KRONOVA BOLEST - psihicka borba .. put ka ludilu

[Šeherzada Delić]

Moji zdravstveni problemi su poceli 2008. godine. Sve je zapravo krenulo sa proljevastim stolicama, bolovima u desnom donjem dijelu abdomena, naglim gubitkom tezine, zamaranjem, tremperaturom, oticnjem zglobova. Prvo sam mislila da se radi o obicnoj prehladi, odbijajuci da posjetim doktora. Zatim su se bolovi prosirili i prema zelucu. Jela sam sve slabije i slabije. Pojela bih jednu krisku hljeba dnevno, nakon cega bih otisla 6-7 puta u WC. Stolice su bile proljevaste, a onda su se pretvorile u samu krv. Otisla sam doktoru, objasnila mu o cemu se radi. Napravljen je gastroskopski pregled (gutanje sijalice), te su rekli da imam cir na zelucu. Duze vrijeme sam trosila trojnu terapiju.

Medjutim terapija je djelovala samo na zelucane simptome i pokrila ih.

Da ne duzim sad, sve u detalje.. nakon nekog vremena smjestena sam u bolnicu, gdje sam lezala 2 mjeseca. Dijagnoze je bila ULCEROZNI KOLITIS. Terapije je tekla tako kako je, temperature su oscilirale, ja sam bila jako slaba. Otpustena sam kuci, i jedno jutro sam se probudila sa jakim bolom u desnom gluteusu.

Otisla sam svojoj doktorici, pedijatrici, koja me hitno uputila hirurgu. Saznajem da imam perianalne fistule. Pocele su se redati operacije, jedna za drugom.

Prva, operirane su mi fistule.
Druga, opet fistule.
Treca, opet fistule, gdje sam od doktora dobila informacije da postoji mogucnost trajnog nekontolisanja stolice, jer ce misic mozda izgubiti sposobnost kontrakcije. Nekoliko dana je i bilo tako, ali srecom, poslije je misic dobio sposobnost kontakcije, ali nikad vise onako kako je prije bilo.

Otisla sam u Zenicu, u polikliniku "Dr. Karabeg". Napravljen je kolonoskopski pregled, gdje je ustanovljeno da ja zapravo svo to vrijeme imam Kronovu bolest.

Onda su pocele opet operacije.

Cetvrta - u UKC Sarajevo, klinika za abdominalnu hirirgiju. Tamo sam smjestena u jako losem stanju, i boravila sam 2 mjeseca. Od toga sam mjesec boravila na klinici za anesteziju i reanimaciju, gdje sam smjestena nakon jako teske operacije. Taj mjesec sam se borila za zivot, bila na aparatima, sama u sobi, izolovamna od sviju, i daleko od kuce. Roditelji su dolazili svaki drugi dan u posjetu, zadrzavali se po 15 minuta. Otac je stajao vani, a mama unutra, pa bi se zamijeni, jer oboje nisu smjeli uci.
Nosila sam nakon toga anus preter, godinu dana.

Peta operacija - pojavila se fistula na stomaku, na rezu od prethodne operacije. Nakon operacije, uspjesno je odstranjen anus preter. Sve je doslo na svoje.

Ja evo vec godinu zivim i radim normalno. Po profesiji sam medicinska sestra. Studiram, bavim se humanitarnim radom, pisem poeziju, slikam.

Ali moji zivci su na granici. Vise to nisam ja, ne prepoznajem se. Moje psihicko stanje, moje ponasanje je okarakterisano kao teska depresija.

Molim sve one koji procitaju, da mi se jave, da razmijenimo iskustva.. Zelim znati kako se drugi mladi ljudi bore sa tim problemom; i ne samo mladi, nego i svi oni koji boluju ovu bolest.

[VanDerFly]

To što si ti prošla je baš dramatično.

Meni su prije sad više i ne znam nekih 10ak godina dijagnosticirali Ulcerativni Kolitis, i imao sam par epizoda koje na sreću nisu bile toliko strašne. Već jedan duži period, da kucnem u drvo (kuc kuc) i nisam imao nikakvih problema. Rekli su mi naravno da je sve to ima veze sa stresom i da eto konsultujem i psihologa jer je to kao povezano. Ja naravno nisam. Ono što sam ja radio je efektivno ignorisao bolest u smislu da kad primjetim simptome pa ako traju nekoliko dana ja se javim doktoru. Oni me tamo pregledaju, ako jesu pravi simptomi dobijem terapiju. Mene je to uglavnom prolazilo za par dana. Nisam mijenjao ishranu, nisam mjenjao način života - jest da redovno provjerim kvalitet stolice, ali ne uzrujavam se puno zbog toga.

Ja, očigledno i nisam neki primjer borbe kontra UC, ali mislim da kako god bilo teško moraš da pokušaš da nastaviš da živiš svoj život, te na neki način da prihvatiš da ima to nešto što te tlači, ili te može tlačiti, ali da istovremeno ne dozvoliš da te to porazi - a očigledno si ti ispala jača od toga

Konkretne stvari što možda mogu da pomognu su:
- ja sam se liječio kod doktorice Borovac i generalno sam zadovoljan
- postoji udruženje oboljelih od UC i CD, ja ih nikad nisam kontaktirao, ali možda bi tebi to nešto značilo
- psihoterapija, nisam koristio vezano za UC, ali jesam za neke druge stvari i pomoglo mi je, imam i broj telefona ako te interesuje.

Eto, pa sretno, hoću reći, ako je sad dobro onda uživaj u životu

[Pasiflora]

Vidi: ima tema o ulceroznom kolitisu. Nesto mi ne radi pretraznik pa ti ne mogu zalijepiti link, ali svakako je potrazi. Moja mama ima UK vec oko 40 godina. Ima bolje i lose periode, ali generalno zivi normalno. Hocu ti reci: znam da su te bolesti grozne, ali nedaj Boze - ima puno gorih bolesti koje snadju covjeka. Ti si jos medicinski radni i sve to skupa mozes vidjeti drugim ocima. Naprosto - bori se!!!!!
Ako ti je vec tako tekso, svakako potrazi pomoc psihologa... I moj savjet svakome sa UK i CHR - alternativna medicina (dobar travar) je majka za te bolesti. Sretno i cuvaj se

[Šeherzada Delić]

To što si ti prošla je baš dramatično.

Meni su prije sad više i ne znam nekih 10ak godina dijagnosticirali Ulcerativni Kolitis, i imao sam par epizoda koje na sreću nisu bile toliko strašne. Već jedan duži period, da kucnem u drvo (kuc kuc) i nisam imao nikakvih problema. Rekli su mi naravno da je sve to ima veze sa stresom i da eto konsultujem i psihologa jer je to kao povezano. Ja naravno nisam. Ono što sam ja radio je efektivno ignorisao bolest u smislu da kad primjetim simptome pa ako traju nekoliko dana ja se javim doktoru. Oni me tamo pregledaju, ako jesu pravi simptomi dobijem terapiju. Mene je to uglavnom prolazilo za par dana. Nisam mijenjao ishranu, nisam mjenjao način života - jest da redovno provjerim kvalitet stolice, ali ne uzrujavam se puno zbog toga.

Ja, očigledno i nisam neki primjer borbe kontra UC, ali mislim da kako god bilo teško moraš da pokušaš da nastaviš da živiš svoj život, te na neki način da prihvatiš da ima to nešto što te tlači, ili te može tlačiti, ali da istovremeno ne dozvoliš da te to porazi - a očigledno si ti ispala jača od toga

Konkretne stvari što možda mogu da pomognu su:
- ja sam se liječio kod doktorice Borovac i generalno sam zadovoljan
- postoji udruženje oboljelih od UC i CD, ja ih nikad nisam kontaktirao, ali možda bi tebi to nešto značilo
- psihoterapija, nisam koristio vezano za UC, ali jesam za neke druge stvari i pomoglo mi je, imam i broj telefona ako te interesuje.

Eto, pa sretno, hoću reći, ako je sad dobro onda uživaj u životu

Ja se isto lijecim kod dr. Borovac

Joj jeste zaista dramaticno, sve kroz sta sam prosla. Ne znam, nekako imam osjecaj da trazim sazaljenje, ili mozda rame za plakanje. Vise ni sama ne znam. Ja vec duze vrijeme posjecujem savjetnicu i psihijatra u centru za mentalno zdravlje, u svom gradu. Povremeno pijem tabletice za smirenje, lexaurin, u zadnje vrijeme intenzivnije. Nekako, taman kad se smirim, nesto novo iskrsne i opet budem lose. Fizicki sam dobro, udebljala sam se, jedem k'o kakva trudnica

Samo psiha mi je bas ono problem. Dosta sam se povukla u sebe. Ustvari, kad sam vani sa drustvom, na poslu, sve je ok, i savrseno glumim valjda, smijem se. Moje kolege kazu da mi se dive. Ali kad dodjem kuci, prica poprima sasvim druga obiljezja. Cesto sanjam bonice, doktore, operacije i ostalo Onda se probudim i ne spavam po cijelu noc.

Ali eto nadam se da ce vremenom i to nestati. Mozda kad prodje jos koja godina, i ako budem dobro, a nadam se da cu biti uz Boziju pomoc; moci cu da se opustim i sve to gledam drugim ocima.

Nisam napomenula, ja sam, ako smijem da se sama pohvalim - relativno mlada , imam 23 godine.

[Ko to smat]

Ja isto imam problema sa stomakom kazu iritantna crjeva nemam pojma.Jedno vrjeme nisam izlazio jer nikad neznam kad ce me ufatit da idem u wc da nepricam kad odem negdje na veceru prvo provjerim ima li i gdje je wc.O izletima nesmijem ni pricat jer svi rostiljaju jedu a ja kontam ako pojedem sta cu moram u wc.Mislim kontam te skroz moras da nemislis da imas to uopste i to je meni pomoglo.jednostavno sam presto mislit o tome i sam sebi govorio pa sta jest cu pit cu ko i ostali ako me ufati boze moj nije smak svjeta.Kad sam manje poceo razmisljat o tom bolje mi je.Ako je bas u pitanju cjeli dan ja uzmem one Slovenske tabletice drmnem 2 i miran sam cjeli dan.Jednostavno trebas da nemislis o tome vise i da kazes sama sebi nista mi nefali ista sam ko ostali i vozdra.Puno srece u buducnosti i bice dobro vjeruj mmi.

[sarajevomd]

mogu li neki savjeti kako se boris s time ? NEKI PDF dokument sta koristi od preparata, domaca medicina, tj narodna, i slicno ?

[soldman]

Djevojko, znam kakav pakao prolaziš - prolazim ga i sam. Moji su problemi počeli 2007. kada sam na gradskom bazenu pokupio neku infkeciju i zaradio proljeve koji su trajali mjesec dana. Nakon toga se nikad nisam oporavio. Od tog dana se osjećam hipnotizirano, nezainteresirano i mrzovoljno. Najprije su to bili problemi sa crijevima, proljevkaste stolice, već za mjesec dana od bazena imao sam problem i sa želucem. liječnici kućne medicine uvjerili su me da je riječ o gastritisu na bazi stresa. tako da sam idućih 5 godina gutao antacide na svoju ruku slijepo im vjerujući. što je najžalosnije zdrastveni sistem u BiH je očajan i ja još i danas nisam saznao šta mi je ... Želudac i crijeva su praktički prestala da rade. Dali u Sarajevu ima negdje da se privatno uradi test na cronovu bolest i celijakiju ???

[dezurni_ucenik]

Denis Latin bas dugo dugo boluje od kronove bolesti.Mozda preko 20 godina.Ali zivi normalno.Sta da ti kazem,drzi se.

[Maritta]

Soldman, sto prije krenes sa ispitivanjima bolje je za tebe...kada bolest uznapreduje tada je kasno. Ja i sama evo vec danima radim nalaze da se utvrdi sta mi je...sumnjaju na Ulcerozni kolitis ili na Krona pa sad... inace, radila sam irigografiju po preporuci hirurga gdje je nalaz uglavnom uredan jedino sto su me pitali je da li sam nervozna te da im na snimku prikazuje kao da imam nervozna crijeva. Dalje sam upucena na kolonoskopiju koju evo cekam da mi urade ali dok poprave aparat koji je u kvaru. Rijec je o KC Banjaluka. zaboravih reci da mi se prije godinu dana javio Perianalni apsces koji je operisan ali rez i dan danas nije zarastao i curi, pa sad se cekaju nalazi kolonoskopije da mi se utvrdi dijagnoza i da se vidi sta je uzrok Apscesa a i nije iskljuceno da ce uraditi ipak i fistulografiju valjda. Duze vrijeme sam imala 4-5 stolica dnevno, vise tecnijih nego sto su formirane ali ipak ne kao proliv...nedefinisane...bez krvi i povremeno grceve u stomaku, ali se odjedno prije par dana javio jak bol u predjelu abdomena i temperatura i cak zatvor 2 dana...eto sad cekam da vidim sta je, ali sam se iskreno uplasila kad sam procitala post ove djevojke...

[Kinaski]

Ma sa tim se normalno zivi, samo bez stresa

[Maritta]

A znam...ali od toga uglavnom i ne obolijevaju ljudi koji se ne "stresaju" vec bas ovakvi kao ja npr. koje sve pogadja, koji se za svasta nesto nerviraju i razmisljaju po godinu dana unaprijed sta i kako... pa aj ti sad takvu osobu promijeni.