kannonnen wrote:Hrvoje Vukcic je bio tamo negdje iz Bihacke krajine; Prijedor ; Banja Luka to podrucije. Tvrtko mu je dao nesto u Jajcu neku crkvu pa mu je dao posjede svugdje po Bosni. To je tipicno za odnos- "Kralj-Plemic". U svakom slucaju se spominje 400 Hrvojevih vitezova koji ucestvuju u napadau Bosanske kraljevine na Slavonske pogranicne krajeve. Sto znaci da je on imao solidnu vojsku. 400 Konjanika za to vrijeme za jendog plemica je bila ipak sila.
Ovo sto si postavio povelju Tvrtka Dubrovcinama bi trebali svi Srbi da procitaju. Jer sam Tvrtko pise Dubrovniku 3 vazne cinjenice:
1) Okrunili su me dvijema krunama (bosanskom i srpskom)
2) Na jednu krunu imam pravo zbog praroditelja gospode srpske
3) Na drugu krunu imam pravo zbog praroditelja kraljevstva mi gospode bosanske.
On znaci pravi razliku izmedju prarpditelja srba i bosanaca. A praroditelje bosance naziva "praroditelje kraljevstva" sto znaci da su oni nosioci kraljevstva. Sam Tvrtko to radi i kroz tu razliku objasnjava da on ima pravo na obadvije krune. Namazan je bio tip svakako.
Ono sto je zanimljivo je da prije okrunjenja tom srpskom krunom osvojenu srpsku zemlju naziva bosanskom zemljom i bosanskom stranom. Znaci prvo je sasjekao konjicu princa Lazara (kraljevsku srpsku vojsku) potom usao sa svojim trupama u Rasku i zauzeo je. Potom mu Raska placa porez 10 godina i funkcionise kao "jedna bosanska zemlja i strana" a onda se Tvrtko kruni i srpskom krunom sto je najveci poraz u srednjem vijeku.A cijelu drzavu on naziva "Bosanskim kraljevstvom".
Kasnije kada je dodao Hrvatsku i dalmaciju isti pricnip je primijenio.
Ovako objasnio sam ti da je porodica Hrvatinic od Hrvatina Vukoslavica dakle nema veze sa hrvatima jer oni potjecu iz okoline kljuca sto im je i posjed i titula prvo Vuka a potom i hrvoja Vukcica Hrvatinica kljucki knez. Dakle prezime Vukcic Hrvoje po uzoru na slavensku tvorbu prezimena od ocevog imena Vuk - Vukovic, isto kako su Hrvatinici izveli prezime po Hrvatinu Vukoslavicu. Dakle Hrvatin - Hrvatinic, bas kako je to kralj Tvrtko II. Tvrtkovic Kotromanic izveo svoje prezime Tvrtkovic prema imenu svoga oca Tvrtkovic koja postaje pobocnom lozom Kotromanica. Sto se tice hrvojevih hrvata treba obratiti paznju koji su posjedi dati hrvoju na upravljanje nakon Tvrtkovog zauzeca dalmacije do zadra ukljucujuci otoke brac hvar i korcula. Dakle hrvoje upravlja oblascu velikoma ona ukljucuje, dalmaciju, danasnju krajinu, liku, negdje do duvna. Dakle svakako da u dalmaciji zive hrvati dalmatinci i to je nepobitan fakat i da se damlacija nakon vojnog zauzeca nalazi pod bosanskom vlascu sve do zadra koji je bosanski takodjer. Dakle kao takvi gradovi i plemicke obitelji koje su priznale bosansku vlast po zakletvi i povlasticama i vazalnom pravu duzni su vojno ucesvovati u okviru vojske kraljevine bosane pod Tvrtkovom zastavom, a kako je kralj Tvrtko I. bio vojni genije koji je u stilu rimskih cezara koristio vojvode kao vojne zapovjednike da izvode odvojeno vojne operacije sa dijelom vojske na razlicitim frontovima, i na taj nacin cineci bosansku vojsku manevarski sposobnu da ratuje na svim dijelovima bosanske kraljevine gdje bude ugrozena teritorija bosanskog kraljevstva tj da poslaje jedan dio vojske da zaustavi ili uspori napredovanje neprijatelja, a da sa drugim dijelom vojske sam kralj dodje u protiv udare ili pak izvodi ofanzivne operacije sa jednim dijelom vojske pod zapovjednistvom vojvode a da drugi dio vojske je u stanju pripravnosti od eventualnog napada susjedne drzave. Jer uvijek je postojala opasnost napada od strane Ugarske koja je jedva cekala slabost Bosne sto se i dogodilo mnogo godina kasnije pod Sigismundom luksemburskim u bitci poznatoj kao masakar kod grada Dobora kada je pobijeno dosta bosanskih velikasa. Zatim tu je postojala i prijetnja upada balsica na jug bosane, gdje bi balsici u sadejstvu sa ugrima zasigurno podijeli bosansku vojsku i primorali je da ratuje na dva fronta unutar svoje teritorije. Takvo genijalno vojno premisljanje bosanskog kralja Tvrtka I. je bilo da rat drzi dalje od svoje teritorije i izvan granica svoje zemlje. Uz to imao je i jakog saveznika Mletacku republiku sa kojom bosna u citavo svoje postojanje srednjovjekovne drzave npr od prvog bana 950 pa do 1463 nikada nije bila u ratnom neprijateljstvu. Dakle ono sto treba dodati Ivanis palizina i njegov brat tj. poznata braca Horvat su pobjegli iz hrvatske od srdzbe i nepravde ugarskog kralja ludovika i sklonili se na dvor bosanskog kralja i pod njegovu zastitu i ludovik nije smio niti je mogao da ih kazni na teritoriji druge drzave. I ta braca Horvat jesu bila hrvati Ivanis Palizina i njegov brat. To smo rijesili, dakle Hrvoje Vukcic Hrvatinic je bio veliki vojvoda bosanski koji je stolovao kao knez u rodnom gradu kljucu, a potom kao vojvoda bosanski u jajcu, gdje je i sahranjen, u katakombama kraljevskog grada jajce sa steckom kao nadgrobnim spomenikom. Drugo kralj Tvrtko nije bio u ratu sa kenzom Lazarom vec sa Nikolom Altomanovicem, nemoj grijesiti knez Lazar mu je bio saveznik u ratu protiv nikole Altomanovica, dakle kralj Tvrtko je isjekao srblje koji su bili pod zapovjednistvom nikole altomanovica u ratu poznat kao krscanska koalicija ugarske (ludovik), bosne (tvrtko), moravske srbije (lazar) i vukove zemlje (brankovic) a protiv zupana nikole altomanovica. Dakle nemoj biti mitoman kao srblji molim te drzi se cinjenica koje su nepobitne i utemeljene na poveljama i autenticnim dokumentima. Dakle kralj Tvrtko je bio saveznik kneza lazara hrebljanovica i to je nepobitan fakat, bas kao sto je kako rekoh bio i saveznik Mletacke republike. Stvarao je saveznistvo kada mu je to ogdovaralo i bilo u datom momentu svrsishodno njegovim ratnim planovima za odbranu domovine. Dakle Hvroj Vukcic Hrvatinic je imao u svojoj vojsci pored bosnjana i hrvata iz dalmacije jer su se i ti krajevi nalazili pod njegovom upravom u sastavu kraljevstva bosanskog. Zaboravio sam dodati da kako je to dobro objasnio dubravko lovrenovic cin samog okrunjenja prvog bosanskog kralja Tvrtka se dakle dogodio u strogoj tajnosti, okrunila ga je crkva bosanska a sam cin okrunjenja izvrsio djed crkve bosanske. Medjutim kako kralj tvrtko u onoj povelji dubrovcanima pored svih detalja svoga okrunjenja za kralja ne navodi i detalje same krunidbene ceremonije, krijuci od svijeta da ga je crkva bosanska okrunila kao kralja, zar ne bi kralj Tvrtko I. bas u toj povelji dubrovcanima gdje je sve fino potanko iznio kako je okrunjen za kralja, ali i u drugim povaljama gdje nabraja svoj rodoslov koji veze za nemanjice tj objasnjava rodoslov na osnovu cega je uzeo srpsku krunu, zasto nije objasnio u poveljama gdje je okrunjen tj u kome mjestu, kojoj crkvi, i koga je okrunio, a znamo da je kralj Tvrtko u svojim poveljama znao opisati stvari koje su se desile izmedju njega i nekog velikasa kao npr zahvalnice za odredjenu sluzbu i vjernost i to opisati u najsitnije detalje, ali npr suti o najbitnijim detaljima njegova okrunjenja dakle o mjestu okrunjenja, crkvi koja ga je okrunila tj dala mu legitimitet, i o osobi koja je izvela krunidbenu ceremoniju. Dakle samo Tvrtkovo presucivanje u povelji dubrovcanima o tome cinu daje istinitost zakljuccima dubravka lovrenovica da je kralj Tvrtko okrunjen u Crkvi Sv. Nikole u milama (Armautovici) Visokom. Jer da je okrunjen u pravolsavnom manastiru Milisevo u prijepolju onda bi to komotno mogao navesti u povelji svojoj dubrovcanima gdje opisuje kako je krunisan, bez obzira sto je on katolik ipak je pravoslavlje u to doba bilo priznatije naspram hereticke i prve protestantske crkve u europi a to je crkva bosanska. I trece nije logicno da je krunisan u manastiru Mislisevo u prijepolju jer to je bila bosanska zemlja u sastavu njegove kraljevine i njegovoj vlasti dakle bosanska strana. A kralj Tvrtko jasno kaze "Idoh u srpsku zemlju" dakle kako sam ranije naveo kao potomak nemanjica on i knez lazar su sklopili rimskim zargonom receno "Balkanski triumvirat" dakle Pakt o raspodjeli moci, lazar, vuk brankovic i milica nemanjic su na drzavnom saboru uz pomoc srpske pravoslavne crkve izvrsili uklanjanje kralja marka mrnjacevica proglasavajuci ga uljezom i da on nema osnov da bude kralj raski jer kruna raskih vladara pociva na krvi nemanjica tako je bilo od svetog save opunomoceno. Dakle da nastavim, uprkos tome sto postoji blizi za tron sestric cara dusana konstantin dragas (koji sebe smatra grkom) ali ima krvnu liniju, medjutim raski velikasi i njega odbijaju, kao sto sam rekao Tvrtku je ponudjena kraljevska kruna uz uvjete da se ne mijesa knezu lazaru u srpske poslove sto je on objerucke privatio, te su se nasli na neutralnom terenu za obojicu u oblasti vuka brankovica u staroj prijestolnici raske Ras (Povi Pazar) i tu postoje dva stara manastira Djurdjevi stuovi i Petrova crkva dakle da se i tu okrunio za kralja mogao je navesti u povelji svojoj ali nije, dakle Tvrtku je na tom Saboru na ostatku raske zemlje koje on nije kontrolisao a ni lazar, odrzan je sabor u najvecoj tajnosti, i njemu je bila ponudjena kruna tj kraljevski naslov, ne kazem, da je dobio insignije od srba vec fomalno priznanje velikasa, dakle lazar, i vuk brankovic i spc uz prihvatanje uvjeta da nece se mijesati u poslove srblja i lazara nad njima oni mu priznaju kraljevski naslov, poklonili su se kao kralju, raske, potom se vratio iz Ras-a u bosnu i sa prethodno dobivenim pristankom obavio krunidbenu ceremoniju u visokom. Kao sto sam objasnio postojala je i mogucnost da i ugarski kralj ludovik uzme srpsku krunu na osnovu dusanove majke koja je bila iz dinastije Anjou, dakle u takvoj opasnosti po srbiju bez kralja, ali da moze svako ko je jak da uzme naslov kralj srbije, uklonivsi nedostojnog uljeza kralja marka mrnjacevica tj nepriznavsi njegov naslov kao kralj srbljem i grkom, i ne priznavsi pravo despota konstatina dragasa sestrica dusanovog koji je imao krvnu liniju nemanjica blizu nego bosanski kralj Tvrtko, ali se msatrao grkom pa su zato raski feudalci odbili priznati njegovo pravo. Stoga usljed takve opasnosti po srbiju najverovatnije od madjarske u prvom redu a kasnije i od turske imperije, sto se pokazalo nakon kosovske bitke kada su ugarske trupe upale u moravsku srbiju nakon pogobije kenza lazara. Dakle kralj Tvrtko je bio jedan nuzan izbor kneza lazara, vuka brankovica i milice nemanjic osim ako nisu hjteli da im ugarski kralj bude kralj ili jedan grk bude kralj. Stoga je tako sve na tajanstven nacin odradjeno na obje strane i u obje drzave da je kralj tvrtko uzdignuvsi bosnu na veci rang kraljevine, sacuvao srbiju iako to one mitomanske budale preko drine nece priznati nikada da upravo je bosna razlog sto srbija postoji, sto srbija ima svoj grb, i sto ima nadasve svoj naziv za narod srbi. mada su odbacili svoj naziv zemlje raska zasto su to ucinili prvo nije logicno jer dusanovo carstvo se nije zvalo tako vec rasko carstvo dakle uvijek je bila raska. Sto se tice hrvatske niti su oni ikada birali kraljeve ugarske za svoje kraljeve, dakle tacno je da su ugarski kraljevi bili kraljevi hrvatske, ali ne izborom hrvata vec vojnom moci ugarske koja ih je zauzela u 10 stoljecu pa su ostali sve do 1918 godine u sastavu ugarske. Mogu oni pricati sta hoce o nekakvim pakta konventama kada te iste nema u orginalu sacuvane dakle sve su to prazne price drzimo se fakata i cinjenica i neoborivih dokaza a one su uvijek autenticne povelje sa jasnim pecatima. Dakle sto se tice tog tzv naziva ugarsko-hrvatski kralj ili ugarsko-hrvatsko kraljevstvo citirao bih takodje kralja Tvrtka I.
Povelja kralja Tvrtka I. iz godine 1390. (11. VI.) kojom Šibenčanima potvrđuje sve stare povlastice, slobode, milosti, statute, reformacije i običaje što su im ih podijelili ugarski vladari, posebice kralj Ludovik I. Veliki.
Mi Stjepan Tvrtko, Božjom milošću, kralj Raške, Bosne i Primorja te ostalog, svim
vjernima u Kristu, kako sadašnjim tako i budućim, svim Kristovim vjernicima, koji će vidjeti
ovu ispravu, pozdrav u Spasitelju svih. Kraljevsko je dostojanstvo uzvišeno iznad drugih
na temelju božanskog prava i prema istinskim poznavateljima ljudskog zakonodavstva o
vladarskom upravljanju, kralj treba ne samo održavati red u kraljevstvu nego, prema položaju
gradova, treba brinuti za opći napredak države, promicati blagostanje i potpomagati javnu
korist; time će s pravom steći vrlo slavno ime. Ako je zaista hvalevrijedno čuvati dobre stare
običaje i gradske zakone, jednako je pohvalno ono što se ranije upotrebljavalo ojačati novim
jamstvom, da bi gradovi i kraljevstva, služeći se dobrim zakonima i odobrenim običajima,
mogli sretno napredovati. Ovom ispravom ozbiljno želimo svima obznaniti da su nas,
plemeniti i odvažni gospodin Dujam Kuratić i gospodin Ivan Naplavić, poslanici i zastupnici
općine grada Šibenika, poslani k našem veličanstvu, lijepo zamolili da se udostojimo njima
i njihovim nasljednicima našom poveljom potvrditi i sve povlastice, sloboštine i olakšice
koje su im nekoć dali prejasni ugarski kraljevi, a osobito naš ljubljeni brat sretne uspomene
gospodin Ludovik, kralj spomenutog Ugarskog Kraljevstva, da im dopustimo služiti se
svojim olakšicama, sloboštinama, statutima, odredbama i običajima, kao što su se služili u
vrijeme spomenutog gospodina kralja Ludovika. Mi stoga imajući na umu korist i potpuno
blagostanje čitavog našeg kraljevstva, koje niče od dobra upravljanja, oko kojeg se, s Božjom
pomoću, trajno trudimo, pa smo se tako osvrnuli na vjernost spomenutih naših šibenskih
građana da bi, dakle, oni mogli uživati u lijepom miru i spokojstvu kao plodu dobra upravitelja
i obilno se služiti svojim ovlaštenjima, hoćemo da se ono što se, s obzirom na sloboštine,
olakšice i prednosti njihova grada od drevnih vremena opsluživalo, i dalje tako slobodno
opslužuje pod okriljem i zaštitom našeg gospodstva. Uslišali smo blagonaklono molbe svih
zastupnika i poslanika te spomenutih građana, opunomoćenih od strane čitave komune već
navedenog grada Šibenika, pa hoćemo da se taj naš grad, uzdignut kraljevskom zaštitom,
potvrdi u rečenim povlasticama i olakšicama. Prihvaćamo i, dodirnuvši Sveta evanđelja,
zakletvom potvrđujemo i odobravamo, u cjelini i pojedinačno, povlastice, sloboštine i
olakšice i druge isprave, izdane u prilog spomenutog grada, statute, nove odredbe i običaje
toga šibenskog grada, izdate od pobožnih ugarskih kraljeva, napose od našeg ljubljenog
brata slavnog kralja Ludovika. Po savjetu naših velmoža i našom razboritom kraljevskom
vlašću mi ovo trajno potvrđujemo, priznajemo i odobravamo te obećavamo bez povrede
opsluživati našim vjernim građanima grada Šibenika, njihovim baštinicima, nasljednicima
i svim njihovim potomcima. Komoru soli i tridesetinu zadržavamo za naše veličanstvo
a ne namećemo im nikakvu drugu dažbinu osim onoga što je bilo uobičajeno (u doba
spomenutog kralja Ludovika). Također određujemo da se sol naše komore u gradu Šibeniku
treba prodavati po onoj cijeni po kojoj se prodaje u drugim našim komorama u Dalmaciji.
Hoćemo da se nijedna milost koju im je naše veličanstvo udijelilo ni na kakav način ne
krši nego da uvijek bude čvrsta i na snazi. Pod zakletvom obećavamo istim našim vjernim
Šibenčanima da ćemo ih održavati u miru, dobru i spokoju a njihov grad Šibenik i njih
same u sigurnosti; obećavamo, prema našoj mogućnosti, braniti ih i muževno i moćno štititi
protiv svih ljudi koji ih žele podjarmiti. Ovo činimo zato jer su se spomenuti zastupnici,
ispred općine (komune) Šibenika i u njezino ime, tjelesno zakleli, ljubeći drvo Gospodnjega
križa, da će nama i našim baštinicima, zakonito rođenim od našeg tijela, odavati počast i biti
vjerni, da će nas priznavati za svog naravnog gospodara i da neće prihvatiti niti ikad imati
ijedna drugog gospodara osim nas i naših baštinika i nasljednika, kao što je gore rečeno.
Oni podlažu sebe i svoje sinove, svoje nasljednike i potomke i čitav grad, sa svim pukom
toga grada i čitava njegova distrikta, pod vlast, zaštitu i obranu našeg veličanstva za vječna
vremena. Da navedeni zastupnici zastupaju tu općinu (komunu), utvrđeno je svjedočanstvom
javnog carskog bilježnika magistra Čilija pokojnog Gulielma iz Albanije iz Regia (talijanske
pokrajine), a sada zaprisegnutog kancelara šibenske općine (komune). Tako je to očito iz
dviju njihovih isprava istog sadržaja, od kojih je jedna na književnom (latinskom) jeziku, a
druga na hrvatskom (slavenskom) jeziku, s visećim pravim, uobičajenim, pečatom te općine
(komune). Mi smo dužni čuvati ih i održati u našim gore opisanim sloboštinama i obećanjima
danim našoj gore spomenutoj vjernoj Šibenskoj općini, da joj nećemo postavljati carine niti
uzimati porez u okolici i ulasku u grad Šibenik. K tomu pridodajemo, poklanjamo i dajemo
na južnoj strani teritorija ili distrikta navedenim našim vjernim Šibenčanima rečeno(?) selo
Helmlane (Zemljane?), koje je, kako se kaže, na jugu, da bude zauvijek njihov posjed sa
svim pripadnostima koje pripadaju rečenim južnim granicama. Na spomen svega toga i
na trajnu čvrstoću te stvari izdali smo ove naše darovnice i isprave s povlasticama, koje
smo potkrijepili i zaštitili našim autentičnim dvostranim visećim pečatom. Dano u našem
kraljevskom dvoru u Sutjesci rukom Tome iz Lušca, našeg dragog i vjernog potkancelara
našeg dvora u nazočnosti velmožnih i uglednih muževa, gospode kneza Dabiše, kneza
Stipoja Hervanića (Hrvatinića), kneza Pavla Radinovića, Tripuna iz Kotora, protovestijara
našeg dvora, Vlatka, usorskog vojvode, kneza Priboja Masnovića, župana Biljaka Sankovića
i Sladića Masnovića, našeg vinotoče, naših vjernih i slavnih, godine Gospodnje tisuću trista
devedesete, indikcije trinaeste, dana XI., mjeseca lipnja
Dakle obrati paznju na ovu povelji kralja Tvrtka I. sibenicanima gdje ona govori o svome kraljevstvu i kako kralj treba da se ponasa da radi na prosperitetu svoje drzave i dr. e izmedju ostalod u tekstu on navodi sljedece
" poslanici i zastupnici općine grada Šibenika, poslani k našem veličanstvu, lijepo zamolili da se udostojimo njima i njihovim nasljednicima našom poveljom potvrditi i sve povlastice, sloboštine i olakšice koje su im nekoć dali prejasni ugarski kraljevi, a osobito naš ljubljeni brat sretne uspomene gospodin Ludovik, kralj spomenutog Ugarskog Kraljevstva"
Dakle ako obratis paznju na rijeci kralja Tvrtka sibenicanima koji mu dolaze da priznaju njegovu vlast nakon sto njegova vojska zauzima dalmaciju do zadra on izdaje povelju i priznaje im sve povlastice i prava koje su im davali "prejasni ugarski kraljevi" gdje je tu dodatak ugarsko-rhvatski ja ga ne vidim ima samo ugarski. Zatim kralj Tvrtko I. citira dalje "a osobito nas ljubljeni brat sretne uspomene gospodin Ludovik, kralj spomenutog Ugarskog kraljevstva" dakle i onda kada kralj Tvrtko narocito izdvaja medju tolikim kraljevima pokojnog kralja Ludovika cije povlastice potvrdjuje i prava koja je on dodijelio sibenicanima al narocito u oci upada ovo "gospodin Ludovik, kralje spomenutog Ugarskog Kraljevstva" i ponovno pitanje gdje je tu hrvatsko pored ugarskog zar ga bosanski kralj ne bi spomenuo u titulaturi ugarskog kralja, da su stvarno ugarski kraljevi kako hrvatski mitomani u zagrebu iznose mitove da su oni toboznje odabirali ugarsek kraljeve za hrvatske kraljeve notorna glupost a rijeci bosanskog kralja gdje kaze "recenog ugarskog kraljevstva, i prijasnji ugarski kraljevi " govoljno govore za sebe pametnom dosta cinjenice jasne kao dan. Treba jos razjasniti titulu hrvatske u tituliranju ugarskih a kasnije i bosanskih kraljeva, dakle da je to bilo ugarsko hrvatsko kraljevstvo kako bi zeljeli hrvatski mitomani iz zagreba onda bi se ugarska u to doba nazivala regnorum hunganorum et croatorum al koliko svi znamo samo stoji regnorum hunganorum. Dakle titule ugarskih kraljeva bile su poredane zemlje kojima su oni kraljevi ili zemljama ugarske krune p aje npr kao kralj zemalja ugarske krune bilo rex hungarie, et croatie, et slavonie, et dalmatie, i dr. dakle ovdje su nabrojane zemlej ugarske krune. Znamo da je ludovik bio i kralj bohemije (ceske krune) poloniae (poljske) ali je jedna sveta kruna ugarska i zemlje krune ugarske da hrvatska je prezentovana kao zemlja u titulaturi ugarskih kraljeva ali oni su hrvatski kraljevi po vojnom osvajanju a ne po izboru i strogo ih drugi nazivaju ugarskim kraljevima kako to kaze kralj Tvrtko I. "recenog ugarskog kraljevstva" dakle hrvatska je u sastavu ugarske i tacka nikakva unija dvaju drzava notorna glupost, klasicna feudalna osnova jaci nad slabijim i to je tacka. Sto se tice titulature Hrvatom i titulu bosanskih kraljeva pocevsi od kralja Tvrtka I. 1390 pa sve do 1463 kralja Tjepana Tomasevica i kad je Hrvoje Vukcic hrvatinic izgubio Hrvatsku ta titula se zadrzala u intulaciji, medjutim ona je bila rezultat pobjede bosanske vojske nad ugarskom u dalmaciji a ne zato sto je neko izabrao bosanske kraljeve da im budu kraljevi ili da ponesu titulu kralj hrvatom, pa nisu nam ni srbi dali kraljevsku krunu milom vec silom, tj morao je da im uzme dio raske, a potom sa svojom jacinom onda je bilo pitanje odvaznosti da se nametnes kao jedini moguci izbor za srpsku krunu i to je nepobitan fakat.
Я люблю интересных людей и 
Idemo dalje kao sto vidimo titule drugih clanova obitelji vladarske tada banske obitelji kotromanic su knez i tako ce se zadrzati do pada kraljevine kraljevski clanovi obitelji su imali minorne titule kneza dok su velikasi i najsposobniji ratnici medju njima dobivali titule velikog vojvode bosanskoga. Dakle sto sam zelio naci ces u ovim poveljama pojam "vladanje" i "vseh zemle bosne" dakle dva pojma koji se koriste ud bana kulina do stjepana tomasevica posljednjeg kralja ali cilj nije mi bio nabrajati povelje bosanskih kraljeva jer je to kako ti rece 14 stoljece vec ovaj period od 1189 do 1353.
