procitam o njima ili pak da ih vidim...
