Kraljevi ex-yu kosarke

[kakavdanakneiskustvu]

Jugoslovenski košarkaški tim iz 1989. godine mnogi smatraju jednim od najboljih koji su ikada igrali. Čak se pričalo da su se i Amerikanci prije Barcelone 1992. godine pribojavali jedino - Jugoslavije. Podsjećamo, te 1989. godine Jugoslavija je osvojila Evropsko prvenstvo koje se te godine odigravalo u Zagrebu.

Isti uspjeh je ponovila i 1991. godine u Rimu, ali tada se već vidjelo da to više nije - to.

Poslije mnogobrojnih uspjeha u domaćim klubovima i reprezentativnom dresu logično su slijedili nastavci njihovih karijera u inostranstvu, bilo je vrijeme da se zarade neki “ozbiljniji” novci, piše Nostalgicno.com.

Danas, u svojim penzionerskim danima, većina ih živi normalne porodične živote, neki su još angažovani u svetu košarke, a drugi stoje sa strane i kao da čekaju svoju priliku da krenu u trenerske vode. Od navedene generacije među živima nažalost nije samo Dražen Petrović.

Toni Kukoč (46), trostruki je klupski evropski šampion sa Jugoplastikom, dvostruki evropski i svjetski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije, trostruki šampion NBA lige sa ekipom Chicago Bullsa. Bio je poznat po tome da je mogao igrati na bilo kojoj poziciji u ekipi bez obzira na svoju visinu (207 cm) i po svom fantastičnom osećaju za asistencije zbog čega je dobio i jedan od svojih nadimaka – “bijeli Magic”. Igrao je za Jugoplastiku, Beneton, Chicago Bullse, Philadeplhia 76-erse, Atlanta Hawkse i Milwaukee Buckse. Karijeru je završio 2006. U braku sa suprogom Renatom ima dvoje djece - kćerku Stelu (18) i sina Marina (22). Nakon završetka profesionalne karijere, pronašao je svoju novu strast – golf! Redovno učestvuje na amaterskim golf turnirima u SAD, a često odigra i meč sa bivšim suigračem, legendom – Michaelom Jordanom. Živi u Chicagu, a ljeti dolazi u Hrvatsku gdje često voli otići u ribolov. Jedan je od rijetkih iz svoje generacije koji se još nije okušao u trenerskim vodama, a u posljednje vreme je povezivan sa mogućim mjestom selektora hrvatske reprezentacije
Dino Rađa (47), dvostruki je klupski evropski šampion sa Jugoplastikom i dvostruki evropski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Visok je 211 cm i igrao je na poziciji centra. Zajedno sa Kukočem je briljirao u Jugoplastici, nakon koje prelazi u italijanski Mesađero iz Rima. Nakon toga odlazi u NBA gdje u Boston Celticsima provodi tri i po sezone. Po povratku u Evropu nastupao je za Panatinaikos, Zadar, Olimpijakos, Cibonu, a karijeru je završio 2003. u KK Split – nekadašnjoj Jugoplastici. U braku je sa suprugom Viktorijom sa kojom ima dva sina Roka (11) i Niku (6), a iz prvog braka sa bivšom suprugom Željanom i sina Duju (17). Košarku više ne igra čak ni rekreativno. Kondiciju danas održava trčanjem, vožnjom bicikla, igranjem tenisa, plivanjem, ronjenjem, skijanjem.

Vlade Divac (46), dvostruki evropski i svjetski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije te nosilac zlatne medalje sa zagrebačke Univerzijade. Visok je 216 cm i igrao je na poziciji centra. U toku profesionalne karijere je nastupao za Slogu, Partizan, Los Angeles Lakerse, Charlotte Hornetse i Sacramento Kingse. Godine 2001. je bio učesnik NBA All star utakmice. Statistika kaže da je jedan od 6 igrača u NBA istoriji koji je ubacio 13.000 koševa te imao 9.000 skokova, 3.000 asistencija i 1.500 blokiranih šuteva. Divac u braku sa suprugom Snežanom ima dva sin,a Luku i Matiju, a usvojili su i jednu djevojčicu – Petru. Predsjednik je Olimpijskog komiteta Srbije, aktivan je kao humanitarni radnik, a poznat je i kao osnivač fondacije “Ana i Vlade Divac”.

Žarko Paspalj (48), dvostruki evropski i svjetski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Visok je 207 cm, a nastupao je za Budućnost, Partizan, San Antonio Spurse, Olimpijakos, Panatinaikos, Panionios, Pariz, Aris, Virtus Bolonju. Oženio se već sa dvadeset godina, nakon što je iz Budućnosti prešao u Partizan. Sa suprugom Milkom ima dvije kćerke, Stašu (27) i Anju (19). Godine 2001. je imao ozbiljne zdravstvene probleme te je preživio čak dva srčana udara, nakon čega je imao i operaciju te se još godinu dana oporavljao. Kada je 2009. Vlade Divac imenovan za predsjednika Olimpijskog komiteta Srbije, Paspalja je odabrao za svog prvog zamjenika.

Jure Zdovc (48), klupski evropski šampionom sa ekipom Limoža, dvostruki evropski i svjetski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Nastupao je za veliki broj klubova: Olimpija, Virtus Bolonja, Limož, Iraklis, Pariz, Tofaš, Panionios, Slovan, Split. Karijeru je završio 2003. Skoro odmah po završetku igračke karijere postaje trener. Do sada je trenirao više timova u Sloveniji i inostranstvu (Rusija, Turska, BiH, Hrvatska). Trenutno radi kao selektor slovenačke reprezentacije i kao trener turkog Gaziantepa. Oženjen je i sa suprugom Irenom ima troje dece.

Predrag Danilović (44), klupski evropski šampion sa ekipama Partizana i Kinder Bolonje, dvostruki evropski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Visok je 201 cm i igrao je na poziciji beka šutera, a nastupao je za Partizan, Bolonju, Miami Heat, Dallas Maverickse. Oženjen je sa novinarkom RTS-a Svetlanom Danilović sa kojom ima troje djece: kćerke Olgu i Sonju i sina Vuka. Trenutno obavlja funkciju predsjednika KK Partizan.

Stojan “Stojko” Vranković (50), klupski evropski šampionom sa ekipom Panatinaikosa, osvajač zlatne medalje na zagrebačkoj Univerzijadi i evropski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Visok je 218 cm i igrao je na poziciji centra. Nastupao je za Zadar, Aris, Boston Celtics, Panatinaikos, Minnesota Timberwolves, Los Angeles Clipers, Bolonju. Karijeru je završio 2001. Od 2004. do 2008. je bio potpredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, a 2005. je bio predsjednik Hrvatskog kluba olimpijaca. U braku je sa suprugom Lovorkom sa kojom ima troje dece: kćerke Mateu i Andreu i sina Antonia koji je krenuo očevim stopama i trenira košarku. Danas sa porodicom živi na Floridi, SAD.

Zdravko Radulović (48), osvajač zlatne medalje na zagrebačkoj Univerzijadi i evropski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Visok 191 cm i igrao je na poziciji beka šutera. Nastupao je za Bosnu, Cibonu, Aris, Zrinjevac, Olimpiju, Makabi, Slupsk Čarni, Arkadiju. Kao trener radio je u klubovima Zagreb, Cedevita, Cibona. U sezoni 1992/93 je bio najbolji strijelac tadašnje Evrolige sa prosjekom od 23.9 koševa po utakmici. Trenutno je bez trenerskog angažmana.

Mario Primorac (54), evropski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Karijeru počeo u Borcu iz Čapljine, poslije igrao za sarajevsku Bosnu sa kojom je u sezoni 1983/84 osvojio 4. mesto u tadašnjem Kupu evropskih šampiona. Nastupao još za Albu Berlin i Satex iz Maribora. Trenutno je trener u Čapljini, mjestu u kome je počeo karijeru i u kome mu žive roditelji i sestra. Oženjen je i ima dvije kćerke.

Zoran Čutura (52), evropski i svjetski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Bio je poznat po tome što je pogađao iz nemogućih situacija, po hvatanju “otpadaka” i što je pogađao kada drugima nije išlo. Nastupao je za klubove Industromontažu (današnji Zrinjevac), Cibonu i Split. Po struci je ekonomista, a trenutno je zaposlen kao novinar koji ima petnaestogodišnji staž u raznim hrvatskim medijima. Kao saradnik radi i za sportsku redakciju Al Jazeere Balkan. Živi u Zagrebu, oženjen je i ima dvoje dece.

Zoran Radović (53), osvajač zlatne medalje na zagrebačkoj Univerzijadi i evropski šampion sa reprezentacijom Jugoslavije. Prije početka profesionalne karijere, jednu sezonu je proveo u SAD-u igrajući univerzitetsku košarku. Nakon toga se vratio u Jugoslaviju gdje je nastupao za Crvenu Zvezdu, potom dvije sezone provodi u Albi iz Berlina da bi se na kraju vratio u klub u kojem je ponikao, OKK Beograd gdje 1993. završava karijeru. “Funkcionersku” karijeru započeo je kao menadžer OKK Beograd, a zatim je do 2000. bio generalni sekretar KSJ, kada je prešao u Svjetsku košarkašku federaciju gdje je bio menadžer za razvoj FIBA, zadužen za Evropu, Afriku i Aziju

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... i-odbrane/

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... kicanovic/

[stakasa]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... kicanovic/

Kicanovic je bio virtuoz, strahota igrac

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... im-krajem/

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... kada-zila/

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... utoriteta/

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... greb-1989/

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... adar-1965/

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/02/28/zucko/

[souly]

[souly]

[souly]

[kakavdanakneiskustvu]

svaka cast na trudu

[souly]

[kakavdanakneiskustvu]

No 100.

nema tu velikih imena, zlatnih medaljaša (Jovanović), trofejnih statista (Vukičević, Bečić)), nevjerojatnih šutera (Maravić, Androić, Arsić), domaćih favorita (Marković), ali ima pozaboravljenih... iako je odigra svega 5 sezon u prvoj saveznoj ligi Vjećo Tolj je bio "franchise" igrač sarajevskog Želje i stoji iznad navedenih...stoji iznad Jovanovića i Markovića i Androića u tome da je bio jedan od najboljih igrača Evrope na svojoj poziciji, da je bio čovjek-momčad u doslovnom smislu, slao je godinama ljude po burek i ćevape neviđenom lakoćom, drmnuo je pokoju ljutu po putu, a u drugoj ligi (totalno mu je bilo svejedno na kom nivou takmičenja, di i kad se igra) je pet X ostvario prosjek od preko 20, dvaput preko 25 koševa u sezoni... ako ga možemo optužiti za nedostatak ambicije, onaj tko ga je ijednom gledao u njegovom elementu, neće ga zaboraviti nikad...jedan od najimpresivnijih playeva što je domaća publika vidjela, pozaboravljeni mag opskurnih mjesta radnje sumnjivo osvijetljenih parketa nad kojima plovi dim pušača brojnih, vjećo tolj je bio kraljem svih bekrija svog doba...

Vjećeslav TOLJ
Unatoč tome što nikada nije odjenuo dres reprezentacije Jugoslavije i što je u najvišem rangu natjecanja proveo samo pet sezona, Tolj po mnogima spada u sam vrh najboljih razigravača bivše države. Vjećeslav će gotovo cijelu karijeru provesti u Željezničaru iz Sarajeva, sa kojim će se u sezoni 1967-68 po prvi put predstaviti u Prvoj Saveznoj ligi (tim još nosi ime Mlada Bosna). Početkom sedamdesetih, Željezničar će razviti rivalstvo sa drugim sarajevskim klubom, Bosnom, a oba kolektiva će 1972. godine izboriti prvoligaški status. Radi se i o najboljim godinama Vjećeslava Tolja, koji će svojim atraktivnim stilom igre, zaraditi podosta simpatizera diljem SFRJ. Željezničar će usprkos tome u drugi razred natjecanja 1976. godine, a “Vjećo” će na jednu sezonu u Bosnu, gdje će igrati po boku svoga prijatelja, Mirze Delibašića. Bosna će u toj sezoni 1976-77, izgubiti prvenstveni naslov u majstorici sa splitskom Jugoplastikom, a Tolj će se nakon toga vratiti u Željezničar, za koji će nastupati još niz godina u nižim razredima natjecanja.

TOLJ Vjećeslav
1948, Sarajevo, 183, 1
MLADA BOSNA Sarajevo 1967-68
ŽELJEZNIČAR Sarajevo 1972-76
BOSNA Sarajevo 1976-77

sezona ut poena prosjek
1967-68 17 291 17.1
1972-73 25 488 19.5
1973-74 26 385 14.8
1975-76 24 425 17.7
1976-77 27 138 5.1

pravis listu 100 najboljih?

[tanjush]

genijalno to o standardima.

međutim, jedna stvar - androić androić bio dobar šuter ako je to onaj iz prvog partizana (užice), potom partizana za kojeg sam kao tinejdžer navijao - taj ni novi beograd nije znao ubost. nemam statistiku, ali i dan danas ga pamtim kao lošeg šutera, slično kao npr. bukumirovića, jel no bješe iz cibone.

[souly]

[kakavdanakneiskustvu]

genijalno to o standardima.

međutim, jedna stvar - androić androić bio dobar šuter ako je to onaj iz prvog partizana (užice), potom partizana za kojeg sam kao tinejdžer navijao - taj ni novi beograd nije znao ubost. nemam statistiku, ali i dan danas ga pamtim kao lošeg šutera, slično kao npr. bukumirovića, jel no bješe iz cibone.

[souly]

[kakavdanakneiskustvu]

@souly,ko je 1989. bio najbolji strijelac?

[souly]

[kakavdanakneiskustvu]

mihovil nik nakić,meni najdrazi igrac prije pojave kukoča

[souly]

[kakavdanakneiskustvu]

https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... skva-1980/