Korekcija razvratnog obrasca

[King Kikapu]

"Poceo sam roman u kojem cu razvratni obrazac iz filma "Go West" smjestiti u Jasenovac. Bit ce to jedna krasna homnoseksualna ljubav izmedju nacistickog oficira i zatocenika. Blasfemicni literarni pocetak ove knjige bit ce samo povod da u raspravi objasnim nuznost postivanja svih nevinih zrtava, ma kojem narodu pripadale" izjavio je za Panoramu, podlistak Dnevnog Avaza, Fatmir Alisapahic. Necu reci kontroverzan, iako ga je A. Gajevic (A uvjeren sam da se iza A krije Anila) ambiciozna ali losa pjesnikinja tako okarakterisala. U ovoj je drzavi fasizam, kako konkretni tako i latentni, odavno javna filozofija, pa fasisoidni novinski natpisi nisu kontroverzni vec dosadni i monotoni.
Nuznost postivanja svih nevinih zrtava, kako grandiozno. Teoretski i ljubav lijepo zvuci, pomalo je drukcije u svakodnevnoj desno orijentisanoj praksi, koja sa teorijom ima bas onoliko zajednickog koliko Alispahic ima sa 'obasnjavanjem nuznosti postovanja svih nevinih zrtava'. Jer da ima bilo bi mu jasno da je obrazac iz filma "Go West", ma koliko da je razvratan, to vec uradio. Na stranu rediteljska i scenaristicka pretjerivanja u filmu koja je Miljenko Jergovic nazvao losim ramom za veliku ljubavnu pricu.
Sta zulja Alispahica, zrtve, pederluk ili zrtve i pederluk u Bosnjaka?
Da ga zuljaju zrtve drzim da bi promislio i obuzdao jezik, pardon, prste na tastaturi da mu ne lete prije pameti i izjave da bi iza miliona Jevreja spaljenih u u nacistickim logorima smrti ostalo barem jedno brdo sljake. Da je pederluk siguran sam da bismo ga culi i povodom objavljivanja knjige Sahib, Nenada Velickovica nedavno konacno kao cjelovit tekst, pa jos i prosiren, obajavljeno i u Sarajevu. U Velickovicevoj knjizi glavni junak, Englez, uposlenik jedne od mnogih medjunarodnih organizacija u poljeratnom Sarajevu, je homoseksualac zaljubljen u svog vozaca Sakiba. Iako kraju knjige Sakib doslovno daje guze šefu, Alispahić nije podsredstvom 'lista kome se vjeruje i od kojeg se strahuje' (doduse samo u TV reklami za isti) pozvao na bojkot, cenzuru i linc. To nije uradio ni kada je u sarajevskoj kinoteci prikazivan Viscontijev film Smrt u Veneciji, snimljen po istoimenoj noveli nobelovca Thomasa Manna o starijem gospodinu koji se zaljubljuje u mladica. Ne sjecam se ni da je pokusao protjerati Manna iz sarajevskih knjižara i biblioteka. Alispahic se nije oglasio ni kada je na nase prostore dopro fenomenalan roman 'Aimee & Jaguar (ljubavna priča, Berlin, 1943)’ od Erice Fischer. Ljubav izmedju arijevke Elisabeth Wust, udane za nacista, i Jevrejke Felice Shangerheim, kojoj se u konclageru gubi svaki trag, tema je ovog romana, cini se vise nego dostojna dejstva Alispahiceve teskokalibarske leksike. Mozda nije procitao ni jedan od pomenutih naslova. U tom slucaju nema nikakvo pravo da sebe naziva intelektualcem, jer je kod mnogih drugih to pravo odavno izgubio.
E da, mislim da ste do sad primijetili da tema filma “Go West” bas i nije pretjerano orginalna. Nit je prva pederska, Smrt u veneciji je starija i kao tekst i kao film. Bosnjacki pederluk je prije opisao Nenad Velickovic. Sahib je kao kolumna izlazio u sedmicniku Slobodna Bosna, a 2002. godine kao cjelovit tekst objavili su ga splitski Feral Tribune i beogradski Stubovi kulture. I kao homoseksualnu ratnu pricu ‘Amiee & Jaguar’ je pretekao “Go West” je za cijelih sezdeset godina.
No orginalnost Imamovicevog filma je svakako manje bitna u odnosu na njegovu aktuelnost. A aktuelnost je ono sto debelo smeta Fatmiru Alispahicu. Ne smeta njemu pederluk koliko mu smeta sto je peder Bosnjak. Da li bi mu, analogno tome smetalo i da je film zasnovan na mijesanom braku Srbina i Bosnjakinje ili Bosnjaka i Srpkinje? Filozofija segregacije je ipak mnogo razvratniji obrazac od homoseksualne ljubavi koja je Alispahicu ocigledno samo izgovor, pa bi sad da se poigra ‘casa anatomije’ naseg i njihovog nacionalnog bica.

Sarajevo, 26.11.2005

[lina]

A da nije mozda potpisnik ovih redova Senad Avdic?