madner wrote:
Imamo tu dvije stvari. Jedna je vojna pomoc, drugo je drugi i treci front. Gubici Njemacke nisu opste mjerodavni jer je vecina istih poslje D-Daya kada je poceo raspad sistema zbog preopterecenosti.
Mjerodavni su utoliko jer pokazuju odnos borbi na Istočnom u odnosu na sve ostale frontove. Tamo gdje ti pogine najviše vojnika ti si u stvari izgubio bitku. D-day je bio u junu 1944-te, skoro godinu dana nakon Kurska i u momentu kad su Rusi skoro na granicama Njemačke. Šta je donio D-day? Jesu li Nijemci povukli trupe sa I.fronta? Nisu. Donio je samo da Ameri imaju o čemu snimati filmove (i to jedva, Normandija i Ardeni, nema treće).
Dakle bez LL Rusi ne bi mogli proizvesti ni priblizno materijala jer su izgubili kriticne stvari. Proizvodnja municije bez LL bi bila duplo manja, logistika bi bila duplo losija itd... Dakle bez LL tesko da bi Bagration dogurao dokle jeste, ili imao priblizno isti efekt.
To je teza tipa "šta bi bilo kad bi bilo". U nekim aspektima je Rusima ta pomoć bila vrlo bitna, npr. alumunijum za avione, telefonska žica i konzervirana hrana. Takođe i oprema za željeznicu. U drugim aspektima i nije bila toliko bitna jer je ruska proizvodnja u Uralu daleko nadmašivala ono što je dolazilo sa L&L. Npr. za proizvodnju T-34 su sirovine iz L&L bile nebitne. Za mnoge vrste municije takođe.
Bez drugog i treceg fronta, sa ili bez LL, situacija je ovakva: Sile osovine u Evropi imaju vise ljudi, vecu industrijsku bazu i znatno bolju armiju. Svi uspjesi Njemaca su zasnovani na zadnjoj cinjenici. Dakle vrlo jednostavna jednacina ko tu pobjedjuje dugorocno. Nakon D-Daya Njemci nisu u stanju da pariraju vise ni jednim ni drugima, broj divizija protivnika je prevelik. No bez D-Daya bi Crvena Armija tesko vratila Ukrainu i Bjelorusiju.
Dugoročno pobjeđuje onaj ko ima veću ljudsku i sirovinsku bazu. A to su definitivno Rusi. Do D-day-a je njemačka vojska od nekad nepobjedive osvajačke sile svedena na jadne ostatke one koja je počela Barbarosu. A tome je najviše doprinio I.front.
Nijemci su faktički slomljeni na Kursku u ljeto 1943-će. D-day godinu dana kasnije nije ništa promijenio. Koliko su trupa prebacili sa I.fronta na zapadni? Malo ili nimalo.
Crvena Armija je veći dio Ukrajine oslobodila već u proljeće 1944-te (zapadni dio krajem 1944-te), a borbe za Bjelorusiju su se vodile u ljeto 1944-te upravo negdje u vrijeme kada se odvijao i D-day. Po tvome ispade da su povukli sve trupe da se brane na Zapadu.
Od Kurska pa nadalje su Rusi išli konstantno naprijed u kolosalnim operacijama za koje je bilo potrebno vrijeme i logistika. Dostigli bi ciljnu liniju, ukopali se i pripremali za sljedeći skok. Sa D-day-om ili bez oni bi stigli gdje su i krenuli, tj. na Berlin. Možda bi to bilo u julu umjesto u maju, ali nema veze. Možda bi poginulo još 100 ili 200 hiljada Rusa više, ali što bi Staljin rekao "pojedinačna smrt je tragedija, gubitci miliona su statistika". Ovim ne želim da hvalim Staljina koji je bio diktator i kreten svoje vrste, ali je pitanje da li bi Rusi bez nekog takvog na čelu dobili rat.
Ima jedan BBC dokumentarac iz 70-tih pod nazivom "Svijet u ratu - World at War". Posebno je zanimljiva jedna od zadnjih epizoda u kojoj istoričari daju analizu onoga šta je svijetu donio rat i šta se promijenilo nakon njega. Po britanskim istoričarima Rusi su željeli samo sigurne vanjske granice jer su se 3 puta u zadnja 2 vijeka branili od osvajača. Sve što su dogovorili sa Amerima i Britancima su ispoštovali, pa i povlačenje iz dijelova Njemačke koje su zauzeli, a nisu bili u njihovoj okupacionoj zoni (kao i iz Austrije). Dozvolili su i podjelu Berlina (a nisu morali jer su ga komplet zauzeli).
Sve što su rekli ti istoričari tada prije 40 godina, aktuelno je i danas. Samo je danas NATO na granicama Rusije, a obećali su 90-tih da neće.
Ovaj dokumentarac ima na youtube, extra stvar, najbolji ww2 dokumentarni film, pripovjeda Lawrence Olivier. 
