Ovih dana su intezivirani građevinski radovi na izgradnji amfiteatra i auditorija s multimedijalnom salom i muzejom genocida u sklopu Memorijalnog centra Kovači, a čija je vrijednost procijenjena na cca. 3,5 mil. KM. Novac je obezbjeđen.
Namjera je da u multimedijalnoj bude prikazivan materijal iz perioda agresije 1992.-1995. koji se odnosi na šehide i poginule borce Armije RBiH, a u multimedijalnom centru, filmovima i videozapisima, predstavljen period protekle agresije na prostoru BiH. Istovremeno, gradi se i Zid sjećanja, na kojem će biti ispisane (vojne) žrtve rata u Sarajevu.




Međutim, da bi bio izgrađen amfiteatar i multimedijalni auditorij, prethodno je morao biti porušen do temelja sportsko-rekreacioni centar Kovači, poznat po asfaltnom terenu za mali nogomet i rukomet (nekad su i rukometaši RK Željezničar i trenirali i igrali ljetne prvenstvene utakmice ovdje), po košarkaškom terenu, po terenu za polo, po zatvorenoj kuglani, svlačionicama, administrativnim prostorijama, ali i tribinama sa sjedištima, koje su mogle primiti do 4.000 gledalaca.
Nekada prije rata, kad su vlasti i pojedinci znali prepoznati sport kao i tjelesni i duhovni način odgoja i formiranja ličnosti, u ovom sportsko-rekreacionom centru nije bilo mjesta za sve koji su htjeli, morali smo čekati red, ili doći prije drugih. I bilo je mnogo manje evidentiranih i maloljetnih prijestupnika, sport je vaspitavao sve.
...............
Danas je situacija sa brojem sportskih terena, barem u Kantonu Sarajevo, izuzetno kritična. Osim velikih dvorana (Skenderija, Zetra, FIS, Ilidža) čiji najam je preskup, i nekoliko školskih sala za sport, koje se takođe iznajmljuju za skupe pare, djeca i omladina nemaju besplatan, svakodnevni prostor u kojem bi razvijali svoje i tjelesne i duhovne karakteristike, i u kojem bi bili lišeni mogućnosti razvoja kriminaliteta svakog oblika.
Da li postoje podaci koliko djece i omladine živi na području općine Stari Grad, ali i ostalim gradskim općinama? A koliko je osposobljenih sportskih terena ?
Čak ni Akcioni plan, pa ni Program primarne i sekundarne prevencije koji proističe iz Akcionog plana prevencije maloljetničke delikvencije, koji je donijela Vlada K. Sarajevo, ne tretira sport i sportski odgoj kao jedan od načina prevencije, osim u dijelu u kojem navodi spremnost ministarstva sporta da finansira sve sportske aktivnosti (a novca za te aktivnosti, naravno, nema).
Pa kakve to mi ministre i pedagoške stručnjake imamo? Da li je kompletno naše društvo posvećeno vjeri, i prijekoj potrebi vjeronauke kao jedinog duhovnog načina obrazovanja.
„Rušenje sportskog centra važan je zadatak Šehidskog spomen centra Kovači“, je stav objavljen na zvaničnoj web stranici Fonda za izgradnju Šehidskog spomen mezarja Kovači.
Da li nam je bitniji šehidski spomen centar ili sportsko-rekreacioni centar na Kovačima ?


