Emisija se bavila tematikom prihvacanja zena i pogotovo djece koja odrastaju i pitaju se ko su im roditelji.
Voditelj navodi kako je u BiH jos uvijek postoji taboe vezan za prihvatanje ove djece a jedan od istrazitelja ove tematike tvrdi kako drzava i vlast ne prihvata ovu djecu, negira ih i kako iz tog razloga postoji mogucnost da ce nam se ista "stvar" desiti za 10, 20, 30 godina.
Ono sto je mene licno najvise zaboljelo u cijeloj mucnoj emisiji je djete koje svoju majku pita sta je to kopile jer ga tako nazivaju!
Da znamo biti pogani, dokazali smo vise puta. Ali sa ovom poganstinom se ne mogu nikako pomiriti.
Nekolicina zena nisu bile voljne "prikazati se" u javnosti iz straha od svoje okoline. Valjda to dovoljno govori!
Kompletna emisija me podsjetila na jedan davni slucaj kada sam bila djete. Nana me je odvela u jedno malo mjesto kod neke rodbine. Tamo sam nasla jednu djevojcicu koja mi se strasno svidjala i skupa smo se igrale. Druga djeca su me "zezala" sto se igram sa kopiletom i kako cu i ja postati kopile. Meni nikako nije bilo jasno zasto je svi izbjegavaju i zasto ona nema prijatelja.Otisla sam kod nane i upitala je sta je to kopile. A ona je rekla da su to djeca koja nemaju oca. Posto su moji roditelji rastavljeni ja sam shvatila da sam i ja kopile. I nastavila se igrati sa njom.
Puno kasnije shvatila sam u kakvom je svijetu to djete zivjelo. Ona je ostala simbol ljudske prljavstine koji ce me pratiti dok sam ziva. I danas vidim kako se nista nije promjenilo.
