Kornelije Kovac: Sarajevo je za mene Holivud

[Prenj]

Da li smo i dalje ovakvi?

http://www.nezavisne.com/slike/nezavisne-nedjeljne.gif
http://www.nezavisne.com/revija/tekst3-050320.php

Kornelije - Bata Kovač, pionir pop-roka na Balkanu i proslavljeni kompozitor, tvrdi
Sarajevo je za mene Holivud
... Bata je, najprije, pokušao da upiše Muzičku akademiju u Beogradu. Profesori su ga hvalili, ali na toj školi nije bilo mjesta za talentovanog Subotičanina. Ipak, Kovač nije odustao. U Sarajevu uspijeva i da upiše akademiju i da se afirmiše. I to neočekivano brzo. Kornelije i Četiri mladića ispod Trebevića nedugo po Kovačem dolasku iz Subotice postali su atrakcija u gradu na Miljacki. Bata Kovač nije mogao da vjeruje šta mu se sve otvorilo u Sarajevu. Pogotovo što su ga, sjeća se, subotički drugovi opominjali da ne ide u taj grad. "Šta ćeš tamo", rekli su mu, "to je drugi svijet - nije to za Vojvođane, to je kasaba, ima da slušaš sevdah i narodnjake na svakom koraku". Ali, već na prvom, na igranci u "Slozi", mladi Kovač je bio fasciniran.

"Dođem, a tamo se svira laki džez. Zamisli: džez muzika u Sarajevu 1961. godine. I to na igranci?! Drugo, u FIS-u je svirao veliki džez orkestar: četiri trube, četiri trombona, pet saksofona, pevač i dirigent Srđan Matijević. To je jedna velika i važna figura, koja će se vremenom verovatno zaboraviti. Recimo, kada je on u pitanju, meni je bilo neprijatno zbog teksta u "Svijetu" i naslova "Najzad krenulo". Hvalospevi meni, moja i slika mojih pet muzičara. Kaže: dotad, što hoće reći do mene, u Sarajevu nije bilo ništa. Nije tačno. Ali, dobro, ja sam bio mlad, pa došao, uz to i nov", prisjeća se Kornelije.

Nikada ne može da zaboravi da ga je, pored muzičkog stanja duha u Sarajevu, taj grad impresionirao i po tome što su, tada, u njemu, za strance ruke bile raširene. Barem ih je, tvrdi, on osjetio. A pamtiće, i dva čovjeka, naročito zaslužna za njegov uspjeh: Nikšu Dabovića i Vladu Daniša sa Radio Sarajeva. Uvjeren da juče nije kao danas i da onda, dok je on bio mlad, nisu igrale veze i poznanstva kao sada, Kovač konstatuje da je i tada trebalo da te neko registruje - procijeni te, kaže ti da vrijediš i pruži ti podršku.

"Nikša i Vlado su došli u 'Slogu' i rekli: 'Izvoli, Radio Sarajevo, šta god poželiš - dođi i snimaj!' Pazi, sa 19 godina, da ti neko to kaže. Pa, to je Holivud, otvaraju ti se sva vrata. Znaš ono: Sezame, otvori se. I otvorio mi se Sezam. Svi su me podržavali i niko me nije pitao ni ko sam, ni šta sam. Ja sam bio mešanac - otac mi je Mađar, majka Srpkinja. I kada imaš tako otvorena vrata, kako da propustiš šansu koja ti se ukazala.

Drugo, u svetu se pojavio veliki bum neke nove slobodne muzike, gde je dozvoljeno i da se vrisne u pesmi. To je bio jedan udar na sve mlade ljude. Vladao je osećaj da se sve kreće napred i u muzici i u svim drugim oblastima. Imali smo energiju i, kako da ti kažem, nije bilo kao danas kada stvoriš delo, a ne možeš da ga realizuješ", priča čovjek koji je svoje sarajevske dane završio u "Indeksima" ...

[sami sebi najgori]

BILI I OSTALI!!!!!

[saric]

rip legendo

[Edin H.]

Ode još jedna legenda