Naisao je jedan period kada je svako imao svoje obaveze, nismo se cesto vidjali, a i kada se vidimo bilo je hladno, samo ispricamo najvaznije i to je to. Medjutim, ja ni u jednom trenutku nisam sumnjala u nasu vezu, koja je do tada bila cvrsta i puna ljubavi. Mislila sam da ce taj period proci, isplanirali smo citavo ljeto zajedno. Odjednom je poceo govoriti da nije vise siguran sta osjeca, udaljio se.
Tada ja pocinjem da se borim i nastojim mu dokazati koliko mi je stalo do nase veze i da ni malo ne sumnjam u nas. Cini mi se da ga je svaki moj pokusaj sve vise udaljavao. To je trajalo mjesec dana.
Kada smo se vidjeli rekao je da mu se nisu vratila osjecanja. Voli me, ali je ohladio. I od tada vise nismo zajedno. Ja i dalje vidim buducnost samo s njim. Mislim da ne moze tek tako nestati sve ovo sto smo izgradili. Pa u pitanju je 7 godina provedenih zajedno i citav zivot planiran zajedno.. Ali ne znam sta on misli..
Kako se pomiriti sa cinjenicom da vise nema te osobe u zivotu? Kako krenuti dalje? Ne patim puno, valjda mislim da ce nam ovo pomoci da shvatimo sta smo imali jedno u drugom i da to vise nikad necemo naci. Ali ne zelim se ni previse nadati..
