Transcendentalna meditacija
Rolling Stonesi, Mia Farrow, američka vojska - svi su oni istraživali tvrdnje Maharishija da je njegovo učenje konačno rješenje svih svjetskih problema.
Nepoznati indijski guru stekao je preko noći svjetsku slavu kad su ga 1967. godine posjetili Beatlesi. George, jedan od njih, upoznao je Maharishija Mahesha Yogija kad je proučavao indijsku glazbu a njegovo oduševljenje zahvatilo je i ostale članove grupe, Johna, Paula i Ringa, pa su otišli u udaljeni dio Walesa da ondje prouče transcendentalnu meditaciju zajedno s Maharishijem.
On tvrdi da njegov sistem, nazvan TM, nije religija ni filozofija, nego 'prirodna, laka, znanstveno potvrđena tehnika'. Tu nema nikakve dogme u koju treba vjerovati niti čovjek treba promijeniti svoje religijsko uvjerenje.
Preko dva i pol milijuna ljudi širom svijeta bavi se TM, čak i neki kršćanski svećenici. I vojska SAD je pokazala zanimanje za TM.
Obavljanje TM
Osnovna tehnika je jednostavna. Svaki sljedbenik dobiva 'mantru', tajne rečenice ili slogove koje odgovaraju njegovoj ličnosti. Od sljedbenika se traži da meditiraju nad svojom mantrom 20 minuta, izjutra i uvečer, ponavljajući neprekidno riječi sasvim tiho, ispod glasa. Redovite meditacije, trvdi se, učinit će da se osjećaju puni energije i manje napeti.
Davanje mantre obavlja se obredom nazvanim 'puja'. Opisan je kao jednostavan indijski obred zahvalnosti za dugu tradiciju TM. Obavlja se na sanskrtu i prijevod nije dostupan onima koji se primaju u pokret.
Maharishi
Maharishi (znači Veliki mudrac) Mahesh (njegovo prezime) Yogi (onaj koji je postigao jedinstvo s Bogom), rođen je kao Mahesh Prasad Warma u sjeverno-središnjoj Indiji 1911. godine.
Nakon studija fizike na Allahabad sveučilištu, diplomirao je u dobi od 31. godine i radio u tvornici pet godina kad se u slobodno vrijeme počeo baviti jogom.
Na kraju drugoga svjetskog rata povukao se u Himalaju da potraži prosvjetljenje kroz 13 godina sa svojim guruom Swami Brahmananda Saraswati (Guru Dew). Guru Dew je prije svoje smrti rekao Maheshu Yogiju da razvije jednostavan oblik meditacije koja će biti za svakoga. Dvije godine je proveo u planinama Himalaje, prije objave svojih ideja svijetu 1959. godine, kad mu je bilo 48 godina.
Počeo je u Madrasu, ali nije naišao na prijem. Otišao je u London nakon što je najavio devetogodišnji plan kojim bi proširio svoju poruku putem International Meditation Society (Međunardnog društva za meditaciju). Pokret je u to doba bio poznat kao Spiritual Regeneration Movement (Pokret duhovne obnove). Kasnije se ime promijenilo u Science of Creative Inteligence (Znanost stvaralačke inteligencije).
Neko je vrijeme nailazio na slab odjek u Londonu. Ali kad su ga posjetili Beatlesi, odjednom je taj mali Indijac u jednostavnoj bijeloj haljini s ukrasnim zrncima, u gumenim sandalama i uvijek prisutnim cvijetom u ruci, postao poznat, punio je novinske stupce svojim imenom.
Pomodni je krik uskoro splasnuo i Maharishi je odletio kući rekavši: "Znam da sam promašio. Moja misija je gotova." Zavjetovao se da se nikad više neće vratiti na Zapad.
Ipak se njegova misija nije završila. Iz svog ašrama na 15 rali zemlje i klimatiziranoj zgradi od 58 osoba u Rishikeshu, u Indiji, razvio je novi plan, sa ciljem da postavi 350 središta za obuku učitelja, koji bi postali TM sveučilišta.
Da li je to put do stvaralačke inteligencije?
Bilo je protivnika TM na Zapadu i na Istoku. Neki Hindusi tvrde da je Maharishi krivo protumačio njihovu svetu knjigu Bhagavad Gitu. Drugi stručnjaci za jogu i istočnjačke religije ne vole zamisao o 'instant nirvani' i njenoj komercijalizaciji - budući sljedbenici trebaju dati tjednu plaću za tečaj. Drugi opet odbacuju povezivanje TM s materijalizmom.
Neki su članovi TM napustili pokret rekavši da nikad nisu naučili letjeti usprkos obećanju da će poletjeti. Umjesto mira i spokoja, njihovi pokušaji da polete donijeli su im velike duševne i tjelesne probleme. Ljudi iz drugih tradicija koji su se bavili meditacijom kao što su kršćanski redovnici, odavno su shvatili opasnosti takvog meditiranja i upozoravali na njih. Prema nekim stručnjacima za meditacije, ta tehnika ne rješava probleme već ih samo zamagljuje. Također kažu da TM ohrabruje pristup životu usredotočenom na sama sebe, koji je nanio štete međusobnim odnosima.
Američki psiholog Leon Otis izvijestio je kako su neki koji su meditirali u zadnjih 18 mjeseci 'zaradili' tjeskobu, potištenost, duševnu napetost a snašle su ih i druge neugodne posljedice.
Mentmore Towers u Buckinghamshireu u Engleskoj, prijašnje prebivalište Lorda Roseberyia i Rotschildovih, TM pokret je kupio 1977. godine za 248 000 funti sterlinga.
Maharish Mahesh Yogi ima cilj stvoriti 'svjetsku vladu' kako bi upravljao 'razdobljem prosvjetljenja' a Mentmore Towers mu je 'prijestolnica' u Velikoj Britaniji.
Ovdje se 80 mladića brine za kuću i 83 hektara zemlje.
Premda je Mentmore Towers prodajom na Sothebyevoj dražbi stoljeća bio lišen svog bogatstva, TM pokret je napunio kuću vrijendim starinama, te sada na prozorima visi 700 metara zastora od baršuna, a zidovi su presvučeni svilenom tkaninom.
Otkako se TM pokret počeo širiti iz svog središta u Luzernu u Švicarskoj ranih 70-tih godina, kupili su još nekoliko dvoraca u Engleskoj.
U Mentmore Towersu, soba za biljar Lorda Roseberya pretvorena je u 'leteću sobu'. Napravljen je plan za oko 70 ljudi koji se žele podići uvis iznad 1,60 m, kako bi se spriješilo njihovo međusobno sudaranje i prelaženje u tuđe područje letenja. Plan dijeli sobu na parkirališta, slobodni prostor i platformu, a središnji dio je rezerviran, te upozorava članove da se ne parkiraju na slobodnom prostoru ili oko platforme. Prije nego sljedbenici TM počnu letjeti, označe svoje ime i primaju upozorenje da se drže 'uputa za siguran let'.
Tehnika nazvana TM-Sidhi program, poboljšava navodno kvalitetu života ne samo onoga koji u njemu sudjeluje nego i cijele zajednice. Kad ih dovoljan broj izvršava TM-Sidhi program, oni 'zrače utjecajem dovoljno snažnim da zahvati kretanje cijeloga društva'. Vjeruju da će time smanjiti broj zločina, prometne udese i bolesti na širem području.
Da li je TM religija?
· Pri puja obredu ne prevodi se sa sanskrta. To je poziv hinduskim bogovima, tražeći ih pomoć, prinoseći im žrtve. U užem smislu, guru Dev se poistovjećuje s božanskim utjelovljenjem.
· Odabire se mantra prema tradiciji staroj 6000 godina, kažu sljedbenici TM-a. Postoji, ustvari, samo 16 mantri, a sadašnja je tradicija od 1973.godine. Sve mantre su imena hinduskih bogova ili slično tomu.
· Maharishi je bhakti, hinduski redovnik koji je razvio svoju tehniku dok je proučavao svete hinduske spise Vede.
· Transcendentalna svijest samo je prvi stupanj TM. Postoje još četiri stupnja svijesti koja završava sa 'sviješću Boga', 'jedinstvom s Bogom' i 'Brahma sviješću'.
· Učenje TM-a je bez sumnje hindusko. Čak i njihov osnovni udženik The Science of Being and the Art of Living kaže da je TM prava 'vječna istina' koja se nalazi u osnovi svih religija. Poput hinduizma, uči da je Bog neosoban; život je ciklus ponovnih rađanja; čovjek može postati savršen; grijeh se može nadvladati meditacijom; Isus Krist je bio prorok a ne Spasitelj svijeta.
· Nakon dvogodišnje rasprave na sudu, federalni sud u New Jerseyu je proglasio TM u osnovi religijom. To znači da se TM više ne smije podučavati u državnim školama.
Kultovi i nove vjere
-
JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#2
Mormoni
"Možemo li vas posjetiti i s vama razgovarati o Bibliji?" - upitala su dva lijepo i uredno odjevena mladića pred vratima stana. Za mnoge je to prvi susret s mormonima.
Prema navodima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana danas ima 30 000 mladih mormonskih misionara koji nastoje pridodati sljedbenike već postojećim pet milijuna vjernika širom svijeta. Tvrde da godišnje obrate 180 000 sljedbenika u devedeset zemalja gdje djeluju.
Mormonske obitelji smatraju posebnom čašću kad njihovi sinovi odlaze u inozemstvo na dvije godine misionarskog rada, sami se uzdržavaju u tom poslu koji se sastoji od temeljitog obilaska po kućama.
Središte crkve je Salt Lake City u državi Utah u SAD. U Utahu je 60 % stanovnika mormonske vjeroispovijesti. Ta država ima velik ugled zbog svog djelovanja u zdravstvenoj službi, obrazovanju i socijalnoj zaštiti. Stanovnici, mormoni, nadaleko su poznati po svom poštenju i marljivosti.
Joseph Smith
Usprkos iskrenosti, stvarne vjere i pobožnosti suvremenih mormona, podrijetlo pokreta ostaje vrlo sumnjivo. Joseph Smith je rođen u Sharonu, državi Vermont 1805. godine. Kad mu je bilo 14 godina, tvrdio je da mu se Bog ukazao i rekao mu da se ne pridružuje nijednoj crkvi, jer su sva njihova vjerovanja zastranila.
Nakon tri godine mu je anđeo Moroni rekao da ode na brdo Cumorah blizu Palmyre u državi New York, gdje je trebao pronaći knjigu ispisanu na zlatnim pločama, koja govori o povijesti drevnih Amerikanaca i donosi potpuno Evanđelje.
Premda je rečeno da je taj tekst ispisan na 'reformiranom egipatskom' jeziku, anđeo mu je rekao da će ju biti kadar prevesti uz pomoć 'Urima i Thumima' koje će ondje pronaći. Tvrdio je da je pronašao ploče i sredstva za prijevod, ali Moroni mu je rekao da ih ne dira dok ne prođu četiri godine. Joseph Smith je poslušao.
Tek je godine 1827. počeo iza zastora diktirati trojici pisaca djelo koje je danas poznato kao Knjiga Mormona. Anđeo Moroni je zatim uzeo natrag zlatne ploče.
Kad je 6. travnja 1830. godine objavljena knjiga, Smith je zajedno s petoricom svojih istomišljenika osnovao Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjeg dana u Fayetti, državi New York. Premda je uskoro pridobio mnoge sljedbenike, suočavao se s velikom porugom i protivljenjem pa se zbog toga morao neprestano seliti.
Kad su ga neki najprisniji prijatelji napustili i počeli u novinama iznositi navodnu Smithovu nemoralnost, Smith je kao gradonačelnik isposlovao od gradskog vijeća grada Nauvooa da se unište uredi tiskare.
Podnio je žalbu guvernera države, ali su on, njegov brat i dvojica drugih istomišljenika uhapšeni i ostali u pritvoru do suđenja. Suđenje se nikad nije održalo - svjetina je provalila u zatvor u Carthagi da Smitha linčuje; poginuo je u pucnjavi 1844. godine.
Salt Lake City je 'obećana zemlja' mormona. Kad je počelo progonstvo prvih mormona 1844. godine ubojstvom Josepha Smitha, njegov nasljenik Brigham Young je poveo stotine mormona u bijeg na zapad. Kad su došli do Velikog slanog jezera, počeli su orati zemlju i sijati žitarice.
Drugi su ih slijedili te zajedno izgradili veliki grad i vlastitu naciju u pustinji.
Njihova je vjera i marljivost bila nagrađena kad je država Utah primljena u savez Sjedinjenih Država Amerike, 1895. godine.
Usred grada nalazi se Genealoško društvo, gdje mormoni mogu istraživati svoje genealoško stablo kako bi se krštavali za umrle pretke.
Glavna vjerovanja
· Cijelo će čovječanstvo uskrsnuti. Jedino će mormoni naći svoje mjesto u trećem (najvišem) nebu.
· Knjiga mormona po svojem autoritetu jednaka je Bibliji.
· Bog, vječni Otac nekoć je bio smrtno biće, koje je postalo Bog.
· Čovjeka će se suditi po njegovim djelima.
· Otkupljenje od osobnog grijeha može se postići jedino pokornošću (mormonskom) evanđelju i dobrim djelima.
· Prema učenju mnogih ranijih mormonskih predaja, Isus i Bog Otac bili su poligamno oženjeni.
· Crkva mormona je Božje kraljevstvo na zemlji. Krštenje je neophodno za povratak u Božju prisutnost. Zato se obavlja krštenje za umrle.
· Bračna se veza nastavlja i u sljedećem životu. Mormoni se vjenčavaju u Hramu za sada i cijelu vječnost. (Mnogoženstvo je ukinuto 1890. godine).
· Prije Isusova povratka na zemlju, gdje će vladati 1000 godine, svi će se mormoni okupiti a Židovi vratiti u Jeruzalem.
· Na kraju 1000 godina doći će do drugog uskrsnuća i svima će se suditi. Oni vrijedni najviše nagrade, najvećeg stupnja spasenja, živjet će na Novoj Zemlji, a drugi će biti smješteni negdje drugdje. Trećina dugova koji su se pobunili prije stvaranja svijeta i manji broj ljudskih bića krivih za najgore grijehe, provest će vječnost u paklu.
Knjiga Mormona kaže…
Knjiga Mormona iznosi mnogo toga o povijesti Amerike. Po toj knjizi, Izraelac Lehi i njegova obitelj, zajedno s prijateljima, pobjegli su iz Jeruzalema 586. godine pr. Krista, sagraditi lađu i krenutli ploveći na istog oko svijeta. Pomoću kompasa iskrcali su se u Americi i od Lehijeve obitelji nastale su dvije nacije koje su postali praroditeljima američkih Indijanaca. Kroz 1000 godina zabilježili su svoju poijest na pločama na nepoznatom jeziku. proje nego su nestali godine 421, posljednji preživjeli Moroni je zakopao ploče u brdu.
Nakon svog uskrsnuća, Isus je posjetio Ameriku i osnovao novu crkvu, jer su njegove nade u Stari svijet propale. Isus će se vratiti na zemlju i ustanoviti svoje kraljevstvo u Americi.
Način života
Pravi mormoni žive vrlo strogo, prema visokim moralnim pravilima.
· Daju crkvi desetinu od svojih primanja.
· Poste jednom mjesečno. Meso jedu vrlo umjereno.
· Ne puše niti piju alkoholna pića, kavu ni čaj, čak ni ako je umjetni sastav za podraživanje u njima minimalan.
· Obitelji obdržavaju tjednu 'obiteljsku, domaću večer', kad pjevaju, mole se, igraju razne igre i razgovaraju o odnosima u obitelji.
· Podupiru 'programe za mlade i rekreaciju', time privlače mlade k vjeri.
Misijska je aktivnost neobično važna u mormona. Mnogi mladi mormoni provode dvije godine kao neplaćeni misionari, utroše mnoge sate obilazeći kuće u gradu u koji su došli.
Najpoznatiji mladi mormonski misionari su sedam članova popularne pjevačke grupe The Osmonds. To su Marie, Jimmy, Donny, Jay, Marril, Wayne i Alan, svi članovi mormonske crkve i odrasli u državi Utah u SAD. Njihovih sedam zlatnih ploča podigle su ugled mormona i potaknule neke njihove obožavatelje da postanu mormoni.
Jesu li oni sveci posljednjeg dana?
· Knjiga mormona prikazuje razdoblje od 600.godine pr. Kr. do 400. godine po Kristu, a sadrži ulomke iz Biblije starog engleskog prijevoda (autoriz irani prijevod kralja Jamesa iz 1611. godine)
· Vođa mormona je tvrdio da način na koji je Knjiga mormona prevedena isključuje svaku pograšku. A od 1830. godine učinjeno je 3913 promjena u knjizi.
· Mormoni tvrde da se istinitost Knjige mormona može potvrditi arheologijom Amerike. W. Duncan Strong s Columbia University u New Yorku kaže: "Smatram da u Knjizi mormona nema povijesno utemeljenih činjenica koje se odnose na prethistorijske američke Indijance, a mišljenja sam da bi se u tome sa mnom složila većina američkih arheologa."
· Mormoni tvrde da je profesor Charles Anthon s Columbia University potvrdio izvornost ploča. Profesor je, međutim, napisao svome prijatelju: "Izjava o mom navodnom potvrđivanju da je mormonsko pismo na pločama ispisano 'reformiranim hijeroglifima' je čista laž."
· U predgovoru Knjige mormona Oliver Cowdery, David Whitmer i Martin Harris, tvrde da im je anđeo pokazao ploče s upisanim tekstom na njima. Sva trojica su kasnije posvjedočila da su anđela vidjeli 'očima vjere' i odrekli se mormonizma.
· Da li je Knjiga mormona od Boga ili nije? Između 1809. i 1912. godine Solomon Spaulding je napisao zamišljenu povijest dviju civilizacija koje su stigle u Ameriku. Umro je a rukopis je ostao u tiskarskom uredu. Slagar u toj tiskari, imenom Sidney Rigdon, upoznao je Josepha Smitha i postao mormon. Gospođa Spaulding, udova Solomona Spauldinga je kasnije rekla da je Knjiga mormona djelo njezina muža - što naravno mormoni niječu.
· Premda je danas mormonstvo visoko moralno, prvi su vođe bili manje moralni. Godine 1834. šezdesetdvoje susjeda je potpisalo da su Joseph Smith i njegov otac 'bez morala i skloni opakim navikama'. Kasnije je Joseph Smith optužen zbog krivotvorenja novca. Brigham Young je nakon smrti ostavio 17 žena, 56 djece i bogatstvo od 400 000 funti sterlinga. Bio je potpuno bezosjećajan prema obeshrabrenim članovima koji su nakon duga putovanja htjeli napustiti Salt Lake City, a neke je u pokušaju bijega dao ubiti.
"Možemo li vas posjetiti i s vama razgovarati o Bibliji?" - upitala su dva lijepo i uredno odjevena mladića pred vratima stana. Za mnoge je to prvi susret s mormonima.
Prema navodima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana danas ima 30 000 mladih mormonskih misionara koji nastoje pridodati sljedbenike već postojećim pet milijuna vjernika širom svijeta. Tvrde da godišnje obrate 180 000 sljedbenika u devedeset zemalja gdje djeluju.
Mormonske obitelji smatraju posebnom čašću kad njihovi sinovi odlaze u inozemstvo na dvije godine misionarskog rada, sami se uzdržavaju u tom poslu koji se sastoji od temeljitog obilaska po kućama.
Središte crkve je Salt Lake City u državi Utah u SAD. U Utahu je 60 % stanovnika mormonske vjeroispovijesti. Ta država ima velik ugled zbog svog djelovanja u zdravstvenoj službi, obrazovanju i socijalnoj zaštiti. Stanovnici, mormoni, nadaleko su poznati po svom poštenju i marljivosti.
Joseph Smith
Usprkos iskrenosti, stvarne vjere i pobožnosti suvremenih mormona, podrijetlo pokreta ostaje vrlo sumnjivo. Joseph Smith je rođen u Sharonu, državi Vermont 1805. godine. Kad mu je bilo 14 godina, tvrdio je da mu se Bog ukazao i rekao mu da se ne pridružuje nijednoj crkvi, jer su sva njihova vjerovanja zastranila.
Nakon tri godine mu je anđeo Moroni rekao da ode na brdo Cumorah blizu Palmyre u državi New York, gdje je trebao pronaći knjigu ispisanu na zlatnim pločama, koja govori o povijesti drevnih Amerikanaca i donosi potpuno Evanđelje.
Premda je rečeno da je taj tekst ispisan na 'reformiranom egipatskom' jeziku, anđeo mu je rekao da će ju biti kadar prevesti uz pomoć 'Urima i Thumima' koje će ondje pronaći. Tvrdio je da je pronašao ploče i sredstva za prijevod, ali Moroni mu je rekao da ih ne dira dok ne prođu četiri godine. Joseph Smith je poslušao.
Tek je godine 1827. počeo iza zastora diktirati trojici pisaca djelo koje je danas poznato kao Knjiga Mormona. Anđeo Moroni je zatim uzeo natrag zlatne ploče.
Kad je 6. travnja 1830. godine objavljena knjiga, Smith je zajedno s petoricom svojih istomišljenika osnovao Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjeg dana u Fayetti, državi New York. Premda je uskoro pridobio mnoge sljedbenike, suočavao se s velikom porugom i protivljenjem pa se zbog toga morao neprestano seliti.
Kad su ga neki najprisniji prijatelji napustili i počeli u novinama iznositi navodnu Smithovu nemoralnost, Smith je kao gradonačelnik isposlovao od gradskog vijeća grada Nauvooa da se unište uredi tiskare.
Podnio je žalbu guvernera države, ali su on, njegov brat i dvojica drugih istomišljenika uhapšeni i ostali u pritvoru do suđenja. Suđenje se nikad nije održalo - svjetina je provalila u zatvor u Carthagi da Smitha linčuje; poginuo je u pucnjavi 1844. godine.
Salt Lake City je 'obećana zemlja' mormona. Kad je počelo progonstvo prvih mormona 1844. godine ubojstvom Josepha Smitha, njegov nasljenik Brigham Young je poveo stotine mormona u bijeg na zapad. Kad su došli do Velikog slanog jezera, počeli su orati zemlju i sijati žitarice.
Drugi su ih slijedili te zajedno izgradili veliki grad i vlastitu naciju u pustinji.
Njihova je vjera i marljivost bila nagrađena kad je država Utah primljena u savez Sjedinjenih Država Amerike, 1895. godine.
Usred grada nalazi se Genealoško društvo, gdje mormoni mogu istraživati svoje genealoško stablo kako bi se krštavali za umrle pretke.
Glavna vjerovanja
· Cijelo će čovječanstvo uskrsnuti. Jedino će mormoni naći svoje mjesto u trećem (najvišem) nebu.
· Knjiga mormona po svojem autoritetu jednaka je Bibliji.
· Bog, vječni Otac nekoć je bio smrtno biće, koje je postalo Bog.
· Čovjeka će se suditi po njegovim djelima.
· Otkupljenje od osobnog grijeha može se postići jedino pokornošću (mormonskom) evanđelju i dobrim djelima.
· Prema učenju mnogih ranijih mormonskih predaja, Isus i Bog Otac bili su poligamno oženjeni.
· Crkva mormona je Božje kraljevstvo na zemlji. Krštenje je neophodno za povratak u Božju prisutnost. Zato se obavlja krštenje za umrle.
· Bračna se veza nastavlja i u sljedećem životu. Mormoni se vjenčavaju u Hramu za sada i cijelu vječnost. (Mnogoženstvo je ukinuto 1890. godine).
· Prije Isusova povratka na zemlju, gdje će vladati 1000 godine, svi će se mormoni okupiti a Židovi vratiti u Jeruzalem.
· Na kraju 1000 godina doći će do drugog uskrsnuća i svima će se suditi. Oni vrijedni najviše nagrade, najvećeg stupnja spasenja, živjet će na Novoj Zemlji, a drugi će biti smješteni negdje drugdje. Trećina dugova koji su se pobunili prije stvaranja svijeta i manji broj ljudskih bića krivih za najgore grijehe, provest će vječnost u paklu.
Knjiga Mormona kaže…
Knjiga Mormona iznosi mnogo toga o povijesti Amerike. Po toj knjizi, Izraelac Lehi i njegova obitelj, zajedno s prijateljima, pobjegli su iz Jeruzalema 586. godine pr. Krista, sagraditi lađu i krenutli ploveći na istog oko svijeta. Pomoću kompasa iskrcali su se u Americi i od Lehijeve obitelji nastale su dvije nacije koje su postali praroditeljima američkih Indijanaca. Kroz 1000 godina zabilježili su svoju poijest na pločama na nepoznatom jeziku. proje nego su nestali godine 421, posljednji preživjeli Moroni je zakopao ploče u brdu.
Nakon svog uskrsnuća, Isus je posjetio Ameriku i osnovao novu crkvu, jer su njegove nade u Stari svijet propale. Isus će se vratiti na zemlju i ustanoviti svoje kraljevstvo u Americi.
Način života
Pravi mormoni žive vrlo strogo, prema visokim moralnim pravilima.
· Daju crkvi desetinu od svojih primanja.
· Poste jednom mjesečno. Meso jedu vrlo umjereno.
· Ne puše niti piju alkoholna pića, kavu ni čaj, čak ni ako je umjetni sastav za podraživanje u njima minimalan.
· Obitelji obdržavaju tjednu 'obiteljsku, domaću večer', kad pjevaju, mole se, igraju razne igre i razgovaraju o odnosima u obitelji.
· Podupiru 'programe za mlade i rekreaciju', time privlače mlade k vjeri.
Misijska je aktivnost neobično važna u mormona. Mnogi mladi mormoni provode dvije godine kao neplaćeni misionari, utroše mnoge sate obilazeći kuće u gradu u koji su došli.
Najpoznatiji mladi mormonski misionari su sedam članova popularne pjevačke grupe The Osmonds. To su Marie, Jimmy, Donny, Jay, Marril, Wayne i Alan, svi članovi mormonske crkve i odrasli u državi Utah u SAD. Njihovih sedam zlatnih ploča podigle su ugled mormona i potaknule neke njihove obožavatelje da postanu mormoni.
Jesu li oni sveci posljednjeg dana?
· Knjiga mormona prikazuje razdoblje od 600.godine pr. Kr. do 400. godine po Kristu, a sadrži ulomke iz Biblije starog engleskog prijevoda (autoriz irani prijevod kralja Jamesa iz 1611. godine)
· Vođa mormona je tvrdio da način na koji je Knjiga mormona prevedena isključuje svaku pograšku. A od 1830. godine učinjeno je 3913 promjena u knjizi.
· Mormoni tvrde da se istinitost Knjige mormona može potvrditi arheologijom Amerike. W. Duncan Strong s Columbia University u New Yorku kaže: "Smatram da u Knjizi mormona nema povijesno utemeljenih činjenica koje se odnose na prethistorijske američke Indijance, a mišljenja sam da bi se u tome sa mnom složila većina američkih arheologa."
· Mormoni tvrde da je profesor Charles Anthon s Columbia University potvrdio izvornost ploča. Profesor je, međutim, napisao svome prijatelju: "Izjava o mom navodnom potvrđivanju da je mormonsko pismo na pločama ispisano 'reformiranim hijeroglifima' je čista laž."
· U predgovoru Knjige mormona Oliver Cowdery, David Whitmer i Martin Harris, tvrde da im je anđeo pokazao ploče s upisanim tekstom na njima. Sva trojica su kasnije posvjedočila da su anđela vidjeli 'očima vjere' i odrekli se mormonizma.
· Da li je Knjiga mormona od Boga ili nije? Između 1809. i 1912. godine Solomon Spaulding je napisao zamišljenu povijest dviju civilizacija koje su stigle u Ameriku. Umro je a rukopis je ostao u tiskarskom uredu. Slagar u toj tiskari, imenom Sidney Rigdon, upoznao je Josepha Smitha i postao mormon. Gospođa Spaulding, udova Solomona Spauldinga je kasnije rekla da je Knjiga mormona djelo njezina muža - što naravno mormoni niječu.
· Premda je danas mormonstvo visoko moralno, prvi su vođe bili manje moralni. Godine 1834. šezdesetdvoje susjeda je potpisalo da su Joseph Smith i njegov otac 'bez morala i skloni opakim navikama'. Kasnije je Joseph Smith optužen zbog krivotvorenja novca. Brigham Young je nakon smrti ostavio 17 žena, 56 djece i bogatstvo od 400 000 funti sterlinga. Bio je potpuno bezosjećajan prema obeshrabrenim članovima koji su nakon duga putovanja htjeli napustiti Salt Lake City, a neke je u pokušaju bijega dao ubiti.
-
JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#3
Slobodno zidarstvo (Masonstvo)
Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti.
Isključivo je muško društvo ‘osnovano na najčišćim načelima pobožnosti i vrlina’; ipak je danas zabranjeno u mnogim zemljama svijeta. Slobodni zidari ili masoni najveće su međunarodno tajno društvo na svijetu, s preko 6 milijuna članova. Poznato je po svom čudnovatom pristupnom obredu, tajnim znakovima i rukovanju, po kojem se članovi međusobno prepoznaju. Tvrdi se da ‘nitko izvan tog pokreta ako čita napisane obrede, ne može shvatiti duh masonstva. Ono što u prvi mah izgleda dječja igra u atmosferi lože (gdje se masoni sastaju) oblikuje jedinstvenu vezu među muškarcima ‘. Masonstvo je isključivo muško udruženje za uzajamnu pomoć u trenucima potrebe. Načela se tumače kao ‘bratska ljubav, pomoć, i istina’. Teoretski svaki vjernik u Boga, kršćanin, Židov, musliman , Hindus ili budist može postati mason. Članovi su bili proganjani, jer se tvrdilo da je masonski pokret antipatriotski i antikršćanski. I danas su masoni zabranjeni u Sovjetskom Savezu, Kini, Mađarskoj, Španjolskoj i Portugalu. Većina velikih kršćanskih crkvi, rimokatolička, pravoslavna pa i Vojska spasa, zabranjuju svojim članovima pristup u slobodne zidare. Međutim, anglikanska crkva i slobodne protestantske crkve ne zabranjuju takvo članstvo, pa mnogi vodeći članovi tih crkava zauzimaju visoka mjesta među masonima. Slobodno zidarstvo na mnogo načina djeluje kao poslovni ceh. Snažno se naglašava davanje sredstava u dobrotvorne svrhe - neke tako podignute ustanove, kao masonske bolnice i škole, mnogo su pomogle masoneriji. U prošlosti je masonerija bila poput putnice za uspjeh u svijet financija, sudstva i, začudo, za gostioničare. U srednjem su vijeku vješti klesari i graditelji putovali Evropom gdje su radili na mnogim velikim građevinskim projektima. Njihovi ‘sindikati’ ili cehovska udruženja počeci su masonerije. Kako je vrijeme prolazilo, masonerija je prestala biti udruženje samo graditelja. Simboli i mistične zamisli posuđene su od mitologije drevnog Egipta i pokret je postao društveno udruženje.
Kako je počelo?
U srednjem vijeku svi su obrti imali svoje tajne cehove i lozinke da pomognu svojim članovima održati barem minimum posla i spriječiti da ih iskorištavaju. Jedna takva skupina obrtnika bili su slobodni zidari koji su putovali od jedne zemlje do druge, pomagali u gradnji katedrala i crkava. Blizu objekta koji se gradio i privremenih stanova, podigli su ‘lože’, gdje su zajedno provodili slobodno vrijeme. Kako su se katedrale sve manje gradile, tako su i slobodni zidari počeli primati počasne članove da bi se povećala brojnost njihova udruženja. Tijekom sedamnaestog stoljeća, zidari koji su stvarno obavljali svoj majstorski posao, izbacili su iz svog naslova ‘slobodni’, dok su ‘teoretski’ članovi uzeli naslov ‘slobodni i prihvaćeni’ pa su osvojili obrede i pompu drevnih religijskih redova. Godine 1717. osnovana je prva velika loža u Engleskoj. Godine 1725. skupina engleskih plemića, koja je boravila u Parizu, osnovala je ondje ložu i uskoro se slobodno zidarstvo proširilo Evropom. Jedan uvaženi član bio je grof Cagliostro (1743-95), on je tvrdio da može praviti zlato, čudesno iscjeljivati, produžiti spolnu moć i život do 5557 godina. Vladao je Lyonskom ložom i osnovao svoj ogranak ‘Egipatske masonerije’ u koji je uključio i ženske lože nad kojima je predsjedavala ‘kraljica od Sabe’. Slobodni zidar, mason, može postati odrastao muškarac koji vjeruje u postojanje vrhunskog bića i u besmrtnost duše - i može platiti članarinu. Sama osoba ne može tražiti da se učlani; na neki se način daje naslutiti budućem kandidatu da bi ga rado primili u članstvo ako on to želi. Inicijacija ili ulazak u društvo vrlo je dramatičan i pun simbolike.
Prvi stadij. Kandidat skida svoj kaput i kravatu, odstranjuje sav novac i predmete od kovine kako bi pokazao da ulazi u slobodne zidare potpuno ‘siromašan i bez novca’. Njegova lijeva nogavica zavrće se do koljena, košulja se raskopčava da se vidi lijeva strana prsiju i skida desna cipela na koju se obuva papuča. Stavlja mu se povez preko očiju da se pokaže kako je u ‘stanju tame’, a oko vrata stavlja se omča.
Drugi stadij. Vode ga preko praga lože gdje mu se na putu ispriječi nutarnji stražar koji drži uperen bodež prema ogoljeloj strani njegovih prsiju.
Treći stadij. Zatim ga odvode Velikom Meštru, glavnom upravitelju lože. Klečeći pred njim odgovara na niz obrednih pitanja prije zakletve na tajnost. Ako razglasi bilo koju masonsku tajnu, prima kaznu - ‘da mu prerežu grkljan, istrgnu jezik iz korjena, zakopaju u pijesak’, premda se na to gleda simbolički. Ili se ‘žigoše kao svjesni krivokletnik, bez ikakvih moralnih vrijednosti i potpuno nepodesan da se primi u ovu ložu’.
Četvrti stadij. Kandidat je sada ušao u svjetlo masonstva. Skida mu se povez s očiju i omča oko vrata, daje mu se korak, znak, stisak ruke i riječ prispjelog ‘šegrta’ u masoneriji. Također mu pokazuju sljedeće predmete: mjerilo promjera 60 cm koje prikazuje 24 sata jednog dana koje treba utrošiti za rad, molitvu i osvježenje, čekić koji predstavlja moć svijesti i dlijeto koje prikazuje napredak u obrazovanju. Konačno ga potiču da izvršava zakone masonerije, Biblije i države.
Kad se taj obred završi, kandidat je ‘prošao kroz prvi stupanj’ i u nekoliko sljedećih mjeseci može postići dva masonska stupnja, ‘djetić-mason’ i ‘majstor-mason’.
Progonstvo
Slobodno zidarstvo suočilo se s mnogim protivnicima i mnoge su članove zatvorili u tamnice. Godine 1737. Louis XV, kralj Francuske, izdao je naredbu kojom zabranjuje svim odanim podanicima uključiti se u pokret, a 1738. godine Papa Klement XII izdao je papsku bulu kojom zabranjuje svim katolicima učlaniti se u slobodno zidarstvo, pod prijetnjom isključenja iz crkve. Rekao je da su oni ‘iskvareni i izopačeni’ i vrlo ‘sumnjivi heretici’.
Otada su slobodni zidari osumnjičeni za francusku revoluciju, za prvi svjetski rat, za inflaciju u Njemačkoj 1924. godine i za građanski rat u Španjolskoj. Od drugoga svjetskog rata, kad su se masoni borili u pokretima otpora, sve su rjeđe optužbe da su nastrojeni antipatriotski, a i napadi crkve sve su rjeđi.
Može li kršćanin biti slobodni zidar?
Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti. ‘Izgubljeno ime Boga’ važan je predmet u svim obredima masonerije. U obredu inicijacije, kandidat je predstavljen Bogu kao VAS-u, velikom arhitektu svemira. Kao ‘djetića-masona’, poučavaju ga o imenu JHVH - skraćeno za Jahve. Kao majstor-mason učenjem saznaje da postoji još mnogo toga u vezi tajnovitog imena koje je otkriveno u stupnju ‘kraljevskog graditeljstva’. Mistično ime se otkriva kao kombinacija židovskih i srednjoistočnih imena za Boga, koje nitko nikad ne izgovara osim tri kraljevska graditeljska masona, a svaki od njih izgovara samo jedan slog. Slobodni zidari imaju mnoge bogove koje smatraju jednakim Isusu. Masonska literatura niječe da je Isus jedini Spasitelj svijeta. Masoni odbacuju Kristovu smrt na križu kao jedino Božje izbavljenje od grijeha. Spasenje ovisi o djelima, a ne o vjeri u Boga. Svete knjige mnogih religija, kao Veda i Kur’an smatraju jednako vrijednom Božjom objavom. Pri uvođenju u udruženje, kandidat mora priznati da je u tami i da posiže za svjetlom. Kršćani vjeruju da su pronašli istinito svjetlo; Isus je rekao: “Ja sam svjetlo svijetu!” (Ivan 8:12)
Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti.
Isključivo je muško društvo ‘osnovano na najčišćim načelima pobožnosti i vrlina’; ipak je danas zabranjeno u mnogim zemljama svijeta. Slobodni zidari ili masoni najveće su međunarodno tajno društvo na svijetu, s preko 6 milijuna članova. Poznato je po svom čudnovatom pristupnom obredu, tajnim znakovima i rukovanju, po kojem se članovi međusobno prepoznaju. Tvrdi se da ‘nitko izvan tog pokreta ako čita napisane obrede, ne može shvatiti duh masonstva. Ono što u prvi mah izgleda dječja igra u atmosferi lože (gdje se masoni sastaju) oblikuje jedinstvenu vezu među muškarcima ‘. Masonstvo je isključivo muško udruženje za uzajamnu pomoć u trenucima potrebe. Načela se tumače kao ‘bratska ljubav, pomoć, i istina’. Teoretski svaki vjernik u Boga, kršćanin, Židov, musliman , Hindus ili budist može postati mason. Članovi su bili proganjani, jer se tvrdilo da je masonski pokret antipatriotski i antikršćanski. I danas su masoni zabranjeni u Sovjetskom Savezu, Kini, Mađarskoj, Španjolskoj i Portugalu. Većina velikih kršćanskih crkvi, rimokatolička, pravoslavna pa i Vojska spasa, zabranjuju svojim članovima pristup u slobodne zidare. Međutim, anglikanska crkva i slobodne protestantske crkve ne zabranjuju takvo članstvo, pa mnogi vodeći članovi tih crkava zauzimaju visoka mjesta među masonima. Slobodno zidarstvo na mnogo načina djeluje kao poslovni ceh. Snažno se naglašava davanje sredstava u dobrotvorne svrhe - neke tako podignute ustanove, kao masonske bolnice i škole, mnogo su pomogle masoneriji. U prošlosti je masonerija bila poput putnice za uspjeh u svijet financija, sudstva i, začudo, za gostioničare. U srednjem su vijeku vješti klesari i graditelji putovali Evropom gdje su radili na mnogim velikim građevinskim projektima. Njihovi ‘sindikati’ ili cehovska udruženja počeci su masonerije. Kako je vrijeme prolazilo, masonerija je prestala biti udruženje samo graditelja. Simboli i mistične zamisli posuđene su od mitologije drevnog Egipta i pokret je postao društveno udruženje.
Kako je počelo?
U srednjem vijeku svi su obrti imali svoje tajne cehove i lozinke da pomognu svojim članovima održati barem minimum posla i spriječiti da ih iskorištavaju. Jedna takva skupina obrtnika bili su slobodni zidari koji su putovali od jedne zemlje do druge, pomagali u gradnji katedrala i crkava. Blizu objekta koji se gradio i privremenih stanova, podigli su ‘lože’, gdje su zajedno provodili slobodno vrijeme. Kako su se katedrale sve manje gradile, tako su i slobodni zidari počeli primati počasne članove da bi se povećala brojnost njihova udruženja. Tijekom sedamnaestog stoljeća, zidari koji su stvarno obavljali svoj majstorski posao, izbacili su iz svog naslova ‘slobodni’, dok su ‘teoretski’ članovi uzeli naslov ‘slobodni i prihvaćeni’ pa su osvojili obrede i pompu drevnih religijskih redova. Godine 1717. osnovana je prva velika loža u Engleskoj. Godine 1725. skupina engleskih plemića, koja je boravila u Parizu, osnovala je ondje ložu i uskoro se slobodno zidarstvo proširilo Evropom. Jedan uvaženi član bio je grof Cagliostro (1743-95), on je tvrdio da može praviti zlato, čudesno iscjeljivati, produžiti spolnu moć i život do 5557 godina. Vladao je Lyonskom ložom i osnovao svoj ogranak ‘Egipatske masonerije’ u koji je uključio i ženske lože nad kojima je predsjedavala ‘kraljica od Sabe’. Slobodni zidar, mason, može postati odrastao muškarac koji vjeruje u postojanje vrhunskog bića i u besmrtnost duše - i može platiti članarinu. Sama osoba ne može tražiti da se učlani; na neki se način daje naslutiti budućem kandidatu da bi ga rado primili u članstvo ako on to želi. Inicijacija ili ulazak u društvo vrlo je dramatičan i pun simbolike.
Prvi stadij. Kandidat skida svoj kaput i kravatu, odstranjuje sav novac i predmete od kovine kako bi pokazao da ulazi u slobodne zidare potpuno ‘siromašan i bez novca’. Njegova lijeva nogavica zavrće se do koljena, košulja se raskopčava da se vidi lijeva strana prsiju i skida desna cipela na koju se obuva papuča. Stavlja mu se povez preko očiju da se pokaže kako je u ‘stanju tame’, a oko vrata stavlja se omča.
Drugi stadij. Vode ga preko praga lože gdje mu se na putu ispriječi nutarnji stražar koji drži uperen bodež prema ogoljeloj strani njegovih prsiju.
Treći stadij. Zatim ga odvode Velikom Meštru, glavnom upravitelju lože. Klečeći pred njim odgovara na niz obrednih pitanja prije zakletve na tajnost. Ako razglasi bilo koju masonsku tajnu, prima kaznu - ‘da mu prerežu grkljan, istrgnu jezik iz korjena, zakopaju u pijesak’, premda se na to gleda simbolički. Ili se ‘žigoše kao svjesni krivokletnik, bez ikakvih moralnih vrijednosti i potpuno nepodesan da se primi u ovu ložu’.
Četvrti stadij. Kandidat je sada ušao u svjetlo masonstva. Skida mu se povez s očiju i omča oko vrata, daje mu se korak, znak, stisak ruke i riječ prispjelog ‘šegrta’ u masoneriji. Također mu pokazuju sljedeće predmete: mjerilo promjera 60 cm koje prikazuje 24 sata jednog dana koje treba utrošiti za rad, molitvu i osvježenje, čekić koji predstavlja moć svijesti i dlijeto koje prikazuje napredak u obrazovanju. Konačno ga potiču da izvršava zakone masonerije, Biblije i države.
Kad se taj obred završi, kandidat je ‘prošao kroz prvi stupanj’ i u nekoliko sljedećih mjeseci može postići dva masonska stupnja, ‘djetić-mason’ i ‘majstor-mason’.
Progonstvo
Slobodno zidarstvo suočilo se s mnogim protivnicima i mnoge su članove zatvorili u tamnice. Godine 1737. Louis XV, kralj Francuske, izdao je naredbu kojom zabranjuje svim odanim podanicima uključiti se u pokret, a 1738. godine Papa Klement XII izdao je papsku bulu kojom zabranjuje svim katolicima učlaniti se u slobodno zidarstvo, pod prijetnjom isključenja iz crkve. Rekao je da su oni ‘iskvareni i izopačeni’ i vrlo ‘sumnjivi heretici’.
Otada su slobodni zidari osumnjičeni za francusku revoluciju, za prvi svjetski rat, za inflaciju u Njemačkoj 1924. godine i za građanski rat u Španjolskoj. Od drugoga svjetskog rata, kad su se masoni borili u pokretima otpora, sve su rjeđe optužbe da su nastrojeni antipatriotski, a i napadi crkve sve su rjeđi.
Može li kršćanin biti slobodni zidar?
Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti. ‘Izgubljeno ime Boga’ važan je predmet u svim obredima masonerije. U obredu inicijacije, kandidat je predstavljen Bogu kao VAS-u, velikom arhitektu svemira. Kao ‘djetića-masona’, poučavaju ga o imenu JHVH - skraćeno za Jahve. Kao majstor-mason učenjem saznaje da postoji još mnogo toga u vezi tajnovitog imena koje je otkriveno u stupnju ‘kraljevskog graditeljstva’. Mistično ime se otkriva kao kombinacija židovskih i srednjoistočnih imena za Boga, koje nitko nikad ne izgovara osim tri kraljevska graditeljska masona, a svaki od njih izgovara samo jedan slog. Slobodni zidari imaju mnoge bogove koje smatraju jednakim Isusu. Masonska literatura niječe da je Isus jedini Spasitelj svijeta. Masoni odbacuju Kristovu smrt na križu kao jedino Božje izbavljenje od grijeha. Spasenje ovisi o djelima, a ne o vjeri u Boga. Svete knjige mnogih religija, kao Veda i Kur’an smatraju jednako vrijednom Božjom objavom. Pri uvođenju u udruženje, kandidat mora priznati da je u tami i da posiže za svjetlom. Kršćani vjeruju da su pronašli istinito svjetlo; Isus je rekao: “Ja sam svjetlo svijetu!” (Ivan 8:12)
-
JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#4
Pokret Hare Krišna
"Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna, Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama".
U odjeći žute boje šafrana, potpuno obrijane glave osim malog repa, krpene torbe ovješene oko vrata u kojoj se nalazi molitvena brojanica i tragovi pepela na licu, mladići na ulici i uglovima plešu i njišu se u ritmu udaranja bubnja.
Javno djelovnje članova International Society for Krishna Consciousness - ISKCON (Međunarodno društvo svjesnosti Krišne) u proteklih nekoliko godina ima dvojaku svrhu. Prvo, vjeruju da dugotrajnim izgovaranjem imena njihova boga ('Hare' znači Gospodin, a Krišna je ime njihova boga) mogu osloboditi svoje duše od zlih utjecaja tijela. Drugo, dok izgovaraju tu rečenicu, javno objavljuju svoje učenje prodajući svoj časopis Back to Godhead (Natrag božanstvu) i skupljaju novac za pokret.
Danas je njihov publicitet manje uočljiv. Sve češće su odjeveni u traperice i drugu običnu odjeću, besplatno nude prolaznicima ploče i literaturu … ali ipak traže neki doprinos.
Posjeduju preko 70 središta širom svijeta s oko 15 000 sljedbenika. U Americi ih ima oko 10 000 i manje od 1000 u Velikoj Britaniji i svega četiri ili pet središta u Indiji, kolijevci pokreta.
Jedan od najčuvenijih podupiratelja pokreta je bivši bitlsovac George Harrison, koji je dao svoju zgradu za njihovo sjedište blizu Londona, a čija je pjesma o Hari Krišni 'My sweet Lord' bila na prvom mjestu liste najprodavanijih ploča.
Osim doprinosa i poklona, glavni izvor prihoda je velika tvornica u Los Angelesu koju vode sljedbenici Hare Krišne, praveći i prodavajući tamjan.
Mnogi sljedbenici su bivši narkomani a zbog uspjeha u oslobađanju od te opake navike, pokret je dobio pohvalu od gradonačelnika New Yorka i San Francisca.
Glavna vjerovanja
· Krišna je najviši od svih hinduskih bogova, Gospodin. Apsolutna istina. Ima mnogo utjelovljenja.
· Isus nije bio Bog. Bio je čisti poklonik Krišne, došavši s neke druge planete.
· Hinduski sveti spisi su mjerodavni. Biblija i Kur'an su istiniti sveti spisi, ali izopačeni prijevodima i tumačenjem kroz duga stoljeća.
· Nakon smrti duša prelazi u drugo stanje, reinkarnira se. Kako čovjek živi u ovom životu odlučit će kakav će oblik imati u sljedećem.
· Spasenje je u pročišćavanju, u potpunom predavanju i posvećenosti Krišni.
· Muškarci su superiorniji od žena.
· Djelo učinjeno za Krišnu ne može biti loše. Krišna je iznad dobra i zla.
U sjedištu pokreta, Bhaktivedanta Manor u Letchmore Heathu, sljedbenici svaki dan prilaze kipovima hinduskih bogova. Također dobivaju novo indijsko ime i započinju nov način života.
Osnivač
Njegova božanska milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupad počeo je svoju misiju na Zapadu 1975. godine u dobi od 70 godina. Odjeven u žutu haljinu, sjedio je pod drvetom u Greenwich vallageu u New Yorku i izgovarao mantru.
Prije više od 30 godina njegov mu je guru u Indiji rekao da mora prenijeti poruku Americi.
Prabhupada, rođen je u Kalkuti 1896. godine, otišao je iz Indije tek 11 godina nakon što je kao poslovođa u kemijskoj tvornici penzioniran 1954. godine. Stekao je zaštitnika, i Sumati Moraji, vlasnik najveće indijske brodske kompanije dao mu je mjesto u kabini na brodu za Ameriku i nešto novca za početak.
U početku je spavao u Joga-centru a svoj štab je postavio tek kad su mu sljedbenici pomogli platiti mjesečnu stanarinu.
Počeo je držati predavanja i mnogi su mu se pridružili, posebno hipiji i mladi intelektualci, razočarani materijalizmom. Postali su njegovi misionari koji su prenosili njegovu poruku po čitavom svijetu.
Godine 1977. osnivač je umro ostavivši vodstvo dvanaestočlanom Upravnom odboru Međunarodnog savjeta.
Život unutar pokreta
Sljedbenici Hare Krišne žive u hramovima i moraju se podrediti svome vođi, predsjedniku hrama. On opet mora odgovarati Upravnom tijelu dvanaestorice i izvršavati njihove naredbe. Mora biti duhovni vođa, starati se da se prikupi dovoljno sredstava, paziti da se poštuju pravila, da bude krajnja vlast u vezi duhovnih i obrednih postupaka i namještati sklapanje brakova između članova.
Oko hrama se nalaze kipovi božanstva za koje smatraju da su utjelovljenja Krišne u materijalnom obliku. Treba ih svakog jutra oprašivati, odijevati i hraniti. Sljedbenici kupaju kipove u tekućini sastavljenoj od ružine vode, mlijeka i manje količine kravlje mokraće. Nakon obreda čast im je popiti tu tekućinu.
Djeca sljedbenika Hare Krišne polaze u posebne škole gdje uče kako napredovati u duhovnom životu, što je isto tako važno u njihovom rasporedu učenja kao i čitanje, pisanje i matematika.
Kako postati sljedbenikom
Stadij prije inicijacije. Osoba koja se želi pridružiti pokretu mora se dokazati. Obično sudjeluje u životu hrama kroz šest mjeseci i za to se vrijeme podučava u filozofiji pokreta.
Inicijacija. Kad osobu smatraju podesnom za članstvo, predsjednik hrama zasjeda nad 'harer imenom', razrađenim obredom vatre, kad član dobiva novo, duhovno ime na sanskrtu i tri niza ogrlica koje mora mositi sve do smrti.
Brahmin. Šest mjeseci nakon toga, odani čanovi koji su duhovno napredovali, u mogućnosti su proći kroz sljedeći obred, brahminsku inicijaciju. Tu sljedbenik dobiva tajnu mantru, koju mora izgovarati triput na dan. Muškarci dobivaju sveto uže, kojeg nose preko ramena i preko prsiju.
Sannyasa. Svega nekoliko članova dospijeva do stupnja rezerviranog za posebno posvećenje muškarce. Moraju se doživotno zavjetovati na siromaštvo, beženstvo i posvetiti se propovijedanju te činiti dobra djela.
Način života
Čistoća. Pranje je važan činilac pokreta. Sljedbenik se nekoliko puta na dan tušira, posebno kad se vraća u hram.
Spolni odnosi. Spolni su odnosi izvan braka strogo zabranjeni. Odnos je dopušten između vjenčanih parova ali samo jednom mjesečno i to zbog rađanja djece a ne užitka. Prije spolnog odnosa bračni par mora 50 puta izmoliti brojanicu kako bi se time pročistili.
Hrana. Alkohol, duhan, čaj, kava, jaja, meso i ribe su zabranjeni. Ishrana se smatra nekom vrsti štovanja i sva se hrana prinosi Krišni, pa je prema tome duhovna (prasadam).
Lijekovi. Uzimaju se samo u nužnim slučajevima.
Igre. Nisu dozvoljeni isprazni sportovi, igre, kao ni kockanje. Vrijeme je neobično važno. Svaki trenutak koji se ne posveti produbljivanju osobne posvećenosti Krišni, treba posvetiti drugima.
Sljedbenikov dan:
3:00 Ustajanje i tuširanje
3 - 4:00 Osobno pjevanje koristeći molitvenu brojanicu ili 'japu'.
4 - 4:30 Bogosluženje, muškarac sjede s jedne a žene s djecom s druge strane u prostoriji.
4:30 - 6:00 Pojedinačno pjevanje.
6:00 - 7:00 Sat proučavanja čitajući Bhagavad Gitu, njihovu svetu knjigu. Stih se pjeva (poje) na
sankrtu, zatim se tumači, a članovi postavljaju pitanja.
7:30 Doručak.
8:00 - 10:00 Čišćenje i uređivanje hrama
10:00 - 18:00 Na ulicama se skuplja novac, s prekidom za ručak u hramu.
18:00 Večera
18:30 - 19:00 Proučavanje.
19:00 Bogosluženje
20:15 Obrok vrućeg mlijeka
20:30 - 22:00 Proučavanje nakon svakog obavljenog posla.
22:00 - 3:00 Spavanje
"Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna, Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama".
U odjeći žute boje šafrana, potpuno obrijane glave osim malog repa, krpene torbe ovješene oko vrata u kojoj se nalazi molitvena brojanica i tragovi pepela na licu, mladići na ulici i uglovima plešu i njišu se u ritmu udaranja bubnja.
Javno djelovnje članova International Society for Krishna Consciousness - ISKCON (Međunarodno društvo svjesnosti Krišne) u proteklih nekoliko godina ima dvojaku svrhu. Prvo, vjeruju da dugotrajnim izgovaranjem imena njihova boga ('Hare' znači Gospodin, a Krišna je ime njihova boga) mogu osloboditi svoje duše od zlih utjecaja tijela. Drugo, dok izgovaraju tu rečenicu, javno objavljuju svoje učenje prodajući svoj časopis Back to Godhead (Natrag božanstvu) i skupljaju novac za pokret.
Danas je njihov publicitet manje uočljiv. Sve češće su odjeveni u traperice i drugu običnu odjeću, besplatno nude prolaznicima ploče i literaturu … ali ipak traže neki doprinos.
Posjeduju preko 70 središta širom svijeta s oko 15 000 sljedbenika. U Americi ih ima oko 10 000 i manje od 1000 u Velikoj Britaniji i svega četiri ili pet središta u Indiji, kolijevci pokreta.
Jedan od najčuvenijih podupiratelja pokreta je bivši bitlsovac George Harrison, koji je dao svoju zgradu za njihovo sjedište blizu Londona, a čija je pjesma o Hari Krišni 'My sweet Lord' bila na prvom mjestu liste najprodavanijih ploča.
Osim doprinosa i poklona, glavni izvor prihoda je velika tvornica u Los Angelesu koju vode sljedbenici Hare Krišne, praveći i prodavajući tamjan.
Mnogi sljedbenici su bivši narkomani a zbog uspjeha u oslobađanju od te opake navike, pokret je dobio pohvalu od gradonačelnika New Yorka i San Francisca.
Glavna vjerovanja
· Krišna je najviši od svih hinduskih bogova, Gospodin. Apsolutna istina. Ima mnogo utjelovljenja.
· Isus nije bio Bog. Bio je čisti poklonik Krišne, došavši s neke druge planete.
· Hinduski sveti spisi su mjerodavni. Biblija i Kur'an su istiniti sveti spisi, ali izopačeni prijevodima i tumačenjem kroz duga stoljeća.
· Nakon smrti duša prelazi u drugo stanje, reinkarnira se. Kako čovjek živi u ovom životu odlučit će kakav će oblik imati u sljedećem.
· Spasenje je u pročišćavanju, u potpunom predavanju i posvećenosti Krišni.
· Muškarci su superiorniji od žena.
· Djelo učinjeno za Krišnu ne može biti loše. Krišna je iznad dobra i zla.
U sjedištu pokreta, Bhaktivedanta Manor u Letchmore Heathu, sljedbenici svaki dan prilaze kipovima hinduskih bogova. Također dobivaju novo indijsko ime i započinju nov način života.
Osnivač
Njegova božanska milost A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupad počeo je svoju misiju na Zapadu 1975. godine u dobi od 70 godina. Odjeven u žutu haljinu, sjedio je pod drvetom u Greenwich vallageu u New Yorku i izgovarao mantru.
Prije više od 30 godina njegov mu je guru u Indiji rekao da mora prenijeti poruku Americi.
Prabhupada, rođen je u Kalkuti 1896. godine, otišao je iz Indije tek 11 godina nakon što je kao poslovođa u kemijskoj tvornici penzioniran 1954. godine. Stekao je zaštitnika, i Sumati Moraji, vlasnik najveće indijske brodske kompanije dao mu je mjesto u kabini na brodu za Ameriku i nešto novca za početak.
U početku je spavao u Joga-centru a svoj štab je postavio tek kad su mu sljedbenici pomogli platiti mjesečnu stanarinu.
Počeo je držati predavanja i mnogi su mu se pridružili, posebno hipiji i mladi intelektualci, razočarani materijalizmom. Postali su njegovi misionari koji su prenosili njegovu poruku po čitavom svijetu.
Godine 1977. osnivač je umro ostavivši vodstvo dvanaestočlanom Upravnom odboru Međunarodnog savjeta.
Život unutar pokreta
Sljedbenici Hare Krišne žive u hramovima i moraju se podrediti svome vođi, predsjedniku hrama. On opet mora odgovarati Upravnom tijelu dvanaestorice i izvršavati njihove naredbe. Mora biti duhovni vođa, starati se da se prikupi dovoljno sredstava, paziti da se poštuju pravila, da bude krajnja vlast u vezi duhovnih i obrednih postupaka i namještati sklapanje brakova između članova.
Oko hrama se nalaze kipovi božanstva za koje smatraju da su utjelovljenja Krišne u materijalnom obliku. Treba ih svakog jutra oprašivati, odijevati i hraniti. Sljedbenici kupaju kipove u tekućini sastavljenoj od ružine vode, mlijeka i manje količine kravlje mokraće. Nakon obreda čast im je popiti tu tekućinu.
Djeca sljedbenika Hare Krišne polaze u posebne škole gdje uče kako napredovati u duhovnom životu, što je isto tako važno u njihovom rasporedu učenja kao i čitanje, pisanje i matematika.
Kako postati sljedbenikom
Stadij prije inicijacije. Osoba koja se želi pridružiti pokretu mora se dokazati. Obično sudjeluje u životu hrama kroz šest mjeseci i za to se vrijeme podučava u filozofiji pokreta.
Inicijacija. Kad osobu smatraju podesnom za članstvo, predsjednik hrama zasjeda nad 'harer imenom', razrađenim obredom vatre, kad član dobiva novo, duhovno ime na sanskrtu i tri niza ogrlica koje mora mositi sve do smrti.
Brahmin. Šest mjeseci nakon toga, odani čanovi koji su duhovno napredovali, u mogućnosti su proći kroz sljedeći obred, brahminsku inicijaciju. Tu sljedbenik dobiva tajnu mantru, koju mora izgovarati triput na dan. Muškarci dobivaju sveto uže, kojeg nose preko ramena i preko prsiju.
Sannyasa. Svega nekoliko članova dospijeva do stupnja rezerviranog za posebno posvećenje muškarce. Moraju se doživotno zavjetovati na siromaštvo, beženstvo i posvetiti se propovijedanju te činiti dobra djela.
Način života
Čistoća. Pranje je važan činilac pokreta. Sljedbenik se nekoliko puta na dan tušira, posebno kad se vraća u hram.
Spolni odnosi. Spolni su odnosi izvan braka strogo zabranjeni. Odnos je dopušten između vjenčanih parova ali samo jednom mjesečno i to zbog rađanja djece a ne užitka. Prije spolnog odnosa bračni par mora 50 puta izmoliti brojanicu kako bi se time pročistili.
Hrana. Alkohol, duhan, čaj, kava, jaja, meso i ribe su zabranjeni. Ishrana se smatra nekom vrsti štovanja i sva se hrana prinosi Krišni, pa je prema tome duhovna (prasadam).
Lijekovi. Uzimaju se samo u nužnim slučajevima.
Igre. Nisu dozvoljeni isprazni sportovi, igre, kao ni kockanje. Vrijeme je neobično važno. Svaki trenutak koji se ne posveti produbljivanju osobne posvećenosti Krišni, treba posvetiti drugima.
Sljedbenikov dan:
3:00 Ustajanje i tuširanje
3 - 4:00 Osobno pjevanje koristeći molitvenu brojanicu ili 'japu'.
4 - 4:30 Bogosluženje, muškarac sjede s jedne a žene s djecom s druge strane u prostoriji.
4:30 - 6:00 Pojedinačno pjevanje.
6:00 - 7:00 Sat proučavanja čitajući Bhagavad Gitu, njihovu svetu knjigu. Stih se pjeva (poje) na
sankrtu, zatim se tumači, a članovi postavljaju pitanja.
7:30 Doručak.
8:00 - 10:00 Čišćenje i uređivanje hrama
10:00 - 18:00 Na ulicama se skuplja novac, s prekidom za ručak u hramu.
18:00 Večera
18:30 - 19:00 Proučavanje.
19:00 Bogosluženje
20:15 Obrok vrućeg mlijeka
20:30 - 22:00 Proučavanje nakon svakog obavljenog posla.
22:00 - 3:00 Spavanje
-
JBT
- Posts: 5003
- Joined: 20/11/2002 00:00
- Location: Korea
#5
Jehovini svjedoci
Tvrde da su religija koja najbrže raste na svijetu. Dobro su poznati po obilascima kuća i stanova, obično svima nude primjerak svoga časopisa.
'Oni' su Jehovini svjedoci, ime koje su uzeli iz Izaije 43:10: "Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina." Njihov je časopis Kula stražara prodro u mnogobrojne obitelji.
Zbog svog vjerovanja Jehovini svjedoci ne slave rođendane, Božić i Uskrs, ne žele se vjerski podučavati u školama; ne žele primiti transfuziju krvi, ma koliko teška bila bolest; odbijaju služiti vojni rok, ne žele glasati na izborima niti odati čast i poštovanje državi i njezinoj zastavi.
Kroz čitavu svoju povijest zbog toga su progonjeni, naročito u Hitlerovim logorima. I danas mnogi trpe u nekim Istočnoevropskim zemljama i državama u Africi.
Usprkos naporima da ih se zaustavi, tvrde da ih ima oko 2,5 milijuna s time da ih u Velikoj Britaniji ima 80 000, 560 000 u SAD, 99 000 u Zapadnoj Njemačkoj, 64 000 u Kanadi.
Jehovini svjedoci su najaktivniji misionarski radnici. Svaki se član smatra svećenikom i nitko se ne prima u članstvo dok ne počne obilaziti kuće šireći svoju religiju.
Obični članovi trebaju utrošiti oko 10 sati na mjesec obilazeći kuće i podijeliti barem 12 časopisa. 'Pioniri' utroše barem 100 sati mjesečno posjećujući kuće i stanove, a uzdržavaju se od honorarnog posla.
'Specijalni pioniri' provode puno radno vrijeme u širenju svoje religije a uzdržavju se od dobrinosa.
Četiri vođe
Pokret je osnovao 'pastor' Charles Taze Russell, rođen 1852. godine u Pensilvaniji. Kao dječak se pobunio protiv strogog kavinističkog odgoja i poče baviti proučavanjem orijentalističkog odgoja i odbacio gotovo svaku religiju, kad ga je evangelizator Jonas Wendell uvjerio da je Biblija Božja riječ.
Russell je okupio prijatelje i počeo redovito proučavati Bibliju te objavio biblijsko tumačenje u časopisu Food for Thinking Christians (Hrana za misaone kršćane), kasnije nadomješten dvomjesečnikom Kula stražara.
Odbacio je ideju o nebu i paklu, ali nijedna se crkva nije složila s njegovim gledištem. Tako je 1874. godine prodao dućan s muškom pomodnom robom kojeg je naslijedio od svog oca i osnovao novu vjersku organizaciju Sionska kula stražara 1879. godine, a pet godina kasnije Zion's Watch Tower Tract Society (Društvo za dijeljenje traktata Sionske kule stražara).
Russell je napisao mnoge traktate i niz od šest dijelova Studies in the Scriptures (Proučavanje Svetoga pisma) - glavna učenja pokreta. U tim je djelima predskazao svršetak svijeta u 1914. godini. Međutim, taj je datum prošao a on je umro u listopadu 1916. godine.
'Sudac' Joseph Franklin Rutherford iz Missourija, zakonski savjetnik društva, naslijedio je Russella. Godine 1917. strpan je u zatvor na dvadeset godina, zajedno sa šestoricom ostalih vođa zbog antiratnih govora, ali je pušten na slobodu devet mjeseci kasnije, kad je svršetkom rata jenjala histerija javnosti.
Rutherford je sve do svoje smrti 1942. godine, u starosti od 72 godine, željeznom rukom uspješno vladao pokretom. Pod njegovim se vodstvom pokret proširio čitavim svijetom a 1931. godine svoje je sljedbenike nazvao 'Jehovinim svjedocima'.
'Predsjednik' Nathan H. Knorr postao je treći vođa u starosti od 36 godina. Pod njegovim se vodstvom broj člaova pocećao brže nego ikad ranije u povijesti pokreta. Naglašavao je obrazovanje, otvorio nekoliko škola, kratkoročnih biblijskih kodedža u South Lansingu, u New Yorku i radio stanicu.
Sadašnji vođa je Frederich W. Franz koji se morao suočiti s ozbiljnim opadanjem broja članstva. U proteklih deset godina četvrt milijuna članova napustilo je pokret.
Čak i nakon njihovog teškog položaja u Hitlerovim koncentracionim logorima za vrijeme drugoga svjetskog rata, Jehovini svjedoci su i dalje progonjeni. Na vojnom sudu u Ateni 1966. godine, Christos Kazamis je bio osuđen na smrt, jer je zbog svojeg vjerskog uvjerenja, odbio primiti oružje za odsluženje vojnog roka. Na zadnjem suđenju njegova je kazna izmijenjana na četiri i pol godine zatvora.
Glavna vjerovanja
· Jedino oni objavljuju Božju istinu, a jedina nada za svijet je u pristupanju njihovom pokretu.
· Bog je jedna osoba, Jahve, koji je nekoć sam postojao u svemiru.
· Bog je stvorio Isusa koji je u nebu bio Arhanđeo Mihael. Na zemlji je bio čovjek a ne božansko biće. Kad ga je Bog podigao iz mrtvih, vratio se u nebo kao duh.
· Isusova smrt na križu - ili na 'mučeničkom stupu' - kako vole reći - ne jamči nikome vječni život. Čovjek to može prihvatiti kao otkupninu za prošle grijehe, ali jedino jamstvo za vječno stasenje je u neprestanoj pokornosti Bogu, kao što se objavljuje u organizaciji Kula stražara.
· Sveti Duh je 'nevidljiva, aktivna sila koja pokreće svoje sluge da izvršavaju njegovu volju', a nikako osoba ili Bog.
· Sve druge crkve, i sve vladavine, nadzire đavao.
· Sadašnji sustav svijeta uskoro će završiti u bici kod Harmagedona. Oni koji prežive vladat će s Kristom 1000 godina.
· U tom razdoblju neće biti ni bolesti ni smrti ni bilo kakvih nesreća. Obilno će cvjetati cvijeće i rasti plodovi, a divlje će životinje postati pitome.
· Nakon 1000 godina svi će mrtvi uskrsnuti. Onih 144 000 koji dosegnu zahtijevanu razinu bit će u nebu; ogromna većina će živjeti na zemlji. Oni koji odbiju njihovo učenje bit će uništeni, nestat će.
· Božje kraljevstvo na zemlji ustanovljeno je 1914. godine kad se Krist vratio u svoj hram i počeo ga čistiti. Đavao je izbačen iz neba i Bog je u potpunosti ustanovio taj dio svoga kraljevstva. Zemaljski dio njegova kraljevstva bit će uspostavljen unutar životnoga vijeka onih koji su živjeli još 1914. godine. Svaki potres, glad, rat i katastrofa znak je svršetka koji uskoro dolazi. 'Mnogi koji sada žive neće vidjeti smrti' česta je i omiljena izreka mnogih Jehovinih svjedoka.
Njihova crkva
Jehovini svjedoci jednom godišnje svetkuju 'Spomen dan' (Svetu pričest), tvrdeći da ga treba obdržavati na biblijsku godišnjicu Kristove smrti, 14. dana židovskog mjeseca Nisana. Spomen dan i krštenje jedini su formalni dijelovi bogosluženja. Ostalo je škola za analizu Biblije, sastanci na kojima se članovi podučavaju kako da svjedočeći posjećuju kuće, zatim javna predavanja i redovita nedjeljna pručavanja novoizišlog časopisa Kula stražara.
Njihov je pokret djelotvoran poput neke trgovačke kompanije. 'Upravno tijelo' je svemoćna skupina vođa na vrhu. Pod njima su 'Vjerski sluge' a ispod njih 'Zonski sluge' koji su odgovorni za mjesne skupine poznate kao 'Kompanije' koje se sastaju u Dvoranama kraljevstva. 'Direktor službe' nalazi se na čelu svake kompanije i odgovoran je Zonskom slugi za rukovođenje njegovom kompanijom. U tome mu pomaže 'Odbor služenja' koji se posebno brine za posjećivanje.
Šest koraka kako postati JS
Prva posjeta. Za vrijeme prve posjete, Jehovin svjedok ima za cilj predstaviti se i ostaviti neku literaturu. Mnogi misle da će se takvog posjetioca najlakše riješiti ako prihvate ponuđenu literaturu, ali ustanovit će da je to najsigurniji put za sljedeću posjetu marljiva svjedoka.
Ponovni posjet. Svaki će budući obraćenik biti meta i druge posjete, kad će revni svjedok nastojati saznati njegovu reakciju na primljenu literaturu, također će pokušati organizirati proučavanje Biblije kod kuće.
Proučavanje Biblije kod kuće. Veza će ojačati i pozivat će se prijatelji da prisustvuju kućnim proučavanjima donijetih materijala. Nakon nekoliko tjadana budući će se obraćenik pridružiti većoj skupini radi detaljnijeg proučavanja.
Dvorana kraljevstva. Nakon proučavanja kod kuće, budući će obraćenik biti pozvan u Dvoranu kraljevstva. Ondje će se njime posebno postupati a budući da je unaprijed pripremljen, razumjet će poučavanje.
Posjećivanje. Od njega se zatim očekuje da prisustvuje tjednim predavanjima gdje će naučiti kako obilaziti kuće, od vrata do vrata, posjećujući nove ljude.
Krštenje. Konačni korak kojim čovjek postaje Jehovin svjedok je krštenje.
Brojevi
Svjedoci su neobično revno posvećeni pokretu što za promatrača izvana izgleda kao podjarmljeno društvo bez radosti. Međutim, njihova revnost u širenju poruke pokreta bila je okaljana 1975. godine. Svjedocima je bilo nametnuto vjerovanje da će se konačna bitka kod Harmagedona dogoditi u listopadu 1975. godine. Članstvo je munjevito poraslo, mnogi su sljedbenici napustili svoj posao i prodali svoje kuće. Ali kako je taj dan došao a ništa se nije dogodilo, morali su se suočiti s činjenicom da su bili zavedeni. Mnogi su članovi napustili pokret nakon dugogodišnjeg članstva. Nedavno se broj sljedbenika ustalio. Svjedoci su ponovno u porastu.
Krštenje je konačni korak predanja obraćenika koji želi postatai Jehovin svjedok. Na velikim se skupovima krštavaju stotine obraćenika u isto vrijeme. Godine 1978. organizirano je skupno krštavanje na Twickenhamovom nogometnom igralištu u Londonu, a obred krštenja je obavljen u posebno podignutom bazenu.
Jesu li oni Božji svjedoci?
· Navode Bibliju, ali njihov prijevod Novi svijet je netočan, nikad ga nisu prihvatili ovlašteni teolozi i stručnjaci za Sveto pismo. (Naprimjer, prevode prvi stih Ivanova evanđelja tako da Riječ, koja predstavlja Isusa koja je bila s Bogom, po njihovom prijevodu nije Bog nego bog.)
· Stihovi su uzeti izvan njihova sadržaja kako bi potkrijepili njihovo uvjerenje. Jehovini svjedoci zabranjuju transfuziju krvi i pustit će radije da im član umre ako ne dobije krv, a pritome se pozivaju na navode iz Levitske knjige 3:17, 7:26-27 i 17:10-14. Ti navodi, međutim, nemaju nikakve veze s transfuzijom krvi.
· Vjeruju da se Isus već vratio na zemlju ali u nedivljivu obliku. To je u suprotnosti s Otkrivenjem 1:7 gdje kaže da će Isusa pri njegovu drugom dolasku "…vidjeti svako oko".
· Russell je tvrdio kako je pouzdani stručnjak za grčki jezik, te su, po njmu svi dosadašnji prijevodi Biblije nepouzdani. Dokazano je međutim na sudu u Kanadi da on uopće nije znao čitati grčki, premda se na sudu zakleo da znade.
· Još jedna zgoda dovodi u pitanje njegovo poštenje. Russellovo se 'Čudesno sjeme žita' prodavalo po dva dolara za kilogram a tvrdio je da ono donosi pet puta bolji urod od obična žita. Pokušao je tužiti novine i tražiti odštetu od 100 000 dolara, jer su ga nazvali lašcem. Izgubio je parnicu kad su vladini stručnjaci ustanovili da u tom zrnu nema nikakve čudesne moći.
· Godine 1947. Vrhovni sud u Kanadi proglasio je Jehovine svjedoke 'nereligijskim tijelom'.
Tvrde da su religija koja najbrže raste na svijetu. Dobro su poznati po obilascima kuća i stanova, obično svima nude primjerak svoga časopisa.
'Oni' su Jehovini svjedoci, ime koje su uzeli iz Izaije 43:10: "Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina." Njihov je časopis Kula stražara prodro u mnogobrojne obitelji.
Zbog svog vjerovanja Jehovini svjedoci ne slave rođendane, Božić i Uskrs, ne žele se vjerski podučavati u školama; ne žele primiti transfuziju krvi, ma koliko teška bila bolest; odbijaju služiti vojni rok, ne žele glasati na izborima niti odati čast i poštovanje državi i njezinoj zastavi.
Kroz čitavu svoju povijest zbog toga su progonjeni, naročito u Hitlerovim logorima. I danas mnogi trpe u nekim Istočnoevropskim zemljama i državama u Africi.
Usprkos naporima da ih se zaustavi, tvrde da ih ima oko 2,5 milijuna s time da ih u Velikoj Britaniji ima 80 000, 560 000 u SAD, 99 000 u Zapadnoj Njemačkoj, 64 000 u Kanadi.
Jehovini svjedoci su najaktivniji misionarski radnici. Svaki se član smatra svećenikom i nitko se ne prima u članstvo dok ne počne obilaziti kuće šireći svoju religiju.
Obični članovi trebaju utrošiti oko 10 sati na mjesec obilazeći kuće i podijeliti barem 12 časopisa. 'Pioniri' utroše barem 100 sati mjesečno posjećujući kuće i stanove, a uzdržavaju se od honorarnog posla.
'Specijalni pioniri' provode puno radno vrijeme u širenju svoje religije a uzdržavju se od dobrinosa.
Četiri vođe
Pokret je osnovao 'pastor' Charles Taze Russell, rođen 1852. godine u Pensilvaniji. Kao dječak se pobunio protiv strogog kavinističkog odgoja i poče baviti proučavanjem orijentalističkog odgoja i odbacio gotovo svaku religiju, kad ga je evangelizator Jonas Wendell uvjerio da je Biblija Božja riječ.
Russell je okupio prijatelje i počeo redovito proučavati Bibliju te objavio biblijsko tumačenje u časopisu Food for Thinking Christians (Hrana za misaone kršćane), kasnije nadomješten dvomjesečnikom Kula stražara.
Odbacio je ideju o nebu i paklu, ali nijedna se crkva nije složila s njegovim gledištem. Tako je 1874. godine prodao dućan s muškom pomodnom robom kojeg je naslijedio od svog oca i osnovao novu vjersku organizaciju Sionska kula stražara 1879. godine, a pet godina kasnije Zion's Watch Tower Tract Society (Društvo za dijeljenje traktata Sionske kule stražara).
Russell je napisao mnoge traktate i niz od šest dijelova Studies in the Scriptures (Proučavanje Svetoga pisma) - glavna učenja pokreta. U tim je djelima predskazao svršetak svijeta u 1914. godini. Međutim, taj je datum prošao a on je umro u listopadu 1916. godine.
'Sudac' Joseph Franklin Rutherford iz Missourija, zakonski savjetnik društva, naslijedio je Russella. Godine 1917. strpan je u zatvor na dvadeset godina, zajedno sa šestoricom ostalih vođa zbog antiratnih govora, ali je pušten na slobodu devet mjeseci kasnije, kad je svršetkom rata jenjala histerija javnosti.
Rutherford je sve do svoje smrti 1942. godine, u starosti od 72 godine, željeznom rukom uspješno vladao pokretom. Pod njegovim se vodstvom pokret proširio čitavim svijetom a 1931. godine svoje je sljedbenike nazvao 'Jehovinim svjedocima'.
'Predsjednik' Nathan H. Knorr postao je treći vođa u starosti od 36 godina. Pod njegovim se vodstvom broj člaova pocećao brže nego ikad ranije u povijesti pokreta. Naglašavao je obrazovanje, otvorio nekoliko škola, kratkoročnih biblijskih kodedža u South Lansingu, u New Yorku i radio stanicu.
Sadašnji vođa je Frederich W. Franz koji se morao suočiti s ozbiljnim opadanjem broja članstva. U proteklih deset godina četvrt milijuna članova napustilo je pokret.
Čak i nakon njihovog teškog položaja u Hitlerovim koncentracionim logorima za vrijeme drugoga svjetskog rata, Jehovini svjedoci su i dalje progonjeni. Na vojnom sudu u Ateni 1966. godine, Christos Kazamis je bio osuđen na smrt, jer je zbog svojeg vjerskog uvjerenja, odbio primiti oružje za odsluženje vojnog roka. Na zadnjem suđenju njegova je kazna izmijenjana na četiri i pol godine zatvora.
Glavna vjerovanja
· Jedino oni objavljuju Božju istinu, a jedina nada za svijet je u pristupanju njihovom pokretu.
· Bog je jedna osoba, Jahve, koji je nekoć sam postojao u svemiru.
· Bog je stvorio Isusa koji je u nebu bio Arhanđeo Mihael. Na zemlji je bio čovjek a ne božansko biće. Kad ga je Bog podigao iz mrtvih, vratio se u nebo kao duh.
· Isusova smrt na križu - ili na 'mučeničkom stupu' - kako vole reći - ne jamči nikome vječni život. Čovjek to može prihvatiti kao otkupninu za prošle grijehe, ali jedino jamstvo za vječno stasenje je u neprestanoj pokornosti Bogu, kao što se objavljuje u organizaciji Kula stražara.
· Sveti Duh je 'nevidljiva, aktivna sila koja pokreće svoje sluge da izvršavaju njegovu volju', a nikako osoba ili Bog.
· Sve druge crkve, i sve vladavine, nadzire đavao.
· Sadašnji sustav svijeta uskoro će završiti u bici kod Harmagedona. Oni koji prežive vladat će s Kristom 1000 godina.
· U tom razdoblju neće biti ni bolesti ni smrti ni bilo kakvih nesreća. Obilno će cvjetati cvijeće i rasti plodovi, a divlje će životinje postati pitome.
· Nakon 1000 godina svi će mrtvi uskrsnuti. Onih 144 000 koji dosegnu zahtijevanu razinu bit će u nebu; ogromna većina će živjeti na zemlji. Oni koji odbiju njihovo učenje bit će uništeni, nestat će.
· Božje kraljevstvo na zemlji ustanovljeno je 1914. godine kad se Krist vratio u svoj hram i počeo ga čistiti. Đavao je izbačen iz neba i Bog je u potpunosti ustanovio taj dio svoga kraljevstva. Zemaljski dio njegova kraljevstva bit će uspostavljen unutar životnoga vijeka onih koji su živjeli još 1914. godine. Svaki potres, glad, rat i katastrofa znak je svršetka koji uskoro dolazi. 'Mnogi koji sada žive neće vidjeti smrti' česta je i omiljena izreka mnogih Jehovinih svjedoka.
Njihova crkva
Jehovini svjedoci jednom godišnje svetkuju 'Spomen dan' (Svetu pričest), tvrdeći da ga treba obdržavati na biblijsku godišnjicu Kristove smrti, 14. dana židovskog mjeseca Nisana. Spomen dan i krštenje jedini su formalni dijelovi bogosluženja. Ostalo je škola za analizu Biblije, sastanci na kojima se članovi podučavaju kako da svjedočeći posjećuju kuće, zatim javna predavanja i redovita nedjeljna pručavanja novoizišlog časopisa Kula stražara.
Njihov je pokret djelotvoran poput neke trgovačke kompanije. 'Upravno tijelo' je svemoćna skupina vođa na vrhu. Pod njima su 'Vjerski sluge' a ispod njih 'Zonski sluge' koji su odgovorni za mjesne skupine poznate kao 'Kompanije' koje se sastaju u Dvoranama kraljevstva. 'Direktor službe' nalazi se na čelu svake kompanije i odgovoran je Zonskom slugi za rukovođenje njegovom kompanijom. U tome mu pomaže 'Odbor služenja' koji se posebno brine za posjećivanje.
Šest koraka kako postati JS
Prva posjeta. Za vrijeme prve posjete, Jehovin svjedok ima za cilj predstaviti se i ostaviti neku literaturu. Mnogi misle da će se takvog posjetioca najlakše riješiti ako prihvate ponuđenu literaturu, ali ustanovit će da je to najsigurniji put za sljedeću posjetu marljiva svjedoka.
Ponovni posjet. Svaki će budući obraćenik biti meta i druge posjete, kad će revni svjedok nastojati saznati njegovu reakciju na primljenu literaturu, također će pokušati organizirati proučavanje Biblije kod kuće.
Proučavanje Biblije kod kuće. Veza će ojačati i pozivat će se prijatelji da prisustvuju kućnim proučavanjima donijetih materijala. Nakon nekoliko tjadana budući će se obraćenik pridružiti većoj skupini radi detaljnijeg proučavanja.
Dvorana kraljevstva. Nakon proučavanja kod kuće, budući će obraćenik biti pozvan u Dvoranu kraljevstva. Ondje će se njime posebno postupati a budući da je unaprijed pripremljen, razumjet će poučavanje.
Posjećivanje. Od njega se zatim očekuje da prisustvuje tjednim predavanjima gdje će naučiti kako obilaziti kuće, od vrata do vrata, posjećujući nove ljude.
Krštenje. Konačni korak kojim čovjek postaje Jehovin svjedok je krštenje.
Brojevi
Svjedoci su neobično revno posvećeni pokretu što za promatrača izvana izgleda kao podjarmljeno društvo bez radosti. Međutim, njihova revnost u širenju poruke pokreta bila je okaljana 1975. godine. Svjedocima je bilo nametnuto vjerovanje da će se konačna bitka kod Harmagedona dogoditi u listopadu 1975. godine. Članstvo je munjevito poraslo, mnogi su sljedbenici napustili svoj posao i prodali svoje kuće. Ali kako je taj dan došao a ništa se nije dogodilo, morali su se suočiti s činjenicom da su bili zavedeni. Mnogi su članovi napustili pokret nakon dugogodišnjeg članstva. Nedavno se broj sljedbenika ustalio. Svjedoci su ponovno u porastu.
Krštenje je konačni korak predanja obraćenika koji želi postatai Jehovin svjedok. Na velikim se skupovima krštavaju stotine obraćenika u isto vrijeme. Godine 1978. organizirano je skupno krštavanje na Twickenhamovom nogometnom igralištu u Londonu, a obred krštenja je obavljen u posebno podignutom bazenu.
Jesu li oni Božji svjedoci?
· Navode Bibliju, ali njihov prijevod Novi svijet je netočan, nikad ga nisu prihvatili ovlašteni teolozi i stručnjaci za Sveto pismo. (Naprimjer, prevode prvi stih Ivanova evanđelja tako da Riječ, koja predstavlja Isusa koja je bila s Bogom, po njihovom prijevodu nije Bog nego bog.)
· Stihovi su uzeti izvan njihova sadržaja kako bi potkrijepili njihovo uvjerenje. Jehovini svjedoci zabranjuju transfuziju krvi i pustit će radije da im član umre ako ne dobije krv, a pritome se pozivaju na navode iz Levitske knjige 3:17, 7:26-27 i 17:10-14. Ti navodi, međutim, nemaju nikakve veze s transfuzijom krvi.
· Vjeruju da se Isus već vratio na zemlju ali u nedivljivu obliku. To je u suprotnosti s Otkrivenjem 1:7 gdje kaže da će Isusa pri njegovu drugom dolasku "…vidjeti svako oko".
· Russell je tvrdio kako je pouzdani stručnjak za grčki jezik, te su, po njmu svi dosadašnji prijevodi Biblije nepouzdani. Dokazano je međutim na sudu u Kanadi da on uopće nije znao čitati grčki, premda se na sudu zakleo da znade.
· Još jedna zgoda dovodi u pitanje njegovo poštenje. Russellovo se 'Čudesno sjeme žita' prodavalo po dva dolara za kilogram a tvrdio je da ono donosi pet puta bolji urod od obična žita. Pokušao je tužiti novine i tražiti odštetu od 100 000 dolara, jer su ga nazvali lašcem. Izgubio je parnicu kad su vladini stručnjaci ustanovili da u tom zrnu nema nikakve čudesne moći.
· Godine 1947. Vrhovni sud u Kanadi proglasio je Jehovine svjedoke 'nereligijskim tijelom'.
-
stella_k
- Posts: 2474
- Joined: 09/03/2005 00:16
- Location: Rodis se u Sarajevu i umires za Sarajevo
#7
Buduci da mi je bhakti zivot poznat, dodala bih:
svako kupanje je takodjer i molitva; za svaki dio tijela koji se pere izgovara se posebna mantra.
Zene nose sari ispod kojeg oblace kratku bluzu koja se zove čoli. Boje sarija su zive i odrazavaju radost zivota. Oblacenje sarija nije bas jednostavno.
Podjela poslova u Ashramu nema spolna obiljezja; tako da i muskarci i zene rade u kuhinji (pripremaju prasadam), brisu podove itd. Svaki posao u hramu se radi sa zadovoljstvom jer se radi za Krisnu.
Krisnina zenska emanacija zove se SriMati Radharani.
Odnos prema Krisni je cisto individualan; moze se voljeti kao prijatelj, roditelj, brat.......
Vrecica u kojoj se nosi brojanica zove se japa. Brojanica ima negdje oko 160 zrna i osoba koja je na prvom stupnju duzna je ako se ne varam mantrati tri puta dnevno na svako zrno brojanice Hare Krisna, Hare Krisna, Krisna, Krisna, Hare, Hare, hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare, Hare. I tako tri puta cijelu brojanicu odmantrati. I sve to tri puta dnevno.
Samo mantranje proizvodi fizicku reakciju; obrazi se zarumene a oci zasuze. Dusa takodjer dolazi u posebno stanje slicno ushicenosti, radosti.
Prasadam je izuzetno ukusan, na posudu se stavlja nekoliko vrsta hrane, a obicno se prvo jede catni (varivo od voca sa cilijem) koji je prilicno ljut, da probudi probavne sokove u zeludcu.
Pjevanje je praceno pljeskanjem i nekom vrstom plesa. Bhakti joga je joga ljubavi.
svako kupanje je takodjer i molitva; za svaki dio tijela koji se pere izgovara se posebna mantra.
Zene nose sari ispod kojeg oblace kratku bluzu koja se zove čoli. Boje sarija su zive i odrazavaju radost zivota. Oblacenje sarija nije bas jednostavno.
Podjela poslova u Ashramu nema spolna obiljezja; tako da i muskarci i zene rade u kuhinji (pripremaju prasadam), brisu podove itd. Svaki posao u hramu se radi sa zadovoljstvom jer se radi za Krisnu.
Krisnina zenska emanacija zove se SriMati Radharani.
Odnos prema Krisni je cisto individualan; moze se voljeti kao prijatelj, roditelj, brat.......
Vrecica u kojoj se nosi brojanica zove se japa. Brojanica ima negdje oko 160 zrna i osoba koja je na prvom stupnju duzna je ako se ne varam mantrati tri puta dnevno na svako zrno brojanice Hare Krisna, Hare Krisna, Krisna, Krisna, Hare, Hare, hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare, Hare. I tako tri puta cijelu brojanicu odmantrati. I sve to tri puta dnevno.
Samo mantranje proizvodi fizicku reakciju; obrazi se zarumene a oci zasuze. Dusa takodjer dolazi u posebno stanje slicno ushicenosti, radosti.
Prasadam je izuzetno ukusan, na posudu se stavlja nekoliko vrsta hrane, a obicno se prvo jede catni (varivo od voca sa cilijem) koji je prilicno ljut, da probudi probavne sokove u zeludcu.
Pjevanje je praceno pljeskanjem i nekom vrstom plesa. Bhakti joga je joga ljubavi.
-
Bosanac sa dna kace
- Posts: 10147
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#8
eh nisam skonto u vezi mormona, jel njih ima vise vrsta? pise gore da je visezenstvo ukinuto 1890 ali kolko se ja sjecam oni zene djevojcice od 14 godina i tjeraju ih da nose vela na licima nesto poput feredza i zarova, i jos zene blisku rodbinu.... 
-
healthwarning
- Posts: 36
- Joined: 10/11/2005 00:19
#9
Ima svakakvih "pravaca" Eno, na primjer onaj nesretnik iz Centralnog Zatvora (FTV), od preksinoc. Treba i njegovu "religiju" dodati na ovaj multi-multi popis 
Eno, na primjer onaj nesretnik iz Centralnog Zatvora (FTV), od preksinoc. Treba i njegovu "religiju" dodati na ovaj multi-multi popis -
black
- Posts: 18593
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#10
Većina velikih svjetskih religija odaje svoj dug odanosti određenim svetim spisima za koje vjeruju da su riječi Božje ili nekih drugih nadnaravnih bića, te koja ujedno predstavljaju i temelj njihovih vjerskih tradicija. Od svih su tih svetih spisa, u skladu s mišljenjem savremenih naucnika Zapada, najstarije Vede Hindusa. Vedski spisi se ne mogu pripisati određenim licima kao što i starost tog Znanja nikada nije niti bi ikad mogla biti utvrđena. Zato se kaže da su Vede vječne. Nikada zapisane, nikada stvorene, promicale su kroz vrijeme.Vede su univerzalne istine koje nikada neće nestati, međutim sa motrišta pojedinca, one mogu biti zaboravljene i (ponovno) otkrivene. I kao što je stvaranje beskrajno i vječno, bez početka i bez kraja tako niti spoznaja Boga nema ni početka, ni kraja. Takva je spoznaja ono što se podrazumijeva nazivom Veda (vid - znati). Mnoštvo su spoznaja ustanovili tzv. duhovni pronalazači - rišiji koji su zapisali određene spoznaje ali ti zapisi nisu nastali iz nastojanja njihovog uma, oni su samo bili pronalazači tj. otvoreni za to više znanje. Ti sveti mudraci pokušali su osobna iskustva neosobne Stvarnosti (Istine) pretočiti u formu riječi. Ove božanske riječi svojedobno su se prenosile uglavnom usmeno jer ih je većina ljudi mogla zapamtiti i shvatiti isprve. Usporedno s padom spiritualnog nivoa čovječanstva porasla je potreba da ova neposredna znanja budu izražena najprije simboličkim pismom, a poslije i običnim pismom kakvo je danas u upotrebi. Naime, sažeta verbalna i vizualna simbolika postala je teško probavljiva prosječnim pojedincima pa ju je trebalo razrijediti da bi koliko-toliko bila dostupna njihovim umovima.
Ova skupina tekstova, Vede, dijeli se na dva osnovna dijela: karma kandu i jnana kandu, obredni i duhovni dio. Karma kanda u svom temelju sadrži različite žrtvene obrede i čovjekove dužnosti - dužnosti učenika, domaćina i samotnjaka. Duhovni aspekt je obuhvaćen drugim dijelom - jnana kandom, vedantom. Vedantom se naziva suština vedske spoznaje, a koja obuhvaća Upanišade, Brahma-sutre, Bhagavadgitu i komentare koji osvjetljuju ove tekstove. Riječ "Upanishad"; označava mudrost koju učimo od (upa) kompetentnog učitelja i koja potpuno (ni) oslobađa i uništava (sad) učeničku privrženost relativnom svijetu, te ga tako osposobljava da postigne Slobodu i Blaženstvo. Upanishada poučava Znanje o Brahmanu (Bogu), stoga se zove i Brahmajnana. Upanishade tvore osnovu Vedante iako su samu filozofiju razvili kasnije mislioci poput Vyase, Sankare, Ramanuje itd. U tim dragocjenim spisima, bezoblično vječno znanje uobličeno je u kalupe sankrtskih riječi. Sve indijske vjerske sljedbe - dualisti, monisti, saivite, vaisnavite, ganapatye i druge prihvaćaju Upanišade Vede, odnosno autoritet vedante. Upanišade stavljaju naglasak na filozofske aspekte Bogospoznaje. Upanišade tumače: "On je, Bog, prožeo kozmos i on je sav njegov". Upanišadski put je pročišćen put. Posredstvom njih, Istina postaje jasnom. Ali treba imati na umu sljedeće: sve dok istina nije posredovana onim tko o njoj posjeduje jasnu spoznaju, ona neće ništa značiti; takvu istinu ne mogu pružiti knjige. Ili kao što to govori Katha Upanišad (1.2.15-16): "Onaj kojeg tumače Vede, Onaj kojem, da bismo ga dosegli, služimo molitvama i žrtvovanjima, Om je sveto ime tog neopisivog Jednog. Ono je najsvetije od svih riječi. Onaj što poznaje tajnu ove riječi dobiva ono što želi". Dakle, Istina je neopisiva i neizreciva, trebate ju sami uvidjeti(spoznati). Najsvetija znanja ili najuzvišenije istine nikada se ne mogu sasvim savršeno izraziti ni na koji način baš kao što se ni Tišina ne može izraziti bukom riječi. Bog ili Aposolutna Istina ne može biti zatvoren ni u jednu knjigu, a (čak i) kad bi takva knjiga mogla biti napisana - nitko je ne bi mogao razumjeti. Bog ne može biti zarobljen u kaveze naših mentalnih koncepta (obrazaca) niti biti sputan ičijim idejama o Njemu. Bog nije ni On ni Ona ni Ono ni To, nego više od svega toga. No to ne umanjuje vrijednost Veda. One su dragocjen putokaz i izvor božanskog nektara svakom iskrenom tražiocu Istine.
Nikad ne posumnjah u Istinu od kad mi bi pokazana...
Ova skupina tekstova, Vede, dijeli se na dva osnovna dijela: karma kandu i jnana kandu, obredni i duhovni dio. Karma kanda u svom temelju sadrži različite žrtvene obrede i čovjekove dužnosti - dužnosti učenika, domaćina i samotnjaka. Duhovni aspekt je obuhvaćen drugim dijelom - jnana kandom, vedantom. Vedantom se naziva suština vedske spoznaje, a koja obuhvaća Upanišade, Brahma-sutre, Bhagavadgitu i komentare koji osvjetljuju ove tekstove. Riječ "Upanishad"; označava mudrost koju učimo od (upa) kompetentnog učitelja i koja potpuno (ni) oslobađa i uništava (sad) učeničku privrženost relativnom svijetu, te ga tako osposobljava da postigne Slobodu i Blaženstvo. Upanishada poučava Znanje o Brahmanu (Bogu), stoga se zove i Brahmajnana. Upanishade tvore osnovu Vedante iako su samu filozofiju razvili kasnije mislioci poput Vyase, Sankare, Ramanuje itd. U tim dragocjenim spisima, bezoblično vječno znanje uobličeno je u kalupe sankrtskih riječi. Sve indijske vjerske sljedbe - dualisti, monisti, saivite, vaisnavite, ganapatye i druge prihvaćaju Upanišade Vede, odnosno autoritet vedante. Upanišade stavljaju naglasak na filozofske aspekte Bogospoznaje. Upanišade tumače: "On je, Bog, prožeo kozmos i on je sav njegov". Upanišadski put je pročišćen put. Posredstvom njih, Istina postaje jasnom. Ali treba imati na umu sljedeće: sve dok istina nije posredovana onim tko o njoj posjeduje jasnu spoznaju, ona neće ništa značiti; takvu istinu ne mogu pružiti knjige. Ili kao što to govori Katha Upanišad (1.2.15-16): "Onaj kojeg tumače Vede, Onaj kojem, da bismo ga dosegli, služimo molitvama i žrtvovanjima, Om je sveto ime tog neopisivog Jednog. Ono je najsvetije od svih riječi. Onaj što poznaje tajnu ove riječi dobiva ono što želi". Dakle, Istina je neopisiva i neizreciva, trebate ju sami uvidjeti(spoznati). Najsvetija znanja ili najuzvišenije istine nikada se ne mogu sasvim savršeno izraziti ni na koji način baš kao što se ni Tišina ne može izraziti bukom riječi. Bog ili Aposolutna Istina ne može biti zatvoren ni u jednu knjigu, a (čak i) kad bi takva knjiga mogla biti napisana - nitko je ne bi mogao razumjeti. Bog ne može biti zarobljen u kaveze naših mentalnih koncepta (obrazaca) niti biti sputan ičijim idejama o Njemu. Bog nije ni On ni Ona ni Ono ni To, nego više od svega toga. No to ne umanjuje vrijednost Veda. One su dragocjen putokaz i izvor božanskog nektara svakom iskrenom tražiocu Istine.
Nikad ne posumnjah u Istinu od kad mi bi pokazana...